HDZ ne može na parlamentarne izbore a da se prije, ritualno, ne odrekne Bandića. Samo je pitanje kako će to učiniti

I Plenković i Kovač sasvim su sigurno već izračunali koliko ih glasova može koštati povezanost s Bandićem

Zagreb: 2. Izborna skupština Mladi 365, Stranke rada i solidarnosti  02.02.2019., Zagreb - U maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog odrzana je 2. Izborna skupstina Mladi 365, Stranke rada i solidarnosti. Predsjednik stranke Milan Bandic.
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Ako se HDZ javno, snažno i bar donekle uvjerljivo ne odrekne Milana Bandića, SDP će pobijediti na parlamentarnim izborima

Potpuno je jasno zašto HDZ tvrdi da usprkos padu GUP-a nema razloga za raspad koalicije s Milanom Bandićem i njegovim sirotim, kupljenim zastupnicima. Andrej Plenković i HDZ ne žele pad Vlade za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom Unijom. Stoga će još neko vrijeme održavati jednu od koalicija, koja je najopasnije kompromitirala HDZ.

No, kad se hrvatski mandat završi, ili kad se približi kraju, HDZ će se početi ritualno rješavati gospodina Bandića. I to potpuno neovisno od ishoda predsjedničkih izbora u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Najtoksičniji partner u Hrvatskoj

Bilo da pobijedi Plenković, što je vjerojatnije, ili Kovač, što možda nije nemoguće, ali se doima značajno manje vjerojatno, Hrvatska demokratska zajednica ne može izaći na ovogodišnje parlamentarne izbore, a da se prethodno, baš ritualno, ne odrekne Milana Bandića. Izbori za predsjednika Republike pokazali su da je Milan Bandić trenutno najtoksičniji politički partner u Hrvatskoj.

I Andrej Plenković i Miro Kovač sasvim su sigurno već izračunali koliko ih glasova na parlamentarnim izborima može koštati bilo kakva povezanost s Milanom Bandićem. Ako se HDZ javno, snažno i bar donekle uvjerljivo ne odrekne Milana Bandića, SDP će pobijediti na parlamentarnim izborima. To je jedan plus jedan i u HDZ-u, u svim njegovim frakcijama, vrlo dobro znaju da je tako.

Potpuno je neprihvatljiv za izbore

Nadalje, desni dio HDZ-a ne trpi Bandića i zbog ideoloških, a ne samo zbog koruptivnih razloga; u desnim se medijima ide toliko daleko da se Bandića, posredno, ali razmjerno često, okrivljuje kao povod za samoubojstvo Zvonka Bušića, dok mu desna frakcija HDZ-a redovito predbacuje titoizam.

Zagrebački je gradonačelnik, dakle, potpuno neprihvatljiv za nastup HDZ-a na parlamentarnim izborima zbog koruptivnih i zbog ideoloških razloga. Postavlja se pitanje što HDZ može učiniti da se dovoljno snažno ogradi od Milana Bandića?

Što sve konkretno mogu učiniti

Prvo, jednostavno, u svibnju može još jednom srušiti GUP, raskinuti parlamentarnu koaliciju s gospodinom Bandićem, raspisati parlamentarne izbore, pa u kampanji tvrditi kako je baš HDZ spasio Zagreb od svih mogućih podvala koje se skrivaju u Bandićevu GUP-u.

Drugo, HDZ može pokrenuti svoj ideološki mehanizam, kako bi kompromitirao Bandića: Davor Ivo Stier mogao bi u svakom svom javnom nastupu tvrditi kako on, eto, već godinama upozorava da je klijentelizam glavni hrvatski problem, a da je Milan Bandić nacionalni sinonim za klijentelizam.

Put do HDZ-ovog preporoda

Radikalni desničari u HDZ-u mogu optuživati Bandića kao starog komunista, pa tvrditi kako je raskid koalicije s Bandićem najbolji dokaz HDZ-ova preporoda i novog kursa.

Naposljetku, HDZ može pokrenuti pravne mehanizme, koji bi, eto, gospodina Bandića baš uoči parlamentarnih izbora ponovno doveli u pritvor; hrvatsko pravosuđe zaista uglavnom nije samostalno.

Mrtav političar i bivši partner

Hrvatskoj demokratskoj zajednici na raspolaganju je više alata i propagandnih narativa, kojima se može odreći zagrebačkog gradonačelnika, kojima ga može javno kompromitirati, te pokušati objasniti kako, zapravo, nikad nije bila na njegovoj strani, nego se radilo o prisilnoj koaliciji, zbog stabilnosti Vlade.

Razvidno je da je Milan Bandić za HDZ u ovom trenutku mrtav političar i bivši partner, potpuno neovisno od nedavnih izjava o nastavku suradnje. Ovdje bi, zapravo, bilo zanimljivo doznati razumije li to i sam gospodin Bandić, ili još uvijek živi u deluzijama o svom utjecaju na državnu politiku.