Povod gotovo da nije mogao biti neuvjerljiviji. Govoreći u povijesnim razmjerima, mogući raskid HDZ-a s Milanom Bandićem u Zagrebu zbog održavanja on-line sjednice Gradske skupštine dao bi se usporediti s time da je Prvi svjetski rat izbio zato što su prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine preskupo naplatili dvije porcije ćevapa.
Prvo, sama ideja on-line sjednice Gradske skupštine, dok se za cijelo vrijeme pandemije odvijaju sjednice Sabora i dok se, također uživo, sastaju Vijeća gradskih četvrti, vrhunac je bizarnog pokušaja izbjegavanja odgovornosti Bandić-HDZ-ove koalicije zbog bijesa javnosti izazvanog neadekvatnim odgovorom na potres. Računalo se da će sjednica održana putem e-maila ili videokonferencijom ipak izazvati manje halabuke od one uživo.
Ruganje javnosti
Misliti, međutim, da je baš nagla promjena stava Milana Bandića oko on-line sjednice uvjerljiv alibi za odmicanje HDZ-a od zagrebačkog gradonačelnika dva-tri mjeseca pred izbore, ruganje je javnosti kakvo se doista rijetko viđa. HDZ-u posljednjih godina nisu smetali redovni sudski procesi protiv gradonačelnika, s kojih su često curili sočni detalji o odnosu prema zaposlenicima, zapošljavanju i gradskom novcu, nisu mu smetale sve mučne optužnice, sve uvrede koje je Bandić posljednjih godina uputio novinarima (pogotovo novinarkama) i građanima, nije mu smetao Advent kao tipični model poslovanja…
S Bandićem su se, uostalom, upustili i u političku kupovinu većine u Gradskoj skupštini pri izglasavanju posljednjeg proračuna, a o izrugivanju legitimitetu Sabora, Vlade i demokracije u Hrvatskoj održavanjem parlamentarne većine uz pomoć žetončića da se ne priča. Sada je, eto, ipak prekipjelo. Časni HDZ-ovci ne mogu prijeći preko promjene stava gradonačelnika oko toga hoće li se sjednica Gradske skupštine održati virtualno, ili će se morati raditi raspored sjedenja.
U Bandićevoj vreći nema više glasova
Motiv hitnog udaljavanja HDZ-a od Bandića je savršeno jasan. Štoviše, očekivan je i najavljivan još nakon pobjede Andreja Plenkovića na unutarstranačkim izborima. HDZ je porazom Kovača, Penave i Stiera sasvim sigurno izgubio dio birača na desnici, što kane nadoknaditi boljim rezultatom u glavnom gradu. A do boljeg rezultata u glavnom gradu ne može se više doći iz Bandićeve vreće. To je posebno bolno osjetila Kolinda Grabar-Kitarović, koja je dirljivo uporno naglašavala svoju bliskost s Bandićem u predsjedničkoj izbornoj kampanji – na kraju je Zoran Milanović skoro pune tri četvrtine svoje prednosti u drugom krugu ostvario u – Zagrebu.
Samo, neki vlakovi jednostavno prođu. Sadašnji raskid s Bandićem ne znači, doslovno, ništa. Gradonačelnik će nastaviti upravljati gradom, a taman i da se ne izglasa gradski proračun (jer više neće biti većine u Gradskoj skupštini), stvari se mogu privremenim financiranjem odvući do sljedeće godine u kojoj su ionako redovni lokalni izbori. Bandić, pak, nema više (ako je ikad i imao) čime ucjenjivati Plenkovića na nacionalnoj razini jer se ionako sprema raspuštanje Sabora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lex šerif i kupovina zastupnika
U trenutcima kada se sprema operetni raskid koalicije, valja podsjetiti da je HDZ itekako imao prilika da stane na kraj Bandićevom načinu vođenja politike i vladanja gradom. Međutim, HDZ je prvo zabetonirao poziciju Milana Bandića (i ostalih čelnika jedinica lokalne samouprave) donošenjem zloglasnog Lex šerifa, kojim se maksimalno komplicira i produljuje eventualni opoziv gradonačelnika.
I nakon toga je HDZ imao mogućnosti odmaknuti se od kompromitiranog zagrebačkog vladara. Gradski zastupnici HDZ-a mogli su, recimo, odbiti izglasati proračun što bi (kao lani u Lici) pokrenulo izvanredne izbore za Gradsku skupštinu koji bi bili prvi korak u eventualnom rušenju gradonačelnika (drugi je novo odbijanje izglasavanja proračuna nakon čega bi se išlo i na nove gradonačelničke izbore).
Što je odabrala stranka Andreja Plenkovića? Ostanak u braku s Bandićem i kupovinu onoliko glasova iz oporbe koliko im je trebalo za većinu nakon raskida sa Zlatkom Hasanbegovićem. Sad se, eto, odjednom važe je li nepremostiv problem u tome hoće li se sjednica održavati uživo ili preko Zooma. Farsa je nekad tako preblaga riječ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ se evidentno rješava Bandića pred izbore. To je bilo očekivano
Prijepor oko on-line sjednice kao razlog za raskid s Bandićem djeluje poput - ruganja javnosti
Mogući raskid HDZ-a s Milanom Bandićem u Zagrebu zbog održavanja on-line sjednice Gradske skupštine dao bi se usporediti s time da je Prvi svjetski rat izbio zato što su prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine preskupo naplatili dvije porcije ćevapa.
Povod gotovo da nije mogao biti neuvjerljiviji. Govoreći u povijesnim razmjerima, mogući raskid HDZ-a s Milanom Bandićem u Zagrebu zbog održavanja on-line sjednice Gradske skupštine dao bi se usporediti s time da je Prvi svjetski rat izbio zato što su prijestolonasljedniku Franji Ferdinandu u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine preskupo naplatili dvije porcije ćevapa.
Prvo, sama ideja on-line sjednice Gradske skupštine, dok se za cijelo vrijeme pandemije odvijaju sjednice Sabora i dok se, također uživo, sastaju Vijeća gradskih četvrti, vrhunac je bizarnog pokušaja izbjegavanja odgovornosti Bandić-HDZ-ove koalicije zbog bijesa javnosti izazvanog neadekvatnim odgovorom na potres. Računalo se da će sjednica održana putem e-maila ili videokonferencijom ipak izazvati manje halabuke od one uživo.
Ruganje javnosti
Misliti, međutim, da je baš nagla promjena stava Milana Bandića oko on-line sjednice uvjerljiv alibi za odmicanje HDZ-a od zagrebačkog gradonačelnika dva-tri mjeseca pred izbore, ruganje je javnosti kakvo se doista rijetko viđa. HDZ-u posljednjih godina nisu smetali redovni sudski procesi protiv gradonačelnika, s kojih su često curili sočni detalji o odnosu prema zaposlenicima, zapošljavanju i gradskom novcu, nisu mu smetale sve mučne optužnice, sve uvrede koje je Bandić posljednjih godina uputio novinarima (pogotovo novinarkama) i građanima, nije mu smetao Advent kao tipični model poslovanja…
S Bandićem su se, uostalom, upustili i u političku kupovinu većine u Gradskoj skupštini pri izglasavanju posljednjeg proračuna, a o izrugivanju legitimitetu Sabora, Vlade i demokracije u Hrvatskoj održavanjem parlamentarne većine uz pomoć žetončića da se ne priča. Sada je, eto, ipak prekipjelo. Časni HDZ-ovci ne mogu prijeći preko promjene stava gradonačelnika oko toga hoće li se sjednica Gradske skupštine održati virtualno, ili će se morati raditi raspored sjedenja.
U Bandićevoj vreći nema više glasova
Motiv hitnog udaljavanja HDZ-a od Bandića je savršeno jasan. Štoviše, očekivan je i najavljivan još nakon pobjede Andreja Plenkovića na unutarstranačkim izborima. HDZ je porazom Kovača, Penave i Stiera sasvim sigurno izgubio dio birača na desnici, što kane nadoknaditi boljim rezultatom u glavnom gradu. A do boljeg rezultata u glavnom gradu ne može se više doći iz Bandićeve vreće. To je posebno bolno osjetila Kolinda Grabar-Kitarović, koja je dirljivo uporno naglašavala svoju bliskost s Bandićem u predsjedničkoj izbornoj kampanji – na kraju je Zoran Milanović skoro pune tri četvrtine svoje prednosti u drugom krugu ostvario u – Zagrebu.
Samo, neki vlakovi jednostavno prođu. Sadašnji raskid s Bandićem ne znači, doslovno, ništa. Gradonačelnik će nastaviti upravljati gradom, a taman i da se ne izglasa gradski proračun (jer više neće biti većine u Gradskoj skupštini), stvari se mogu privremenim financiranjem odvući do sljedeće godine u kojoj su ionako redovni lokalni izbori. Bandić, pak, nema više (ako je ikad i imao) čime ucjenjivati Plenkovića na nacionalnoj razini jer se ionako sprema raspuštanje Sabora.
Lex šerif i kupovina zastupnika
U trenutcima kada se sprema operetni raskid koalicije, valja podsjetiti da je HDZ itekako imao prilika da stane na kraj Bandićevom načinu vođenja politike i vladanja gradom. Međutim, HDZ je prvo zabetonirao poziciju Milana Bandića (i ostalih čelnika jedinica lokalne samouprave) donošenjem zloglasnog Lex šerifa, kojim se maksimalno komplicira i produljuje eventualni opoziv gradonačelnika.
I nakon toga je HDZ imao mogućnosti odmaknuti se od kompromitiranog zagrebačkog vladara. Gradski zastupnici HDZ-a mogli su, recimo, odbiti izglasati proračun što bi (kao lani u Lici) pokrenulo izvanredne izbore za Gradsku skupštinu koji bi bili prvi korak u eventualnom rušenju gradonačelnika (drugi je novo odbijanje izglasavanja proračuna nakon čega bi se išlo i na nove gradonačelničke izbore).
Što je odabrala stranka Andreja Plenkovića? Ostanak u braku s Bandićem i kupovinu onoliko glasova iz oporbe koliko im je trebalo za većinu nakon raskida sa Zlatkom Hasanbegovićem. Sad se, eto, odjednom važe je li nepremostiv problem u tome hoće li se sjednica održavati uživo ili preko Zooma. Farsa je nekad tako preblaga riječ.