Najveća hrvatska stranka u ozbiljnom je škripcu, a svaka nevolja uvijek poziva na brzu kontraakciju da se problem napadne i daljnje urušavanje spriječi. Hoće li Andrej Plenković znati izvesti neku složenu operaciju spašavanja svoje kuće i što bi sve ona mogla sadržavati – važno je pitanje za cijelu Hrvatsku.
Premda svi znamo da ankete nisu Sveto pismo, one su za vodstvo HDZ-a već pet mjeseci sve lošije i lošije, a duži i konstantan pad ne možeš nitko čitati drugačije nego kao opasnu vijest. Na ovom posljednjem Crobarometru dobili su samo 24,9 posto podrške.
SDP je istodobno narastao u samo jednom mjesecu na 18,3 posto, sa 13 na preko 18. Ni na svibanjskim izborima za parlament Europske unije HDZ nije prošao dobro. Dobili su oko 22 posto i samo četiri mandata i u rezultatu su se poravnali sa SDP-om koji se kroz duže razdoblje samo svađao i raspadao, što su Plenković i njegovi ljudi rado popraćali posprdnim komentarima.
No velike razlike u bodovima sada više nema, pa čak ni na megdanu s tako oslabjelim SDP-om.
Zašto popularnost HDZ-a kopni vidi se dosta dobro. Odlučujuća stvar je to što se unutar “svehrvatskog” HDZ-ovog pokreta upravo odvija prijelomno i vjerojatno nepovratno preslagivanje.
Čovjek koji se jučer i sam vinuo u politiku
Dojučerašnje desno krilo stranke pokušava se, nakon mnogo godina jedinstva pod zajedničkim krovom, emancipirati i krenuti u svoj samostalni projekt povezujući se s tradicionalno beznačajnim strančicama ekstremne desnice. One su u ranijim ciklusima uvijek patetično vegetirale pod paskom i kontrolom HDZ-a, ali raslojavanje u najvećoj stranci sada daje i njima na važnosti koju nikad nisu imale. Nijedna strančica osim Hrasta, od tih nekoliko koje su se udružile u blok Hrvatski suverenisti, ne spominje se ni u jednom relevantnom istraživanju. A Hrast – najpopularniji među svima njima – dobiva samo 0,6 posto glasova. Znači, da njihova nova i izborno uspješna eurozastupnica Ruža Tomašić odluči otići u političku mirovinu, nema od njih ni kamena na kamenu.
Ne proslavlja se u anketama ni njihov ideološki jednojajčani blizanac, stranka Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. U posljednjem Crobarometru dobili su tek 1,8 posto podrške, za šesterostruko ih šije Mislav Kolakušić koji se, amaterski i sam, u politiku vinuo otprilike jučer. Dakle, politički zasebno organizirana ekstremna desnica – čija su teško pamtljiva imena poznata jedino državnom registru političkih stranaka – i dalje bi sjedila u šašu na pustim obalama da nema ovog loma u HDZ-u i bratimljenja s HDZ-ovim odmetnicima.
Pad popularnosti HDZ-a posljedica je takvih novonastalih okolnosti. Te udružene desne snage proizvele su već i svog predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. On će odnijeti dio glasova i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja na izborima za šefa države brani boje Plenkovićevog HDZ-a. Ukratko, HDZ je pukao na dva suprotstavljena tabora, to više nije onaj stari HDZ. Dio jata je otprhnuo da se nikad ne vrati. I s tim faktorom Plenković mora nevoljko računati, i to u najnezgodnijem trenutku, tik pred predsjedničke, a uskoro onda i parlamentarne izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li htjeti i umjeti odraditi nalet ekstremizma
Uopće nije rečeno da će ovaj novi desni pakt uspjeti. Kad se sve zbroji, čak ni sada, kad je radikalna desnica u jurišu i mjerka na najviše ciljeve, malo je vjerojatno da bi se oko njih moglo okupiti više od petnaestak posto biračkog tijela. No HDZ je svakako oslabljen, vremena postaju vunena. I Plenković mora hitno djelovati.
Ako se u strahu odluči prekobicnuti i zaigrati na žice nacionalizma i ksenofobije, čvrste ruke i orbanizacije Hrvatske, bit će to sigurno pogrešan put. Savezništvo je mudro tražiti među onih 85 posto hrvatskih birača koji nisu skloni nikakvom ekstremizmu i ne upuštati se u unaprijed izgubljenu bitku udaranja na krajnju desnicu povlađujući njezinim vlastitim histerijama. Kolinda će u tom smislu biti problem, ali kao što se već jednom s njome nagodio, može to valjda riješiti još jednom.
No, hoće li Plenković htjeti i umjeti odraditi nalet ekstremizma na efikasan način, a drugim sredstvima, vrag će ga znati. Ali ima već danas na stolu otvorenu mogućnost da rekonstruira Vladu i time pokuša uvjeriti javnosti da se ministarski nerad, afere i korupcija kod njega više neće tolerirati. To do sada nismo vidjeli, ali to je, recimo, roba koja bi se dala dobro politički naplatiti. Pa sve ako je i iznuđena u pet do dvanaest smrtnim strahom od izbornih poraza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-u pada popularnost, desnica se odmetnula, SDP im se približio. Što će Plenković sada?
Hoće li Andrej Plenković znati izvesti neku složenu operaciju spašavanja svoje kuće i što bi sve ona mogla sadržavati?
Pad popularnosti HDZ-a posljedica je takvih novonastalih okolnosti. Te udružene desne snage proizvele su već i svog predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. On će odnijeti dio glasova i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja na izborima za šefa države brani boje Plenkovićevog HDZ-a. Ukratko, HDZ je pukao na dva suprotstavljena tabora, to više nije onaj stari HDZ. Dio jata je otprhnuo da se nikad ne vrati. I s tim faktorom Plenković mora nevoljko računati, i to u najnezgodnijem trenutku, tik pred predsjedničke, a uskoro onda i parlamentarne izbore.
Najveća hrvatska stranka u ozbiljnom je škripcu, a svaka nevolja uvijek poziva na brzu kontraakciju da se problem napadne i daljnje urušavanje spriječi. Hoće li Andrej Plenković znati izvesti neku složenu operaciju spašavanja svoje kuće i što bi sve ona mogla sadržavati – važno je pitanje za cijelu Hrvatsku.
Premda svi znamo da ankete nisu Sveto pismo, one su za vodstvo HDZ-a već pet mjeseci sve lošije i lošije, a duži i konstantan pad ne možeš nitko čitati drugačije nego kao opasnu vijest. Na ovom posljednjem Crobarometru dobili su samo 24,9 posto podrške.
SDP je istodobno narastao u samo jednom mjesecu na 18,3 posto, sa 13 na preko 18. Ni na svibanjskim izborima za parlament Europske unije HDZ nije prošao dobro. Dobili su oko 22 posto i samo četiri mandata i u rezultatu su se poravnali sa SDP-om koji se kroz duže razdoblje samo svađao i raspadao, što su Plenković i njegovi ljudi rado popraćali posprdnim komentarima.
No velike razlike u bodovima sada više nema, pa čak ni na megdanu s tako oslabjelim SDP-om.
Zašto popularnost HDZ-a kopni vidi se dosta dobro. Odlučujuća stvar je to što se unutar “svehrvatskog” HDZ-ovog pokreta upravo odvija prijelomno i vjerojatno nepovratno preslagivanje.
Čovjek koji se jučer i sam vinuo u politiku
Dojučerašnje desno krilo stranke pokušava se, nakon mnogo godina jedinstva pod zajedničkim krovom, emancipirati i krenuti u svoj samostalni projekt povezujući se s tradicionalno beznačajnim strančicama ekstremne desnice. One su u ranijim ciklusima uvijek patetično vegetirale pod paskom i kontrolom HDZ-a, ali raslojavanje u najvećoj stranci sada daje i njima na važnosti koju nikad nisu imale. Nijedna strančica osim Hrasta, od tih nekoliko koje su se udružile u blok Hrvatski suverenisti, ne spominje se ni u jednom relevantnom istraživanju. A Hrast – najpopularniji među svima njima – dobiva samo 0,6 posto glasova. Znači, da njihova nova i izborno uspješna eurozastupnica Ruža Tomašić odluči otići u političku mirovinu, nema od njih ni kamena na kamenu.
Ne proslavlja se u anketama ni njihov ideološki jednojajčani blizanac, stranka Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. U posljednjem Crobarometru dobili su tek 1,8 posto podrške, za šesterostruko ih šije Mislav Kolakušić koji se, amaterski i sam, u politiku vinuo otprilike jučer. Dakle, politički zasebno organizirana ekstremna desnica – čija su teško pamtljiva imena poznata jedino državnom registru političkih stranaka – i dalje bi sjedila u šašu na pustim obalama da nema ovog loma u HDZ-u i bratimljenja s HDZ-ovim odmetnicima.
Pad popularnosti HDZ-a posljedica je takvih novonastalih okolnosti. Te udružene desne snage proizvele su već i svog predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. On će odnijeti dio glasova i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja na izborima za šefa države brani boje Plenkovićevog HDZ-a. Ukratko, HDZ je pukao na dva suprotstavljena tabora, to više nije onaj stari HDZ. Dio jata je otprhnuo da se nikad ne vrati. I s tim faktorom Plenković mora nevoljko računati, i to u najnezgodnijem trenutku, tik pred predsjedničke, a uskoro onda i parlamentarne izbore.
Hoće li htjeti i umjeti odraditi nalet ekstremizma
Uopće nije rečeno da će ovaj novi desni pakt uspjeti. Kad se sve zbroji, čak ni sada, kad je radikalna desnica u jurišu i mjerka na najviše ciljeve, malo je vjerojatno da bi se oko njih moglo okupiti više od petnaestak posto biračkog tijela. No HDZ je svakako oslabljen, vremena postaju vunena. I Plenković mora hitno djelovati.
Ako se u strahu odluči prekobicnuti i zaigrati na žice nacionalizma i ksenofobije, čvrste ruke i orbanizacije Hrvatske, bit će to sigurno pogrešan put. Savezništvo je mudro tražiti među onih 85 posto hrvatskih birača koji nisu skloni nikakvom ekstremizmu i ne upuštati se u unaprijed izgubljenu bitku udaranja na krajnju desnicu povlađujući njezinim vlastitim histerijama. Kolinda će u tom smislu biti problem, ali kao što se već jednom s njome nagodio, može to valjda riješiti još jednom.
No, hoće li Plenković htjeti i umjeti odraditi nalet ekstremizma na efikasan način, a drugim sredstvima, vrag će ga znati. Ali ima već danas na stolu otvorenu mogućnost da rekonstruira Vladu i time pokuša uvjeriti javnosti da se ministarski nerad, afere i korupcija kod njega više neće tolerirati. To do sada nismo vidjeli, ali to je, recimo, roba koja bi se dala dobro politički naplatiti. Pa sve ako je i iznuđena u pet do dvanaest smrtnim strahom od izbornih poraza.