Plenković zbog Lucića i Tomaševića raspustio požeški HDZ

Među vijećnicima županijske skupštine je i Franjo Lucić, saborski zastupnik HDZ-a, protiv kojega je, zbog pokušaja podmićivanja Telegramova novinara, nakon višemjesečnog natezanja sa Županijskim sudom u Osijeku, USKOK ovoga tjedna ipak uspio dobiti odobrenje za pokretanje istrage. Lucić, kažu nam naši sugovornici u Požegi, ima gorak osjećaj da ga je stranka pustila niz vodu i sasvim sigurno neće dići ruku protiv Tomaševića. I u tome neće biti usamljen.

A upravo su Tomašević i Lucić prelili čašu Plenkovićeva strpljenja pa je zbog njih početkom listopada predsjednik HDZ-a raspustio tamošnji županijski odbor. Učinio je to bez obzira što je Lucić, donedavno neprikosnoveni šef HDZ-a Požeško-slavonske županije, nakon afere s podmićivanjem dao ostavku na sve stranačke dužnosti. U Županijskom odboru previše je Lucićevih i Tomaševićevih ljudi i puki odlazak Lucića, znaju to u HDZ-ovoj središnjici, ništa ne bi promijenio. Sada stranku, do novih izbora, vodi dr. Željko Glavić, ravnatelj Požeške bolnice, miran i uglađen gospodin.

Dok razgovaramo u njegovu bolničkom uredu, kaže kako uživa podršku Središnjice stranke i tvrdi da ne osjeća nikakve ”bočne udare” ni Lucića, ni Tomaševića. No, naši nas sugovornici uvjeravaju kako se Glavić neće uključiti u rušenje Tomaševića. “Taj vrući krumpir Glavić će mudro prepustiti čelnim ljudima stranke, a oni ne znaju kako maknuti Tomaševića. Vidjet ćete to u utorak, na Županijskoj skupštini”, kaže naš sugovornik, jedan od važnih HDZ-ovih ljudi u Požegi.

Obiteljsko nasilje dijelu Požežana nije problematično

“Takvi pojedinačni slučajevi vezani su više uz karakter, navike, temperament neke osobe, nego uz stranku. A vi znadete kakav je županov temperament i kakva je njegova narav”, kaže Glavić za Telegram. Među običnim pukom, pogotovo u slavonskim selima, Tomašević uživa veliku popularnost. Smatraju ga ”čovjekom iz naroda”, veličaju njegovu ulogu u Domovinskom ratu, pričaju kako je ”jedan od njih”, političar kome slava nije udarila u glavu i koga možete sresti kako, poput njih, radi u voćnjaku, obrezujući voćke.

Lojza je veseljak, voli kavanu i glazbu, i kao svi Slavonci razgali se na bećarac, lascivni pjesmuljak u čiju čast u Lucićevoj Pleternici grade trg i muzej, vrijedan više od 17 milijuna kuna. Kad sugovornicima, pak, spomenete Lojzino obiteljsko nasilje i izjave njegove supruge kako ju je u više navrata fizički zlostavljao, odgovaraju u stilu bećarca: ”Ženu ne tuče muška ruka, već njen vlastiti jezik”. Obiteljsko nasilje ili pak nasilje prema novinarima, među većinom Požežana ne smatra se nekim osobitim grijehom.

Baš kao ni upletenost u kojekakve poslovne mućke. Da je to točno svjedoče i posljednji parlamentarni i lokalni izbori. Franjo Lucić, čije su dvije tvrtke, TOFRADO i TOFRADO bačvarija završile u stečaju i samo Hrvatskim šumama ostale dužne više od 15 milijuna kuna, bez mogućnosti da ih ikada više naplate, glatko je pobijedio na izborima i ponovno osvojio saborski mandat. Na lokalnim izborima pak Alojz Tomašević pobijedio je u prvom krugu. Bilo je to doduše prije afere s obiteljskim nasiljem, ali, uvjeravaju me sugovornici u Požegi, budu li raspisani novi izbori za župana, Tomašević je sigurni pobjednik.

Obiteljsko nasilje nije smetalo ni Pilonu ni Neferoviću

Obiteljsko nasilje nije na posljednjim lokalnim izborima smetalo ni Mariju Pilonu, zamjeniku požeškog gradonačelnika, a zbog nasilja, doduše nad novinarom, ni Vedranu Neferoviću, aktualnom Tomaševićevom zamjeniku. Izabrani su na visoke funkcije u gradu i županiji. Neuglađenost i bahatost Požežani očito ne kažnjavaju na izborima.

Mario Pilon, požeški dogradonačelnik zato se prošlog mjeseca, zajedno sa svojom suprugom, pogrdnim riječima obrušio na liječnicu s Odjela pedijatrije Opće županijske bolnice u Požegi, Ljerku Banožić. Ta liječnica slovi kao iznimno mirna, korektna i ljubazna osoba, samozatajna i predana poslu, no Pilonovi su je grubo izvrijeđali, smatrajući kako – s obzirom da je riječ o djetetu zamjenika gradonačelnika – malom pacijentu nije posvetila potrebnu pažnja.

Ljudi se ne žele zamjerati požeškim političarima

“Pogledajte samo kakav automobil vozi”, priča mi skupina Požežana u kafiću Boba, na vjerojatno najljepšem trgu u nekom slavonskom gradu, Trgu svetog Trojstva u Požegi. O Pilonovom BMW-u spremni su pričati koliko vas volja, ali kada ih upitate za ime, razgovor će naglo prestati. Ljudi se ovdje baš ne žele zamjerati lokalnim političarima, kao ni većina požeških medija.

Izbjegavaju vruće teme ili nekritički staju iza njih, kao u slučaju Franje Lucića kada je jedan lokalni portal likovao nad odlukom osječkog suca Marijana Rošca koji je, u dva navrata, privremeno, zaustavio istragu USKOK-a zbog pokušaja podmićivanja novinara, pa pozvali Lucića da u višeminutnom video zapisu lamentira o vlastitoj nevinosti.

Iako je većina ljudi svašta spremna reći o Luciću, tom do jučer neprikosnovenom vladaru Požeške kotline (bar petero njih reklo nam je kako se bez Lucićevog ”amena” u obližnjoj Pleternici, gdje je godinama bio gradonačelnik nije mogla zaposliti ni čistačica), kada to treba izgovoriti javno, odmahnut će rukom. Svjesni su da će možda i njima neki od političara zatrebati kada osvane natječaj za kakvo radno mjesto u gradu ili županiji ili nekoj tvrtki u njihovu vlasništvu.

Suluda priča o požeškom ‘kazalištu apsurda’

Tri najveća poslodavca u Požegi, kažu naši sugovornici, su Požeška bolnica (više od 600 zaposlenih), Požeški zatvor i kaznionica, te Požeška vojarna. A tamo, posao je teško moguće dobiti bez miga lokalne politike. “I ranije je bilo uhljeba, zapošljavalo se ljude po stranačkoj, rodbinskoj, kumovskoj ili plemenskoj liniji, ali ovo sada postalo je nepodnošljivo, prevršilo je svaku mjeru”, kaže jedan od sugovornika u kafiću Boba, nazovimo ga za ovu prigodu Vox Populi, pokazujući na zgradu preko puta trga, gdje je smješteno Požeško kazalište.

To malo gradsko kazalište dobilo je posprdni naziv ”teatar apsurda”, nakon što je Telegram otkrio kako se onamo, silnim upinjanjem gradonačelnika Puljašića, želi uhljebiti Sanju Galić, kao šeficu scensko-tehničkih poslova, mada u kazalištu s devetero zaposlenih već tri osobe rade na scensko-tehničkim poslovima. No, zato kazalište nema ni jednog glumca.

Kad je Telegram provalio tu informaciju, pa su je preuzeli i drugi mediji, čini se da su se u Gradu Požegi malo zamislili jer ni tri tjedna nakon što je natječaj zaključen, nema odluke tko će biti primljen. Kazimir Balog, trenutačni zamjenik ravnateljice, čiji su poslovi u tom kazalištu s devetero zaposlenih isključivo odnosi s javnošću, kaže kako o natječaju još nije odlučeno. Veli: zakonski je rok 45 dana, a s pravnicima u gradskoj upravi mora se konzultirati može li odluku o izboru donijeti sam, ili će to uraditi povjerenstvo.

Neobična priča o zapošljavanju tajnika HDZ-a Požege

Naš sugovornik iz kafića Boba, kad smo mu rekli da ćemo ga citirati kao Vox Populi, u šali kaže da je u Požegi mnogo važniji Vox Dei, glavom pokazujući na velebno zdanje Požeške biskupiju u kojoj stoluje biskup Antun Škvorčević. “Njegov glas lokalni političari slušaju puno više od glasa naroda”, kaže Vox Populi. Još jedan uhljeb, objašnjavaju naši sugovornici, ide na dušu aktualnog gradonačelnika Puljašića.

On uz dužnost gradonačelnika obnaša i funkciju predsjednika gradskog odbora HDZ-a Požege. Ondje je, pak, tajnik Anto Brkić, koga je Puljašić, dok je do lokalnih izbora bio ravnatelj Doma zdravlja, uhljebio na poslovima palijativne skrbi. “Prošećite se od Trga svetog trojstva, dva bloka Zagrebačkom ulicom i u Domu zdravlja se raspitajte što je ondje radio tajnik HDZ-a”, kaže naš sugovornik uz zagonetan smiješak.

Ravnatelj Doma zdravlja Marijan Višaticki na Telegramov upit o Brkićevu uhljebljenju, diplomiranom socijalnom radniku, kaže kako je od rujna 2015. on imao ugovor o djelu od dvije tisuće kuna mjesečno, koji je kasnije, kada je palijativna skrb ugovorena na dva punkta u Požeško slavonskoj županiji – Požegi i Pakracu – povećan na četiri tisuće kuna. No, od 1. lipnja ove godine ugovor je raskinut jer za tu nestandardnu uslugu, kaže Višaticki, nisu bila predviđena sredstva.

Brkić postao i šef nadzornog odbora jedne gradske tvrtke

Tajnik požeškog HDZ-a u međuvremenu je, uz solidnu mjesečnu naknadu, postavljen za predsjednika nadzornog odbora gradske tvrtke Komunalac, a kažu Telegramovi sugovornici, pronalaženje stalnog posla otežava činjenica da je u tijeku sudski spor, u kojem je na županjskom sudu u Slavonskom Brodu osuđen na 11 mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine, jer je kao ravnatelj požeškog Doma za starije i nemoćne, zloupotrebom položaja i ovlasti oštetio državni proračun za 288.855,14 kuna.

“Naša gradska tvrtka Komunalac krcata je uhljebima, jednako kao i Tekija i druge tvrtke pod kontrolom Grada, a ona smiješna priča s uhljebljivanjem u požeškom kazalištu samo je vrh ledenog brijega i bilo ju je lako primijetiti jer je to mali kolektiv, koji uz to nema ni glumaca”, veli Željko Samardžija, SDP-ov vijećnik u Županijskoj skupštini. Samardžija ima zavidnu vojnu karijeru, čija je kruna svakako bila četverogodišnja funkcija hrvatskog vojnog atašea u Londonu i Dublinu. Za Domovinskog rata bio je zapovjednik Alojziju Tomaševiću, no na posljednjim lokalnim izborima Tomašević ga je glatko pobijedio: dobio je 17.327 glasova u odnosu na Samardžijinih 6.118.

Sudske presude nisu zapreka za ulazak u gradski HDZ

Sudske presude, kao ni nasilje, nisu čini se, zapreka za ulazak u vodstvo Gradskog odbora HDZ-a Požege, gdje je, vidjeli smo, tajnik, spomenuti Anto Brkić. Raniji tajnik požeške Mladeži HDZ-a, Tomislav Didović, danas član Gradskog odbora te stranke, dok je bio direktor požeške filijale Croatia banke, krivotvorio je službene dokumente banke u državnom vlasništvu kako bi svom ocu – a na teret državnog proračuna – isposlovao oslobađanje plaćanja dopunskoga zdravstvenog osiguranja!

Uvjetno je kažnjen, no danas je uhljebljen u gradsku tvrtku Komunalac gdje je voditelj odjela za održavanje sustava grijanja, dimnjačarstvo i stanoupravljanje. Osim toga, unatoč presudi za falsificiranje dokumenata Didović je u lipnju ove godine izabran u Odbor za financije Gradskog vijeća Požege, a odluku o imenovanju potpisao je dr. Željko Glavić, vjerojatni budući predsjednik HDZ-a Požeško slavonske županije.

“Takvi potezi, bez obzira tko ih radio, nemaju podršku stranke, a s obzirom da sam trenutačno povjerenik HDZ-a za županijski odbor, to nema ni moju podršku. Nije to model koji stranka podržava, radi se očito o nekim privatnim interesima i jedan od ciljeva promjena za koje želimo da se dogode u požeško-slavonskom HDZ-u jest da takve pojave eliminiramo” kaže dr. Glavić za Telegram.

Koliko će Glavić uspjeti uvesti red?

No, koliko će dr. Glavić, bez obzira što ima podršku Središnjice stranke, uspjeti uvesti red u tamošnji HDZ, ako nakon lokalnih unutarstranačkih izbora početkom sljedeće godine preuzme stranku? Na to pitanje u Požegi nema jednoznačnog odgovora. Naši sugovornici iz tamošnjeg HDZ-a, čak i više nego oporba, smatraju da su izgledi za to minimalni.

“HDZ je toliko posvađan i u njemu je toliko struja, i još više interesa, da uglađeni ravnatelj Požeške bolnice, dr. Glavić, neće moći ništa napraviti. Politiku HDZ-a predugo je kreirao Franjo Lucić, previše je ljudi koje je na ovaj ili onaj način zadužio i stvorio je gustu, isprepletenu mrežu koju nije lako probiti – kaže nam još jedan požeški HDZ-ovac koji ne želi da mu se spomene ime.

Lucićeva era počela je u siječnju 2008.

Kad je u siječnju 2008. Franjo Lucić izborio svoj prvi mandat u Hrvatskom saboru, a stara garda požeških HDZ-ovaca, bivša saborska zastupnica HDZ-a Marija Bajt, te bivši župan i također zastupnik u Saboru Anto Bagarić, otišla iz aktivne politike, počela je, kažu naši sugovornici, Lucićeva era. On je pomno pazio da ga u vrhu stranke doživljavaju kao jedinu osobu koja predstavlja tu županiju, trudeći se takvu svoju poziciju zadržati po svaku cijenu.

“Kada smo na posljednjim parlamentarnim izborima, kao utemeljitelji HDZ-a, predlagali da na stranačku listu za Sabor uđu Vedran Neferović i Alojz Tomašević, Lucić se tome žestoko usprotivio jer nije želio imati konkurenciju”, kaže Vladimir Englaman, predsjednik Županijskog odbora Zajednice utemeljitelja HDZ-a Požeško-slavonske županije. “Rekao je na sjednici Županijskog odbora stranke kako je stav Središnjice da utemeljitelji ne mogu predlagati kandidate za izborne liste, no kada smo sljedećeg dana nazivali Zagreb i pitali isto, rekli su nam da možemo. Ali, bilo je kasno, Lucić nam je onemogućio predlaganje”.

Slaba požeška oporba ne zna iskoristiti priliku

Oporbeni političar iz Lucićeve Pleternice, Mato Bosjak, jedan od članova Nezavisne liste, koja ima sedam od 17 gradskih vijećnika, misli pak kako je u Požeško-slavonskoj županiji na djelu politika čiji stvarni kreator nije Lucić, već njegov bliski prijatelj, kojemu je svojedobno pomogao doći na mjestu župana, pa ga potom vratiti na čelo požeške Uprave Hrvatskih šuma.

“Lucić je samo koristio političku moć, no on nema kapaciteta za kreiranje politike, pa je u tom dijelu angažirao ‘kooperante’. Najvažniji među njima je Marijan Aladrović, aktualni predsjednik Gradskog vijeća Pleternice. Njega u Pletrenici i požeškom kraju od milja zovu Dobrica, aludirajući na jednog drugog Dobricu koji je bio stvari ideolog politike u jednoj susjednoj državi”, kaže Bosjak. Unatoč takvom HDZ-u, unatoč brojnim aferama koje su njihovi vodeći članovi izazvali u posljednje vrijeme, požeška oporba je slaba i ne zna iskoristiti priliku koju joj ta stranka servira.

Nakon duge vladavine SDP-a, kako u Gradu Požegi, tako i Županiji, koju je personificirao aktualni saborski zastupnik SDP-a, Zdravko Ronko, oporba se pogubila. Nema prepoznatljivost niti snažnu osobu koja bi se mogla nametnuti i na izborima ponuditi program i ljude koji bi stanje primijenili. “HDZ će ovdje vladati onoliko dugo koliko to bude htio”, kaže naš sugovornik koji nije želio da mu spominjemo ime, a koga smo za ovu priliku nazvali Vox Populi.