Hita li Škoro prema izbornom debaklu? Raskid s Mostom, ankete i povijest mu baš i ne idu na ruku

Raskid s Mostom odnio je i energiju zajedničkog zanosa napada s desna na HDZ

Politička groblja moderne Hrvatske ne samo da su puna velikih iznenađenja s predsjedničkih izbora, nego čak i redovno, svakih pet godina, dobiju novo ime. Pada li, nakon Borisa Mikišća, Milana Bandića i Ivana Vilibora Sinčića, kocka na Miroslava Škoru?

U posljednjim danima pred prvi krug nedavnih predsjedničkih izbora Miroslav Škoro je bio vruća roba. Podrška mu je rasla po najvišoj stopi iz ankete u anketu i iako je na kraju ostao kratak za 2,2 postotna boda u bitci za ulazak u drugi krug, bio je veliko iznenađenje izbora, a njegov rezultat od masivnih 24,45 posto glasova najava potencijala za početak ozbiljnije političke karijere. Štoviše, dugo se činilo da bi se bez Škore i opcije koju je počeo slagati teško mogla zamisliti buduća hrvatska Vlada, osim, naravno, one koju bi poduprla tzv. “velika koalicija” SDP-a i HDZ-a.

Mjesec i pol pred parlamentarne izbore, Miroslav Škoro više nije vruća roba. Štoviše, raskid pregovora s Mostom o zajedničkom izlasku na izbore pred njegov Domovinski pokret i koaliciju koju okuplja stavlja vrlo neugodne upitnike o budućnosti.

Štaka za Plenkovića

Prvi je čisto političke prirode. Škoro “na papiru” obećava dramatične promjene u državi, zaziva njeno vraćanje Narodu i dubinske reforme. U praksi, međutim, koalicijska lista koju predvodi sve više se – i bez previše drame u njihovim redovima – doživljava tek kao rezervna opcija HDZ-a i štaka na koju će se Andrej Plenković osloniti bude li mu trebalo dodatnih pet, deset ili 15 mandata za većinu u parlamentu.

Iz takve pozicije manjeg, ali ključnog partnera se svakako može utjecati na procese u državi. Ali, ako te javnost unaprijed, pred izbore doživljava tek kao nečije pomagalo za ostanak na vlasti, brojke koje izlaze na ekranu u izbornoj noći mogle bi se gutati poput najgorčih pilula.

Svjetlo na semaforu se zacrvenjelo

A kad smo kod brojki, ni one baš ne daju, za razliku od prosinca, previše razloga za optimizam. Istina, anketni postotak je još uvijek odličan – u posljednjoj objavljenoj anketi (CRO Demoskop, svibanj) Škorina stranka je na 10,1 posto. Međutim, u prvoj nakon predsjedničkih izbora (Crobarometar, siječanj) potpora je bila na 16,6 posto.

Tako se zelena strelica rasta podrške Miroslavu Škori iz prosinca brzo pretvorila u još deblju, crvenu. Raskid s Mostom, kraj energije koju nosi zajednički udar na HDZ s pozicije desnog populizma i napad na sličan birački bazen, pritom, teško da će pomoći promjeni trenda.

Mikšićevih 0,45 posto

Treća stvar koja bi mogla biti zabrinjavajuća za “škoriste” od Vukovara do Dubrovnika je – povijest. Politička groblja moderne Hrvatske ne samo da su puna velikih iznenađenja s predsjedničkih izbora, nego čak i redovno, svakih pet godina, dobiju novo ime. Još 2005. godine je poduzetnik Boris Mikšić s kontrom dvjema najjačim strankama i pričama o poduzetništvu i reformama skoro ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Osvojio je 17,79 posto glasova. Dvije godine kasnije, s nezavisnom listom koju je predvodio izišao je na parlamentarne izbore u svojoj, Četvrtoj izbornoj jedinici. Dobio je 0,45 posto glasova.

Pet godina kasnije, kandidat koji nije bio ni iz SDP-a, ni iz HDZ-a je čak ušao u drugi krug. Osvojio je tamo preko 883 tisuće glasova (39,2 posto) i smatrao to velikim zalogom za parlamentarne izbore. Milan Bandić je na prve sljedeće parlamentarne izbore, 2007. godine, izišao na izbore za Sabor u četiri zagrebačke jedinice. Dobio je od 2,16 do 2,91 posto glasova i nije se ni približio osvajanju mandata.

Put prema dole

Do Sabora je ipak došao novi neočekivani junak sljedećih predsjedničkih izbora. Krajem 2014. godine Ivan Vilibor Sinčić se pojavio “niotkud” u utrci za Pantovčak i na radikalnoj kritici postojećeg stanja i najjačih stranaka dobio 16,42 posto glasova. Njegova kandidatura na scenu je iznijela novu stranku, Živi zid. Pa ipak, na izborima održanima desetak mjeseci kasnije, unatoč obećanjima o korjenitoj promjeni sustava, osvojili su tek jedan zastupnički mandat.

Sve te povijesne i političke lekcije trebale bi biti pred očima Škori i njegovim ljudima u posljednjim tjednima kampanje. Ne dogodi li se neka radikalna promjena, ako je ikakva još ostala u rukavu, otklizavanje prema dole samo će se nastaviti. A do dna se, kad je do izbora ostalo još “sitno”, dolazi daleko brže i vratolomnije nego inače.

Jasmin Klarić
Telegram autor
568 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program