Nekad je nužno odabrati stranu

HNS gura Divjak za šeficu stranke i računa da bi im ona mogla ozbiljno poboljšati izborne šanse. Zbilja?

Analiziramo šanse HNS-a za parlamentarnu trku

U razgovorima s ljudima koji su u sustavu dugi niz godina i koji poučavaju, djeluju kroz obrazovne sindikate ili nevladine udruge, nije rijetkost čuti unisoni stav; šteta koja je sustavu nanesena u posljednje dvije i pol godine, uz svu će se dobru volju sanirati narednih pet do deset godina. Ovo su, dakle, temelji na kojima se Blaženka Divjak, "s izuzetno dobrim rejtingom u javnosti", sprema u borbu za HNS-ov saborski mandat.

Prvo na razini glasine, a potom kao informacija izvora bliskog vrhu HNS-a, pojavila se teza o Blaženki Divjak kao HNS-ovom glavnom adutu u predstojećem izbornom ciklusu. Prema najavama, HNS će samostalno izaći na parlamentarne izbore, a u stranci s trenutnom podrškom 0,1-1,7 posto birača (po dva redovna istraživanja javnog mnijenja), uvjereni su; osvojit će najmanje četiri mandata, s manjincima će činiti prevagu za sastavljanje saborske većine, a glavnu rolu u kampanji trebala bi preuzeti njihova nestranačka ministrica obrazovanja.

HNS namjerava, kako piše Nacional, u prvi plan kampanje gurnuti Divjak kao “u javnosti pozitivno prihvaćeno lice” s ocjenom da ona ima “izuzetno dobar rejting u javnosti” te tvrdnjom da “izvrsno stoji u istraživanjima javnog mnijenja”. Na tragu toga, osim uloge perjanice na listi HNS-a, u stranci postoji ideja i o Divjak kao novoj šefici HNS-a. No, na stranu preuzimanje stranke; teze o u javnosti sjajno prihvaćenoj ministrici u olovno su teškoj disproporciji s realnošću.

Kolektivni urlik protiv sustava kojeg je skrojila ministrica

Od nje su cijepljeni i u HNS-u i na četvrtom katu Ministarstvu obrazovanja, gdje uporno zanemaruju loš skor ministrice u vox populiju među onima kojima je posljednje dvije i pol godine na čelu resora. U balonu od sapunice koji su stvorili, uporno ne žele vidjeti i čuti da ministričini potezi, primarno u sferi Škole za život, nailaze na široko neodobravanje. Dok Divjak posve (samo)uvjereno govori o povijesnim reformskim zahvatima koje provodi i zbog kojih je navodno pristala na ulazak u neprincipijelnu koaliciju, zbornice se grohotom smiju.

Pritom je stav baze, odnosno prosvjetara, prema vlastitoj ministrici postao najvidljiviji široj javnosti tijekom masovnog štrajka krajem prošle godine s kojim se Divjak nije znala nositi. Štrajk se, u svojoj srži, pretvorio u glasan kolektivni urlik protiv lošeg sustava kojeg na svoju ruku od lipnja 2017. kroji ministrica s nekolicinom suradnika.

Truli temelji trke za Sabor

Nastavnici su, kao kulu od karata, rušili ružičastu propagandu o Školi za život i posramili, redom, ministričin opjevan Loomen, beskorisne edukacije, njene turneje po školama na kojima ne daje odgovore i obrazovne promjene koje to jednostavno nisu, uz jasnu poruku: ‘Mi smo jedina reforma koju imate’.

U razgovorima s ljudima koji su u sustavu dugi niz godina i koji poučavaju, djeluju kroz obrazovne sindikate ili nevladine udruge, nije rijetkost čuti unisoni stav; šteta koja je sustavu nanesena u posljednje dvije i pol godine, uz svu će se dobru volju sanirati narednih pet do deset godina. Ovo su, dakle, temelji na kojima se Blaženka Divjak, “s izuzetno dobrim rejtingom u javnosti”, sprema u borbu za HNS-ov saborski mandat.

Problematičan povratak na Sveučilište

Spomenimo i reformu visokoobrazovnog zakonodavstva na koju se namjerila uz pomoć državnog tajnika Tome Antičića, a koju im, u nultom koraku, blokira Sveučilište u Zagrebu. Upravo na čelu zagrebačkog sveučilišta nalazi se izgledan razlog želje Blaženke Divjak za naredne četiri sigurne godine saborskog mandata. Nije nikakva tajna da nema trunke simpatija niti dobre volje između ministrice i rektora Sveučilišta Damira Borasa koji će na toj funkciji stolovati do kraja rujna 2022. godine.

Divjak je, pak, profesorica matematike na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Njen povratak na Sveučilište značio bi, u praksi, da profesorica Divjak bez potpisa rektora Borasa ne bi mogla prijavljivati međunarodne projekte ili suradnje. I kadrovska politika centralizirana je na Sveučilištu, financijska sredstva fakultetima dogovaraju se centralno na Sveučilištu pa je opravdano pitati se kako bi u toj križaljci prolazio FOI nakon njenog povratka. Drugim riječima, Blaženki Divjak na neki je način višestruko oportuno ne vraćati se na Sveučilište dok njime vlada Damir Boras.

Teret ‘radioaktivne stranke’ i prevare birača

Samo, veliko je pitanje koliko ozbiljno može računati da će uspjeti produžiti svoju političku karijeru – obzirom ne samo na rejtinge, već i na trenutno izrazito nezahvalnu političku poziciju u kojoj se nalazi stranka na čijoj bi se listi trebala pojaviti na izborima. S HNS-om, naime, nitko ne želi surađivati. Plenković i HDZ već sasvim dovoljno muke imaju s činjenicom da su – pritisnuti realnim odnosnom snaga u Saboru – prije dvije godine ušli u koaliciju s narodnjacima. Nema nikakve šanse da bi se moglo dogoditi da ih sad uzmu na svoje liste.

Još su manje šanse za nekakvu predizbornu suradnju sa SDP-om. Tu stranku su Ivan Vrdoljak i ekipa prije tri godine jednostavno prevarili (nema druge riječi) i nekadašnji strateški partneri više neće biti ni mnogo manje od toga u doglednoj budućnosti.

Isto je i s ostatkom stranaka na lijevom centru koje ovih dana grozničavo međusobno pregovaraju o predizbornoj suradnji – svi sa svima, nitko s HNS-om. Ne dolazi u obzir, po svemu sudeći, ni neko liberalno okupljanje. HSLS, koji je godinama u bliskom savezu s HDZ-om, za HNS drži kako je “radioaktivna stranka”, zbog zbivanja iz 2017. godine.

Obeshrabrujuća računica bez Posavca

Uglavnom, HNS i Divjak – ako se na to odluči – idu samostalno na izbore, ali ne svojom voljom. I ne piše im se dobro. Nije stvar samo u anketama, iako su one sasvim dovoljno porazne. Kad se pogledaju rezultati na svibanjskim EU izborima u županijama koje tvore HNS-ovu najjaču izbornu jedinicu (treću) – stranaka je imala nešto više od desetak posto glasova.

Što je, zapravo, sjajno, jer bi na parlamentarnim izborima donijelo lijepa dva mandata. Samo, u međuvremenu je stranku napustio međimurski župan Matija Posavec. Pitanje je koliko će Posavec glasova odnijeti sa sobom, ali sigurno za HNS ne zvuči ohrabrujuće činjenica da je on na europskim izborima u Međimurskoj županiji dobio 90,46 posto preferencijalnih glasova.

Prestrmi grebeni stvarnosti

Ideja o tome da bi Divjak, zahvaljujući navodno sjajnom imageu u javnosti, mogla stranku povući preko praga u prvoj izbornoj jedinici također bi se mogla nasukati na prestrme grebene stvarnosti. Grad Zagreb će na parlamentarnim izborima biti poprište mnogih ambicija na centru i lijevici – tu će, uz SDP koji se nada upečatljivom rezultatu, svoju priliku za skok preko izbornog praga tražiti i sve koalicije koje se upravo kuju (bez HNS-a), Možemo, možda i Dario Juričan.

Koliko stranka opterećena suradnjom s HDZ-om (i načinom na koji je došlo do nje) može dobiti u Zagrebu? Na europskim izborima su dobacili do 1,04 posto. Može li taj rezultat stvarno popraviti Blaženka Divjak? Za petsto posto? Po svemu sudeći, dakle, bez obzira na optimizam i ambiciozne planove, cure posljednji mjeseci koje u visokoj politici provodi profesorica matematike sa zagrebačkog Fakulteta organizacije i informatike.