Nekad je nužno odabrati stranu

HNS pokušava populističkim potezima, poput ovog o reprezentaciji na Poljudu, pacificirati otpor u Dalmaciji. Nemoguće

Ljude ovdje nogomet istinski zanima i zato ne mogu proći ovakve jeftine parole

Jednostavno je nemoguće da HNS pacificira navijački otpor u Dalmaciji prema Savezu u cjelini, što se prelijeva i na reprezentaciju, ovakvim populističkim potezima poput odluke da reprezentacija odigra jednu kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu, a da sve drugo ostane isto. To isto vrijedi i za ideju da će se kao smanjiti ili dokinut Mamićev utjecaj, da bi Savez opet ostao u rukama politike, točnije HDZ-a, i to tako očito

Stanje u nogometu, u nogometnim zemljama poput Hrvatske, u svakom pogledu preslikava stanje u društvu i u politici. To vrijedi jednako za situaciju u Nogometnom savezu, kao i na tribinama, pri čemu je stanje u Savezu takvo da njime godinama upravlja HDZ, s obzirom na to da je uvjerljivo najveći broj članova Izvršnog odbora istovremeno i u članstvu vladajuće stranke, a to generira identično ponašanje u HNS-u kao i državi.

Konkretno se radi o stvaranju korupcije, populizma, strukturalnog nacionalizma i raznih nepravdi. Ono što je nažalost uspjelo hadezeovim strukturama u posljednja tri desetljeća, a to je pretvaranje radikalnog nacionalizma u neupitnu društvenu vrijednost, koju gotovo sve masovne navijačke skupine dijele i aktivno rade na tome da tako i ostane, predstavlja ključnu slabost u navijačkom otporu prema HNS-u.

Potrebna je radikalna rekonstrukcija

Navijači, posebno u Splitu, upravo iz tog razloga žele liječiti posljedice, umjesto uzroka. One su naravno u temeljima i zemlje i Nogometnog saveza koji je ovakav kakav jeste, upravo osmišljen u doba tuđmanizma i nije mu se dogodila nikakva devijacija. Stoga je pravi otpor svemu vezanom uz HNS odavno trebao biti iskazan po pitanju odbijanja glorifikacije Tuđmanovog doba i nacionalizma, što očito nije slučaj.

No, mimo toga, ono što onemogućava HNS-u da se po pitanju odnosa prema Hajduku i Splitu postavlja klasično demagoški, odnosno ono zbog čega to više nije dovoljno, iako se u ovoj zemlji uobičajilo, jest činjenica da ljude ovdje nogomet istinski zanima, da Hajduk predstavlja svjetovnu religiju u Dalmaciji i da su samim tim, a dodatno i kroz borbu za upravljanje klubom, navijači savršeno osvijestili kako sustav funkcionira i kojim se sve trikovima služi te da mu je potrebna radikalna rekonstrukcija. Da ne bi bilo zabune, ovaj tekst ne pišem iz navijačkih razloga, budući da navijam za RNK Split, nego čisto iz racionalnih.

Stanje u nogometu ljude doista zanima

Imajući u vidu ovo što sam maloprije naveo, jednostavno je nemoguće da HNS pacificira navijački otpor u Dalmaciji prema Savezu u cjelini, što se prelijeva i na reprezentaciju, ovakvim populističkim potezima poput odluke da reprezentacija odigra jednu kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu, a da sve drugo ostane isto. To isto vrijedi i za ideju da će se kao smanjiti ili dokinut Mamićev utjecaj, da bi Savez opet ostao u rukama politike, točnije HDZ-a, i to tako očito.

Količina samovolje, samodostatnosti, ne polaganja računa bilo kome i općenite cijepljenosti od društvene stvarnosti, što je sve skupa možda bilo i najbolje vidljivo kroz nedostatak makar i minimalnog truda da se prikrije činjenica kako Dinamo realno ima dvije momčadi u prvoj ligi, jednostavno ne može trajati vječno. I to upravo zbog toga što ljude stanje u nogometu doista zanima.

Podrška u borbi protiv politike HNS-a

Navijački pokret koji se svemu ovome protivi i želi korjenite promjene zagovara vrijednosti kao što su javni interes, samoupravljanje klubovima od strane članova, bazično poštenje i ravnopravnost, što su sve zapravo lijeve vrijednosti. To što će veći dio njih skočiti na zadnje noge kad im se ova jednostavna činjenica spomene, a napravit će to zbog nemogućnosti da raskinu s nacionalizmom kao temeljnom odrednicom vlastitog svjetonazora, kojeg su usvojili upravo od ovih istih protiv kojih se bore, je nešto sasvim drugo.

No, to što to nisu shvatili, ne znači da u svemu ostalom nisu u pravu i da ih u borbi protiv politike HNS-a ne treba podržati. Kamo sreće kada bi i na drugim poljima stvari bile ovako vidljive i ljudima doista bitne, kao npr. na polju odnosa prema javnim prostorima ili ljudskim pravima, jer bismo u tom slučaju odavno živjeli u puno boljoj zemlji.