Da velike krize jačaju podršku vladajućima (i da taj efekt ne traje predugo) poznata je stvar. U pandemiji izazvanoj koronavirusom dobiva se dojam i da se možda radi o čvršćoj promjeni biračkih preferencija; da se birači nakon dugo godina bježanja od mainstream stranaka vraćaju tradicionalnim lijevim i desnim grupacijama koje su temelj liberalne demokracije kao prevladavajućeg društvenog uređenja zemalja zapadnog civilizacijskog kruga.
Shodno toj tezi, moguće je da virus Covid-19 posebno razorno djelovanje ima na stranke ekstremne, populističke desnice, čiji je rast nakon posljednje ekonomske krize ozbiljno zabrinuo Zapadnu Europu. Primjerice, krajnja desnica u Njemačkoj je na zadnjim predrecesijskim izborima (održanima 2005. godine) dobila 1,5 posto glasova. Na izborima 2017. krajnje desni AfD je dobio 12,6 posto glasova. Radi se o rastu od 840 posto u samo 12 godina.
Loši mjeseci za AfD
Na prvi pogled stvari se dolaskom koronavirusa počinju kretati u suprotnom smjeru. Ne samo AfD, već i praktički sve perjanice tvrde desnice po zemljama Zapada bilježe minuse u anketama u travnju u odnosu na rezultate koje su imale početkom godine. Samo, radi se o takvim brojkama da bi donošenje zaključaka o trendu gašenja europskih političkih zvijezda crne boje bilo itekako preuranjeno.
Sam AfD je tako po aktualnim anketama na oko deset posto potpore. Početkom godine bio je na oko 14 posto, dakle, razlike nije mala. Ali, očito da, barem zasad, nije ni terminalna.
Salvini, Le Pen, Wilders – dobro su, hvala na pitanju
U Italiji je aktualni princ desnog populizma Matteo Salvini. Nakon neuspješnog pokušaja izazivanja izvanrednih izbora rušenjem koalicijske Vlade u kojoj je sudjelovao, Salvini i njegova Liga su početkom godine imali u prosjeku 31,5-32 posto potpore. Sad su pali na 29 posto, ali su i dalje najjača stranka, te su i dalje daleko iznad 17,35 posto koliko su dobili na parlamentarnim izborima 2018. godine.
Desni VOX u Španjolskoj bilježi još manje pandemijske gubitke. U studenom su na izvanrednim izborima dobili 15,1 posto, u anketama u siječnju bili otprilike na toj brojci, a sad su na 14 posto podrške. U Nizozemskoj, Slobodarska stranka poznatog desničara Geerta Wildersa od početka godine se spustila sa 17 na 15 posto podrške. Slična priča je i u Francuskoj – glavna figura desnice Marine Le Pen ne dobiva nove sljedbenike, ali teško gubi stare – po jednoj aktualnoj anketi je pozitivnom doživljava 28 posto Francuza, isto kao mjesec dana ranije, a po drugoj je s 26 posto podrške pala na 23 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Virusni katalizator desnice
Uglavnom, iako je bijes prema elitama i strah od “drugih” kao glavno pogonsko gorivo krajnje desnih stranaka u Europi pao u drugi plan zbog aktualnih virusnih problema cijelog svijeta, mali gubici u anketama daju za zaključiti kako Covid-19 nije terminalno opasan za ovaj dio političke scene. Štoviše, lako bi se moglo dogoditi da se na kraju pokaže kao – katalizator.
Nema, naime, više nikakve sumnje da praktički cijeli svijet ove godine čeka recesijski šok povijesnih razmjera. Pad gospodarstva, pogotovo ako oporavak ne bude brz, gotovo se zakonomjerno pretače u rast osiromašenih slojeva društva. U modernim kapitalističkim društvima u kojima je nejednakost već dugo gorući i uporno zanemarivani problem, to bi vrlo lako moglo biti visokooktansko gorivo za novi ozbiljan rast krajnje desnice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li koronavirus pokopati ili dodatno ojačati ekstremnu desnicu? Pregledali smo brojke
Stranke ekstremne desnice u vrijeme pandemije doista gube potporu. Ali, ti gubici su uglavnom sićušni
Iako je bijes prema elitama i strah od "drugih" kao glavno pogonsko gorivo krajnje desnih stranaka u Europi pao u drugi plan zbog aktualnih virusnih problema cijelog svijeta, mali gubici u anketama daju za zaključiti kako Covid-19 nije terminalno opasan za ovaj dio političke scene. Štoviše, lako bi se moglo dogoditi da se na kraju pokaže kao - katalizator.
Da velike krize jačaju podršku vladajućima (i da taj efekt ne traje predugo) poznata je stvar. U pandemiji izazvanoj koronavirusom dobiva se dojam i da se možda radi o čvršćoj promjeni biračkih preferencija; da se birači nakon dugo godina bježanja od mainstream stranaka vraćaju tradicionalnim lijevim i desnim grupacijama koje su temelj liberalne demokracije kao prevladavajućeg društvenog uređenja zemalja zapadnog civilizacijskog kruga.
Shodno toj tezi, moguće je da virus Covid-19 posebno razorno djelovanje ima na stranke ekstremne, populističke desnice, čiji je rast nakon posljednje ekonomske krize ozbiljno zabrinuo Zapadnu Europu. Primjerice, krajnja desnica u Njemačkoj je na zadnjim predrecesijskim izborima (održanima 2005. godine) dobila 1,5 posto glasova. Na izborima 2017. krajnje desni AfD je dobio 12,6 posto glasova. Radi se o rastu od 840 posto u samo 12 godina.
Loši mjeseci za AfD
Na prvi pogled stvari se dolaskom koronavirusa počinju kretati u suprotnom smjeru. Ne samo AfD, već i praktički sve perjanice tvrde desnice po zemljama Zapada bilježe minuse u anketama u travnju u odnosu na rezultate koje su imale početkom godine. Samo, radi se o takvim brojkama da bi donošenje zaključaka o trendu gašenja europskih političkih zvijezda crne boje bilo itekako preuranjeno.
Sam AfD je tako po aktualnim anketama na oko deset posto potpore. Početkom godine bio je na oko 14 posto, dakle, razlike nije mala. Ali, očito da, barem zasad, nije ni terminalna.
Salvini, Le Pen, Wilders – dobro su, hvala na pitanju
U Italiji je aktualni princ desnog populizma Matteo Salvini. Nakon neuspješnog pokušaja izazivanja izvanrednih izbora rušenjem koalicijske Vlade u kojoj je sudjelovao, Salvini i njegova Liga su početkom godine imali u prosjeku 31,5-32 posto potpore. Sad su pali na 29 posto, ali su i dalje najjača stranka, te su i dalje daleko iznad 17,35 posto koliko su dobili na parlamentarnim izborima 2018. godine.
Desni VOX u Španjolskoj bilježi još manje pandemijske gubitke. U studenom su na izvanrednim izborima dobili 15,1 posto, u anketama u siječnju bili otprilike na toj brojci, a sad su na 14 posto podrške. U Nizozemskoj, Slobodarska stranka poznatog desničara Geerta Wildersa od početka godine se spustila sa 17 na 15 posto podrške. Slična priča je i u Francuskoj – glavna figura desnice Marine Le Pen ne dobiva nove sljedbenike, ali teško gubi stare – po jednoj aktualnoj anketi je pozitivnom doživljava 28 posto Francuza, isto kao mjesec dana ranije, a po drugoj je s 26 posto podrške pala na 23 posto.
Virusni katalizator desnice
Uglavnom, iako je bijes prema elitama i strah od “drugih” kao glavno pogonsko gorivo krajnje desnih stranaka u Europi pao u drugi plan zbog aktualnih virusnih problema cijelog svijeta, mali gubici u anketama daju za zaključiti kako Covid-19 nije terminalno opasan za ovaj dio političke scene. Štoviše, lako bi se moglo dogoditi da se na kraju pokaže kao – katalizator.
Nema, naime, više nikakve sumnje da praktički cijeli svijet ove godine čeka recesijski šok povijesnih razmjera. Pad gospodarstva, pogotovo ako oporavak ne bude brz, gotovo se zakonomjerno pretače u rast osiromašenih slojeva društva. U modernim kapitalističkim društvima u kojima je nejednakost već dugo gorući i uporno zanemarivani problem, to bi vrlo lako moglo biti visokooktansko gorivo za novi ozbiljan rast krajnje desnice.