Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je prvo Dnevno izvješće o novom koronavirusu (2019-nCoV) 21. siječnja 2020. Prema tom izvješću dan ranije u pokrajini Hubei bilo je zabilježeno 258 slučajeva zaraze, u pokrajini Guangdong 15, a u Pekingu i Šangaju po jedan slučaj. Izvan Kine po jedan slučaj zaraze zabilježili su Japan i Republika Koreja, a dva Tajland. U epicentru zaraze, gradu Wuhanu bilo je registrirano šest preminulih. U narednih sedam dana broj slučajeva u Kini porastao je za 17 puta na 4537. Od toga broja na pokrajinu Hubei u kojoj živi 60 milijuna stanovnika odnosilo se 2714 slučajeva, a ukupno je preminulo 106 osoba.
Izvan Kine zabilježeno je 56 slučajeva, četiri u Europi, sedam u Sjevernoj Americi, i 45 u državama Azije i u Australiji. Toga dana Kina je počela uvoditi do tada nezabilježene mjere blokade gradova i cijelih pokrajina zbog kojih je u drugom i trećem tjednu veljače u karanteni, nekoj vrsti izolacije ili ograničenju kretanja bilo 780 milijuna ljudi. U prvom nastavku ovog serijala pisao sam o pogrešnim usporedbama epidemija sezonske gripe s epidemijom COVID-19, o selektivnom i neuspješnom testiranju na novi koronavirus te o karantenama, izolacijama i zabranama putovanja i javnih skupova. U ovome nastavku pokušat ću usporediti način suzbijanja epidemije u Kini s onim što trenutno rade Europa i SAD.
Kina
Vodeći kineski epidemiolog i pulmolog, zaslužan za obuzdavanje epidemije SARS-a 2003. godine, Zhong Nanshan objavio je prošlog tjedna istraživački rad u kojem je ustvrdio da bi u slučaju kašnjenja uvođenja rigoroznih mjera zabrane kretanja samo za pet dana broj slučajeva zaraze u Kini bio na kraju tri puta veći. U nekoliko navrata navodio sam objektivne, ali i državno-partijske razloge zbog kojih službeni podaci o broju registriranih slučajeva u Kini zaslužuju dodatno propitkivanje tako da se za sada treba zadovoljiti barem ovom nespornom činjenicom kako je Kina mjerama bez presedana kupila ostatku svijeta šest tjedana za pripremu obrane od neizbježne pandemije koje je svijet, osim Singapura i Hong Konga, uzalud potratio.
U tih šest tjedan Kina je svojim drakonskim mjerama ukidanja slobode kretanja uspjela suzbiti daljnje širenje novog koronavirusa unutar svojih granica. Pokrajina Hubei u subotu je, prema izvješću SZO-a, imala samo 41 novi slučaj odnosno ukupno 67 707 slučajeva od početka izbijanja epidemije. Sve ostale kineske pokrajine imale su samo tri nova slučaja, a Kina je ukupno prijavila 80 695 slučajeva. Ako zbog povratka stotina milijuna radnika-migranata odnosno svih onih koje je početak epidemije zatekao izvan mjesta stanovanja ne dođe do novog vala širenja zaraze, za Kinu je sada, ali i u narednim tjednima i mjesecima, najveća opasnost „uvoz“ koronavirusa iz inozemstva.
Zbog toga su najveći kineski gradovi već uveli obaveznu karantenu od 14 dana za sve one koji dolaze iz pojedinih država Azije, Europe i Amerike. Još prije dva tjedna 98,6 % svih slučajeva i 99,3 % preminulih bio je u Kini. U nedjelju 8. ožujka na Kinu se odnosilo 73,6 % od ukupno 110 000 slučajeva i 81,5 % od 3 800 preminulih. Zašto se svijet propustio pripremiti za neizbježnu pandemiju bit će sigurno predmet mnogobrojnih znanstvenih studija i političkih rasprava, ali cijena koju ćemo svi zajedno platiti bit će epohalna i povijesno pamtljiva. Kineska partija sada će iskoristiti priliku da svojim građanima dodatno pojasni zašto je njihov politički i pravni poredak superioran zapadnim liberalnim demokracijama. U tome samohvalisavom objašnjavanju naravno neće biti ni riječi o tome da zapadne liberalne demokracije jednostavno ne raspolažu represivnim instrumentarijem kakav ima Kina, ali će sigurno biti naglašeno kako je discipliniranost kineskih građana i njihova odanost državi i partiji bila od presudnoga značenja za savladavanje epidemije novoga koronavirusa.
SAD
Najveći broj promašaja i katastrofalnih odluka u dosadašnjoj borbi protiv širenja pandemije dogodio se upravo u SAD-u. Već sam u nekoliko navrata pisao o problemima s neispravnim testovima i bizarnom procedurom njihova korištenja koji su doveli do toga da je do prošloga petka bilo testirano svega 1500 osoba. Do ponedjeljka je službeno registrirano samo 617 slučajeva i 22 preminula, ali svi vodeći američki eksperti vjeruju kako postoje tisuće ako ne i desetak tisuća neotkrivenih slučajeva koji će biti potvrđeni čim započne testiranje barem svih onih koji imaju simptome, a nisu morali biti u izravnom kontaktu s nekime od oboljelih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavni krivac za ovakvu neoprostivu blamažu države koja je u 2018. imala ukupnu potrošnju na zdravstvene usluge od 10 586 dolara po stanovniku američki je predsjednik Donald Trump. Samo za usporedbu, Njemačka je iste godine imala potrošnju od 5 986 dolara, Hrvatska 1 716 dolara, a Kina 688 dolara po stanovniku. SAD ima CDC, ponajbolju agenciju za prevenciju i borbu protiv zaraznih bolesti, koju Trumpova administracija već šest tjedana sprječava u obavljanju svoga posla sve u nadi kako će zabranom širenja upozorenja o neminovnoj pandemiji zadržati dioničke indekse na povijesno najvišim razinama i na taj način osigurati reizbor Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u studenome ove godine.
Takva priglupa i tragično štetna politika nasukala se proteklog tjedna na eksploziju novih slučajeva zaraze koji su registrirani u čak 36 saveznih država, a u velikoj većini su nastali zbog lokalne transmisije. Zbog toga su i dionički indeksi počeli nezaustavljivo padati da bi u ponedjeljak trgovanje dionicama moralo biti nakratko i prekinuto jer je S&P 500 izgubio više od 7 % vrijednosti u jednom danu. Umjesto da Trumpova administracija pripremi zemlju i njene građane za suzbijanje pandemije ona je svojim dosadašnjim političkim odlukama ionako tešku situaciju učinila još lošijom.
SAD ima nešto manje od 100 000 bolničkih kreveta u jedinicama intenzivne njege. Njihova prosječna godišnja popunjenost je 68 % što znači da je teoretski 30 000 kreveta moguće namijeniti oboljelima od novog koronavirusa. Prema modelu koji je izradilo američko Ministarstvo zdravstva, u slučaju umjerene pandemije kakva je bila sezonska gripa 1968. najmanje 200 000 američkih građana trebalo bi intenzivnu njegu. Ako se dogodi pandemija poput one iz 1918. intenzivnu njegu bi trebalo 2,9 milijuna američkih građana. Budući da su kapaciteti intenzivnih odjela višestruko nedostatni potrebno je radikalnim mjerama koje je primijenila Kina, maksimalno usporiti širenje zaraze i na taj način spriječiti potpuni kolaps zdravstvenog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Donald Trump pokazao se potpuno nekompetentnim za donošenje takvih odluka, a svojom nemuštom retorikom i stalnim umanjivanjem realne opasnosti od pandemije dodatno je doprinio njenome daljnjem nekontroliranom širenju. Njegova administracija kopirala je kineske vlasti u netransparentnosti i politikantstvu umjesto u onome što je bilo dobro i uspješno, u provođenju radikalnih mjera socijalne distanciranosti građana, samoizolacije, karantena i što brojnijega i šireg opsega testiranja. Kako sada stvari stoje u povijesti sigurno neće biti zapamćen po rekordnom rastu dioničkih indeksa, ali će ga nažalost pamtiti po elementarnoj nesposobnosti upravljanja najvećom zdravstvenom krizom u proteklih sto godina. Koliko je uopće moguće uspješno primijeniti drakonske mjere po uzoru na kineske nad američkim građanima vidjet ćemo u narednim tjednima.
Hoće li SAD postati novo žarište koronavirusa, opasnije i tragičnije od kineskoga?
Najveći broj promašaja i katastrofalnih odluka u dosadašnjoj borbi protiv širenja pandemije dogodio se upravo u SAD-u
Glavni krivac za neoprostivu blamažu države koja je u 2018. imala ukupnu potrošnju na zdravstvene usluge od 10 586 dolara po stanovniku američki je predsjednik Donald Trump
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je prvo Dnevno izvješće o novom koronavirusu (2019-nCoV) 21. siječnja 2020. Prema tom izvješću dan ranije u pokrajini Hubei bilo je zabilježeno 258 slučajeva zaraze, u pokrajini Guangdong 15, a u Pekingu i Šangaju po jedan slučaj. Izvan Kine po jedan slučaj zaraze zabilježili su Japan i Republika Koreja, a dva Tajland. U epicentru zaraze, gradu Wuhanu bilo je registrirano šest preminulih. U narednih sedam dana broj slučajeva u Kini porastao je za 17 puta na 4537. Od toga broja na pokrajinu Hubei u kojoj živi 60 milijuna stanovnika odnosilo se 2714 slučajeva, a ukupno je preminulo 106 osoba.
Izvan Kine zabilježeno je 56 slučajeva, četiri u Europi, sedam u Sjevernoj Americi, i 45 u državama Azije i u Australiji. Toga dana Kina je počela uvoditi do tada nezabilježene mjere blokade gradova i cijelih pokrajina zbog kojih je u drugom i trećem tjednu veljače u karanteni, nekoj vrsti izolacije ili ograničenju kretanja bilo 780 milijuna ljudi. U prvom nastavku ovog serijala pisao sam o pogrešnim usporedbama epidemija sezonske gripe s epidemijom COVID-19, o selektivnom i neuspješnom testiranju na novi koronavirus te o karantenama, izolacijama i zabranama putovanja i javnih skupova. U ovome nastavku pokušat ću usporediti način suzbijanja epidemije u Kini s onim što trenutno rade Europa i SAD.
Kina
Vodeći kineski epidemiolog i pulmolog, zaslužan za obuzdavanje epidemije SARS-a 2003. godine, Zhong Nanshan objavio je prošlog tjedna istraživački rad u kojem je ustvrdio da bi u slučaju kašnjenja uvođenja rigoroznih mjera zabrane kretanja samo za pet dana broj slučajeva zaraze u Kini bio na kraju tri puta veći. U nekoliko navrata navodio sam objektivne, ali i državno-partijske razloge zbog kojih službeni podaci o broju registriranih slučajeva u Kini zaslužuju dodatno propitkivanje tako da se za sada treba zadovoljiti barem ovom nespornom činjenicom kako je Kina mjerama bez presedana kupila ostatku svijeta šest tjedana za pripremu obrane od neizbježne pandemije koje je svijet, osim Singapura i Hong Konga, uzalud potratio.
U tih šest tjedan Kina je svojim drakonskim mjerama ukidanja slobode kretanja uspjela suzbiti daljnje širenje novog koronavirusa unutar svojih granica. Pokrajina Hubei u subotu je, prema izvješću SZO-a, imala samo 41 novi slučaj odnosno ukupno 67 707 slučajeva od početka izbijanja epidemije. Sve ostale kineske pokrajine imale su samo tri nova slučaja, a Kina je ukupno prijavila 80 695 slučajeva. Ako zbog povratka stotina milijuna radnika-migranata odnosno svih onih koje je početak epidemije zatekao izvan mjesta stanovanja ne dođe do novog vala širenja zaraze, za Kinu je sada, ali i u narednim tjednima i mjesecima, najveća opasnost „uvoz“ koronavirusa iz inozemstva.
Zbog toga su najveći kineski gradovi već uveli obaveznu karantenu od 14 dana za sve one koji dolaze iz pojedinih država Azije, Europe i Amerike. Još prije dva tjedna 98,6 % svih slučajeva i 99,3 % preminulih bio je u Kini. U nedjelju 8. ožujka na Kinu se odnosilo 73,6 % od ukupno 110 000 slučajeva i 81,5 % od 3 800 preminulih. Zašto se svijet propustio pripremiti za neizbježnu pandemiju bit će sigurno predmet mnogobrojnih znanstvenih studija i političkih rasprava, ali cijena koju ćemo svi zajedno platiti bit će epohalna i povijesno pamtljiva. Kineska partija sada će iskoristiti priliku da svojim građanima dodatno pojasni zašto je njihov politički i pravni poredak superioran zapadnim liberalnim demokracijama. U tome samohvalisavom objašnjavanju naravno neće biti ni riječi o tome da zapadne liberalne demokracije jednostavno ne raspolažu represivnim instrumentarijem kakav ima Kina, ali će sigurno biti naglašeno kako je discipliniranost kineskih građana i njihova odanost državi i partiji bila od presudnoga značenja za savladavanje epidemije novoga koronavirusa.
SAD
Najveći broj promašaja i katastrofalnih odluka u dosadašnjoj borbi protiv širenja pandemije dogodio se upravo u SAD-u. Već sam u nekoliko navrata pisao o problemima s neispravnim testovima i bizarnom procedurom njihova korištenja koji su doveli do toga da je do prošloga petka bilo testirano svega 1500 osoba. Do ponedjeljka je službeno registrirano samo 617 slučajeva i 22 preminula, ali svi vodeći američki eksperti vjeruju kako postoje tisuće ako ne i desetak tisuća neotkrivenih slučajeva koji će biti potvrđeni čim započne testiranje barem svih onih koji imaju simptome, a nisu morali biti u izravnom kontaktu s nekime od oboljelih.
Glavni krivac za ovakvu neoprostivu blamažu države koja je u 2018. imala ukupnu potrošnju na zdravstvene usluge od 10 586 dolara po stanovniku američki je predsjednik Donald Trump. Samo za usporedbu, Njemačka je iste godine imala potrošnju od 5 986 dolara, Hrvatska 1 716 dolara, a Kina 688 dolara po stanovniku. SAD ima CDC, ponajbolju agenciju za prevenciju i borbu protiv zaraznih bolesti, koju Trumpova administracija već šest tjedana sprječava u obavljanju svoga posla sve u nadi kako će zabranom širenja upozorenja o neminovnoj pandemiji zadržati dioničke indekse na povijesno najvišim razinama i na taj način osigurati reizbor Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u studenome ove godine.
Takva priglupa i tragično štetna politika nasukala se proteklog tjedna na eksploziju novih slučajeva zaraze koji su registrirani u čak 36 saveznih država, a u velikoj većini su nastali zbog lokalne transmisije. Zbog toga su i dionički indeksi počeli nezaustavljivo padati da bi u ponedjeljak trgovanje dionicama moralo biti nakratko i prekinuto jer je S&P 500 izgubio više od 7 % vrijednosti u jednom danu. Umjesto da Trumpova administracija pripremi zemlju i njene građane za suzbijanje pandemije ona je svojim dosadašnjim političkim odlukama ionako tešku situaciju učinila još lošijom.
SAD ima nešto manje od 100 000 bolničkih kreveta u jedinicama intenzivne njege. Njihova prosječna godišnja popunjenost je 68 % što znači da je teoretski 30 000 kreveta moguće namijeniti oboljelima od novog koronavirusa. Prema modelu koji je izradilo američko Ministarstvo zdravstva, u slučaju umjerene pandemije kakva je bila sezonska gripa 1968. najmanje 200 000 američkih građana trebalo bi intenzivnu njegu. Ako se dogodi pandemija poput one iz 1918. intenzivnu njegu bi trebalo 2,9 milijuna američkih građana. Budući da su kapaciteti intenzivnih odjela višestruko nedostatni potrebno je radikalnim mjerama koje je primijenila Kina, maksimalno usporiti širenje zaraze i na taj način spriječiti potpuni kolaps zdravstvenog sustava.
Donald Trump pokazao se potpuno nekompetentnim za donošenje takvih odluka, a svojom nemuštom retorikom i stalnim umanjivanjem realne opasnosti od pandemije dodatno je doprinio njenome daljnjem nekontroliranom širenju. Njegova administracija kopirala je kineske vlasti u netransparentnosti i politikantstvu umjesto u onome što je bilo dobro i uspješno, u provođenju radikalnih mjera socijalne distanciranosti građana, samoizolacije, karantena i što brojnijega i šireg opsega testiranja. Kako sada stvari stoje u povijesti sigurno neće biti zapamćen po rekordnom rastu dioničkih indeksa, ali će ga nažalost pamtiti po elementarnoj nesposobnosti upravljanja najvećom zdravstvenom krizom u proteklih sto godina. Koliko je uopće moguće uspješno primijeniti drakonske mjere po uzoru na kineske nad američkim građanima vidjet ćemo u narednim tjednima.