Postoje teme koje su od iznimne političke važnosti, pa ne dobijaju previše prostora. Recimo, brutalni pokušaj vladajućih da preplaše, ušutkaju, ili barem izvrijeđaju jedno od rijetkih doista neovisnih tijela u zemlji, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Postoje, opet, i teme koje zahvaljujući svojoj jednostavnosti, apelu na emocije i političkoj bezopasnosti za vladajuće, dobijaju naslovnice, priloge, komentare i klikove na hrpama. A zapravo spadaju u perolake kategorije društvene stvarnosti.
Digitalizacija selotejpom
Jedna od takvih, gotovo beznačajnih tema upravo postaje priča dana u posebno bizarnim okolnostima. Pred sam početak školske godine, naime, web stranice danima ne rade. Digitalizacija je očito toliko napredovala da roditelji moraju na vratima škole s papira zalijepljenih selotejpom doznavati u koliko sati škola počinje, što s besplatnim udžbenicima i slične trivijalije. Djeca se iseljavaju i razredi odumiru. Iseljavaju i profesori i učitelji, pa je pronaći stručnog – ma ikakvog – profesora ili nastavnika za ravnatelje škola počelo podsjećati na igre na sreću.
Šire društvo se guši u nasilju, etničke razmirice počinju mirisati na kraj osamdesetih, a vlast u glavnom gradu i državi je formirana i održava se procesom u narodu poznatim kao “politička trgovina”, dakle, u svakom slučaju suprotno volji birača iskazanoj na izborima… U takvoj atmosferi, eto, priča dana postaje treba li Hrvatska, poput Francuske, uvesti himnu u škole. Jer, domoljubne vrijednosti.
Hell’s bells
Hoće li ponekad ili malo češće svirati državna himna u školama u ovakvim društvenim okolnostima je, naravno, savršeno nebitno pitanje. Kad smo već kod vrijednost i obrazovanja, nekako bi bilo bolje da se makar vjeronauk makne na početak ili kraj nastave, kako dio djece ne bi u mnogim školama gluvario po hodnicima. Da se u nastavu uvede građanski odgoj, pa da osim svečane melodije i stihova Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića djeca nauče nešto i o demokraciji, toleranciji, pravima i obavezama građana.
Da se sama nastava barem malo odmakne od hrpe knjiga i hrpe činjenica dostupnih skoro svakom na svijetu u skoro svakom trenutku. Hoće li pritom svirati “Lijepa naša” dvojca Runjanin-Mihanović ili, recimo, “Hell’s bells” australskih hard rock heroja AC/DC, ne doima se baš kao pretjerano bitno pitanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li svirati himna u školama? Zaboga, koga briga
Hoće li djeca u školi slušati Lijepu našu (Runjanin/Mihanović) ili Hell's bells (AC/DC), prilično je nebitno
Kad smo već kod vrijednostI i obrazovanja, nekako bi bilo bolje da se makar vjeronauk makne na početak ili kraj nastave, kako dio djece ne bi u mnogim školama gluvario po hodnicima. Da se u nastavu uvede građanski odgoj, pa da osim svečane melodije i stihova Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića djeca nauče nešto i o demokraciji, toleranciji, pravima i obavezama građana.
Postoje teme koje su od iznimne političke važnosti, pa ne dobijaju previše prostora. Recimo, brutalni pokušaj vladajućih da preplaše, ušutkaju, ili barem izvrijeđaju jedno od rijetkih doista neovisnih tijela u zemlji, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Postoje, opet, i teme koje zahvaljujući svojoj jednostavnosti, apelu na emocije i političkoj bezopasnosti za vladajuće, dobijaju naslovnice, priloge, komentare i klikove na hrpama. A zapravo spadaju u perolake kategorije društvene stvarnosti.
Digitalizacija selotejpom
Jedna od takvih, gotovo beznačajnih tema upravo postaje priča dana u posebno bizarnim okolnostima. Pred sam početak školske godine, naime, web stranice danima ne rade. Digitalizacija je očito toliko napredovala da roditelji moraju na vratima škole s papira zalijepljenih selotejpom doznavati u koliko sati škola počinje, što s besplatnim udžbenicima i slične trivijalije. Djeca se iseljavaju i razredi odumiru. Iseljavaju i profesori i učitelji, pa je pronaći stručnog – ma ikakvog – profesora ili nastavnika za ravnatelje škola počelo podsjećati na igre na sreću.
Šire društvo se guši u nasilju, etničke razmirice počinju mirisati na kraj osamdesetih, a vlast u glavnom gradu i državi je formirana i održava se procesom u narodu poznatim kao “politička trgovina”, dakle, u svakom slučaju suprotno volji birača iskazanoj na izborima… U takvoj atmosferi, eto, priča dana postaje treba li Hrvatska, poput Francuske, uvesti himnu u škole. Jer, domoljubne vrijednosti.
Hell’s bells
Hoće li ponekad ili malo češće svirati državna himna u školama u ovakvim društvenim okolnostima je, naravno, savršeno nebitno pitanje. Kad smo već kod vrijednost i obrazovanja, nekako bi bilo bolje da se makar vjeronauk makne na početak ili kraj nastave, kako dio djece ne bi u mnogim školama gluvario po hodnicima. Da se u nastavu uvede građanski odgoj, pa da osim svečane melodije i stihova Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića djeca nauče nešto i o demokraciji, toleranciji, pravima i obavezama građana.
Da se sama nastava barem malo odmakne od hrpe knjiga i hrpe činjenica dostupnih skoro svakom na svijetu u skoro svakom trenutku. Hoće li pritom svirati “Lijepa naša” dvojca Runjanin-Mihanović ili, recimo, “Hell’s bells” australskih hard rock heroja AC/DC, ne doima se baš kao pretjerano bitno pitanje.