Nekad je nužno odabrati stranu

Hod za život dio je konzervativnog tsunamija koji pokušava Zapad vratiti u doba prije francuske revolucije

Odvojenost Crkve i države jedan je od glavnih ideologema francuske revolucije

25.05.2019., Zagreb - Povorka sudionika inicijative  Hod za zivot, obitelj i Hrvatsku koji se ove godine odrzava pod geslom "Zastitimo najugrozeniju manjinu u Hrvatskoj - nerodjenu djecu!" 

Photo: Josip Regovic/PIXSELL
FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Hrvatski radikalni konzervativizam, koji se manifestira i kroz Thompsona, i kroz Hod za život, samo je mali segment velikog globalnog napada na relativno civllizirani svijet, u kakvom smo živjeli do 2008. godine.

Žene su uvijek abortirale. U vrijeme kad to nije bilo legalno, žene su abortirale ilegalno, uz goleme zdravstvene rizike, i uz bogaćenje lažnih ili pravih doktora.

Nikada i nigdje zakonska zabrana pobačaja nije spriječila pobačaje: žene abortiraju u San Salvadoru, gdje ih policija, ako ih uhvati, tretira kao zločinke i veže uz krevet, dok pokušavaju preživjeti poslije loše izvedenog ilegalnog pobačaja.

Žene u Irskoj desetljećima su odlazile abortirati u Englesku. Žene iz Alabame, gdje je pobačaj nedavno zabranjen u svim slučajevima, sasvim će sigurno masovno odlaziti u New York. Zabrana pobačaja nikada i nigdje nije spriječila pobačaje. Utoliko je glavni zahtjev Hoda za život apriori besmislen i nehuman. Jer, tjera žene koje se ionako nalaze u teškoj i stresnoj situaciji, da prođu kroz dodatnu patnju i poniženje.

Inteligentna Katolička Crkva, znajući da se pobačaj ne može zabraniti, i da se nikad kroz povijest nije mogao izbjeći, svojedobno nije tražila zabranu pobačaja, nego se bila spremna zadovoljiti formulacijom sive zone, prema kojoj pobačaj ne bi bio proglašen apriornim zakonskim pravom, ali nipošto ne bio zabranjen.

Križarska crkva u Hrvatskoj

Osobno sam prisustvovao razgovoru don Živka Kustića, jednog od zadnjih predstavnika inteligentne i tolerantne Crkve u Hrvata, i Ivice Račana, tijekom kojeg su se Kustić i Račan, pretkraj 1999. godine u osvit pada Tuđmanove vlasti, bili dogovorili da se zakonska formulacija o pobačaju naprosto ne dira i da se o pobačaju ne govori, kako se ne bi produbljivale ionako goleme podjele u hrvatskom društvu.

Postoje još barem dva živa svjedoka, koja mogu potvrditi taj dogovor. Par mjeseci kasnije kardinal Bozanić zadržao se čak tri sata u srdačnom razgovoru s Goranom Granićem, potpredsjednikom Račanove Vlade. Bili su to zadnji koraci inteligentne Crkve hrvatskog jezika. S vremenom, ona je postala križarska Crkva, koja se bori za nemoguće ciljeve, i čiji su skoro svi potezi opresivni.

Sadašnja hrvatska Crkva, na tragu pape Woytile, ali i pape Benedikta, sudjeluje u masovnom globalnom pokretu, koji želi vratiti svijet u vrijeme prije francuske revolucije. To znači da hrvatska Crkva, kao i poljska i mnoge druge koje se otvoreno sukobljavaju s liberalnim papom Franjom, zapravo nastoji poništiti odvojenost Crkve od države.

Odvojenost Crkve i države jedan je od glavnih ideologema francuske revolucije. A na temelju francuske revolucije stvorena je suvremena zapadna demokracija. Hod za život, dakle, nije o samom pobačaju, jer je posve jasno da se pobačaji ne mogu ukinuti zabranom pobačaja.

Operacija na tri razine

Hod za život spada u niz akcija u Europi i Americi, kojima je cilj nametnuti vladavinu radikalnih konzervativnih i nacionalističkih vrijednosti zapadnim društvima (na Hodu za život slušao se, naravno, Thompson; on ondje pripada). Ta se operacija već godinama odvija na najmanje tri razine.

Jedna je promoviranje najkonzervativnijih društvenih vrijednosti, i to kroz katkad nevidljivi networking, pa su, dakle, prije nekoliko dana u zagrebačkoj Sedmoj gimnaziji u Križanićevoj ulici, osmoškolce koji su došli obići školu u koju će se možda upisati, dočekali pjevanjem Aleluje, kao da je riječ o katoličkoj, a ne o javnoj obrazovnoj ustanovi. Takvih je katoličkih i radikalno konzervativnih penetracija u sve pore društva svakog dana sve više.

Drugo, ekstremna je desnica na globalnoj razini usavršila mogućnost internetskih manipulacija voljom birača. Ključna rečenica u izvrsnom filmu o Brexitu glasi:”Pronašli smo tri milijuna novih birača, za koje protivnici Brexita nisu znali da postoje.” I Brexit i Trumpova pobjeda velikim su dijelom posljedica efikasne manipulacije internetom.

Treće, globalni pohod radikalne desnice, dakle pojava koju pristojno nazivamo populizmom, posljedica je raspada vjerovanja u uspjeh liberalne demokracije. Velika kriza 2008. godine gotovo da je uništila liberalni Zapad.

Pojava raznih vrsta ekstremizama

Kao reakcija, pojavile su se sve vrste desnih ekstremizama. Od samog Donalda Trumpa, čiji bi jezik prije 2008. godine bio toliko neprihvatljiv biračima, da Trump ne bi imao nikakve šanse za predsjedničku kandidaturu, a kamoli za Bijelu kuću, preko Brexita, do novih talijanskih i francuskih fašista, poput Salvinija i Marine Le Pen.

Hrvatski radikalni konzervativizam, koji se manifestira i kroz Thompsona, i kroz Hod za život, samo je mali segment velikog globalnog napada na relativno civllizirani svijet, u kakvom smo živjeli do 2008. godine.

Ali i taj mali segment dovoljno je opasan za naše društvo, koje već godinama puca po šavovima. Crkva vjerojatno nije svjesna koliko snažno ugrožava preostalu integrativnu supstancu hrvatskog društva i države manifestacijama poput Hoda za život, i drugim oblicima radikalnog katoličkog aktivizma.

Vrijednosno gledajući, ne postoji nikakva bitna razlika između Hoda za život, Thompsona, i raznih proustaških stranaka. Hod za život tek je ublažena, globalno legitimizirana (jer se mnogogdje po svijetu pokušava zabraniti pobačaj) inačica najdesnijeg konzervativizma i najdrastičnijeg hrvatskog nacionalizma. Utoliko je Hod za život najsramotnija masovna politička manifestacija, koja se ove godine održala u Hrvatskoj.