Takva spomen ploča je, jasno, “neprihvatljiva i neshvatljiva”. Radi se, doista o “ruganju žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida”. Država u kojoj je ona postavljena trebala bi “odbaciti politiku relativiziranja i veličanja zločina”, kakvom se “dodatno vrijeđaju žrtve”.
Doista, postaviti spomen ploču s ustaškim pozdravom “Za dom spremni” usred Jasenovca, pa onda problem nakon deset mjeseci političkog kilavljenja riješiti tako da ju se premjestilo nekoliko kilometara sjevernije, u Novsku, neprihvatljivo je i neshvatljivo. Radi se o ruganju žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida i politici relativiziranja i veličanja zločina kakvom se dodatno vrijeđaju žrtve.
Civilizacijska sramota
Samo što se citati s početka ovog teksta ne odnose na Jasenovac, ploču u Hrvatskoj i “Za dom spremni”, nego na jučerašnje sramotno otkrivanje spomen ploče generalu bivše Jugoslavenske narodne armije Mladenu Bratiću u novosadskom kompleksu Vojske Republike Srbije. Bratić je poginuo 1991. godine vodeći sjeverni dio operacija napada na Vukovar.
Formulacije iz prve dvije rečenice ovog teksta su iz zgroženog priopćenja koalicije nevladinih udruga Građanska Vojvodina, a one iz treće su dio prosvjedne note koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova poslalo u Beograd. Za obje ploče, očito je, vrijedi isto. Za države u kojima su postavljene predstavljaju civilizacijsku sramotu.
Klimatske promjene
O bruci Hrvatske sa ZDS pločom kod bivšeg ustaškog logora već se ispisalo toliko tekstova da serveri na kojima se čuvaju vjerojatno vuku toliko struje da predstavljaju nemali teret borbi protiv klimatskih promjena. Nova velikosrpska provokacija tobože reformiranog Aleksandra Vučića koji je u vrijeme rata hopsao po Hrvatskoj i BiH i vatrenim govorima dolijevao ulje na vatru užasnih bitaka koje je njegova država pokrenula i izgubila zaslužila je da se na nju odgovori i prosvjednom notom i prikladnom dozom zgražanja.
Samo, ako primijetite nekog od hrvatskih dužnosnika kako briše lice govoreći o ovoj velikosrpskoj provokaciji (za koju je, usput, Ivan Penava već okrivio – ćirilicu) ne radi se o znoju ili suzama. Nego o topljenju poveće količine putra koji nose na glavi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budak i Norac
Ne radi se tu samo o jasenovačkoj/novljanskoj spomen ploči poginulim HOS-ovcima, s grbom u kojem se nalazi ustaški pozdrav i pripadajućim dvostrukim konotacijama. Radi se i o Mili Budaku, gospodinu koji je bio ustaški ideolog i ministar u vladi takozvane NDH, a po kojem se i danas zovu ulice u nekoliko hrvatskih gradova i naselja.
Radi se i o Mirku Norcu. Čovjeku koji je prije godinu dana došao na obilježavanje obljetnice akcije Medački džep. One zbog koje je osuđen na sedam godina zatvora jer kao zapovjednik nije spriječio mučenje i ubijanje Srba. Mirko Norac koji je, pritom, osuđen i na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina ubojstava srpskih civila u Gospiću i okolici 1991. godine.
Čast, poštovanje i križ
Mirku Norcu o kojem je na toj obljetnici ministar obrane RH Damir Krstičević izjavio: “General Norac je ratni zapovjednik i to je čovjek koji nosi svoj križ. Meni je drago da je on danas ovdje s nama”. Dan poslije, o Norcu je govorio i ministar branitelja, Tomo Medved: “Svakome treba odati počast i poštovanje za ono što je činio u obrani domovine… Svi koji su dali doprinos obrani domovine, imaju svoje mjesto u povijesti”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pravedničko (i opravdano) zgražanje hrvatske vlasti na novu velikosrpsku provokaciju iz Srbije stoga, kao nuspojavu može izazvati samo mučninu. Pogotovo uz mogućnost da novo iskrenje između Zagreba i Beograda posluži i kao sjajan povod da naposljetku Vučić odustane od za HDZ i Andreja Plenkovića itekako politički nezgodnog dolaska u Zagreb, na Kongres Europske pučke stranke.
Vlada bjesni na Srbiju, ali kako to shvatiti ozbiljno dok u Jasenovcu dižemo ploču sa ZDS i imamo ulice Mile Budaka
Hrvatska je morala reagirati na novu provokaciju. Malo je mučno što, međutim, i Zagreb ima svoje ZDS ploče i svoje zločince
Nova velikosrpska provokacija tobože reformiranog Aleksandra Vučića koji je u vrijeme rata hopsao po Hrvatskoj i BiH i vatrenim govorima dolijevao ulje na vatru užasnih bitaka koje je njegova država pokrenula i izgubila zaslužila je da se na nju odgovori i prosvjednom notom i prikladnom dozom zgražanja. Ali...
Takva spomen ploča je, jasno, “neprihvatljiva i neshvatljiva”. Radi se, doista o “ruganju žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida”. Država u kojoj je ona postavljena trebala bi “odbaciti politiku relativiziranja i veličanja zločina”, kakvom se “dodatno vrijeđaju žrtve”.
Doista, postaviti spomen ploču s ustaškim pozdravom “Za dom spremni” usred Jasenovca, pa onda problem nakon deset mjeseci političkog kilavljenja riješiti tako da ju se premjestilo nekoliko kilometara sjevernije, u Novsku, neprihvatljivo je i neshvatljivo. Radi se o ruganju žrtvama ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida i politici relativiziranja i veličanja zločina kakvom se dodatno vrijeđaju žrtve.
Civilizacijska sramota
Samo što se citati s početka ovog teksta ne odnose na Jasenovac, ploču u Hrvatskoj i “Za dom spremni”, nego na jučerašnje sramotno otkrivanje spomen ploče generalu bivše Jugoslavenske narodne armije Mladenu Bratiću u novosadskom kompleksu Vojske Republike Srbije. Bratić je poginuo 1991. godine vodeći sjeverni dio operacija napada na Vukovar.
Formulacije iz prve dvije rečenice ovog teksta su iz zgroženog priopćenja koalicije nevladinih udruga Građanska Vojvodina, a one iz treće su dio prosvjedne note koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova poslalo u Beograd. Za obje ploče, očito je, vrijedi isto. Za države u kojima su postavljene predstavljaju civilizacijsku sramotu.
Klimatske promjene
O bruci Hrvatske sa ZDS pločom kod bivšeg ustaškog logora već se ispisalo toliko tekstova da serveri na kojima se čuvaju vjerojatno vuku toliko struje da predstavljaju nemali teret borbi protiv klimatskih promjena. Nova velikosrpska provokacija tobože reformiranog Aleksandra Vučića koji je u vrijeme rata hopsao po Hrvatskoj i BiH i vatrenim govorima dolijevao ulje na vatru užasnih bitaka koje je njegova država pokrenula i izgubila zaslužila je da se na nju odgovori i prosvjednom notom i prikladnom dozom zgražanja.
Samo, ako primijetite nekog od hrvatskih dužnosnika kako briše lice govoreći o ovoj velikosrpskoj provokaciji (za koju je, usput, Ivan Penava već okrivio – ćirilicu) ne radi se o znoju ili suzama. Nego o topljenju poveće količine putra koji nose na glavi.
Budak i Norac
Ne radi se tu samo o jasenovačkoj/novljanskoj spomen ploči poginulim HOS-ovcima, s grbom u kojem se nalazi ustaški pozdrav i pripadajućim dvostrukim konotacijama. Radi se i o Mili Budaku, gospodinu koji je bio ustaški ideolog i ministar u vladi takozvane NDH, a po kojem se i danas zovu ulice u nekoliko hrvatskih gradova i naselja.
Radi se i o Mirku Norcu. Čovjeku koji je prije godinu dana došao na obilježavanje obljetnice akcije Medački džep. One zbog koje je osuđen na sedam godina zatvora jer kao zapovjednik nije spriječio mučenje i ubijanje Srba. Mirko Norac koji je, pritom, osuđen i na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina ubojstava srpskih civila u Gospiću i okolici 1991. godine.
Čast, poštovanje i križ
Mirku Norcu o kojem je na toj obljetnici ministar obrane RH Damir Krstičević izjavio: “General Norac je ratni zapovjednik i to je čovjek koji nosi svoj križ. Meni je drago da je on danas ovdje s nama”. Dan poslije, o Norcu je govorio i ministar branitelja, Tomo Medved: “Svakome treba odati počast i poštovanje za ono što je činio u obrani domovine… Svi koji su dali doprinos obrani domovine, imaju svoje mjesto u povijesti”.
Pravedničko (i opravdano) zgražanje hrvatske vlasti na novu velikosrpsku provokaciju iz Srbije stoga, kao nuspojavu može izazvati samo mučninu. Pogotovo uz mogućnost da novo iskrenje između Zagreba i Beograda posluži i kao sjajan povod da naposljetku Vučić odustane od za HDZ i Andreja Plenkovića itekako politički nezgodnog dolaska u Zagreb, na Kongres Europske pučke stranke.