Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hrvatska je godinama obećana zemlja za MOL. Izvukli smo brojke koje to savršeno dokazuju

Vladini konzultanti uskoro će završiti svoj posao oko vrednovanja INA-e

Republika Hrvatska mnogo je puta dosad bila optuživana kao država koja nije privlačna za inozemne investitore jer svojom poreznom politikom i drugim nametima koči razmah i opći uzlet poduzetništva. Ovdje smo svjedoci jedne divne priče u kojoj je inozemni investitor, u ovom slučaju mađarski MOL, platio pet puta manji iznos koncesijske naknade za eksploataciju nafte Republici Hrvatskoj nego matičnoj državi ili četiri puta manje nego Ruskoj Federaciji, ne računajući izvoznu carinu.

Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić najavio je ovoga ljeta, nakon što je Vlada odabrala financijsku konzultantsku tvrtku Lazard kao savjetnika za vrednovanje INA-e, da će taj posao biti gotov do kraja ove godine kako bi Vlada svoju ponudu MOL-u mogla dati u prvome tromjesečju 2020. Vrijednost naftnih tvrtki bazira se na ostvarenom EBITDA, dnevnoj proizvodnji nafte i plina, njihovim vjerojatnim i dokazanim rezervama (2P), slobodnom tijeku novca i zaduženosti kompanije.

Naravno da je i cijena sirove nafte ključna u vrednovanju naftnih tvrtki te bi bilo za očekivati da je i zbog toga vrijednost INA-e danas veća nego u srpnju 2003. kada je hrvatska Vlada prodala MOL-u 25% + jednu dionicu za 505 milijuna američkih dolara.

Tada je cijena barela nafte tipa „Brent“ bila 28 američkih dolara. MOL je u listopadu 2008. kupio u javnoj ponudi još 22,15 % dionica za milijardu dolara, kada je cijena sirove nafte bila tri puta viša. U srijedu navečer „Brent“ za isporuke u siječnju imao je cijenu od 64 dolara. Vrijedi li i danas, jedanaest godina kasnije, četvrtina INA-e milijardu američkih dolara pitanje je na koje treba odgovoriti financijski savjetnik hrvatske Vlade.

Što kažu tabele iz godišnjih izvješća MOL-a?

U prethodnome članku ukazao sam na neke od financijskih i poslovnih rezultata MOL‑a, INA‑e i slovenskoga Petrola, a ovome su priložene tabele izvedene iz godišnjih izvješća MOL‑a, odnosno izvješća hrvatske Vlade iz 2014. o naplaćenim koncesijama za eksploataciju nafte i plina.

Hrvatska je krenula u privatizaciju INA-e u srpnju 2003., a sve do 2009. državni proračun nije imao nikakvih prihoda od eksploatacije nafte i plina jer su koncesijske naknade bile u isključivoj nadležnosti lokalne uprave. Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva ne raspolažu podacima o obračunatim i naplaćenim koncesijskim naknadama za prva dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske.

Prema izvješću Vlade o provedenoj politici koncesija za 2013. ukupan prihod državnoga proračuna, proračuna županija te proračuna gradova i općina na ime koncesijske naknade za eksploataciju nafte iznosio je 119,8 milijuna kuna u 2013., a 127,8 milijuna kuna u 2012. U te dvije godine proizvodnja sirove nafte po prosječnim godišnjim cijenama za tip „Brent“ imala je vrijednost od 4,95 milijarde kuna. To znači da je prihod proračuna jedva dosegao 5 % od vrijednosti nafte.

Taj je iznos potvrđen i u godišnjemu poslovnome izvješću MOL-a (27. str.) gdje je navedeno da je od travnja 2011. iznos koncesijske naknade povećan na 5 % od vrijednosti proizvodnje. I dalje je nepoznato koliko je plaćano od 2003. do 2011. Za usporedbu, MOL je u 2013. platio Republici Mađarskoj koncesijsku rudarsku naknadu u iznosu 25,3 % iznosa svojih prihoda ostvarenih proizvodnjom nafte i plina na njenom teritoriju, a Ruskoj Federaciji 21,5 % od vrijednosti izvađene nafte uz dodatnih 51 % izvozne carine. Ruska Federacija kao osnovu za obračun rudarske naknade i izvozne carine koristi srednju vrijednost nafte tipa „Ural Blend“, ali to za ovu usporedbu nije od bitnog značaja.

MOL Hrvatskoj plaća minimalne naknade za eksploataciju

Republika Hrvatska mnogo je puta dosad bila optuživana kao država koja nije privlačna za inozemne investitore jer svojom poreznom politikom i drugim nametima koči razmah i opći uzlet poduzetništva. Ovdje smo svjedoci jedne divne priče u kojoj je inozemni investitor, u ovom slučaju mađarski MOL, platio pet puta manji iznos koncesijske naknade za eksploataciju nafte Republici Hrvatskoj nego matičnoj državi ili četiri puta manje nego Ruskoj Federaciji, ne računajući izvoznu carinu.

Kada bi i Republika Hrvatska bila lakoma poput mađarske i ruske države MOL bi samo u 2012. i 2013. bio prisiljen platiti u državni i lokalne proračune još 989,90 milijuna kuna za eksploataciju nafte i približno isti dodatni iznos za eksploataciju plina samo u 2013.

Ali srećom Republika Hrvatska nije poput drugih država u kojima MOL eksploatira naftu i plin. Iz priložene tabele vidljivo je kako je u 2013. MOL morao ukupno platiti 300,11 milijuna eura koncesijskih naknada, a od tog iznosa na Hrvatsku se odnosi svega 16,95 % iako je hrvatska proizvodnja nafte i plina te godine iznosila 36 % ukupne proizvodnje mađarske kompanije.

Hrvatska je sve ovo vrijeme obećana zemlja za MOL

Prošle godine donesen je Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika koji se ne primjenjuje na sva ona naftna i plinska polja i bušotine koje je INA, odnosno hrvatska država dala u miraz MOL-u. „Production-sharing agreements“ (PSA), koji su standard za globalnu industriju nafte i plina od polovine prošloga stoljeća, u Hrvatskoj nisu bili u primjeni sve do 2015. i od te godine koriste se samo za nova istraživanja.

Tako je Republika Hrvatska sve ovo vrijeme obećana zemlja za MOL što pokazuju i druge dvije tabele iz kojih je vidljivo kako su vjerojatne i dokazane rezerve nafte i plina (2P) u proteklih pet godina prepolovljene, a da je hrvatski proračun za to dobio simboličnu naknadu. MOL je na 31.12.2018. u Hrvatskoj imao trećinu ukupnih rezervi (2P) koliko je bio udio i hrvatske proizvodnje nafte i plina.

Početkom ovoga mjeseca MOL je kupio udio Chevrona u povećemu naftnome polju u Azerbajdžanu za 1,57 milijardi dolara. Azerbajdžan je, protivno uvriježenim predrasudama, u poslovima s naftom uređena država tako da je MOL morao prihvatiti obaveze podjele dobiti s domaćinom (PSA), kao što to uostalom već tri desetljeća čine i druge globalne kompanije koje tamo posluju.

Nesebičan dar hrvatskih trudbenika

MOL je tri dana nakon sklopljenog ugovora obavijestio investicijsku javnost kako zbog toga očekuje povećanje EBITDA u 2020. na 2,4 do 2,6 milijardi dolara. Isto tako su se pohvalili kako će na novome polju imati proizvodnju nafte od 20 mboe dnevno što je za trećinu više nego što je bila proizvodnja na svim hrvatskim bušotinama u prošloj godini.

U rujnu 2015. napisao sam kako bi INA (MOL) u slučaju primjene PSA po modelu koji je Vlada 2015. odredila za jadranska, a kasnije i kopnena istraživanja, od 2004. do 2014 uplatila u državni i lokalne proračune 1,855 milijardi dolara. Budući da MOL zbog ovih ili onih razloga nije imao obavezu to učiniti uspio je nešto dodatno uštedjeti, skupiti pare i krenuti u shopping u Azerbajdžan.

Tako je nekako ispalo da je kupnja 9,57 % naftnoga polja Azeri-Chirag-Gunashi na Kaspijskome jezeru između ostaloga omogućena i neostvarenim prihodom hrvatskoga proračuna, samo što nitko o tome nije obavijestio financijske savjetnike iz Lazarda te vlade Republike Hrvatske i Republike Mađarske. Šteta jer je upravo propuštena idealna prilika da se mađarski premijer Viktor Orban u svom „nadahnutom govoru“ u Osijeku zahvali Hrvatskoj i na tome nesebičnom daru hrvatskih trudbenika, koji će sigurno doprinijeti mađarskome boljitku.

Goranko Fižulić
Poduzetnik
192 članka Više o autoru
Više s weba