Teško je razabrati što točno generali traže i od kojih ”državnih tijela” konkretno, a osobito kakve sve to ima veze s komercijalnim nastupima estradne zvijezde Fahrete Jakić, pa ne možeš ništa drugo nego ih citirati:
“Potaknuti ovim incidentom” – pišu generali – ”zahtijevamo da državna tijela zauzmu mjerila po kojima će se za svaku javnu osobu, pa bila to narodnjačka srpska pjevačica ili pak najviši srbijanski dužnosnici, utvrditi jesu li sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku i u kojem obliku, jesu li bili dionici ratnoga zločina poput Vojislava Šešelja i njegovih pomagača. Smatramo da takve osobe ne mogu javno istupati na teritoriju Republike Hrvatske i biti primane od strane hrvatskih državnih i lokalnih dužnosnika”.
Izgleda da je generalima smrtno dosadno
Hm. Hm. Generalima je, izgleda, smrtno dosadno, a prilično su se i pogubili. Na moguću dokonost upućuje činjenica da su sva četvorica u generalskim penzijama skoro već punih dvadeset godina. Od tada se za njih, kako za kojega, čulo samo u vezi s nastupima na ratnim tribinama u Hercegovini i Hrvatskoj, ideološkim raspravama u udruzi Hrvatski generalski zbor, šatorom za vrijeme Milanovićeve vlade, a mjestimično i s lažnim statusima invalida Domovinskog rata iz HV-a i HVO-a.
Ivan Kapular dugo nakon umirovljenja radio je u fušu za 15.000 kuna mjesečno kao savjetnik ”za sigurnost” legendarnog direktora HEP-a Ivana Mravka čija je karijera završila s optužnicom. Kad se prije dvije godine u Haaškoj sudnici ubio Slobodan Praljak, general HV-a Marinko Krešić osjetio se pozvanim da napadne Plenkovića i Kolindu Grabar Kitarović jer osuđenom ratnom zločincu nisu došli na komemoraciju. I to je otprilike to i tome slično.
Kakve ideje iz situirane hladovine
Momci su sa svojih šezdesetak godina već dva desetljeća u vrlo situiranoj hladovini, pa se povremeno posvećuju javnom komentiranju aktualnih društvenih događaja tako da je sada došao na red i narodnjački spektakl Lepe Brene u Zagrebu. Očekivano, kao da ćeš u šljivi naći košticu. Ako dobro čitamo spazmičko generalsko pismo, oni smatraju da su koncert beogradske pjevačice ”državna tijela” trebala zabraniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takav pogled na stvari je duhovit kao i ona Kolindina o tome kako je ”već s nekim državama dogovorila” da će angažirati Hrvate da rade od kuće za 8000 eura mjesečno. Takve somnambulne ideje četvorice umirovljenih vojnika s najvećim činovima pokazuju koliko dezorijentacije ima u bivšim vojnim strukturama u vezi s današnjim vremenom, današnjom Hrvatskom, s demokratskim slobodama, a uostalom i s najbanalnijom poslovnom logikom bilo kakvog poslovanja uključujući i show business.
Kako to da je Arena bila krcata?
Što se mene tiče, ne podnosim tu plitku glazbu na koju podvriskuje Brena jednako kao ni Maju Šuput, Rozgu, popularnog Joleta, a Thompsona i iz drugih razloga osim estetskih. A da ne govorimo o tim najcajkaškijim cajkama koje se ore iz zagrebačkih i dalmatinskih automobila neću sad reći čijih glasača. Ali koga briga što bih ja? Nitko me ne tjera da to slušam kao što ni naše domoljubno uzrujane generale nitko nije puškom nagonio da obavezno kupe kartu za Lepu Brenu. Ako ne vole, neka ne idu. Išao je koga je bila volja pa neka čvarci samo divljaju i sramote se.
A da te publike ima koliko hoćeš vidimo po tome što je u oba dana Brenina Arena bila krcata. To nije po volji generalima? I da se još k tome pjeva ”Jugoslavenka”? Oh, baš nam je žao. Morat će prihvatiti da ljudi za svoj novac mogu pjevati što god hoće i da nikome, pa ni generalima, nisu dužni objašnjavati zašto. Pogotovo kad oni, generali, već 20 godina žive od para koje im ta ista publika mora zaraditi za mirovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pustiti ljude da žive kako hoće
A osim toga, da ”hrvatski narod” – na koga se potpuno neovlašteno pozivaju Tolj, Krešić, Kapular i Ćuk – ima neki drugi glazbeni ukus, valjda bi se ovdje najbolje prodavali CD-i s Mendelssohnovim violinskim koncertima. A ne Sevine štikle. I ne bi Škoro punio Lisinski. Meni se, vidiš, ne sviđa ta politika da bilo tko može imati dernek u Lisinskom ako ima za tarifu. Ni milansku Scalu ne može zakupiti svatko pa neka je stoput platio. Ali ovdje se ne njeguje taj ”elitizam” pa je to očigledno moj problem.
Tako je, eto, i Lepa Brena u Zagrebu problem dokonih generala. A usput je vrlo prljavo povezivati pjevačicu lake glazbe s ”razaranjem gradova i sela i ubijanjem nevinih ljudi” jer ona s tim nema veze.
No, naši se autoritarci ne mogu naviknuti na otvoreno društvo i to ti je. Zatvarali bi novinare i zabranjivali ženama da odlučuju o svojim pravima. Derali bi kazališne plakate, progonili knjige i predstave i prematali teglice Linolade. Čak su nekidan i sirote snjegoviće posmicali s tog trgića u Velikoj Gorici, o neviđene li sramote. Ali morat ćete se, drago društvo, naviknuti i pustiti druge da žive kako im se sviđa jer to je smisao demokratske države. Za kakvu kažete da ste se borili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatski generali morat će se naviknuti na Lepu Brenu jer živimo u demokratskoj državi, za kakvu kažu da su se borili
Što nam je pokazalo bijesno pismo koje su neki hrvatski generali poslali medijima i 'državnim tijelima'
Generalima je, izgleda, smrtno dosadno, a prilično su se i pogubili. Na moguću dokonost upućuje činjenica da su sva četvorica u generalskim penzijama skoro već punih dvadeset godina. Od tada se za njih, kako za kojega, čulo samo u vezi s nastupima na ratnim tribinama u Hercegovini i Hrvatskoj, ideološkim raspravama u udruzi Hrvatski generalski zbor, šatorom za vrijeme Milanovićeve vlade, a mjestimično i s lažnim statusima invalida Domovinskog rata iz HV-a i HVO-a
Umirovljene hrvatske generale Ivana Tolja, Ivana Kapulara, Marinka Krešića i Milu Ćuka raspalili su koncerti Lepe Brene u dva dana prepunoj zagrebačkoj Areni, pa su tim povodom poslali zahtjev ”državnim tijelima”. U svom otvorenom pismu spominju ”javno sramoćenje hrvatskog naroda i Republike Hrvatske”, ”poigravanje nacionalnim dostojanstvom”, “zastave Republike Srbije”, Advent, predsjedničke izbore, osjećaje, suverenitet i tako dalje.
Teško je razabrati što točno generali traže i od kojih ”državnih tijela” konkretno, a osobito kakve sve to ima veze s komercijalnim nastupima estradne zvijezde Fahrete Jakić, pa ne možeš ništa drugo nego ih citirati:
“Potaknuti ovim incidentom” – pišu generali – ”zahtijevamo da državna tijela zauzmu mjerila po kojima će se za svaku javnu osobu, pa bila to narodnjačka srpska pjevačica ili pak najviši srbijanski dužnosnici, utvrditi jesu li sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku i u kojem obliku, jesu li bili dionici ratnoga zločina poput Vojislava Šešelja i njegovih pomagača. Smatramo da takve osobe ne mogu javno istupati na teritoriju Republike Hrvatske i biti primane od strane hrvatskih državnih i lokalnih dužnosnika”.
Izgleda da je generalima smrtno dosadno
Hm. Hm. Generalima je, izgleda, smrtno dosadno, a prilično su se i pogubili. Na moguću dokonost upućuje činjenica da su sva četvorica u generalskim penzijama skoro već punih dvadeset godina. Od tada se za njih, kako za kojega, čulo samo u vezi s nastupima na ratnim tribinama u Hercegovini i Hrvatskoj, ideološkim raspravama u udruzi Hrvatski generalski zbor, šatorom za vrijeme Milanovićeve vlade, a mjestimično i s lažnim statusima invalida Domovinskog rata iz HV-a i HVO-a.
Ivan Kapular dugo nakon umirovljenja radio je u fušu za 15.000 kuna mjesečno kao savjetnik ”za sigurnost” legendarnog direktora HEP-a Ivana Mravka čija je karijera završila s optužnicom. Kad se prije dvije godine u Haaškoj sudnici ubio Slobodan Praljak, general HV-a Marinko Krešić osjetio se pozvanim da napadne Plenkovića i Kolindu Grabar Kitarović jer osuđenom ratnom zločincu nisu došli na komemoraciju. I to je otprilike to i tome slično.
Kakve ideje iz situirane hladovine
Momci su sa svojih šezdesetak godina već dva desetljeća u vrlo situiranoj hladovini, pa se povremeno posvećuju javnom komentiranju aktualnih društvenih događaja tako da je sada došao na red i narodnjački spektakl Lepe Brene u Zagrebu. Očekivano, kao da ćeš u šljivi naći košticu. Ako dobro čitamo spazmičko generalsko pismo, oni smatraju da su koncert beogradske pjevačice ”državna tijela” trebala zabraniti.
Takav pogled na stvari je duhovit kao i ona Kolindina o tome kako je ”već s nekim državama dogovorila” da će angažirati Hrvate da rade od kuće za 8000 eura mjesečno. Takve somnambulne ideje četvorice umirovljenih vojnika s najvećim činovima pokazuju koliko dezorijentacije ima u bivšim vojnim strukturama u vezi s današnjim vremenom, današnjom Hrvatskom, s demokratskim slobodama, a uostalom i s najbanalnijom poslovnom logikom bilo kakvog poslovanja uključujući i show business.
Kako to da je Arena bila krcata?
Što se mene tiče, ne podnosim tu plitku glazbu na koju podvriskuje Brena jednako kao ni Maju Šuput, Rozgu, popularnog Joleta, a Thompsona i iz drugih razloga osim estetskih. A da ne govorimo o tim najcajkaškijim cajkama koje se ore iz zagrebačkih i dalmatinskih automobila neću sad reći čijih glasača. Ali koga briga što bih ja? Nitko me ne tjera da to slušam kao što ni naše domoljubno uzrujane generale nitko nije puškom nagonio da obavezno kupe kartu za Lepu Brenu. Ako ne vole, neka ne idu. Išao je koga je bila volja pa neka čvarci samo divljaju i sramote se.
A da te publike ima koliko hoćeš vidimo po tome što je u oba dana Brenina Arena bila krcata. To nije po volji generalima? I da se još k tome pjeva ”Jugoslavenka”? Oh, baš nam je žao. Morat će prihvatiti da ljudi za svoj novac mogu pjevati što god hoće i da nikome, pa ni generalima, nisu dužni objašnjavati zašto. Pogotovo kad oni, generali, već 20 godina žive od para koje im ta ista publika mora zaraditi za mirovine.
Pustiti ljude da žive kako hoće
A osim toga, da ”hrvatski narod” – na koga se potpuno neovlašteno pozivaju Tolj, Krešić, Kapular i Ćuk – ima neki drugi glazbeni ukus, valjda bi se ovdje najbolje prodavali CD-i s Mendelssohnovim violinskim koncertima. A ne Sevine štikle. I ne bi Škoro punio Lisinski. Meni se, vidiš, ne sviđa ta politika da bilo tko može imati dernek u Lisinskom ako ima za tarifu. Ni milansku Scalu ne može zakupiti svatko pa neka je stoput platio. Ali ovdje se ne njeguje taj ”elitizam” pa je to očigledno moj problem.
Tako je, eto, i Lepa Brena u Zagrebu problem dokonih generala. A usput je vrlo prljavo povezivati pjevačicu lake glazbe s ”razaranjem gradova i sela i ubijanjem nevinih ljudi” jer ona s tim nema veze.
No, naši se autoritarci ne mogu naviknuti na otvoreno društvo i to ti je. Zatvarali bi novinare i zabranjivali ženama da odlučuju o svojim pravima. Derali bi kazališne plakate, progonili knjige i predstave i prematali teglice Linolade. Čak su nekidan i sirote snjegoviće posmicali s tog trgića u Velikoj Gorici, o neviđene li sramote. Ali morat ćete se, drago društvo, naviknuti i pustiti druge da žive kako im se sviđa jer to je smisao demokratske države. Za kakvu kažete da ste se borili.