Jedan manje, idemo dalje – to je najizgledniji rasplet današnjih dramatičnih pressica, izjava i sastanaka stranačkih tijela koje su urodile tek najavama donošenja konačnih odluka o ostanku ili odlasku iz vladajuće koalicije. Elementarnom logikom se, međutim, tiskovna konferencija Milorada Pupovca da čitati kao najava ostanka u koaliciji, u kojoj, pak, ne bude li opakijeg lupinga stranke u odnosu na izjavu Darinka Kosora, više neće biti Hrvatske socijalno-liberalne stranke.
“HSLS preko ovih izjava neće prijeći”, tim riječima je Kosor prokomentirao Pupovčevu tiskovnu konferenciju i najavio nedjeljni sastanak Glavnog odbora svoje stranke na kojem će odlučiti ostaju li u koaliciji. HSLS-u ovo neće biti prvi put da napušta HDZ pred posljednju godinu mandata. Prije devet godina, kad je, za razliku od danas, već mirisalo na izvjesni silazak HDZ-a s vlasti, Kosor je obavijestio javnost da HSLS napušta vladajuću koaliciju.
Tad je problem bio u gospodarstvu, odnosno za HSLS nezadovoljavajućem provođenju programa gospodarskog oporavka i neprihvaćanju njihovih ideja i inicijativa u koaliciji. Godinu kasnije, HSLS je samostalno nastupio na izborima na kojima nije osvojio niti jedan mandat, mada su mu u tri izborne jedinice došli toliko blizu da se razmak računao u decimalama.
Olakšanje Hrebaku i Kovaču
Izgledni odlazak HSLS-a iz koalicije pripomoći će vjerojatno i brendiranju novih ljudi te stranke koju bi trebao preuzeti bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak, te skinuti teret “suradnje s HDZ-om” i kandidatu kojeg podržavaju na predsjedničkim izborima, Dejanu Kovaču. S druge strane, čak i ako se bude radilo o punokrvnom odlasku HSLS-a u opoziciju (a to će se lako detektirati na glasanju o povjerenju ministru zdravstva Milanu Kujundžiću ove jeseni i izjašnjavanju o državnom proračunu krajem godine), za vladajuću koaliciju će šteta biti minorna.
Hrvatska narodna stranka, dio zastupnika nacionalnih manjina i iznad svih mutirani zastupnički klub stranke Milana Bandića uz HDZ drže i dalje parlamentarnu većinu koju jedan saborski zastupnik HSLS-a (sam Kosor) neće moći ugroziti. No, ovakav, najvjerojatniji rasplet (SDSS ostaje, HSLS odlazi) značio bi da vladajuća koalicija u uvijek turbulentnu zadnju godinu mandata ulazi tek s poklopcem brojčane većine koji sve slabije prikriva opako šištanje.
Gradonačelnik Hrvatske
Prijetnje Milana Bandića su, naime, sve češće i jasnije, od njegovog rata s HNS-om preko stalnog pozivanja na mudrost i brojčanu snagu svog kluba, pa do, možda i posljednjeg političkog trača puštenog u medije o tome da se Bandić misli kandidirati na predsjedničkim izborima. Jasno je da bi takva kandidatura najviše naštetila upravo izgledima HDZ-ove kandidatkinje, za čiju pobjedu je zbog unutarstranačkih razloga više nego zainteresiran Andrej Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga ne treba isključiti mogućnost da se i pričom o “gradonačelniku Hrvatske” želi omekšati državnu vlast kad su u pitanju Bandiću ključni zagrebački projekti, poput izmjena GUP-a (dakle, sumnjivog zagrebačkog Manhattana) koje su zapele na Ministarstvu graditeljstva. Izgledni ostanak SDSS, pak, ostavlja otvorenim dvije stvari – stalnu mogućnost da tijela te stranke ipak odluče “zbog klime u društvu” dignuti sidro, te za desnicu izložen meki trbuh Plenkovićevog HDZ-a, suradnju s najjačom strankom hrvatskih Srba.
Što će napraviti Đakić?
“Desniji od HDZ-a” se, po starom receptu, doduše uspješno samodezintegriraju pred parlamentarne izbore, pa se čini da bi rezultati na europskim izborima, što dalje ostaju u retrovizoru, za ovaj dio političke scene mogli biti sve teže ponovljivi. Plenković će se, međutim, unutar svoje stranke morati hrvati s onima kojima je mnogo bliža Kosorova najava odlaska iz koalicije zbog izjava Milorada Pupovca, nego Plenkovićevo zaklinjanje u suradnju s manjinama.
Jer, što će sad predsjednik HVIDRA-e i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić ako čak i HSLS pokaže crveni karton Pupovcu kad to isto ne kani, unatoč ultimativnom traženju udruge vojnih invalida, napraviti Plenković?
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je uteg i HNS-u
Na kraju priče ne treba nikako otpisati ni HNS-ov potencijal za iznenadne političke preokrete ili barem zaoštravanje sukoba u koaliciji. Kao što su inzistirali na odlasku Lovre Kuščevića (i skoro natjerali HSLS na lipanjsko napuštanje vladajuće kompozicije), mogli bi ultimativno inzistirati i na, recimo, povećanju plaća za prosvjetare, ili na već nekom drugom političkom pitanju koje procjene bitnim.
HNS-u je, kao i HSLS-u, suradnja s HDZ-om ogroman uteg, s tim da on narodnjake još brže vuče na političko dno, jer trupe Ivana Vrdoljaka nisu, poput Kosora, došle u Sabor na listi HDZ-a, nego su se na vlast uspeli poznatim Titanic lupingom devet mjeseci poslije izbora.
Sve to, dakle, iako je izgledan ishod današnjih zbivanja “jedan manje, idemo dalje” garantira prilično nemirnu političku cestu za HDZ i Andreja Plenkovića u posljednjoj godini mandata. U isto vrijeme Davor Bernardić vjerojatno već skicira izjavu koju će dati uz prvu veliku anketu koja bi mogla pokazati da je SDP opet najjača stranka u državi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HSLS bi mogao opet raskinuti s HDZ-om godinu dana prije izbora. Koliko se Plenković treba zabrinuti?
Prije devet godina HSLS je ostavio HDZ zbog ekonomije. Sad bi mogao zbog Pupovca
Hrvatska narodna stranka, dio zastupnika nacionalnih manjina i iznad svih mutirani zastupnički klub stranke Milana Bandića uz HDZ drže i dalje parlamentarnu većinu koju jedan saborski zastupnik HSLS-a (sam Kosor) neće moći ugroziti. No, ovakav, najvjerojatniji rasplet (SDSS ostaje, HSLS odlazi) značio bi da vladajuća koalicija u uvijek turbulentnu zadnju godinu mandata ulazi tek s poklopcem brojčane većine koji sve slabije prikriva opako šištanje.
Jedan manje, idemo dalje – to je najizgledniji rasplet današnjih dramatičnih pressica, izjava i sastanaka stranačkih tijela koje su urodile tek najavama donošenja konačnih odluka o ostanku ili odlasku iz vladajuće koalicije. Elementarnom logikom se, međutim, tiskovna konferencija Milorada Pupovca da čitati kao najava ostanka u koaliciji, u kojoj, pak, ne bude li opakijeg lupinga stranke u odnosu na izjavu Darinka Kosora, više neće biti Hrvatske socijalno-liberalne stranke.
“HSLS preko ovih izjava neće prijeći”, tim riječima je Kosor prokomentirao Pupovčevu tiskovnu konferenciju i najavio nedjeljni sastanak Glavnog odbora svoje stranke na kojem će odlučiti ostaju li u koaliciji. HSLS-u ovo neće biti prvi put da napušta HDZ pred posljednju godinu mandata. Prije devet godina, kad je, za razliku od danas, već mirisalo na izvjesni silazak HDZ-a s vlasti, Kosor je obavijestio javnost da HSLS napušta vladajuću koaliciju.
Tad je problem bio u gospodarstvu, odnosno za HSLS nezadovoljavajućem provođenju programa gospodarskog oporavka i neprihvaćanju njihovih ideja i inicijativa u koaliciji. Godinu kasnije, HSLS je samostalno nastupio na izborima na kojima nije osvojio niti jedan mandat, mada su mu u tri izborne jedinice došli toliko blizu da se razmak računao u decimalama.
Olakšanje Hrebaku i Kovaču
Izgledni odlazak HSLS-a iz koalicije pripomoći će vjerojatno i brendiranju novih ljudi te stranke koju bi trebao preuzeti bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak, te skinuti teret “suradnje s HDZ-om” i kandidatu kojeg podržavaju na predsjedničkim izborima, Dejanu Kovaču. S druge strane, čak i ako se bude radilo o punokrvnom odlasku HSLS-a u opoziciju (a to će se lako detektirati na glasanju o povjerenju ministru zdravstva Milanu Kujundžiću ove jeseni i izjašnjavanju o državnom proračunu krajem godine), za vladajuću koaliciju će šteta biti minorna.
Hrvatska narodna stranka, dio zastupnika nacionalnih manjina i iznad svih mutirani zastupnički klub stranke Milana Bandića uz HDZ drže i dalje parlamentarnu većinu koju jedan saborski zastupnik HSLS-a (sam Kosor) neće moći ugroziti. No, ovakav, najvjerojatniji rasplet (SDSS ostaje, HSLS odlazi) značio bi da vladajuća koalicija u uvijek turbulentnu zadnju godinu mandata ulazi tek s poklopcem brojčane većine koji sve slabije prikriva opako šištanje.
Gradonačelnik Hrvatske
Prijetnje Milana Bandića su, naime, sve češće i jasnije, od njegovog rata s HNS-om preko stalnog pozivanja na mudrost i brojčanu snagu svog kluba, pa do, možda i posljednjeg političkog trača puštenog u medije o tome da se Bandić misli kandidirati na predsjedničkim izborima. Jasno je da bi takva kandidatura najviše naštetila upravo izgledima HDZ-ove kandidatkinje, za čiju pobjedu je zbog unutarstranačkih razloga više nego zainteresiran Andrej Plenković.
Stoga ne treba isključiti mogućnost da se i pričom o “gradonačelniku Hrvatske” želi omekšati državnu vlast kad su u pitanju Bandiću ključni zagrebački projekti, poput izmjena GUP-a (dakle, sumnjivog zagrebačkog Manhattana) koje su zapele na Ministarstvu graditeljstva. Izgledni ostanak SDSS, pak, ostavlja otvorenim dvije stvari – stalnu mogućnost da tijela te stranke ipak odluče “zbog klime u društvu” dignuti sidro, te za desnicu izložen meki trbuh Plenkovićevog HDZ-a, suradnju s najjačom strankom hrvatskih Srba.
Što će napraviti Đakić?
“Desniji od HDZ-a” se, po starom receptu, doduše uspješno samodezintegriraju pred parlamentarne izbore, pa se čini da bi rezultati na europskim izborima, što dalje ostaju u retrovizoru, za ovaj dio političke scene mogli biti sve teže ponovljivi. Plenković će se, međutim, unutar svoje stranke morati hrvati s onima kojima je mnogo bliža Kosorova najava odlaska iz koalicije zbog izjava Milorada Pupovca, nego Plenkovićevo zaklinjanje u suradnju s manjinama.
Jer, što će sad predsjednik HVIDRA-e i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić ako čak i HSLS pokaže crveni karton Pupovcu kad to isto ne kani, unatoč ultimativnom traženju udruge vojnih invalida, napraviti Plenković?
HDZ je uteg i HNS-u
Na kraju priče ne treba nikako otpisati ni HNS-ov potencijal za iznenadne političke preokrete ili barem zaoštravanje sukoba u koaliciji. Kao što su inzistirali na odlasku Lovre Kuščevića (i skoro natjerali HSLS na lipanjsko napuštanje vladajuće kompozicije), mogli bi ultimativno inzistirati i na, recimo, povećanju plaća za prosvjetare, ili na već nekom drugom političkom pitanju koje procjene bitnim.
HNS-u je, kao i HSLS-u, suradnja s HDZ-om ogroman uteg, s tim da on narodnjake još brže vuče na političko dno, jer trupe Ivana Vrdoljaka nisu, poput Kosora, došle u Sabor na listi HDZ-a, nego su se na vlast uspeli poznatim Titanic lupingom devet mjeseci poslije izbora.
Sve to, dakle, iako je izgledan ishod današnjih zbivanja “jedan manje, idemo dalje” garantira prilično nemirnu političku cestu za HDZ i Andreja Plenkovića u posljednjoj godini mandata. U isto vrijeme Davor Bernardić vjerojatno već skicira izjavu koju će dati uz prvu veliku anketu koja bi mogla pokazati da je SDP opet najjača stranka u državi.