S nekim stvarima se čovjek jednostavno mora pomiriti.
Recimo, predizborna kampanja. U njoj se uvijek da čuti nemjerljivo više idiotarija, laži i bezobraznih laži nego u bilo kojoj drugoj jedinici vremena. Pa ipak, to ne znači da se čak i u predizbornoj kampanji ne može prijeći granicu koja dijeli probavljivi propagandni trash od licemjerja koje izaziva alergijsku reakciju.
Hrvoje Bašić kandidat je HSLS-a na europskim izborima. Na listi je jako dobro plasiran, treće mjesto, od čega, doduše, može imati koristi samo kroz eventualno podizanje svoje prepoznatljivosti u javnosti za neke buduće političke bitke. HSLS, naime, u niti jednom od dva redovna istraživanja javnog mnijenja nema niti jedan cijeli postotak potpore.
Bond, Chaplin i puna pluća
Bašić se danas, kao i njegova stranka, odlučio obračunati s političkim prodavačima magle, a na novinarski upit na koga točno misli, prozvao je Gordana Marasa iz SDP-a, ustanovivši da on nije nikakav James Bond, već Charlie Chaplin hrvatske politike. Sve pet – Marasova osebujna 007 kampanja nekome može ići na živce i djelovati komično – štoviše, teško da ima nekog da mu barem malo ne ide na živce i/li djeluje komično. Ali, Bašić nije stao na Marasu.
“Mi ćemo, za razliku od prodavača magle govoriti o inteligentnoj sigurnosti 21. stoljeća, ulasku u Schengen sad i odmah, strukturi EU koju treba mijenjati, europskoj birokraciji koja mora smršaviti i drugim životnim temama. Najbitnije – govorit ćemo o tome koje su to teme za slamanje ortačkog kapitalizma i zarobljenog društva u Hrvatskoj te kako konačno dati Hrvatskoj da prodiše punim plućima”, kazao je mladi HSLS-ov kandidat na europskim izborima.
Priča iz 2007.
Oni će, HSLS dakle, slamati ortački kapitalizam i oslobađati zarobljeno društvo u Hrvatskoj. Za one koji su možda premladi, ili slabije pamte političke detalje, ovdje valja ponoviti nekoliko činjenica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HSLS je 2007. godine doveo Ivu Sanadera na vlast u Hrvatskoj. Predsjedniku HDZ-a to je bio drugi mandat – onaj iz kojeg se vuče gro optužnica koje se raspetljavaju evo već skoro puno desetljeće. Naime, iako je HDZ bio tijesni pobjednik izbora 2007. godine, o većini su zapravo odlučivali zastupnici koalicije HSLS-HSS. Tadašnja predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić bila je znatno sklonija Sanaderu nego SDP-u i Zoranu Milanoviću i na svoju stranu je na kraju uspjela prevesti i HSS, iako je ta stranka praktički cijelu kampanju gradila na oponiranju Sanaderovoj Vladi.
Časni Charlie
Sljedeći dolazak HDZ-a na vlast dogodio se 2015. godine, dok je stranku vodio Tomislav Karamarko. U širokoj predizbornoj koaliciji koju su složili Karamarko, Milijan Brkić i ekipa koja je tad vodila glavnu riječ na Trgu žrtava fašizma, sudjelovao je i HSLS. Godinu dana kasnije, na izvanrednim izborima, kandidati HSLS-a opet su bili na zajedničkoj listi s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem.
Ukratko, učinci dosadašnje borbe protiv ortačkog kapitalizma i oslobađanja zarobljenog društva u Hrvatskoj su takvi da je HSLS imao svoje prste u zadržavanju na vlasti Ive Sanadera, dovođenju u Banske dvore Tomislava Karamarka i pobjedi osvjedočenog pobjednika nad ortačkim kapitalizmom (ima i knjiga!) Andreja Plenkovića. U ovakvom odnosu snaga, doista, biti Charlie Chaplin hrvatske politike doima se kao časna pozicija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HSLS koji je podržao Plenkovića, Karamarka i Sanadera, oslobađao bi nas od ortačkog kapitalizma. Stvarno?
Mladi HSLS-ov kandidat na euroizborima upravo je obećao da će se njegova stranka boriti protiv ortačkog kapitalizma
HSLS je, za one koji slabije pamte, 2007. godine doveo Ivu Sanadera na vlast u Hrvatskoj. Predsjedniku HDZ-a to je bio drugi mandat - onaj iz kojeg se vuče gro optužnica koje se raspetljavaju evo već skoro puno desetljeće. Naime, iako je HDZ bio tijesni pobjednik izbora 2007. godine, o većini su zapravo odlučivali zastupnici koalicije HSLS-HSS. Tadašnja predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić bila je znatno sklonija Sanaderu nego SDP-u i Zoranu Milanoviću i na svoju stranu je na kraju uspjela prevesti i HSS, iako je ta stranka praktički cijelu kampanju gradila na oponiranju Sanaderovoj Vladi.
S nekim stvarima se čovjek jednostavno mora pomiriti.
Recimo, predizborna kampanja. U njoj se uvijek da čuti nemjerljivo više idiotarija, laži i bezobraznih laži nego u bilo kojoj drugoj jedinici vremena. Pa ipak, to ne znači da se čak i u predizbornoj kampanji ne može prijeći granicu koja dijeli probavljivi propagandni trash od licemjerja koje izaziva alergijsku reakciju.
Hrvoje Bašić kandidat je HSLS-a na europskim izborima. Na listi je jako dobro plasiran, treće mjesto, od čega, doduše, može imati koristi samo kroz eventualno podizanje svoje prepoznatljivosti u javnosti za neke buduće političke bitke. HSLS, naime, u niti jednom od dva redovna istraživanja javnog mnijenja nema niti jedan cijeli postotak potpore.
Bond, Chaplin i puna pluća
Bašić se danas, kao i njegova stranka, odlučio obračunati s političkim prodavačima magle, a na novinarski upit na koga točno misli, prozvao je Gordana Marasa iz SDP-a, ustanovivši da on nije nikakav James Bond, već Charlie Chaplin hrvatske politike. Sve pet – Marasova osebujna 007 kampanja nekome može ići na živce i djelovati komično – štoviše, teško da ima nekog da mu barem malo ne ide na živce i/li djeluje komično. Ali, Bašić nije stao na Marasu.
“Mi ćemo, za razliku od prodavača magle govoriti o inteligentnoj sigurnosti 21. stoljeća, ulasku u Schengen sad i odmah, strukturi EU koju treba mijenjati, europskoj birokraciji koja mora smršaviti i drugim životnim temama. Najbitnije – govorit ćemo o tome koje su to teme za slamanje ortačkog kapitalizma i zarobljenog društva u Hrvatskoj te kako konačno dati Hrvatskoj da prodiše punim plućima”, kazao je mladi HSLS-ov kandidat na europskim izborima.
Priča iz 2007.
Oni će, HSLS dakle, slamati ortački kapitalizam i oslobađati zarobljeno društvo u Hrvatskoj. Za one koji su možda premladi, ili slabije pamte političke detalje, ovdje valja ponoviti nekoliko činjenica.
HSLS je 2007. godine doveo Ivu Sanadera na vlast u Hrvatskoj. Predsjedniku HDZ-a to je bio drugi mandat – onaj iz kojeg se vuče gro optužnica koje se raspetljavaju evo već skoro puno desetljeće. Naime, iako je HDZ bio tijesni pobjednik izbora 2007. godine, o većini su zapravo odlučivali zastupnici koalicije HSLS-HSS. Tadašnja predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić bila je znatno sklonija Sanaderu nego SDP-u i Zoranu Milanoviću i na svoju stranu je na kraju uspjela prevesti i HSS, iako je ta stranka praktički cijelu kampanju gradila na oponiranju Sanaderovoj Vladi.
Časni Charlie
Sljedeći dolazak HDZ-a na vlast dogodio se 2015. godine, dok je stranku vodio Tomislav Karamarko. U širokoj predizbornoj koaliciji koju su složili Karamarko, Milijan Brkić i ekipa koja je tad vodila glavnu riječ na Trgu žrtava fašizma, sudjelovao je i HSLS. Godinu dana kasnije, na izvanrednim izborima, kandidati HSLS-a opet su bili na zajedničkoj listi s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem.
Ukratko, učinci dosadašnje borbe protiv ortačkog kapitalizma i oslobađanja zarobljenog društva u Hrvatskoj su takvi da je HSLS imao svoje prste u zadržavanju na vlasti Ive Sanadera, dovođenju u Banske dvore Tomislava Karamarka i pobjedi osvjedočenog pobjednika nad ortačkim kapitalizmom (ima i knjiga!) Andreja Plenkovića. U ovakvom odnosu snaga, doista, biti Charlie Chaplin hrvatske politike doima se kao časna pozicija.