Uvjete za to stvorio bi “plavi val”, masovni uspjeh demokrata na izborima za Senat i Zastupnički dom Kongresa, koji su se također održali u utorak, u sjeni predsjedničkih izbora. Plavi val ne bi isprao samo Trumpa, nego i njegove “enablere” – one koji su četiri godine šutnjom i kukavičlukom omogućavali da on divlja bez posljedica.
No, plavi val nije se dogodio. Građani su izabrali novog predsjednika, ali nikome nisu povjerili posao čišćenja za prošlim. Kad se svi glasovi zbroje, shvatit ćemo da je u utorak poražen Donald Trump, ali nije poražen trumpizam. Što će to značiti za američku politiku?
Omjer snaga u Senatu
Demokrati su se nadali preuzimanju većine u Senatu, gdje imaju 47 od 100 mjesta. Ankete su sugerirale da mogu računati na barem 50 senatora, a onda se nadugo raspredalo kolika bi mogla biti demokratska većina – dio analitičara nije im davao puno više, drugi su očekivali ugodnu većinu od 53 ili 54 senatora.
U slučaju Bidenove pobjede bilo bi im dovoljno i 50 senatora, jer u neriješenom rezultatu presudni glas može dati potpredsjednik, koji je po funkciji i predsjednik Senata; u ovom slučaju to bi bila potpredsjednica Kamala Harris.
Vrhunac frustracije: izbor sutkinje
Demokrati su imali nekoliko obećavajućih kandidata za Senat i nevjerojatne iznose novca od donacija birača, frustriranih Trumpom i republikanskom većinom koja je s njim našla zajednički jezik u nesmiljenom provođenju svoje konzervativne agende.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrhunac te frustracije zbio se u posljednja četiri tjedna, kad su Trump i republikanci kroz Senat progurali imenovanje sutkinje Amy Coney Barrett na Vrhovni sud.
Republikanci su prije četiri godine odbili čak i saslušati kandidata za vrhovnog suca kojega je bio predložio Barack Obama, s obrazloženjem da su izbori preblizu. To je bilo devet mjeseci prije izbora; ove godine nije im bilo preblizu glasati o Coney Barrett doslovno sedam dana prije izbora.
Plaćanje cijene za licemjerje
I sami republikanski senatori vjerovali su da će platiti političku cijenu za to neviđeno licemjerje. Novinarima su objašnjavali da je imenovanje na Vrhovni sud – i to trećeg konzervativca u Trumpovom mandatu – potez koji će definirati američko društvo u idućih nekoliko desetljeća, pa je vrijedno eventualnog gubitka na izborima. Nitko nije mislio da bi republikanci mogli sačuvati većinu u Senatu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demokrati, s druge strane, nisu znali kamo bi s novcem što se slijevao u kampanje pojedinih kandidata, posebno dvoje koji su se natjecali protiv vođe senatske većine Mitcha McConnella i šefa odbora za pravosuđe Lindseya Grahama.
Obje utrke otpočetka su bile na dugom štapu jer je McConnell jedan od najmoćnijih političara u Americi, pa je borbena pilotkinja Amy McGrath u konzervativnom Kentuckyju imala gotovo nemoguć zadatak.
Milijuni dolara donacija
Nova afroamerička nada demokrata Jamie Harrison imao je podjednako težak posao protiv Grahama u Južnoj Karolini, državi s teškom rasističkom prošlošću. No, Harrison je dobivao ankete koje su sugerirale kako je na par postotnih poena od Grahama, a za kampanju je skupio nevjerojatnih 75 milijuna dolara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bivši lobist, na oglašavanje je trošio iznose kakvi se vide samo u predsjedničkim kampanjama. Bilo je i kandidata s jasnijim šansama za pobjedu – u Maineu je Sara Gideon išla protiv umjerene republikanske senatorice Susan Collins, koja je postala jako nepopularna jer je glasala za kontroverznog suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha.
Tu je bio i sexting skandal
Umirovljeni pukovnik i pastor Cal Cunningham imao je pristojnu prednost u Sjevernoj Karolini, unatoč komičnom sexting skandalu, gdje su mediji razotkrili njegove “vruće” SMS poruke ljubavnici, gotovo pa prepisane iz romana Jane Austen: “Želim te ljubiti tako strasno!” ili “Tvoja privlačnost je povijesnih razmjera!”
Bivši guverner Colorada John Hickenlooper stajao je dobro protiv mladog republikanskog senatora Coryja Gardnera, kao i bivši astronaut Mark Kelley u Arizoni. Kelly je suprug Gabby Giffords, bivše kongresnice koja je jedva preživjela pokušaj atentata i zbog metka u mozgu morala ispočetka učiti hodati i govoriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Demokratima je prijetio i jedan izgledan poraz – nije se očekivalo da će Doug Jones sačuvati mjesto u Alabami, gdje je naslijedio Jeffa Sessionsa u nevjerojatnim okolnostima, kad ni republikanci nisu glasali za svog kandidata, pedofila Roya Moorea. Zbog poraza u Alabami demokratima je za minimalnu većinu trebalo osvojiti četiri nova senatska mjesta. No, novca je bilo napretek i demokrati su se nadali i boljem rezultatu.
Senatski demokrati doživjeli debakl
U sjeni napetih izbora između Trumpa i Bidena, senatski demokrati doživjeli su u utorak debakl. Ne samo da nisu osvojili većinu u Senatu, nego nisu ni dogurali do 50 senatora.
Manje važno, ali svejedno neugodno, izgubili su mjesta u Zastupničkom domu Kongresa. Tamo Nancy Pelosi već dvije godine ima ugodnu većinu od dvadesetak kongresnika, što se na ovim izborima trebalo podebljati. Nije se podebljalo, nego stanjilo za pet mjesta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Senat su prošli guverner Hickenlooper u Coloradu i astronaut Kelly u Arizoni, a senator Jones izgubio je u Alabami. Demokrati su se pomaknuli s 47 na 48 mjesta – tanak utržak.
Novci bačeni u vjetar
Još gore, ogroman novac bačen je u vjetar – više od 150 milijuna dolara na razne kampanje koje nisu došle ni na deset postotnih poena od republikanskih senatora koje su trebale srušiti. Lindsey Graham, koji je kampanju proveo na Fox Newsu kukajući da ga je Jamie Harrison nadmašio u financijama, novi je mandat osvojio “swimmingly”: 56 posto prema Harrisonovih 42 posto. Takav bi ishod demokrati dobili i da na njega nisu spržili 75 milijuna dolara.
Ako Biden na kraju bude izabran za predsjednika, najvažniji zadatak demokrata bit će ispunjen. No, oni ne mogu biti zadovoljni drugim aspektima ovih izbora. Za razliku od “midterm” izbora 2018., ovaj put nije bilo “plavog vala” koji bi odnio Trumpa i trumpovštinu te kaznio republikance koji su se identificirali s predsjednikom. Dapače, izbori za House čak su marginalno kaznili – demokrate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najbolji Trumpov rezultat
Još gore, trumpizam je na neki način potvrđen, unatoč Trumpovom izglednom porazu. Nema sumnje da će Donald Trump do kraja života ponavljati kako je na ovim izborima osvojio 69 milijuna glasova, što je treći najbolji rezultat u američkoj povijesti i više što je osvojila Hillary Clinton 2016. godine.
Zaostatak za Hillary u “popular voteu” progonio je Trumpovu taštinu sve do ovog tjedna. Za velike brojke dijelom jest zaslužan Trump, ali su one i posljedica rasta stanovništva – najbolji od svih rezultata svih vremena ima Joe Biden, potom Obama 2008. godine, pa Trump ove godine. Taj Obamin rezultat (69,5 milijuna glasova) ostat će ožiljak na Trumpovoj narcisoidnoj taštini.
Trumpova sudbina u stranci
No, činjenica da je dobio pet milijuna glasova više nego 2016. godine dat će Trumpu važniju ulogu u budućnosti Republikanske stranke nego što bi je imao da je poražen s ponižavajućim rezultatom. Trump može utemeljeno reći da on predstavlja tako veliki broj konzervativnih birača i tražiti nadprosječnu ulogu u budućnosti GOP-a.
Već čujemo namrgođenog Trumpa kako iz Bijele kuće pokušava stvoriti narativ oko svog poraza – ne samo tako da izmišlja krađu koje nije bilo, nego već špekulira i s najavom kandidature na izborima 2024. godine. Kao predsjednik u jednom mandatu – četvrti u novijoj povijesti, nakon Geralda Forda, Jimmyja Cartera i Georgea H.W. Busha – Trump bi imao pravo na novu kandidaturu, ali o tom potom.
Biden neće moći provesti velike reforme
Ovakav izborni rezultat gotovo da garantira Trumpov ostanak na političkoj sceni. Njegovo oružje je Twitter, a plijen republikanski senatori: svakoga tko bude htio surađivati s administracijom predsjednika Bidena Trump može proglasiti izdajicom i pozvati svoje pristaše da glasaju za nekog “ispravnijeg” republikanca. Teror u Republikanskoj stranci vjerojatno tek počinje.
No, posljedice će nažalost imati i na ostatak Amerike. Bez većine u Senatu, Biden u svom mandatu neće moći provesti velike refome koje je obećao. Pogotovo ništa neće biti od strukturalnih promjena kojima su se radovali mnogi demokrati, posebno oni na ljevici – primanje Portorika i Distrikta Kolumbija u Uniju kao 51. i 52. države, što bi vratilo bar nekakav balans između republikanske većine senatora koji predstavljaju ruralnu manjinu stanovnika i demokratske manjine senatora koji predstavljaju urbanu većinu stanovnika.
Ništa neće biti ni od proširenje (ili “natrpavanja”) Vrhovnog suda, kojim bi se umanjila ogromna konzervativna većina 6:3 i vjerojatno uvelo vremensko ograničenje mandata sudaca.
Je li moguć kompromis?
U opasnosti su i manje revolucionarne, a nužne politike, poput Bidenova plana zelenih energija – teško je zamisliti da bi za to glasali republikanci, koji još ne prihvaćaju ni da čovjek izaziva klimatske promjene.
Jedna od glavnih Bidenovih vještina je pronalaženje kompromisa u Senatu – to je bio i jedan od glavnih zadataka koje je obavljao za Obamu.
No, s republikancima koje Donald Trump drži u šaci, kompromis možda neće biti moguć.
Skretanje države Georgia
Demokrati doduše još imaju nadu da stvar preokrenu u svoju korist. Georgia je ove godine, netipično, birala dva senatora – jednog redovno, drugog izvanredno jer se prethodnik razbolio i umirovio.
Ta država Dubokoj Juga, koja posljednjih godina sve više skreće k demokratima, bira senatore na specifičan način – ako u prvom krugu nitko ne dobije 50 posto, dvoje prvoplasiranih ide u drugi krug. To se dogodilo s jednom utrkom – velečasni Raphael Warnock, demokratski kandidat, završio je u drugom krugu s republikankom Kelly Loeffler. U utrci za drugo mjesto aktualni republikanski senator ima ravno 50,00% glasova, ali njegov udio pada kako raste broj obrađenih listića i Georgija skreće k Bidenu.
Tako je moguće da i druga utrka završi u drugom krugu – karizmatični mladi demokrat Jon Ossoff, materijal za predsjednika jednog dana, protiv aktualnog republikanca Davida Perduea.
Prvi pokušaj demontaže nije potpuno uspio
Ako se to dogodi, sva američka politika vrtjet će se iduća dva mjeseca oko Georgije – drugi krug u siječnju odlučivao bi o tome tko će držati većinu u Senatu: demokrati s 50 senatora i potpredsjednicom Harris, ili republikanci kao dosad.
Ulog je zapravo još i veći, jer o dvije utrke i većini u Senatu vjerojatno ovisi razmjer reformi i uspješnost mandata predsjednika Joe Bidena, kao i njegova sposobnost da, na primjer, imenuje čak i redovne suce Vrhovnog suda, o proširenju da ne govorimo.
Vrtoglavi su iznosi novca koje bi demokrati i republikanci mogli uložiti u te dvije utrke, što je razumljivo: o ishodu i balansu u Senatu možda bude ovisila i sudbina Republikanske stranke i budućnost trumpizma u Americi. Prvi pokušaj njegove demontaže nije potpuno uspio, u siječnju možda vidimo popravni. No, prvo treba dočekati da Biden pobijedi na predsjedničkim izborima, što još čekamo.
I ako Trump ode, nije gotovo. Koliko će Biden uopće moći napraviti?
Što opstanak trumpizma znači za američku politiku
Za razliku od 'midterm' izbora 2018., ovaj put nije bilo "plavog vala" koji bi odnio Trumpa i trumpovštinu te kaznio republikance koji su se identificirali s predsjednikom. Dapače, izbori za House čak su marginalno kaznili - demokrate.
Treći studenog trebao je biti dan kad će Donald Trump prestati biti problem svih Amerikanaca i postati problem isključivo Republikanske stranke. Do inauguracije Joea Bidena u siječnju Amerika bi nekako izgurala Trumpova zadnja dva mjeseca, a onda bi ugodan posao izlaženja na kraj s njim dopao republikancima. Što napraviti s Trumpovom baštinom i s njegovom taštinom odlučivali bi preživjeli iz političkog potopa nastalog Trumpovim padom.
Uvjete za to stvorio bi “plavi val”, masovni uspjeh demokrata na izborima za Senat i Zastupnički dom Kongresa, koji su se također održali u utorak, u sjeni predsjedničkih izbora. Plavi val ne bi isprao samo Trumpa, nego i njegove “enablere” – one koji su četiri godine šutnjom i kukavičlukom omogućavali da on divlja bez posljedica.
No, plavi val nije se dogodio. Građani su izabrali novog predsjednika, ali nikome nisu povjerili posao čišćenja za prošlim. Kad se svi glasovi zbroje, shvatit ćemo da je u utorak poražen Donald Trump, ali nije poražen trumpizam. Što će to značiti za američku politiku?
Omjer snaga u Senatu
Demokrati su se nadali preuzimanju većine u Senatu, gdje imaju 47 od 100 mjesta. Ankete su sugerirale da mogu računati na barem 50 senatora, a onda se nadugo raspredalo kolika bi mogla biti demokratska većina – dio analitičara nije im davao puno više, drugi su očekivali ugodnu većinu od 53 ili 54 senatora.
U slučaju Bidenove pobjede bilo bi im dovoljno i 50 senatora, jer u neriješenom rezultatu presudni glas može dati potpredsjednik, koji je po funkciji i predsjednik Senata; u ovom slučaju to bi bila potpredsjednica Kamala Harris.
Vrhunac frustracije: izbor sutkinje
Demokrati su imali nekoliko obećavajućih kandidata za Senat i nevjerojatne iznose novca od donacija birača, frustriranih Trumpom i republikanskom većinom koja je s njim našla zajednički jezik u nesmiljenom provođenju svoje konzervativne agende.
Vrhunac te frustracije zbio se u posljednja četiri tjedna, kad su Trump i republikanci kroz Senat progurali imenovanje sutkinje Amy Coney Barrett na Vrhovni sud.
Republikanci su prije četiri godine odbili čak i saslušati kandidata za vrhovnog suca kojega je bio predložio Barack Obama, s obrazloženjem da su izbori preblizu. To je bilo devet mjeseci prije izbora; ove godine nije im bilo preblizu glasati o Coney Barrett doslovno sedam dana prije izbora.
Plaćanje cijene za licemjerje
I sami republikanski senatori vjerovali su da će platiti političku cijenu za to neviđeno licemjerje. Novinarima su objašnjavali da je imenovanje na Vrhovni sud – i to trećeg konzervativca u Trumpovom mandatu – potez koji će definirati američko društvo u idućih nekoliko desetljeća, pa je vrijedno eventualnog gubitka na izborima. Nitko nije mislio da bi republikanci mogli sačuvati većinu u Senatu.
Demokrati, s druge strane, nisu znali kamo bi s novcem što se slijevao u kampanje pojedinih kandidata, posebno dvoje koji su se natjecali protiv vođe senatske većine Mitcha McConnella i šefa odbora za pravosuđe Lindseya Grahama.
Obje utrke otpočetka su bile na dugom štapu jer je McConnell jedan od najmoćnijih političara u Americi, pa je borbena pilotkinja Amy McGrath u konzervativnom Kentuckyju imala gotovo nemoguć zadatak.
Milijuni dolara donacija
Nova afroamerička nada demokrata Jamie Harrison imao je podjednako težak posao protiv Grahama u Južnoj Karolini, državi s teškom rasističkom prošlošću. No, Harrison je dobivao ankete koje su sugerirale kako je na par postotnih poena od Grahama, a za kampanju je skupio nevjerojatnih 75 milijuna dolara.
Bivši lobist, na oglašavanje je trošio iznose kakvi se vide samo u predsjedničkim kampanjama. Bilo je i kandidata s jasnijim šansama za pobjedu – u Maineu je Sara Gideon išla protiv umjerene republikanske senatorice Susan Collins, koja je postala jako nepopularna jer je glasala za kontroverznog suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha.
Tu je bio i sexting skandal
Umirovljeni pukovnik i pastor Cal Cunningham imao je pristojnu prednost u Sjevernoj Karolini, unatoč komičnom sexting skandalu, gdje su mediji razotkrili njegove “vruće” SMS poruke ljubavnici, gotovo pa prepisane iz romana Jane Austen: “Želim te ljubiti tako strasno!” ili “Tvoja privlačnost je povijesnih razmjera!”
Bivši guverner Colorada John Hickenlooper stajao je dobro protiv mladog republikanskog senatora Coryja Gardnera, kao i bivši astronaut Mark Kelley u Arizoni. Kelly je suprug Gabby Giffords, bivše kongresnice koja je jedva preživjela pokušaj atentata i zbog metka u mozgu morala ispočetka učiti hodati i govoriti.
Demokratima je prijetio i jedan izgledan poraz – nije se očekivalo da će Doug Jones sačuvati mjesto u Alabami, gdje je naslijedio Jeffa Sessionsa u nevjerojatnim okolnostima, kad ni republikanci nisu glasali za svog kandidata, pedofila Roya Moorea. Zbog poraza u Alabami demokratima je za minimalnu većinu trebalo osvojiti četiri nova senatska mjesta. No, novca je bilo napretek i demokrati su se nadali i boljem rezultatu.
Senatski demokrati doživjeli debakl
U sjeni napetih izbora između Trumpa i Bidena, senatski demokrati doživjeli su u utorak debakl. Ne samo da nisu osvojili većinu u Senatu, nego nisu ni dogurali do 50 senatora.
Manje važno, ali svejedno neugodno, izgubili su mjesta u Zastupničkom domu Kongresa. Tamo Nancy Pelosi već dvije godine ima ugodnu većinu od dvadesetak kongresnika, što se na ovim izborima trebalo podebljati. Nije se podebljalo, nego stanjilo za pet mjesta.
U Senat su prošli guverner Hickenlooper u Coloradu i astronaut Kelly u Arizoni, a senator Jones izgubio je u Alabami. Demokrati su se pomaknuli s 47 na 48 mjesta – tanak utržak.
Novci bačeni u vjetar
Još gore, ogroman novac bačen je u vjetar – više od 150 milijuna dolara na razne kampanje koje nisu došle ni na deset postotnih poena od republikanskih senatora koje su trebale srušiti. Lindsey Graham, koji je kampanju proveo na Fox Newsu kukajući da ga je Jamie Harrison nadmašio u financijama, novi je mandat osvojio “swimmingly”: 56 posto prema Harrisonovih 42 posto. Takav bi ishod demokrati dobili i da na njega nisu spržili 75 milijuna dolara.
Ako Biden na kraju bude izabran za predsjednika, najvažniji zadatak demokrata bit će ispunjen. No, oni ne mogu biti zadovoljni drugim aspektima ovih izbora. Za razliku od “midterm” izbora 2018., ovaj put nije bilo “plavog vala” koji bi odnio Trumpa i trumpovštinu te kaznio republikance koji su se identificirali s predsjednikom. Dapače, izbori za House čak su marginalno kaznili – demokrate.
Najbolji Trumpov rezultat
Još gore, trumpizam je na neki način potvrđen, unatoč Trumpovom izglednom porazu. Nema sumnje da će Donald Trump do kraja života ponavljati kako je na ovim izborima osvojio 69 milijuna glasova, što je treći najbolji rezultat u američkoj povijesti i više što je osvojila Hillary Clinton 2016. godine.
Zaostatak za Hillary u “popular voteu” progonio je Trumpovu taštinu sve do ovog tjedna. Za velike brojke dijelom jest zaslužan Trump, ali su one i posljedica rasta stanovništva – najbolji od svih rezultata svih vremena ima Joe Biden, potom Obama 2008. godine, pa Trump ove godine. Taj Obamin rezultat (69,5 milijuna glasova) ostat će ožiljak na Trumpovoj narcisoidnoj taštini.
Trumpova sudbina u stranci
No, činjenica da je dobio pet milijuna glasova više nego 2016. godine dat će Trumpu važniju ulogu u budućnosti Republikanske stranke nego što bi je imao da je poražen s ponižavajućim rezultatom. Trump može utemeljeno reći da on predstavlja tako veliki broj konzervativnih birača i tražiti nadprosječnu ulogu u budućnosti GOP-a.
Već čujemo namrgođenog Trumpa kako iz Bijele kuće pokušava stvoriti narativ oko svog poraza – ne samo tako da izmišlja krađu koje nije bilo, nego već špekulira i s najavom kandidature na izborima 2024. godine. Kao predsjednik u jednom mandatu – četvrti u novijoj povijesti, nakon Geralda Forda, Jimmyja Cartera i Georgea H.W. Busha – Trump bi imao pravo na novu kandidaturu, ali o tom potom.
Biden neće moći provesti velike reforme
Ovakav izborni rezultat gotovo da garantira Trumpov ostanak na političkoj sceni. Njegovo oružje je Twitter, a plijen republikanski senatori: svakoga tko bude htio surađivati s administracijom predsjednika Bidena Trump može proglasiti izdajicom i pozvati svoje pristaše da glasaju za nekog “ispravnijeg” republikanca. Teror u Republikanskoj stranci vjerojatno tek počinje.
No, posljedice će nažalost imati i na ostatak Amerike. Bez većine u Senatu, Biden u svom mandatu neće moći provesti velike refome koje je obećao. Pogotovo ništa neće biti od strukturalnih promjena kojima su se radovali mnogi demokrati, posebno oni na ljevici – primanje Portorika i Distrikta Kolumbija u Uniju kao 51. i 52. države, što bi vratilo bar nekakav balans između republikanske većine senatora koji predstavljaju ruralnu manjinu stanovnika i demokratske manjine senatora koji predstavljaju urbanu većinu stanovnika.
Ništa neće biti ni od proširenje (ili “natrpavanja”) Vrhovnog suda, kojim bi se umanjila ogromna konzervativna većina 6:3 i vjerojatno uvelo vremensko ograničenje mandata sudaca.
Je li moguć kompromis?
U opasnosti su i manje revolucionarne, a nužne politike, poput Bidenova plana zelenih energija – teško je zamisliti da bi za to glasali republikanci, koji još ne prihvaćaju ni da čovjek izaziva klimatske promjene.
Jedna od glavnih Bidenovih vještina je pronalaženje kompromisa u Senatu – to je bio i jedan od glavnih zadataka koje je obavljao za Obamu.
No, s republikancima koje Donald Trump drži u šaci, kompromis možda neće biti moguć.
Skretanje države Georgia
Demokrati doduše još imaju nadu da stvar preokrenu u svoju korist. Georgia je ove godine, netipično, birala dva senatora – jednog redovno, drugog izvanredno jer se prethodnik razbolio i umirovio.
Ta država Dubokoj Juga, koja posljednjih godina sve više skreće k demokratima, bira senatore na specifičan način – ako u prvom krugu nitko ne dobije 50 posto, dvoje prvoplasiranih ide u drugi krug. To se dogodilo s jednom utrkom – velečasni Raphael Warnock, demokratski kandidat, završio je u drugom krugu s republikankom Kelly Loeffler. U utrci za drugo mjesto aktualni republikanski senator ima ravno 50,00% glasova, ali njegov udio pada kako raste broj obrađenih listića i Georgija skreće k Bidenu.
Tako je moguće da i druga utrka završi u drugom krugu – karizmatični mladi demokrat Jon Ossoff, materijal za predsjednika jednog dana, protiv aktualnog republikanca Davida Perduea.
Prvi pokušaj demontaže nije potpuno uspio
Ako se to dogodi, sva američka politika vrtjet će se iduća dva mjeseca oko Georgije – drugi krug u siječnju odlučivao bi o tome tko će držati većinu u Senatu: demokrati s 50 senatora i potpredsjednicom Harris, ili republikanci kao dosad.
Ulog je zapravo još i veći, jer o dvije utrke i većini u Senatu vjerojatno ovisi razmjer reformi i uspješnost mandata predsjednika Joe Bidena, kao i njegova sposobnost da, na primjer, imenuje čak i redovne suce Vrhovnog suda, o proširenju da ne govorimo.
Vrtoglavi su iznosi novca koje bi demokrati i republikanci mogli uložiti u te dvije utrke, što je razumljivo: o ishodu i balansu u Senatu možda bude ovisila i sudbina Republikanske stranke i budućnost trumpizma u Americi. Prvi pokušaj njegove demontaže nije potpuno uspio, u siječnju možda vidimo popravni. No, prvo treba dočekati da Biden pobijedi na predsjedničkim izborima, što još čekamo.