Na koncu, ostaje nam pitanje, zašto baš Split? Zašto uvijek Split i Riva kad treba manifestirat nacionalističko okupljanje, bilo da je riječ o skupu podrške Norcu, prosvjedu protiv Istanbulske konvencije ili Thompsonovom koncertu? Odgovor je puno zanimljiviji, nego što izgleda na prvu. Ne zato što je Split središte desne Hrvatske, nego zato što svim nastojanjima unatoč, on to i dalje nije.
Postoji jedna dosjetka koja već duže vrijeme kruži javnim prostorom, a to je ona o tome kako postoje neki umjereni hadezeovci, koji navodno služe kao brana od onih radikalnijih. Brojne se ljude trpalo u taj koš, od one Tuđmanove tehnomenadžerske struje, personificirane kroz Valentića i Gregurića, preko Ive Sanadera, pa sve do aktualnog premijera Plenkovića i splitskog gradonačelnika Krstulovića Opare. Najzabavnije od svega je što postoji nimalo zanemariv broj ljudi koji vjeruju u tu dosjetku.
Teško je reći zbog čega, ali najprije mi se čini da je riječ o tzv. whishful thinkingu, tj. o nagonskoj želji za nekom poštenom umjereno nacionalističkom strankom. Što je takvo što manje moguće, ljudi koji u to žele vjerovat su u tom vjerovanju sve postojaniji. Stoga je vrlo teško polemizirati argumentirano s tom vrstom stavova, jer se radi o sukobu racionalne analitike i iracionalnog vjerovanja. No, ipak ću pokušat.
Distancirao se od Hladnog Piva
Dakle, u Splitu koji se u srcu sezone komunalno raspada, čiji se tzv. projekt gradskog metroa pretvorio u debakl, u kojem gotovo na dnevnoj bazi bilježimo pljačke, tučnjave i teška kriminalna djela, u kojem se vladajući s omalovažavanjem odnose prema Gradskom vijeću i široj javnosti po pitanju stanja na Marjanu, dakle ukratko, u gradu koji ima desetine ozbiljnih problema koji zahtijevaju hitno rješavanje, gradonačelnik se bavi pregovorima o organizaciji Thompsonovog koncerta na Rivi, u povodu obilježavanja Oluje i uz prisutnost Kolinde Grabar Kitarović.
Prije nego uopće uđemo u potencijalne motive za dovođenje Thompsona i predsjednice u Split, vratit ću se onome iz uvoda, odnosno tezi o nemogućnosti postojanja umjerenog hadezeovca. Nije to bilo tako davno, sjetit ćete se, prije točno godinu dana, izvjesni Velimir Bujanec i skupina branitelja su napali splitskog gradonačelnika zbog činjenice da mu u gradu dan uoči Oluje Hladno pivo ima koncert. To je potaknulo Krstulovića Oparu da se gotovo pa ispriča zbog toga i jasno naglasi kako koncert nema veze sa službenom organizacijom proslave.
Razlika između predsjednice i Škore?
Vratimo li se još malo dalje u prošlost, srest ćemo se odlukom da se spuštanjem zastave na pola koplja na zgradi gradske uprave oda počast Slobodanu Praljku, čovjeku koji je upravo bio osuđen za teške ratne zločine. Pređemo li pak na premijera Plenkovića, dovoljno se sjetiti nevoljkosti da riješi problem ploče s ustaškim natpisom u Jasenovcu i načina na koji ga je kao riješio. Što želim reći? Pa to, da čak i kada bi u HDZ-u postojao netko tko doista intimno nije tvrdi nacionalist, ne postoji način da on to ne bude u javnosti, posebno kad obnaša visoke funkcije, budući da je tvrdi nacionalizam s glorifikacijom devedesetih u ideološkim temeljima te stranke i to je nešto što najveći dio njihovih birača očekuje i traži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je jedan odgovor na pitanje zbog čega se inzistira na Thompsonu u Splitu. Drugi je razlog još banalniji, a radi se o tome da nam vrlo brzo slijede predsjednički izbori, na kojima se natječe i aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je još početkom mandata angažirala aktualnog splitskog gradonačelnika kao jednog od savjetnika i koja sada očito svu njegovu pomoć u kampanji. No, problem je što trenutačno nije kampanja i što se radi o nečemu što organizira Grad Split, a ne HDZ. To nas usput dovodi do još jednog pitanja, a to je ono, po čemu aktualna predsjednica s Thompsonovom potporom predstavlja umjerenu kandidatkinju, a recimo Miroslav Škoro se percipira kao hard core desničar? Koja je konkretna razlika između njih dvoje?
Zašto Split i Riva?
I konačno, treće, ne manje bitno je sam Thompson. Naime, od svih floskula koje se u vladajućoj stranci ponavljaju u zadnjih 29 godina, uvjerljivo najveća je ona u kojoj se zagovara zajedništvo. Ne postoji ništa neiskrenije od zagovaranja zajedništva, po formuli da možemo biti zajedno samo ako javno dijelimo nacionalističke vrijednosti. Ukoliko ih pak ne dijelimo onda smo, da citiram Thompsona, ‘antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni’. To konkretno znači da dovođenje čovjeka koji predstavlja paradigmu nekoga tko ljude dijeli na ove i one na neku službenu gradsku manifestaciju, tj. za račun svih, pokazuje da onaj tko to radi, a u ovom slučaju riječ je o splitskom gradonačelniku, ne doživljava sebe kao gradonačelnika svih građana, nego samo onih koji su mu ideološki istomišljenici.
Na koncu, ostaje nam pitanje, zašto baš Split? Zašto uvijek Split i Riva kad treba manifestirat nacionalističko okupljanje, bilo da je riječ o skupu podrške Norcu, prosvjedu protiv Istanbulske konvencije ili Thompsonovom koncertu? Odgovor je puno zanimljiviji, nego što izgleda na prvu. Ne zato što je Split središte desne Hrvatske, nego zato što svim nastojanjima unatoč, on to i dalje nije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
I dalje vjerujete da postoje umjereni hadezeovci? Evo jedan baš pregovara o Thompsonovom koncertu na Rivi
Zbog kritika desnice Opara se požurio distancirati od koncerta Hladnog piva, a za Praljka je zastavu spustio na pola koplja
Na koncu, ostaje nam pitanje, zašto baš Split? Zašto uvijek Split i Riva kad treba manifestirat nacionalističko okupljanje, bilo da je riječ o skupu podrške Norcu, prosvjedu protiv Istanbulske konvencije ili Thompsonovom koncertu? Odgovor je puno zanimljiviji, nego što izgleda na prvu. Ne zato što je Split središte desne Hrvatske, nego zato što svim nastojanjima unatoč, on to i dalje nije.
Postoji jedna dosjetka koja već duže vrijeme kruži javnim prostorom, a to je ona o tome kako postoje neki umjereni hadezeovci, koji navodno služe kao brana od onih radikalnijih. Brojne se ljude trpalo u taj koš, od one Tuđmanove tehnomenadžerske struje, personificirane kroz Valentića i Gregurića, preko Ive Sanadera, pa sve do aktualnog premijera Plenkovića i splitskog gradonačelnika Krstulovića Opare. Najzabavnije od svega je što postoji nimalo zanemariv broj ljudi koji vjeruju u tu dosjetku.
Teško je reći zbog čega, ali najprije mi se čini da je riječ o tzv. whishful thinkingu, tj. o nagonskoj želji za nekom poštenom umjereno nacionalističkom strankom. Što je takvo što manje moguće, ljudi koji u to žele vjerovat su u tom vjerovanju sve postojaniji. Stoga je vrlo teško polemizirati argumentirano s tom vrstom stavova, jer se radi o sukobu racionalne analitike i iracionalnog vjerovanja. No, ipak ću pokušat.
Distancirao se od Hladnog Piva
Dakle, u Splitu koji se u srcu sezone komunalno raspada, čiji se tzv. projekt gradskog metroa pretvorio u debakl, u kojem gotovo na dnevnoj bazi bilježimo pljačke, tučnjave i teška kriminalna djela, u kojem se vladajući s omalovažavanjem odnose prema Gradskom vijeću i široj javnosti po pitanju stanja na Marjanu, dakle ukratko, u gradu koji ima desetine ozbiljnih problema koji zahtijevaju hitno rješavanje, gradonačelnik se bavi pregovorima o organizaciji Thompsonovog koncerta na Rivi, u povodu obilježavanja Oluje i uz prisutnost Kolinde Grabar Kitarović.
Prije nego uopće uđemo u potencijalne motive za dovođenje Thompsona i predsjednice u Split, vratit ću se onome iz uvoda, odnosno tezi o nemogućnosti postojanja umjerenog hadezeovca. Nije to bilo tako davno, sjetit ćete se, prije točno godinu dana, izvjesni Velimir Bujanec i skupina branitelja su napali splitskog gradonačelnika zbog činjenice da mu u gradu dan uoči Oluje Hladno pivo ima koncert. To je potaknulo Krstulovića Oparu da se gotovo pa ispriča zbog toga i jasno naglasi kako koncert nema veze sa službenom organizacijom proslave.
Razlika između predsjednice i Škore?
Vratimo li se još malo dalje u prošlost, srest ćemo se odlukom da se spuštanjem zastave na pola koplja na zgradi gradske uprave oda počast Slobodanu Praljku, čovjeku koji je upravo bio osuđen za teške ratne zločine. Pređemo li pak na premijera Plenkovića, dovoljno se sjetiti nevoljkosti da riješi problem ploče s ustaškim natpisom u Jasenovcu i načina na koji ga je kao riješio. Što želim reći? Pa to, da čak i kada bi u HDZ-u postojao netko tko doista intimno nije tvrdi nacionalist, ne postoji način da on to ne bude u javnosti, posebno kad obnaša visoke funkcije, budući da je tvrdi nacionalizam s glorifikacijom devedesetih u ideološkim temeljima te stranke i to je nešto što najveći dio njihovih birača očekuje i traži.
To je jedan odgovor na pitanje zbog čega se inzistira na Thompsonu u Splitu. Drugi je razlog još banalniji, a radi se o tome da nam vrlo brzo slijede predsjednički izbori, na kojima se natječe i aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je još početkom mandata angažirala aktualnog splitskog gradonačelnika kao jednog od savjetnika i koja sada očito svu njegovu pomoć u kampanji. No, problem je što trenutačno nije kampanja i što se radi o nečemu što organizira Grad Split, a ne HDZ. To nas usput dovodi do još jednog pitanja, a to je ono, po čemu aktualna predsjednica s Thompsonovom potporom predstavlja umjerenu kandidatkinju, a recimo Miroslav Škoro se percipira kao hard core desničar? Koja je konkretna razlika između njih dvoje?
Zašto Split i Riva?
I konačno, treće, ne manje bitno je sam Thompson. Naime, od svih floskula koje se u vladajućoj stranci ponavljaju u zadnjih 29 godina, uvjerljivo najveća je ona u kojoj se zagovara zajedništvo. Ne postoji ništa neiskrenije od zagovaranja zajedništva, po formuli da možemo biti zajedno samo ako javno dijelimo nacionalističke vrijednosti. Ukoliko ih pak ne dijelimo onda smo, da citiram Thompsona, ‘antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni’. To konkretno znači da dovođenje čovjeka koji predstavlja paradigmu nekoga tko ljude dijeli na ove i one na neku službenu gradsku manifestaciju, tj. za račun svih, pokazuje da onaj tko to radi, a u ovom slučaju riječ je o splitskom gradonačelniku, ne doživljava sebe kao gradonačelnika svih građana, nego samo onih koji su mu ideološki istomišljenici.
Na koncu, ostaje nam pitanje, zašto baš Split? Zašto uvijek Split i Riva kad treba manifestirat nacionalističko okupljanje, bilo da je riječ o skupu podrške Norcu, prosvjedu protiv Istanbulske konvencije ili Thompsonovom koncertu? Odgovor je puno zanimljiviji, nego što izgleda na prvu. Ne zato što je Split središte desne Hrvatske, nego zato što svim nastojanjima unatoč, on to i dalje nije.