S jedne strane se mora ipak priznati da im nije lako. Količina majmunarija, nesposobnosti i ozbiljnih, masnih afera koju uspijevaju proizvesti vladajući u ovoj je godini, a posebno zadnjih tjedana, postala preplavljujuća, gotovo poput informacija u svijetu koji je donedavno imao jedan-dva TV kanala, a sad je ukopčan na Facebook i Twitter.
Svaka od afera koje se, eto, izmjenjuju gotovo svakog dana, pritom, ima potencijal za rušenje “pola” Vlade i dizanje omanje revolucije. Čak i pod plaštom umirujućeg pjeva većine nacionalnih medija kao da se škrgut zubi ipak sve jače počinje naslućivati. I tu će slabo pomoći i beskrajno dosadni samohvalni traktati vladara na šest stranica u dnevnim novinama.
Pljuštanje afera
Oporba u Hrvatskoj danas, dakle, skoro da ne može promašiti koju god temu da odabere, potencijali za politički skandal su slični onima koji ima još uvijek cijeli atom urana dijelić sekunde prije pokretanja reakcije u nuklearnoj elektrani. Avioni? Majko mila kakva blamaža sa sumjivim vonjem koji daje na korupciju. Sisak? Još prije godinu-dvije ministri su se javno zaklinjali da nikad neće dopustiti zatvaranje rafinerije. LNG? Skupi alternativni plin, koji zbog svoje cijene nemamo kome prodavati i koji će sretno plaćati hrvatski glasači. Odlazak Radeljića? Špijunsko-savjetnička afera s najviših političkim, a moguće i ulozima iz sfere sigurnosti u prometu. Brodogradnja? Propast s vjerojatno desecima tisuća žrtava koja je, između ostalog, rezultat nevjerojatnog nemara države. One koja sad, dakle, opet iz džepova građana, plaća 2,5 milijarde kuna. I još će.
Nije se, stvarno, lako odlučiti. Toliko toga je krenulo i ide nizbrdo da bi samo puko nabrajanje zidova u koje se Hrvatska zabija i prepreka koje su joj sve veće potrajalo satima. Kad se čovjek sjeti muke s kojom su jadni HDZ-ovci u kampanji 2015. godine pokušavali izvrnuti podatke o stanju gospodarstva koje se taman krenulo izvlačiti iz krize, dođe ih čovjeku malo i žao – pa sadašnja oporba sve ima na pladnju i ne mora se znojiti izmišljajući sve kreativnije usporedbe i natežuć brojke kako bi se pokazalo da stvari sve ozbiljnije odlaze kvragu (evo, maloprije je objavljen podatak da od posljednjih 13 mjeseci industrijska proizvodnja zabilježila pad u njih 11).
Bila jednom Stojedinica
Stanje u oporbi je ipak nešto drugo, pa to što se zasad čini da ne uspijevaju, osim usitno, poentirati ni na navedenim zicerima (dosta je reći da Borg nismo ni spomenuli), pokazuje koliko je rasulo u strankama koje bi preuzele državu iz ruku ekipe koja sve očitije srlja prema vrlo velikim problemima.
Postoje, međutim, još temeljitije stvari od nesposobnosti i korupcije. I tu je, kako se čini, posljednjih dana opozicija najteže zakazala. Presuda protiv News Bara jedna je od takvih (i pritom nije ni jedina). Da, praznični su dani, Božić, Nova godina, obitelj, pečenka, ovo-ono, ali kad se na ovako sulud način udari na sami temelj demokracije, a sloboda govora to svakako jest, onda je to – izvanredna situacija. Onda se sazivaju, po mogućnosti zajedničke, tiskovne konferencije, rade se prosvjedne akcije, jebi ga, zove se ljude na ulice. Bila je, sjetit će se oni u najboljim godinama, u malo vunenijim vremenima i jedna Stojedinica… Danas? Tu i tamo neki tvit nekog od ne pretjerano visoko pozicioniranih političara. Ako i toliko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ima vremena
Od pojedinačnih reakcija na presudu News Baru valja izdvojiti onu Darija Hrebaka koji je istaknuo da je sloboda govora jedna od posljednjih linija obrane svakog civiliziranog društva i ponudio se platiti kaznu umjesto News Bara postane li presuda pravomoćna. Ovim je Hrebak, osim jasnog stava, naznačio i kako njegova politička ambicija svakako prelazi granice Bjelovara, grada koji trenutno vodi. I u tome nema ništa loše. Međutim, valja napomenuti i kako je Hrebakov HSLS dio vladajuće većine u državi u kojoj se, kako sam kaže, ugrožava “posljednja linija obrane svakog civiliziranog društva”.
A oporba?
Hrvatski oporbeni lideri, svi redom, ovu su sudsku protudemokratsku bujicu, uvredu zdravog razuma i fiškalski prijekor slobodi govora preliven prijetnjom, popratili blagdanskim zijevanjem. Valjda je božićna trpeza bila obilna, pa je hrana teško pala na želudac, a sanak lagano na oči. Valjda ima vremena. I valjda su ova zvona koja sve jače odjekuju tu samo zato da uveličaju doček Nove godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I, što je oporba napravila zbog one sramotne presude protiv News Bara? Apsolutno ništa
Kako je hrvatska opozicija u slučaju Bujanca i News Bara još jednom potpuno zakazala
Od pojedinačnih reakcija na presudu News Baru valja izdvojiti onu Darija Hrebaka koji je istaknuo da je sloboda govora jedna od posljednjih linija obrane svakog civiliziranog društva i ponudio se platiti kaznu umjesto News Bara postane li presuda pravomoćna. Ovim je Hrebak, osim jasnog stava, naznačio i kako njegova politička ambicija svakako prelazi granice Bjelovara, grada koji trenutno vodi. I u tome nema ništa loše. Međutim, valja napomenuti i kako je Hrebakov HSLS dio vladajuće većine u državi u kojoj se, kako sam kaže, ugrožava “posljednja linija obrane svakog civiliziranog društva”.
S jedne strane se mora ipak priznati da im nije lako. Količina majmunarija, nesposobnosti i ozbiljnih, masnih afera koju uspijevaju proizvesti vladajući u ovoj je godini, a posebno zadnjih tjedana, postala preplavljujuća, gotovo poput informacija u svijetu koji je donedavno imao jedan-dva TV kanala, a sad je ukopčan na Facebook i Twitter.
Svaka od afera koje se, eto, izmjenjuju gotovo svakog dana, pritom, ima potencijal za rušenje “pola” Vlade i dizanje omanje revolucije. Čak i pod plaštom umirujućeg pjeva većine nacionalnih medija kao da se škrgut zubi ipak sve jače počinje naslućivati. I tu će slabo pomoći i beskrajno dosadni samohvalni traktati vladara na šest stranica u dnevnim novinama.
Pljuštanje afera
Oporba u Hrvatskoj danas, dakle, skoro da ne može promašiti koju god temu da odabere, potencijali za politički skandal su slični onima koji ima još uvijek cijeli atom urana dijelić sekunde prije pokretanja reakcije u nuklearnoj elektrani. Avioni? Majko mila kakva blamaža sa sumjivim vonjem koji daje na korupciju. Sisak? Još prije godinu-dvije ministri su se javno zaklinjali da nikad neće dopustiti zatvaranje rafinerije. LNG? Skupi alternativni plin, koji zbog svoje cijene nemamo kome prodavati i koji će sretno plaćati hrvatski glasači. Odlazak Radeljića? Špijunsko-savjetnička afera s najviših političkim, a moguće i ulozima iz sfere sigurnosti u prometu. Brodogradnja? Propast s vjerojatno desecima tisuća žrtava koja je, između ostalog, rezultat nevjerojatnog nemara države. One koja sad, dakle, opet iz džepova građana, plaća 2,5 milijarde kuna. I još će.
Nije se, stvarno, lako odlučiti. Toliko toga je krenulo i ide nizbrdo da bi samo puko nabrajanje zidova u koje se Hrvatska zabija i prepreka koje su joj sve veće potrajalo satima. Kad se čovjek sjeti muke s kojom su jadni HDZ-ovci u kampanji 2015. godine pokušavali izvrnuti podatke o stanju gospodarstva koje se taman krenulo izvlačiti iz krize, dođe ih čovjeku malo i žao – pa sadašnja oporba sve ima na pladnju i ne mora se znojiti izmišljajući sve kreativnije usporedbe i natežuć brojke kako bi se pokazalo da stvari sve ozbiljnije odlaze kvragu (evo, maloprije je objavljen podatak da od posljednjih 13 mjeseci industrijska proizvodnja zabilježila pad u njih 11).
Bila jednom Stojedinica
Stanje u oporbi je ipak nešto drugo, pa to što se zasad čini da ne uspijevaju, osim usitno, poentirati ni na navedenim zicerima (dosta je reći da Borg nismo ni spomenuli), pokazuje koliko je rasulo u strankama koje bi preuzele državu iz ruku ekipe koja sve očitije srlja prema vrlo velikim problemima.
Postoje, međutim, još temeljitije stvari od nesposobnosti i korupcije. I tu je, kako se čini, posljednjih dana opozicija najteže zakazala. Presuda protiv News Bara jedna je od takvih (i pritom nije ni jedina). Da, praznični su dani, Božić, Nova godina, obitelj, pečenka, ovo-ono, ali kad se na ovako sulud način udari na sami temelj demokracije, a sloboda govora to svakako jest, onda je to – izvanredna situacija. Onda se sazivaju, po mogućnosti zajedničke, tiskovne konferencije, rade se prosvjedne akcije, jebi ga, zove se ljude na ulice. Bila je, sjetit će se oni u najboljim godinama, u malo vunenijim vremenima i jedna Stojedinica… Danas? Tu i tamo neki tvit nekog od ne pretjerano visoko pozicioniranih političara. Ako i toliko.
Ima vremena
Od pojedinačnih reakcija na presudu News Baru valja izdvojiti onu Darija Hrebaka koji je istaknuo da je sloboda govora jedna od posljednjih linija obrane svakog civiliziranog društva i ponudio se platiti kaznu umjesto News Bara postane li presuda pravomoćna. Ovim je Hrebak, osim jasnog stava, naznačio i kako njegova politička ambicija svakako prelazi granice Bjelovara, grada koji trenutno vodi. I u tome nema ništa loše. Međutim, valja napomenuti i kako je Hrebakov HSLS dio vladajuće većine u državi u kojoj se, kako sam kaže, ugrožava “posljednja linija obrane svakog civiliziranog društva”.
A oporba?
Hrvatski oporbeni lideri, svi redom, ovu su sudsku protudemokratsku bujicu, uvredu zdravog razuma i fiškalski prijekor slobodi govora preliven prijetnjom, popratili blagdanskim zijevanjem. Valjda je božićna trpeza bila obilna, pa je hrana teško pala na želudac, a sanak lagano na oči. Valjda ima vremena. I valjda su ova zvona koja sve jače odjekuju tu samo zato da uveličaju doček Nove godine.