Trump je bio uvjeren da će ga šarmirati
Samo nekoliko dana kasnije nije mu bilo ispod časti dodvoravati se i laskati Kim Jong-unu, svom dosadašnjem najvećem neprijatelju i najgroznijem kršitelju ljudskih prava na svijetu. Sedamdesetdvogodišnji Trump držao je ruku 32-godišnjem Kimu gotovo 14 sekundi, tapšao ga po ruci i leđima, te mu se obratio sljedećim riječima: “gospodine Predsjedniče, velika je čast biti s vama i znam da ćemo zajedno postići nevjerojatan uspjeh”.
Trump je od prvog trenutka bio siguran da će njegove pregovaračke vještine prevagnuti te da će uvjeriti Kima da se odrekne atomskog oružja budući da jedino to jamči sigurnu budućnost njegove zemlje, ali i njega osobno. Državni tajnik Mike Pompeo izjavio je uoči summita da “u svakoj od dviju zemalja, samo su dvije osobe koje mogu donositi tako značajne odluke, a ta dva čovjeka uskoro će sjediti zajedno u jednoj sobi”.
Jako mu je bilo stalo do toga da nadmaši Obamu
Trumpu je također bilo i te kako stalo da pokaže kako je jedino on uspio natjerati Sjevernu Koreju na denuklearizaciju te da mu je pošlo za rukom ono što nije uspjelo niti jednom američkom predsjedniku, pa ni Baracku Obami kojega Trump posebno ne podnosi. Zbog toga je pristao na dodatne sastanke i daljnje pregovore te izjavio kako će se Kim i on “ponovno sastati puno puta” i uz to je još najavio da će sjevernokorejskog vođu svakako pozvati u Bijelu kuću.
Zaključio je kako su Kim i on “imali sjajan dan, da smo puno naučili jedni drugima i o našim zemljama”. Trump je na kraju istaknuo kako se uvjerio da je Kim “vrlo talentirani čovjek”. “Također sam shvatio da jako voli svoju zemlju te da je vrlo vrijedan, vrlo pametan pregovarač”. Kim je Trumpu zahvalio na susretu te ponovio kako želi “ostaviti prošlost iza sebe” najavljujući da će “svijet uskoro vidjeti veliku promjenu”. Na kraju su se Trump i Kim prošetali hotelom iskazujući novo uspostavljeno prijateljstvo, vedro se osmjehujući i tapšajući se po ramenima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osobni interesi dviju državnika, odlično su se podudarili
Wendy Sherman, bivša dužnosnica State Departmenta s iskustvom pregovora sa Sjevernom Korejom i Iranom, kazala je da je za Kima najvažnije da se što duže održi na vlasti. No, budući da zna da mora izgraditi gospodarstvo koje će omogućiti bolji standard svojih građana, a to ne može bez strane pomoći, “pristao je na sve uvjete koje je postavio Trump”, s čim se baš ne slažu svi svjetski analitičari.
No, Kim je dogovorom s Trumpom učvrstio svoje mjesto na svjetskoj političkoj sceni. S druge strane, aktualni američki predsjednik želi ostvariti taj povijesni uspjeh kako bi kod kuće dokazao da i nakon isteka prvog zaslužuje i drugi mandat 2020. “Tako su se sjajno podudarili najvažniji osobni interesi dviju državnika”, zaključila je Sherman.
Analitičari tvrde da je dokument jako nejasan
Unatoč tom javnom spektaklu Olivia Enos, analitičarka u Centru za azijske studije u Zakladi Heritage, izjavila je da je dokument “nevjerojatno nejasan” i nije pokušavao premostiti jaz između američkih i sjevernokorejskih koncepcija tumačenja pojma denuklearizacije. “Ovo se čini kao samo još jedna tvrdoglava izjava slična onoj koja je već jednom potpisana”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Enos pritom cilja na izjavu iz rujna 2005., koju su zajednički potpisali Sjeverna Koreja, SAD, Južna Koreja, Japan, Rusija, u kojoj se Pjongjang obvezao da će “napustiti proizvodnju nuklearnog oružja, uništiti postojeće nuklearne programe” te se ponovno pridružiti Ugovoru o neširenju atomskog oružja.
Nakon što su razgovori 2005. zapeli na inzistiranju SAD-a da se osigura međunarodno nadgledanje procesa denuklearizacije, Sjeverna Koreja je samo godinu dana kasnije izvela testiranje atomske bombe. Enos je na kraju zaključila kako Trump ima snažno oružje u rukama koje još nije iskoristio, a to je pitanje poštivanja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji.
Ostalo je puno više posla nego što je postignuto
Kelsey Davenport, direktorica u Udruzi za kontrolu naoružanja, smatra pak kako je “povijesni susret završio s osrednjim rezultatom te da će Trump pokušati prodati Kimovu neodređenu predanost denuklearizaciji kao uspjeh”. Većina drugih promatrača međutim ipak smatra kako je polučen ozbiljan diplomatski napredak. Tako Joel Wit, bivši dužnosnik State Departmenta i suradnik u Stimson Centru, kaže kako postignuti sporazum ispunjava minimalne standarde te da će biti dobra polazna osnova za daljnje diplomatske pregovore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sung Kim, bivši glavni pregovarač SAD-a o nuklearnom programu Sjeverne Koreje, kazao je pak novinarima kako je još ostalo “daleko više posla od onoga što je postignuto do sada. No, najvažnije je da su dvije strane ostale posvećene daljnjoj intenzivnoj suradnji”.
Kim inzistirao na pojmu ‘denuklearizacija Korejskog poluotoka’
Zapaženo je kako je Kim inzistirao na definiciji “denuklearizacija Korejskog poluotoka”, a ne samo Sjeverne Koreje, smatrajući da će zbog toga SAD prestati sa zajedničkim vojnim vježbama s Južnom Korejom, posebice onima u kojima su sudjelovali američki bombarderi sposobni nositi atomske bombe. Državni tajnik Mike Pompeo odbio je reći jesu li SAD pristale na ograničavanje uporabe zrakoplova ili brodova koji nose atomsko naoružanje u blizini Južne Koreje.
Kako bi potaknuo Sjevernu Koreju da uništi svoj nuklearni arsenal, Pompeo je priopćio kako su SAD spremne ponuditi “različite i jedinstvene” sigurnosne garancije Pjongjangu, misleći pri tome na mirovni sporazum, ali i neka druga jamstva. Nakon summita u Singapuru opći je dojam da je ipak učinjen važan prvi korak, ali da sada slijede jednako teški i dugotrajni pregovori između dviju država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I što sad? Donosimo mini analizu nakon povijesnog susreta
Učinjen je golemi prvi korak, ali što je, realno, postignuto?
Iako je sam susret Kima i Trumpa ozbiljan diplomatski potez, cijela stvar je ipak završila osrednjim rezultatom. Mladen Pleše donosi reakcije svjetskih analitičara i razmatra moguće scenarije
Američki predsjednik Donald Trump pokazao je svijetu u samo nekoliko dana dva potpuno različita lica. Na prošlotjednom summitu G-7 u Kanadi, Trump je, s vidljivom odbojnošću na licu, otpilio vodeće državnike svojih najodanijih saveznika, Kanade, Francuske, Njemačke, ali i ostalih tradicionalnih prijatelja, poput Japana i najviših predstavnika EU, te ih ponizio svojim arogantnim odbijanjem da ne uništi uspostavljeni svjetski politički i gospodarski poredak.
Čak je povukao potpis sa zajedničke deklaracije, a kanadskog premijera Justina Trudeaua uvrijedio je izjavom da je zbog spora oko uvoza mlijeka “nepošten” i “slab” političar. Bilo je očito da je za Trumpa susret sa saveznicima bio nepotrebna tlaka i gubljenje vremena, da su mu svi oni išli na živce, pa je prije kraja summita napustio razočarano društvo kako bi se požurio na sastanak s Kim Jong-unom za koji je znao da će biti povijesni medijski i politički događaj, a da će on na njemu biti glavni akter.
Trump je bio uvjeren da će ga šarmirati
Samo nekoliko dana kasnije nije mu bilo ispod časti dodvoravati se i laskati Kim Jong-unu, svom dosadašnjem najvećem neprijatelju i najgroznijem kršitelju ljudskih prava na svijetu. Sedamdesetdvogodišnji Trump držao je ruku 32-godišnjem Kimu gotovo 14 sekundi, tapšao ga po ruci i leđima, te mu se obratio sljedećim riječima: “gospodine Predsjedniče, velika je čast biti s vama i znam da ćemo zajedno postići nevjerojatan uspjeh”.
Trump je od prvog trenutka bio siguran da će njegove pregovaračke vještine prevagnuti te da će uvjeriti Kima da se odrekne atomskog oružja budući da jedino to jamči sigurnu budućnost njegove zemlje, ali i njega osobno. Državni tajnik Mike Pompeo izjavio je uoči summita da “u svakoj od dviju zemalja, samo su dvije osobe koje mogu donositi tako značajne odluke, a ta dva čovjeka uskoro će sjediti zajedno u jednoj sobi”.
Jako mu je bilo stalo do toga da nadmaši Obamu
Trumpu je također bilo i te kako stalo da pokaže kako je jedino on uspio natjerati Sjevernu Koreju na denuklearizaciju te da mu je pošlo za rukom ono što nije uspjelo niti jednom američkom predsjedniku, pa ni Baracku Obami kojega Trump posebno ne podnosi. Zbog toga je pristao na dodatne sastanke i daljnje pregovore te izjavio kako će se Kim i on “ponovno sastati puno puta” i uz to je još najavio da će sjevernokorejskog vođu svakako pozvati u Bijelu kuću.
Zaključio je kako su Kim i on “imali sjajan dan, da smo puno naučili jedni drugima i o našim zemljama”. Trump je na kraju istaknuo kako se uvjerio da je Kim “vrlo talentirani čovjek”. “Također sam shvatio da jako voli svoju zemlju te da je vrlo vrijedan, vrlo pametan pregovarač”. Kim je Trumpu zahvalio na susretu te ponovio kako želi “ostaviti prošlost iza sebe” najavljujući da će “svijet uskoro vidjeti veliku promjenu”. Na kraju su se Trump i Kim prošetali hotelom iskazujući novo uspostavljeno prijateljstvo, vedro se osmjehujući i tapšajući se po ramenima.
Osobni interesi dviju državnika, odlično su se podudarili
Wendy Sherman, bivša dužnosnica State Departmenta s iskustvom pregovora sa Sjevernom Korejom i Iranom, kazala je da je za Kima najvažnije da se što duže održi na vlasti. No, budući da zna da mora izgraditi gospodarstvo koje će omogućiti bolji standard svojih građana, a to ne može bez strane pomoći, “pristao je na sve uvjete koje je postavio Trump”, s čim se baš ne slažu svi svjetski analitičari.
No, Kim je dogovorom s Trumpom učvrstio svoje mjesto na svjetskoj političkoj sceni. S druge strane, aktualni američki predsjednik želi ostvariti taj povijesni uspjeh kako bi kod kuće dokazao da i nakon isteka prvog zaslužuje i drugi mandat 2020. “Tako su se sjajno podudarili najvažniji osobni interesi dviju državnika”, zaključila je Sherman.
Analitičari tvrde da je dokument jako nejasan
Unatoč tom javnom spektaklu Olivia Enos, analitičarka u Centru za azijske studije u Zakladi Heritage, izjavila je da je dokument “nevjerojatno nejasan” i nije pokušavao premostiti jaz između američkih i sjevernokorejskih koncepcija tumačenja pojma denuklearizacije. “Ovo se čini kao samo još jedna tvrdoglava izjava slična onoj koja je već jednom potpisana”.
Enos pritom cilja na izjavu iz rujna 2005., koju su zajednički potpisali Sjeverna Koreja, SAD, Južna Koreja, Japan, Rusija, u kojoj se Pjongjang obvezao da će “napustiti proizvodnju nuklearnog oružja, uništiti postojeće nuklearne programe” te se ponovno pridružiti Ugovoru o neširenju atomskog oružja.
Nakon što su razgovori 2005. zapeli na inzistiranju SAD-a da se osigura međunarodno nadgledanje procesa denuklearizacije, Sjeverna Koreja je samo godinu dana kasnije izvela testiranje atomske bombe. Enos je na kraju zaključila kako Trump ima snažno oružje u rukama koje još nije iskoristio, a to je pitanje poštivanja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji.
Ostalo je puno više posla nego što je postignuto
Kelsey Davenport, direktorica u Udruzi za kontrolu naoružanja, smatra pak kako je “povijesni susret završio s osrednjim rezultatom te da će Trump pokušati prodati Kimovu neodređenu predanost denuklearizaciji kao uspjeh”. Većina drugih promatrača međutim ipak smatra kako je polučen ozbiljan diplomatski napredak. Tako Joel Wit, bivši dužnosnik State Departmenta i suradnik u Stimson Centru, kaže kako postignuti sporazum ispunjava minimalne standarde te da će biti dobra polazna osnova za daljnje diplomatske pregovore.
Sung Kim, bivši glavni pregovarač SAD-a o nuklearnom programu Sjeverne Koreje, kazao je pak novinarima kako je još ostalo “daleko više posla od onoga što je postignuto do sada. No, najvažnije je da su dvije strane ostale posvećene daljnjoj intenzivnoj suradnji”.
Kim inzistirao na pojmu ‘denuklearizacija Korejskog poluotoka’
Zapaženo je kako je Kim inzistirao na definiciji “denuklearizacija Korejskog poluotoka”, a ne samo Sjeverne Koreje, smatrajući da će zbog toga SAD prestati sa zajedničkim vojnim vježbama s Južnom Korejom, posebice onima u kojima su sudjelovali američki bombarderi sposobni nositi atomske bombe. Državni tajnik Mike Pompeo odbio je reći jesu li SAD pristale na ograničavanje uporabe zrakoplova ili brodova koji nose atomsko naoružanje u blizini Južne Koreje.
Kako bi potaknuo Sjevernu Koreju da uništi svoj nuklearni arsenal, Pompeo je priopćio kako su SAD spremne ponuditi “različite i jedinstvene” sigurnosne garancije Pjongjangu, misleći pri tome na mirovni sporazum, ali i neka druga jamstva. Nakon summita u Singapuru opći je dojam da je ipak učinjen važan prvi korak, ali da sada slijede jednako teški i dugotrajni pregovori između dviju država.