Slučaj je samo naizgled smiješan, ali on to zapravo nije. Naime, nepoznat netko je na Uskrsni ponedjeljak skupinu turista iz Azije koji su odlučili istraživati Žrnovnicu, prijavio policiji, videći u njima izbjeglice. Slična stvar dogodila se relativno nedavno u okolici Zagreba, kad su jednako tako građani u zaposlenicima Rimčeve tvrtke vidjeli ugrozu po vlastiti identitet.
No, ovaj splitski slučaj je, ne samo bizarniji, nego i puno tužniji. I to na nekoliko razina. Dok se u zagrebačkom slučaju, bez obzira na užas denuncijantske kulture i iracionalnog straha, moglo barem razumjeti što je onoga koji je nazvao policiju nagnalo da pomisli kako je riječ o izbjeglicama. Ti ljudi su vjerovatno izgledati kao da dolaze s Bliskog istoka, odakle i potječe dobar dio izbjeglica. Taj moment se pak u splitskom slučaju potpuno gubi, zbog čega se vrijedi zapitati do koje mjere je nepoznati doušnik neinformiran o bilo čemu kad u ljudima s Dalekog istoka vidi izbjeglice?
Drugi problem je također logički. Kako je, naime, moguće da taj netko ni na trenutak ne pomisli kako je možda riječ o turistima, kojih je već pun grad i koji uglavnom pokreću ekonomiju Splita već godinama?
Izvorna bit kršćanstva, žrtvovanje i ljubav prema bližnjem
No, treći problem, ovdje ipak najbitniji, je onaj moralni. Prijava se dogodila na Uskrsni ponedjeljak, dakle u dane najvećeg kršćanskog praznika i u sredini koja je pretežno katolička. Ako ikada, onda se baš u dane oko Uskrsa intenzivira u javnosti priča o izvornoj biti kršćanstva, o žrtvovanju, ljubavi prema bližnjima, potlačenima i nemoćnima, pa nema nikakve šanse da su onoga tko je prijavio turiste policiji sve te priče, kao i osjećaj Uskrsa zaobišle. Štoviše, mogli bismo opravdano pretpostaviti kako je dotični ispoštovao sve katoličke običaje i posvetio se obitelji i bližnjima ovih dana.
I onda, unatoč svemu, odlučio napraviti sve sasvim suprotno od temeljnih kršćanskih poruka, pa umjesto da pokuša kršćanski pomoći ljudima za koje je uvjeren da su u bijegu i nevolji, umjesto da im ponudi hranu, prenoćište pa čak i novac ukoliko im je potreban, on ih prijavljuje policiji.
Mnogi su se u ovom društvu prestali ponašati kao ljudi
To odsustvo bilo kakve autorefleksije i potpuni nedostatak empatije te elementarnog moralnog kodeksa je ono što u ovom slučaju istinski zastrašuje, ali i uvjerljivo svjedoči o tome kako su se mnogi u ovom društvu prestali ponašati kao ljudi. Umjesto toga, sve se više ponašaju kao nekakav ugroženi kolektiv. To što slična atmosfera vlada i u skoro svim dijelovima Europe, a ne samo u Hrvatskoj, ukazuje na trendove, ali se zbog toga nakon ovog slučaja ne možemo osjećati ništa bolje. Štoviše, može nam biti samo gore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad pak stavimo po strani sva ova moralna pitanja i vratimo se logici, doći ćemo do poražavajuće spoznaje u kolikoj mjeri u našoj civilizaciji izostaje razmišljanje, kao jedinstvena sposobnost čovjeka. Dakle, društvo koje je nakon propasti industrije čitavu ekonomiju izgradilo oko turizma, odnosno oko slobodnog i čak poticanog kretanja ljudi diljem svijeta, bi istovremeno nekim drugim ljudima zabranilo slobodno kretanje po svijetu. Većeg paradoksa gotovo da i nema, ali ni većeg licemjerja.
Ima li išta tužnije od toga da netko u turističkom Splitu vidi izbjeglice i prijavi ih policiji baš u dane Uskrsa
Komentar na jučerašnji bizar: netko je prijavio policiji ‘veliku skupinu migranata u Splitu’. To su bili turisti iz Azije
Ako ikada, onda se baš u dane oko Uskrsa intenzivira u javnosti priča o izvornoj biti kršćanstva, o žrtvovanju, ljubavi prema bližnjima, potlačenima i nemoćnima, pa nema nikakve šanse da su onoga tko je prijavio turiste policiji sve te priče, kao i osjećaj Uskrsa zaobišle. Štoviše, mogli bismo opravdano pretpostaviti kako je dotični ispoštovao sve katoličke običaje i posvetio se obitelji i bližnjima ovih dana.
Slučaj je samo naizgled smiješan, ali on to zapravo nije. Naime, nepoznat netko je na Uskrsni ponedjeljak skupinu turista iz Azije koji su odlučili istraživati Žrnovnicu, prijavio policiji, videći u njima izbjeglice. Slična stvar dogodila se relativno nedavno u okolici Zagreba, kad su jednako tako građani u zaposlenicima Rimčeve tvrtke vidjeli ugrozu po vlastiti identitet.
No, ovaj splitski slučaj je, ne samo bizarniji, nego i puno tužniji. I to na nekoliko razina. Dok se u zagrebačkom slučaju, bez obzira na užas denuncijantske kulture i iracionalnog straha, moglo barem razumjeti što je onoga koji je nazvao policiju nagnalo da pomisli kako je riječ o izbjeglicama. Ti ljudi su vjerovatno izgledati kao da dolaze s Bliskog istoka, odakle i potječe dobar dio izbjeglica. Taj moment se pak u splitskom slučaju potpuno gubi, zbog čega se vrijedi zapitati do koje mjere je nepoznati doušnik neinformiran o bilo čemu kad u ljudima s Dalekog istoka vidi izbjeglice?
Drugi problem je također logički. Kako je, naime, moguće da taj netko ni na trenutak ne pomisli kako je možda riječ o turistima, kojih je već pun grad i koji uglavnom pokreću ekonomiju Splita već godinama?
Izvorna bit kršćanstva, žrtvovanje i ljubav prema bližnjem
No, treći problem, ovdje ipak najbitniji, je onaj moralni. Prijava se dogodila na Uskrsni ponedjeljak, dakle u dane najvećeg kršćanskog praznika i u sredini koja je pretežno katolička. Ako ikada, onda se baš u dane oko Uskrsa intenzivira u javnosti priča o izvornoj biti kršćanstva, o žrtvovanju, ljubavi prema bližnjima, potlačenima i nemoćnima, pa nema nikakve šanse da su onoga tko je prijavio turiste policiji sve te priče, kao i osjećaj Uskrsa zaobišle. Štoviše, mogli bismo opravdano pretpostaviti kako je dotični ispoštovao sve katoličke običaje i posvetio se obitelji i bližnjima ovih dana.
I onda, unatoč svemu, odlučio napraviti sve sasvim suprotno od temeljnih kršćanskih poruka, pa umjesto da pokuša kršćanski pomoći ljudima za koje je uvjeren da su u bijegu i nevolji, umjesto da im ponudi hranu, prenoćište pa čak i novac ukoliko im je potreban, on ih prijavljuje policiji.
Mnogi su se u ovom društvu prestali ponašati kao ljudi
To odsustvo bilo kakve autorefleksije i potpuni nedostatak empatije te elementarnog moralnog kodeksa je ono što u ovom slučaju istinski zastrašuje, ali i uvjerljivo svjedoči o tome kako su se mnogi u ovom društvu prestali ponašati kao ljudi. Umjesto toga, sve se više ponašaju kao nekakav ugroženi kolektiv. To što slična atmosfera vlada i u skoro svim dijelovima Europe, a ne samo u Hrvatskoj, ukazuje na trendove, ali se zbog toga nakon ovog slučaja ne možemo osjećati ništa bolje. Štoviše, može nam biti samo gore.
Kad pak stavimo po strani sva ova moralna pitanja i vratimo se logici, doći ćemo do poražavajuće spoznaje u kolikoj mjeri u našoj civilizaciji izostaje razmišljanje, kao jedinstvena sposobnost čovjeka. Dakle, društvo koje je nakon propasti industrije čitavu ekonomiju izgradilo oko turizma, odnosno oko slobodnog i čak poticanog kretanja ljudi diljem svijeta, bi istovremeno nekim drugim ljudima zabranilo slobodno kretanje po svijetu. Većeg paradoksa gotovo da i nema, ali ni većeg licemjerja.