Nekad je nužno odabrati stranu

Štiti li iskaznica HDZ-a od kršenja zakona? Ako pitate Jandrokovića, naravno da ne

Postoji malo naivna urbana legenda da će dobiti izbore ona stranka koja uvjeri birače da će rasturiti korupciju

17.06.2019., Zagreb - U povodu 30. obljetnice osnutka Hrvatske demokratske zajednice odrzana Svesana akademija u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Gordan Jandrokovic Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Hrvatska, kad se podvuče crta, stoji na 40 posto prosječnog standarda u EU. I pritom plaća luđačke poreze i doprinose na kojima su se svi javni sustavi totalno raspali.

Kod nas je oko 420.000 ljudi upisano u političke stranke, to je više od 10 posto stanovništva, kaže nam profesor sa zagrebačke Politologije dr. Zdravko Petak. Samo HDZ računa s vojskom od 220.000 članova, kod Plenkovića ih je sto tisuća više nego u britanskoj Konzervativnoj stranci, čiju iskaznicu drži u novčaniku 120.000 pristaša. Hrvatska: četiri milijuna stanovnika. Velika Britanija: 65 milijuna, iliti puta 16.

Ni u drugim zemljama EU nema ovakve jagme za članstvom u strankama kao kod nas, samo dva do najviše pet posto građana ima poriv da se upiše u politiku. Kod nas deset posto.

Odakle to i zašto, o kakvom se poremećaju radi, to ovdje znamo svi.

Karijera u HDZ-u

Statistika kaže da 62 posto ljudi radi kod nas za plaću manju od državnog prosjeka koji iznosi oko 6400 kuna. Više od 12.000 kuna zarađuje u Hrvatskoj samo 5,3 posto zaposlenih. Po logici stvari, ovi drugi trebali bi biti oni najbolji, najobrazovaniji i na tržištu najtraženiji. Nedavno smo, međutim, saznali da je među njima i stanoviti profesor iz Vukovarsko-srijemske županije Jakša Šestić, kome u životopisu piše da je završio nekadašnju Jugoslavistiku, a sada Kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Da radi u svojoj struci, recimo kao nastavnik u školi, imao bi oko šest tisuća kuna, da su ga primili u kakvoj narodnoj knjižnici, još manje. Ali to je još super jer lako je moguće da bi u Vukovarsko srijemskoj županiji, gdje je nezaposlenost rekordna, a prosječna plaća samo 5112 kuna, sa svojim zanimanjem bio na burzi rada.

No, Šestić se okrenuo karijeri u HDZ-u i postao je načelnik općine Drenovci, pa ne dobiva ni pet ni šest tisuća, nego, bogami, dva i pol puta više. I eto ga fino u onoj najvišoj kategoriji najbolje plaćenih, kojih je u našoj zemlji tek zeru preko pet posto.

Općina Drenovci na posljednjem je popisu imala oko 5000 stanovnika, uglavnom teške sirotinje, nemaju ništa od javnih servisa, Nigdarjevo, a oko 40 posto kuća je sada prazno jer se stanovništvo u međuvremenu iselilo.

No njihov načelnik tuče više od 14.000 kuna plus ostali plaćeni troškovi koji idu uz političku funkciju.

Slabo unovčiv kapital

Naravno, rečeni Jakša Šestić, čiji smo uspjeh ovdje predstavili, nije jedini koji od politike živi daleko preko mogućnosti koje bi mu u konkurenciji osiguralo, konkretno, poznavanje lirike Đore Držića, likova iz Kumičića, pravila jotovanja i značenja palindroma, kapital unovčiv slabo ili nikako.

U 556 općina, gradova i županija naslagalo se toliko “šestića” da im se ni pravog broja ne zna, a s njima na najjače cvate politička korupcija na koju smo više puta upozoreni i iz Bruxellesa, ali oni kojih se to tiče na to ne puštaju ni glasa. Braća i sestre, šogori, sinovi i kumovi zapošljavaju se po pravu stranačke preporuke na javnim poslovima. Tvrtke prijatelja stranke na vlasti dobivaju milijunske poslove plaćene iz proračuna, a onda svom dobročinitelju iz općine ili županije izgrade vikendicu i zaposle ljubavnicu. Pokaži mi jedan natječaj koji nije namješten, ali nevinašce od ministra Butković nekidan svejedno prigovara kako je “Hrvatskom zavladao virus žalbi”. Pa da, žale se takmičari što bez političke veze možeš raditi samo u Njemačkoj, ali im to ništa ne pomaže.

A ni glavnom tajniku HDZ-a i predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću nije nimalo neugodno kad kaže kako bi “bilo strašno kad bi netko zaštićen stranačkom pripadnošću mogao kršiti zakon”. On je jedini koji tvrdi da to u Hrvatskoj nije moguće.

Novac motivira glasače

No u Nerežišću, kod ministra Kuščevića, može se s HDZ-ovim pedigreom dobiti POS-ov stan, subvencioniran novcem poreznih obveznika, da se iznajmljuje turistima. Kod Bandića, u zagrebačkoj Plinari, zaposleno je pet članova iste obitelji, prije ih je bilo 14, pa su se s vremenom razmjestili na druga mjesta na gradskom proračunu, da se zametnu tragovi. Grade se – i to s dozvolama – vile u morskom pojasu. Ide se u “općinske” lovove na divlje svinje, grofovski, kao u feudalizmu. Tvornica novca, državni monopolist Narodne novine, jedva se iskobeljalo iz neshvatljivih gubitaka. U Virovitici se molbe za posao na bilo kojem mjestu koje kontrolira Grad šalju na gradonačelnika Ivicu Kirina pa će on reći može li ili ne može.

Ukratko, novac osvojen preko politike upravo prekrasno spaja ljude i motvira glasače.

Naivna urbana legenda

A ni kad udariš dijete autom nije ti loše što si na stranačkom položaju jer nema kaznene prijave, krivo je dijete jer trči preko ceste kao muha bez glave.

Sve ove grdne afere koje iščeprkaju novinari samo su mrva naše stvarnosti. Novinari medija koje financiraju jedinice lokalne samouprave mogli bi zajedno napisati biblioteke o korupciji, ali i njih zapošljavaju i plaćaju politički moćnici pa od toga ništa. Kavez je čvrst i neprobojan.

Postoji malo naivna urbana legenda da će dobiti izbore ona stranka koja uvjeri birače da će rasturiti korupciju. Polažući danas, na svoju tridesetu godišnjicu, ljiljane i ruže na grob Franje Tuđmana, HDZ, pak, uznosito ponavlja kako imaju 220.000 članova i nepregledan politički kadar širom Hrvatske. Pa i trebaju nositi cvijeće svom osnivaču u čije je vrijeme politička korupcija uspostavljena kao općeniti princip. Od nje se u stranačkom poduzeću i dandanas lijepo živi. A Hrvatska, kad se podvuče crta, stoji na 40 posto prosječnog standarda u EU. I pritom plaća luđačke poreze i doprinose na kojima su se svi javni sustavi totalno raspali.