Nekad je nužno odabrati stranu

Istraga je pokazala da se Trump nije urotio s Rusima, ali još ne znamo je li njihov agent. Jesmo li svi nasjeli?

Telegramov dopisnik iz Amerike analizira antiklimaks Muellerove istrage prema kojoj američki predsjednik nije kriv

March 22, 2019 - Washington, DC, United States: United States President Donald J. Trump speaks to the media before departing the White House, headed for Mar-a-Lago., Image: 421418598, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Polaris
FOTO: Profimedia, Polaris

Veliki dio javnosti – onaj koji ne voli Trumpa – zbunjen je antiklimaksom Muellerove istrage. Već dvije godine jasno je da je nešto jako mutno u odnosu Trumpa i Rusije – pogledajte samo njegov odnos s Vladimirom Putinom – za to nema logičnog objašnjenja osim nekog dila. No, možda je to greška medija koji su nasjeli. Ako su mediji stvarno izgradili neosnovanu tezu da je Trump kriv, ne treba ih osloboditi krivnje – među njima ni autora ovih redaka.

Amerika nije bila spremna na ovo iznenađenje. Oni koji su vjerovali da Donald Trump nije ni za što kriv, nisu očekivali odrješenje grijeha; oni koji su vjerovali da je kriv, očekivali su to još manje. Vijest je došla jučer kasno popodne i nije rekla puno. No, zbog popratnih detalja nastao je najveći antiklimaks u suvremenoj američkoj povijesti.

Trumpovi neprestani i bespoštedni napadi nisu uspjeli omesti istragu koja je, čini se, na kraju zaključila da predsjednik – nije kriv. Još se ne zna puno. Možda večeras budemo imali dokaz da je Trump ruski agent; ali to se vrlo vjerojatno ipak neće dogoditi. Mnogi su zbunjeni, ali nitko ne dovodi u pitanje kredibilitet istražitelja koji je donio iznenađenje. Sad u svemu tome treba naći smisao.

Specijalni istražitelj ne traži podizanje dodatnih optužnica

Nakon gotovo dvije godine istrage, specijalni tužitelj Bob Mueller podnio je Ministarstvu pravosuđa svoj konačni izvještaj o ruskom uplitanju u američke predsjedničke izbore 2016. i mogućoj kriminalnoj uroti između kampanje Donalda Trumpa i vlade Vladimira Putina. Što u njemu piše, zasad znaju samo ministar pravosuđa Bill Barr i njegov zamjenik Rod Rosenstein, koji je u svibnju 2017. i imenovao specijalnog istražitelja, nakon što je Trump smijenio tadašnjeg direktora FBI-ja Jima Comeyja.

No, sudeći po šturim informacijama iz Ministarstva pravosuđa, mogli bi ostati razočarani svi koji su očekivali da će Mueller dokazati “collusion” Trumpa i Kremlja, podići još niz optužnica protiv članova Trumpove obitelj i užeg kruga te predložiti pokretanje postupka protiv samog predsjednika. Ključna informacija koja je potiho objavljena glasi: specijalni istražitelj ne traži podizanje dodatnih optužnica.

To su, po onome što se zasad zna, odlične vijesti za barem dvojicu Trumpovih suradnika za koje se naveliko špekuliralo da će biti optuženi – njegova sina Donalda Trumpa Juniora i zeta Jareda Kushnera. Novih optužnica više neće biti, što znači da tajni sastanak ljudi iz vrha Trumpove kampanje s predstavnicima ruske vlade koji su nudili “prljavštinu o Hillary Clinton” po Muellerovom mišljenju nije kazneno djelo i ne dokazuje urotu s Rusima. Kushner i Don Jr. mogu mirno spavati. I za samog Trumpa je to odlična vijest, jer indirektno dokazuje jednu od njegovih glavnih teza – da nije bilo “collusiona” ili tajne urote s Rusima.

Muller je podigao desetke optužnica, ali nijedna se nije odnosila na urotu

Iako je Mueller već podignuo nekoliko desetaka optužnica protiv ljudi iz predsjednikova najužeg kruga, kao i protiv niza operativaca ruske vlade koji su izveli upad u američki politički sistem 2016. godine, dosad se niti jedna optužnica nije odnosila na “collusion”. Ako novih optužnica neće biti, znači da “collusiona” nije ni bilo, upravo kako je sve vrijeme tvrdio Trump. No, s kaznenom odgovornošću samog predsjednika stvar je i dalje komplicirana, barem dok se ne sazna što piše u izvještaju.

Nije jasno smatra li Mueller da ni Trump nije počinio kazneno djelo, ili podizanje optužnice nije predložio zbog stare preporuke Ministarstva pravosuđa da se predsjednika ne može optužiti dok je na dužnosti. Za razliku od ostalih u ovoj istrazi, Trumpa se sumnjičilo za još jedan krimen – ometanje pravosudnog postupka. Krunski argument bila je smjena direktora FBI-a, koji je istraživao rusku aferu do imenovanja specijalnog istražitelja.

Trebali bismo dobiti odgovore na nekoliko temeljnih pitanja

Više će se znati kad ministar pravosuđa Barr objavi “načelne zaključke” tajnog Muellerova izvještaja. Barr je obećao da će to napraviti za vikend – najvjerojatnije u subotu popodne po američkom vremenu. Iz “sažetka” bi trebali biti jasni odgovori na par temeljnih pitanja. Prvo, sigurno ćemo saznati ono što već znamo: Putinove tajne službe aktivno su se uplele u predsjedničke izbore 2016. kako bi naškodile Hillary Clinton i pomogle Donaldu Trumpu – taj zaključak proizlazi iz optužnica protiv ruskih špijuna koje je Mueller već podignuo.

Drugo, trebali bismo saznati detalje o ulozi WikiLeaksa i Juliana Assangea u toj operaciji. On je bez sumnje ruski operativac, ali bi Mueller u konačnom izvještaju mogao rasvijetliti potankosti o komunikaciji ljudi iz Trumpova kruga s Assangeom. Treće, još važnije, trebali bismo saznati je li Donald Trump znao i/ili sudjelovao u toj ruskoj raboti. Čini se da su puno veći izgledi da nije, ali – zbog nemogućnosti da se predsjednika optuži – možda je Mueller to ostavio samo kao zaključak, bez prijedloga optužnice.

Četvrto je, i najzanimljivije pitanje, je li Donald Trump pokušao omesti istragu ruske afere – prvo pritiscima na direktora FBI-a Comeyja, pa njegovom smjenom te potom neprestanim napadima na bivšeg ministra pravosuđa Jeffa Sessionsa, njegova zamjenika Roda Rosensteina i samog istražitelja Boba Muellera. Za razliku od drugih kaznenih djela, u kojima je sudjelovalo više ljudi, ometanje pravosudnog postupka odnosilo bi se isključivo na Trumpa – zato se o njemu ništa nije moglo saznati iz dosadašnjih Muellerovih optužnica.

Demokrati traže da se Kongresu ustupi sav dokazni materijal

Sve to još je nepoznato, barem na nekoliko sati – ako Barr bude izdašan u detaljima. Demokrati su već počeli stvarati pritisak, tražeći da se cijeli Muellerov izvještaj objavi, nakon što se redigiraju povjerljivi dijelovi o sredstvima i metodama istrage. Dapače, traže ne samo da se objavi izvještaj, nego da se Kongresu da na uvid sav dokazni materijal koji je Mueller prikupio. To možda zvuči pretjerano, ali nije. Evo zašto.

Aktualnog predsjednika u Americi se ne može kazneno goniti. No, njegov imunitet – za razliku od Hrvatske i brojnih europskih zemalja – nije upisan u zakonu, nego je mišljenje Ministarstva pravosuđa, utemeljeno na američkom Ustavu koji kaže da se protiv predsjednika koji prekrši zakon ima podići optužnica u Zastupničkom domu Kongresa i onda mu se suditi u Senatu. To je ono što se kolokvijalno zove “impeachment”. No, druga preporuka Ministarstva pravosuđa kaže da se potencijalno negativna saznanja o ljudima koji su bili predmet istrage ne smiju objaviti ako oni na kraju nisu optuženi.

Trumpa štiti imunitet, može mu suditi samo Kongres

To je točno ono što je u ljeto 2016. napravio tadašnji direktor FBI-a Comey u slučaju mejl-servera Hillary Clinton: odlučio je da je neće kazneno goniti, ali joj je na press-konferenciji održao prodiku i izgadio je kao “krajnje nemarnu i neodgovornu”. Comey je prekršio pravilo koje kaže da se takvo što nikome ne bi se smjelo dogoditi – ili si prekršio zakon pa tužitelj to obrazloži, ili nisi prekršio zakon, pa tužitelj šuti.

To bi značilo da – ako Mueller ne misli optužiti Trumpa – nikad nećemo saznati na temelju čega je donio tu odluku. No, tu je razlika: FBI je protiv Hillary mogao podići optužnicu; Mueller protiv Trumpa ne može podići optužnicu i da hoće. Trumpa štiti imunitet: ako je prekršio zakon, ima mu suditi Kongres. Ali kako će mu Kongres suditi ako istražitelji ne smiju otkriti što su saznali o njegovim kaznenim djelima? Zato demokrati traže da im Mueller pošalje dokaze. Ovo je tema kojom će se Amerika baviti idućih mjeseci ako se pokaže da je Trump prekršio zakon.

Hoćemo li saznati više o umiješanosti WikiLeaksa u cijelu priču?

Sudeći po signalima i vidljivom raspoloženju aktera koji bi mogli znati više nego što javno priznaju, u subotu ujutro se čini da je izgledno sljedeće: Mueller je utvrdio da je Putin 2016. proveo specijalnu operaciju ne bi li pomogao Trumpu da pobijedi na izborima, ali Trump i ljudi iz njegova kruga nisu aktivno surađivali s Moskvom. Ključni instrument ruske intervencije bio je WikiLeaks, o čemu večeras možda saznamo više.

Je li Mueller utvrdio da je Trump pokušao omesti istragu – o tome doista nitko još ne zna ništa. Sam Trump priznao je u TV-intervjuu da je Comeyja smijenio “zbog ove ruske stvari”. Istog dana primio je u Ovalnom uredu ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i ambasadora u Washingtonu Sergeja Kisljaka, kojima je rekao da je “veliki pritisak zbog Rusije sad otklonjen jer je smijenio Comeyja”. Ima i drugih dokaza da je Trump pokušao zaustaviti istragu – jesu li oni dovoljni za zaključak da je to bilo kazneno djelo, još ne znamo.

Veliki dio Amerike polagao je ogromne nade da će Muellerova istraga riješiti ogromnu aferu – tako veliku da je pitanje je li za predsjednika izabran čovjek koji je možda ruski agent. Ako Muellerovi zaključci ostanu na ovome što sad znamo, puno tragova iz drugih optužnica neće dobiti objašnjenje. U optužnici protiv Trumpova političkog savjetnika Rogera Stonea kaže se da je “stupio u kontakt s Assangeom na nalog visokog dužnosnika Trumpove kampanje”. Tko je taj dužnosnik, i zašto nije optužen za nešto za što se tereti Stonea?

Trumpovi ljudi muljali su s Rusima, ali je li bio uključen i on?

Šef kampanje Paul Manafort, plus Kushner i Don Jr., u ljeto 2016. u Trump Toweru ovdje u New Yorku našli su se s Natalijom Veselnickajom, koja je došla kao “predstavnica ruske vlade koja podržava izbor g. Trumpa” i dovela još petero mutnih Rusa, obećavajući “prljavštinu o Hillary Clinton”. Kad se godinu dana kasnije saznalo za taj sastanak, Don Jr. ga je zanijekao, pa onda tvrdio da se razgovaralo o “usvajanju djece iz Rusije”. Njegov lažni demantij izdiktirao je, iz Air Force Onea, sam Donald Trump koji se vraćao sa summita u Hamburgu. Nakon niza laži, Bijela kuća priznala je njegovu ulogu. Je li to bilo ometanje istrage?

Manafort je u sporazumu s istražiteljima (koje je kasnije prevario) priznao da je povjerljive podatke o kampanji dijelio s Konstantinom Kalimnikom, političkim operativcem bliskim ruskoj vojno-obavještajnoj službi GRU. Navodno je dio svog višemilijunskog duga Putinovom oligarhu Olegu Deripaski otplaćivao redovitim brifinzima o planovima Trumpove kampanje. Što s tim? Je li to bilo soliranje, je li bio uključen i Trump?

Točka o suradnji s Kalimnikom nestala je zadnjih mjeseci iz optužnice protiv Manaforta, koji je prošlog tjedna osuđen na 7,5 godina zatvora, bez spomena Kalimnika. Tu možda leži dio objašnjenja i za Muellerov izvještaj. Robert Mueller, bivši direktor FBI-a, preuzeo je istragu ruske afere u svibnju 2017. godine, tjedan dana nakon što je Trump naprasno smijenio njegova nasljednika u FBI-u Jim Comeyja. No, istraga čiji je izvještaj jučer podnio Mueller počela je godinu dana ranije.

Pokriva li izvještaj samo kazneni dio istrage ili i protuobavještajni?

Australski ambasador u Londonu slučajno se napio sa stanovitim Georgeom Papadopoulosom, savjetnikom tadašnjeg kandidata Trumpa za vanjsku politiku, koji mu je otkrio da “Rusija ima mejlove Hillary Clinton”; Papadopoulos je bio u kontaktu s ruskim agentom u Londonu. Australski ambasador obavijestio je Canberru, koja je to javila CIA-i i FBI-u. Tad je počela istraga koju je Mueller sad zaključio – ne kao kaznena, nego kao protuobavještajna istraga.

Taj dvojni karakter zadržala je do danas; to možda objašnjava zašto je Kalimnik nestao iz optužnice i zašto još ne znamo odgovor na temeljno pitanje: je li i predsjednik Amerike ruski agent? Drugim riječima, pokriva li Muellerov izvještaj samo kazneni dio istrage ili i protuobavještajni? Hoće li Mueller obznaniti da Trump nije ni počinio kazneno djelo, niti je ruski agent? Više će se vjerojatno znati kad Barr objavi sažetak, ili kad izvještaj postane javan.

Mullerova istraga samo jedan od četiri mača koji vise nad Trumpom

No, zasad se čini da je Trump dobio ono što je cijelo vrijeme htio. Da je cijela istraga “lov na vještice” tvitao je 183 puta, a da “nije bilo ‘collusiona'” je napisao 71 put. To isto javno je rekao još nekoliko stotina puta. I to nije do kraja točno.

Ako sve ostane kako jest, potvrdit će se da nije bilo “collusiona”. Ali istraga nije bila “lov na vještice”, jer su zbog nje priznali krivnju ili osuđeni Trumpov bivši šef kampanje Manafort, njegov zamjenik Rick Gates, spomenuti savjetnik Papadopoulos, savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Michael Flynn (koji je s Putinom sjedio za stolom na gala večeri RT-a), bivši Trumpov odvjetnik Michael Cohen i još nekoliko desetaka ljudi koji su prekršili zakon ne bi li pomogli Trumpu da postane predsjednik. To nije “lov na vještice” nego kaznena istraga.

A to nije ni sve. Muellerova istraga samo je jedan od četiri mača koji Trumpu visi nad glavom. Drugi su brojne spin-off istrage koje je Mueller prepustio lokalnim tužiteljima – najpoznatija među njima je istraga u New Yorku, gdje je zbog protuzakonitih isplata pornoglumici Stormy Daniels Cohen završio u zatvoru, a Trump je označen kao “neoptuženi supočinitelj”. Treći segment je sve ono što ne znamo o protuobavještajnoj istrazi protiv Trumpa i njegovih ljudi. Četvrti je, konačno, politička istraga koju u Kongresu provode demokrati. Ta će tek potrajati.

Trump se povukao u ljetnu rezidenciju i počeo slaviti

Ali ako je ovo bitka na četiri fronta, izgleda da je Trump pobijedio na najvažnijem. Gotovo je sigurno da Mueller nije našao dokaze o kriminalnoj uroti njega i Rusije. Za detalje treba pričekati, ali teško da će biti iznenađenja. Predsjednik je vijest o kraju Muellerove istrage dočekao u svojoj ljetnoj rezidenciji na Floridi. Iako Ministarstvo pravosuđa tvrdi da ga nije informiralo o nalazima, Trump je znao što se sprema pa je na vikend krenuo oboružan odvjetnicima, koji su s njim u Mar-a-Lagu. Atmosfera je u petak navečer navodno bila slavljenička.

Veliki dio javnosti – onaj koji ne voli Trumpa – zbunjen je antiklimaksom Muellerove istrage. Već dvije godine jasno je da je nešto jako mutno u odnosu Trumpa i Rusije – pogledajte samo njegov odnos s Vladimirom Putinom – za to nema logičnog objašnjenja osim nekog dila. Trump je lagao o svemu što ima veze s Rusijom, u kampanji i nakon nje, sve do danas. Nema osobe na svijetu koju Trump nije izvrijeđao – od pape do Meryl Streep – svakoga osim Putina.

No, možda je to greška medija koji su nasjeli. Trump je toliko lagao o Rusiji i napadao istražitelje da to samo budali ne bi bio signal da nešto skriva i da postoji nešto između njega i Putina. Ali ako su mediji stvarno izgradili neosnovanu tezu da je Trump kriv, ne treba ih osloboditi krivnje – među njima ni autora ovih redaka.

Ovo je drugi put da se priča o Trumpu medijima razbila o glavu

Bio bi to drugi put u tri godine da su mediji nasjeli na Trumpa – prvo su ga nekritički pratili kao showbiz fenomen u politici, dali mu neviđen prostor i rugali se njegovim nikakvim izgledima da postane predsjednik. Kad je postao, uhvatili su se njegovih laži o Rusiji i uvjerili sebe i druge da mora postojati skriveni razlog – zašto bi inače toliko lagao o Rusiji? Jahali su na toj priči dok se i ona nije razbila – opet o njihovu, a ne o Trumpovu glavu.

Sve ovo preuranjeni su zaključci – razmišljanja dopisnika u rano subotnje jutro, dok još ne znamo punu istinu iz zaključaka Boba Muellera. Možda večeras Trump podnese ostavku jer se nepobitno dokaže da je ruski agent (neće, čak i da se dokaže). Ali važno je reći: istraga Boba Muellera – ma koliko njeni zaključci bili neočekivani i zbunjujući – zapravo je trijumf američkih institucija.

Nitko u Americi ne propituje Mullerov kredibilitet

Zvuči kontraintuitivno, ali to što je Mueller uspio napraviti – pod baražom Trumpovih tvitova i bespoštednih nasrtaja predsjednikovih bijesnih pasa u medijima – dokaz je da u uređenoj liberalnoj demokraciji čak i predsjednik može biti podvrgnut najrigoroznijoj istrazi i na kraju – legitimno oslobođen optužbe.

U zadnjih 12 sati nitko na američkom političkom spektru nije doveo u pitanje kredibilitet Boba Muellera, iako su se mnogi nadali drukčijim zaključcima. Ako je Mueller zaključio to što se čini da jest, najteže će biti – Donaldu Trumpu. On sad mora okrenuti ploču i priznati da ga je sumnje oslobodilo – kako on to zove – “13 bijesnih demokrata i Mueller koji je u totalnom sukobu interesa”. Ali pričekajmo prvo da saznamo što piše u izvještaju. Dakle, do večeras.