“It’s the economy, stupid”, jedna je od najpoznatijih fraza korištenih u modernim američkim političkim kampanjama (Clinton protiv Busha starijeg 1992. godine). Njome se publici željelo ukazati na ključnu važnost gospodarstva u političkim odabirima i, općenito, ocjeni stanja društva.
U Hrvatskoj se ne radi o ekonomiji.
Da, ne cvatu baš samo mirisne ruže u zemlji čije gospodarstvo je sve ovisnije o turizmu, industrijska proizvodnja pada već cijelu godinu, a glavni trgovinski partner (Italija) upravo flertuje s recesijom. No, rast BDP-a od skoro tri posto, rast plaća, praktično nestajanje nezaposlenosti kao društvenog problema čine strelice razvoja ipak usmjerenima prema gore.
C-vitamin populizam
Problem je Hrvatske, Plenkovićeve Hrvatske, u propadanju društva. Rast populizma i to bizarnog, C-vitamin populizma, beskrajna kriza medija s karikaturom od javne televizije, korupcija, pravosuđe u čijim labirintima se da dočekati mirovinu bez pravomoćne presude, satira kojoj se sudski naređuje da mora izvještavati o istinitim činjenicama, korupcija, govor mržnje, ideološki “vječiti derbiji” na kotama Bleiburg-Jasenovac, mega državni projekti upitnog smisla i isplativosti, avioni, korupcija…
Točka u kojoj se društvo prelama s gospodarstvom također je žarište truljenja, dovoljno se sjetiti samo priče o “slomu ortačke ekonomije” i spašavanju Agrokora, ili mukama s efikasnošću nikad reformirane državne uprave.
Taj uporni hod Plenkovićeve Hrvatske nizbrdo nije samo osjećaj koji prožima zrak nad gradovima i selima zemlje svjetskih nogometnih viceprvaka. Radi se o mjerljivoj veličini.
Biznis plan
Jedna od glavnih meta aktualne politike, kako je to malo nakon formiranja svoje Vlade najavio premijer Plenković, bile su svjetske liste konkurentnosti. Premijer je precizno naciljao listu Doing business i mjesto u top 30.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zvučalo je dosta ambiciozno, ali ne i neostvarivo. Na posljednjoj listi Doing business, koja se odnosila isključivo na vrijeme Vlade Zorana Milanovića, Hrvatska je bila na četrdesetom mjestu. A onda je na vlast došao “Ostati mirni i vladati na” – Tihomir Orešković. Četrdesettreći. Naredne godine stvar je bila samo u rukama Andreja Plenkovića. Pedesetprvi. “Jedan od razloga pada renkinga jest to što nisu obuhvaćeni rezultati porezne reforme. Vlada stoga očekuje da će pozitivni učinak porezne reforme, kao i Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, biti obuhvaćen tek u sljedećem izvješću, koje će zasigurno biti mnogo bolje”, priopćili su iz Banskih dvora. Godinu dana kasnije – pedesetosmi.
Demokracija i sloboda medija
Londonski The Economist, pak, redovno mjeri indeks demokracije. Uzorak je isti. Posljednja godina Vlade lijevog centra ostavila je Hrvatsku na 51. mjestu. Nakon toga, redom: 54., 58., 60. Potonuće u 2018. godini zasluga je pada ocjene stanja građanskih sloboda.
A kad se govori o građanskim slobodama, jedna od bitnih stavki je i sloboda medija. Jedan od najcjenjenijih poredaka po tom pitanju je onaj koji se radi na osnovu indeksa slobode medija koji izračunava udruga Reporteri bez granica. Ovdje makar pad nije potpun, ali s jednom kvakicom. Prije četiri godine je Hrvatska bila 58. po slobodi medija na svijetu. Pa 63. Pa 74. Lani je ipak trend preokrenut i sloboda medija u Hrvatskoj je osvanula na 69. mjestu ove svjetske liste.
A kvaka?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa u indeksu koji se priprema, RSF će u obzir sigurno uzeti otpuštanje s posla na javnoj televiziji čovjeka koji je predsjednik nacionalne strukovne udruge, serijske tužbe HRT-a protiv novinara (uključujući i vlastite), medija i HND-a, sudske presude za sramoćenje, uključujući i čuvenu protiv News bara koji u svom satiričkom prilogu nije izvještavao o stvarnim činjenicama…
Subverzivnost slobode
Naposljetku, priču o trendu propadanja društva u Hrvatskoj za vrijeme vlasti Plenkovićevog HDZ-a i njegove Titanic koalicije, zasad je zaključila nedavno objavljena lista percepcije korupcije koju objavljuje Transparency International. Hrvatska je za 2018. godinu zaradila 48 bodova, što je za jedan bod manje nego prethodne dvije godine u kojima je na vlasti bio HDZ s koalicijskim partnerima. Lijevi centar im je 2015. u “naslijeđe” ostavio 51 bod, no i na ovoj, korupcijskoj ljestvici, rezultati Milanovićevih nasljednika su lošiji. S vrlo solidnom tendencijom da već pri sljedećoj objavi budu – još gori.
Kako je opća ocjena iskazana na izborima 2015. i 2016. godine bila da Vlada lijevog centra nije bila uspješna, inače ne bi govorili o njoj kao o bivšoj, pridjeve o učinkovitosti aktualne vlasti ne treba posebno tražiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao ni razloge za optimizam – Hrvatska se, naime, nalazi u prostoru i vremenu u kojem bujaju pokreti i nacije s relativno uspješnim ekonomijama, ali u kojima donedavno samorazumljive društvene slobode liberalne demokracije postaju subverzivna djelatnost i pojmovi s – tjeralica. Ne radi se, dakle, o ekonomiji. Unatoč zlatoustom premijeru, naime, Hrvatska tone k neslobodi.
'It's not the economy, stupid'. U Hrvatskoj propada - društvo
Plenkovićeva Hrvatska nema ključni problem u gospodarstvu. Nego u destrukciji društva.
Taj uporni hod Plenkovićeve Hrvatske nizbrdo nije samo osjećaj koji prožima zrak nad gradovima i selima zemlje svjetskih nogometnih viceprvaka. Radi se o mjerljivoj veličini.
“It’s the economy, stupid”, jedna je od najpoznatijih fraza korištenih u modernim američkim političkim kampanjama (Clinton protiv Busha starijeg 1992. godine). Njome se publici željelo ukazati na ključnu važnost gospodarstva u političkim odabirima i, općenito, ocjeni stanja društva.
U Hrvatskoj se ne radi o ekonomiji.
Da, ne cvatu baš samo mirisne ruže u zemlji čije gospodarstvo je sve ovisnije o turizmu, industrijska proizvodnja pada već cijelu godinu, a glavni trgovinski partner (Italija) upravo flertuje s recesijom. No, rast BDP-a od skoro tri posto, rast plaća, praktično nestajanje nezaposlenosti kao društvenog problema čine strelice razvoja ipak usmjerenima prema gore.
C-vitamin populizam
Problem je Hrvatske, Plenkovićeve Hrvatske, u propadanju društva. Rast populizma i to bizarnog, C-vitamin populizma, beskrajna kriza medija s karikaturom od javne televizije, korupcija, pravosuđe u čijim labirintima se da dočekati mirovinu bez pravomoćne presude, satira kojoj se sudski naređuje da mora izvještavati o istinitim činjenicama, korupcija, govor mržnje, ideološki “vječiti derbiji” na kotama Bleiburg-Jasenovac, mega državni projekti upitnog smisla i isplativosti, avioni, korupcija…
Točka u kojoj se društvo prelama s gospodarstvom također je žarište truljenja, dovoljno se sjetiti samo priče o “slomu ortačke ekonomije” i spašavanju Agrokora, ili mukama s efikasnošću nikad reformirane državne uprave.
Taj uporni hod Plenkovićeve Hrvatske nizbrdo nije samo osjećaj koji prožima zrak nad gradovima i selima zemlje svjetskih nogometnih viceprvaka. Radi se o mjerljivoj veličini.
Biznis plan
Jedna od glavnih meta aktualne politike, kako je to malo nakon formiranja svoje Vlade najavio premijer Plenković, bile su svjetske liste konkurentnosti. Premijer je precizno naciljao listu Doing business i mjesto u top 30.
Zvučalo je dosta ambiciozno, ali ne i neostvarivo. Na posljednjoj listi Doing business, koja se odnosila isključivo na vrijeme Vlade Zorana Milanovića, Hrvatska je bila na četrdesetom mjestu. A onda je na vlast došao “Ostati mirni i vladati na” – Tihomir Orešković. Četrdesettreći. Naredne godine stvar je bila samo u rukama Andreja Plenkovića. Pedesetprvi. “Jedan od razloga pada renkinga jest to što nisu obuhvaćeni rezultati porezne reforme. Vlada stoga očekuje da će pozitivni učinak porezne reforme, kao i Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, biti obuhvaćen tek u sljedećem izvješću, koje će zasigurno biti mnogo bolje”, priopćili su iz Banskih dvora. Godinu dana kasnije – pedesetosmi.
Demokracija i sloboda medija
Londonski The Economist, pak, redovno mjeri indeks demokracije. Uzorak je isti. Posljednja godina Vlade lijevog centra ostavila je Hrvatsku na 51. mjestu. Nakon toga, redom: 54., 58., 60. Potonuće u 2018. godini zasluga je pada ocjene stanja građanskih sloboda.
A kad se govori o građanskim slobodama, jedna od bitnih stavki je i sloboda medija. Jedan od najcjenjenijih poredaka po tom pitanju je onaj koji se radi na osnovu indeksa slobode medija koji izračunava udruga Reporteri bez granica. Ovdje makar pad nije potpun, ali s jednom kvakicom. Prije četiri godine je Hrvatska bila 58. po slobodi medija na svijetu. Pa 63. Pa 74. Lani je ipak trend preokrenut i sloboda medija u Hrvatskoj je osvanula na 69. mjestu ove svjetske liste.
A kvaka?
Pa u indeksu koji se priprema, RSF će u obzir sigurno uzeti otpuštanje s posla na javnoj televiziji čovjeka koji je predsjednik nacionalne strukovne udruge, serijske tužbe HRT-a protiv novinara (uključujući i vlastite), medija i HND-a, sudske presude za sramoćenje, uključujući i čuvenu protiv News bara koji u svom satiričkom prilogu nije izvještavao o stvarnim činjenicama…
Subverzivnost slobode
Naposljetku, priču o trendu propadanja društva u Hrvatskoj za vrijeme vlasti Plenkovićevog HDZ-a i njegove Titanic koalicije, zasad je zaključila nedavno objavljena lista percepcije korupcije koju objavljuje Transparency International. Hrvatska je za 2018. godinu zaradila 48 bodova, što je za jedan bod manje nego prethodne dvije godine u kojima je na vlasti bio HDZ s koalicijskim partnerima. Lijevi centar im je 2015. u “naslijeđe” ostavio 51 bod, no i na ovoj, korupcijskoj ljestvici, rezultati Milanovićevih nasljednika su lošiji. S vrlo solidnom tendencijom da već pri sljedećoj objavi budu – još gori.
Kako je opća ocjena iskazana na izborima 2015. i 2016. godine bila da Vlada lijevog centra nije bila uspješna, inače ne bi govorili o njoj kao o bivšoj, pridjeve o učinkovitosti aktualne vlasti ne treba posebno tražiti.
Kao ni razloge za optimizam – Hrvatska se, naime, nalazi u prostoru i vremenu u kojem bujaju pokreti i nacije s relativno uspješnim ekonomijama, ali u kojima donedavno samorazumljive društvene slobode liberalne demokracije postaju subverzivna djelatnost i pojmovi s – tjeralica. Ne radi se, dakle, o ekonomiji. Unatoč zlatoustom premijeru, naime, Hrvatska tone k neslobodi.