Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima koji je ovaj tjedan obilježen u EU, pa tako i u Hrvatskoj, iznova je poslužio kao idealan povod za izražavanja cinizma od strane državnih institucija. Krenemo li već od osnovnog pitanja je li socijalistička Jugoslavija bila totalitarna država i može li je se smjestiti u staljinistički okvir koji je zapravo uzet za primjer drugog totalitarizma, odgovor je za duže razdoblje njezinog postojanja negativan.
Taj okvir bi se za Jugoslaviju mogao koristiti negdje do početka pedesetih godina, pri čemu Goli otok doista može simbolizirati to razdoblje, unatoč činjenici što je utemeljenje tog logora bilo izravno povezano s dugoročnim raskidom socijalističke Jugoslavije sa staljinizmom. S te strane ima logike da se i na tom mjestu službeno obilježi taj dan. No, sve ostalo što smo čuli od strane vladajućih nema nikakve logike i predstavlja krajnje tendenciozan pa i loše prikriven pokušaj da se vladajući još jednom obračunaju sa socijalističkim nasljeđem.
Vladajući se žele sjećati isključivo žrtava komunizma
Iz njihove perspektive čitavo to razdoblje je jednoznačno, a k tome je po dužini trajanja pretvoreno praktično u najgore razdoblje suvremene povijesti, što se jasno dalo iščitati iz priopćenja ministra Gorana Marića. No, predsjednik Sabora, Goran Jandroković je u ime službenog protokola bio još direktniji: “Izaslanstvo Hrvatskog sabora je na Goli otok i Sveti Grgur došlo da bi se ukazalo na zločine koji su činjeni u ime komunističke Jugoslavije. Ovdje su ljudi ubijani i mučeni na posebno zvjerski način, svirepo su ponižavani te se pokušavala promijeniti njihova svijest.”
“Mlađe generacije trebale bi više znati i učiti o zločinima koji su činjeni u ime fašizma i komunizma, kako bi u hrvatskoj javnosti konačno pojedinci prestali negirati zločine koji su činjeni u ime komunističkog režima, te da odustanu od relativiziranja krivnje onih koji su taj sustav predvodili i simbolizirali ga, te sigurno jako dobro znali što se ovdje događalo”, nastavio je. Ova nevjerojatna Jandrokovićevog izjava zapravo najpreciznije opisuje da se vladajući žele zapravo sjećati isključivo žrtava komunizma, a k tome je i duboko neistinita.
Nitko ne negira Goli otok, niti poslijeratne obračune
Prvo, ne postoji nitko ozbiljan u javnosti tko negira ono što se događalo na Golom otoku, kao niti poslijeratne obračune. Ono što u javnosti postoji je zdravorazumsko viđenje na razdoblje socijalizma, sa svim devijacijama i dobrim stvarima tog razdoblja. No, čak i kad bi tome bilo tako, a kao što smo rekli, nije, nema nikakve logike, niti po monstruoznosti zločina, niti po brojnosti žrtava, niti po logici kojom su ljudi bili negdje zatvarani, da središnje mjesto sjećanja na žrtve totalitarnih režima bude na Golom otoku, a ne na primjer u Jasenovcu.
To nas pak dovodi do drugog dijela problema Jandrokovićevog cinizma u ovoj izjavi. U Hrvatskoj doista nitko ne negira zločine koji su se dogodili za vrijeme komunizma, ali mnogi i sve brojniji pojedinci i autori negiraju zločine ustaškog režima. Tek koji dan prije Jandrokovićevog govora u jednom od vodećih dnevnih listova objavljena je izrazito pohvalna recenzija o knjizi koja potpuno negira činjenicu postojanja logora smrti u Jasenovcu i predstavlja potpuni falsifikat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvari su suprotne od načina kojeg predstavlja Jandroković
Isto tako, relativno nedavno je skupina ljudi, među kojima i akademici te dekani nekih fakulteta je javno tražila da se ustaški pozdrav uvede kao službeni u Hrvatsku vojsku, a premijer je mjesecima odlučivao što napraviti s pločom s ustaškim natpisom u Jasenovcu. Stvari su dakle sasvim suprotne od načina na koji ih predstavlja predsjednik Sabora, a ima tu još jedna važna stvar.
Kad smo već godinama svjedoci pritiska da se SDP kao pravni sljednik SKH odredi prema negativnom nasljeđu socijalističkog razdoblja, iako je to još davno Ivica Račan i napravio, ne bi li bilo pošteno da se HDZ, kao stranka koja se nalazi na desnom dijelu političkog spektra i čiji su brojni pa i ugledni članovi često koketirali s pozitivnim sentimentima prema nasljeđu ustaške države, konačno jasno odredi upravo prema tom totalitarizmu? Jasno nam je što misle o ovom drugom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz europskog dana žrtava totalitarizma uspjeli smo izbaciti fašizam i obračunati se samo s komunizmom
Čega se zapravo sjećamo na dan sjećanja za žrtve totalitarnih režima?
Ne postoji nitko ozbiljan u javnosti tko negira zločine koji su se dogodili za vrijeme komunizma, ali mnogi i sve brojniji pojedinci i autori negiraju zločine ustaškog režima. Tek koji dan prije Jandrokovićevog govora u jednom od vodećih dnevnih listova objavljena je izrazito pohvalna recenzija o knjizi koja potpuno negira činjenicu postojanja logora smrti u Jasenovcu i predstavlja potpuni falsifikat.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima koji je ovaj tjedan obilježen u EU, pa tako i u Hrvatskoj, iznova je poslužio kao idealan povod za izražavanja cinizma od strane državnih institucija. Krenemo li već od osnovnog pitanja je li socijalistička Jugoslavija bila totalitarna država i može li je se smjestiti u staljinistički okvir koji je zapravo uzet za primjer drugog totalitarizma, odgovor je za duže razdoblje njezinog postojanja negativan.
Taj okvir bi se za Jugoslaviju mogao koristiti negdje do početka pedesetih godina, pri čemu Goli otok doista može simbolizirati to razdoblje, unatoč činjenici što je utemeljenje tog logora bilo izravno povezano s dugoročnim raskidom socijalističke Jugoslavije sa staljinizmom. S te strane ima logike da se i na tom mjestu službeno obilježi taj dan. No, sve ostalo što smo čuli od strane vladajućih nema nikakve logike i predstavlja krajnje tendenciozan pa i loše prikriven pokušaj da se vladajući još jednom obračunaju sa socijalističkim nasljeđem.
Vladajući se žele sjećati isključivo žrtava komunizma
Iz njihove perspektive čitavo to razdoblje je jednoznačno, a k tome je po dužini trajanja pretvoreno praktično u najgore razdoblje suvremene povijesti, što se jasno dalo iščitati iz priopćenja ministra Gorana Marića. No, predsjednik Sabora, Goran Jandroković je u ime službenog protokola bio još direktniji: “Izaslanstvo Hrvatskog sabora je na Goli otok i Sveti Grgur došlo da bi se ukazalo na zločine koji su činjeni u ime komunističke Jugoslavije. Ovdje su ljudi ubijani i mučeni na posebno zvjerski način, svirepo su ponižavani te se pokušavala promijeniti njihova svijest.”
“Mlađe generacije trebale bi više znati i učiti o zločinima koji su činjeni u ime fašizma i komunizma, kako bi u hrvatskoj javnosti konačno pojedinci prestali negirati zločine koji su činjeni u ime komunističkog režima, te da odustanu od relativiziranja krivnje onih koji su taj sustav predvodili i simbolizirali ga, te sigurno jako dobro znali što se ovdje događalo”, nastavio je. Ova nevjerojatna Jandrokovićevog izjava zapravo najpreciznije opisuje da se vladajući žele zapravo sjećati isključivo žrtava komunizma, a k tome je i duboko neistinita.
Nitko ne negira Goli otok, niti poslijeratne obračune
Prvo, ne postoji nitko ozbiljan u javnosti tko negira ono što se događalo na Golom otoku, kao niti poslijeratne obračune. Ono što u javnosti postoji je zdravorazumsko viđenje na razdoblje socijalizma, sa svim devijacijama i dobrim stvarima tog razdoblja. No, čak i kad bi tome bilo tako, a kao što smo rekli, nije, nema nikakve logike, niti po monstruoznosti zločina, niti po brojnosti žrtava, niti po logici kojom su ljudi bili negdje zatvarani, da središnje mjesto sjećanja na žrtve totalitarnih režima bude na Golom otoku, a ne na primjer u Jasenovcu.
To nas pak dovodi do drugog dijela problema Jandrokovićevog cinizma u ovoj izjavi. U Hrvatskoj doista nitko ne negira zločine koji su se dogodili za vrijeme komunizma, ali mnogi i sve brojniji pojedinci i autori negiraju zločine ustaškog režima. Tek koji dan prije Jandrokovićevog govora u jednom od vodećih dnevnih listova objavljena je izrazito pohvalna recenzija o knjizi koja potpuno negira činjenicu postojanja logora smrti u Jasenovcu i predstavlja potpuni falsifikat.
Stvari su suprotne od načina kojeg predstavlja Jandroković
Isto tako, relativno nedavno je skupina ljudi, među kojima i akademici te dekani nekih fakulteta je javno tražila da se ustaški pozdrav uvede kao službeni u Hrvatsku vojsku, a premijer je mjesecima odlučivao što napraviti s pločom s ustaškim natpisom u Jasenovcu. Stvari su dakle sasvim suprotne od načina na koji ih predstavlja predsjednik Sabora, a ima tu još jedna važna stvar.
Kad smo već godinama svjedoci pritiska da se SDP kao pravni sljednik SKH odredi prema negativnom nasljeđu socijalističkog razdoblja, iako je to još davno Ivica Račan i napravio, ne bi li bilo pošteno da se HDZ, kao stranka koja se nalazi na desnom dijelu političkog spektra i čiji su brojni pa i ugledni članovi često koketirali s pozitivnim sentimentima prema nasljeđu ustaške države, konačno jasno odredi upravo prema tom totalitarizmu? Jasno nam je što misle o ovom drugom.