Nekad je nužno odabrati stranu

Iz svega što radi jasno je da nitko od novijih hrvatskih političara nije toliko volio i želio vlast više od predsjednice

Nakon tri i pol godine mandata, vidljivo je jedino da Kolinda Grabar Kitarović želi što veći komad vlasti

FOTO: Vjekoslav Skledar

Svi ovi cirkusi oko njenog pokušaja da sazove sjednicu Vlade pokazuju da predsjednicu ne zadovoljavaju njene ustavne ovlasti, nego da se ona želi nametnuti kao odlučujući politički čimbenik u zemlji, na što Ustav predsjedniku Republike naprosto ne daje pravo. Svojim recentnim postupcima Kolinda Grabar Kitarović definitivno, i prilično grubo, krši duh Ustava Republike Hrvatske. Predsjedničine najnovije izjave, u korist Mosta te, osobito, u korist organizatora referenduma Narod odlučuje, pokazuju, pak, i tu njenu zaista nevjerojatnu potrebu da se sviđa što širem broju ljudi: Kolinda Grabar Kitarović ovih dana, zapravo, postaje apsolutni šampion hrvatskog populizma

Otvorenu svađu predsjednice Republike s predsjednikom Vlade (predsjednik Sabora tu je samo transmisijalni gromobran predsjednika Vlade), strukturalno je sasvim lako objasniti. Predsjednica Republike želi se što snažnije distancirati od predsjednika Vlade, kako bi, prvo, pokazala da je ona na strani svih građana, a ne samo predstavnika jedne, vladajuće stranke, i drugo, kako na nju ne bi pala jedna od brojnih stigmi koje upravo sustižu Plenkovićevu Vladu.

Kolinda Grabar Kitarović ne želi biti suodgovorna za Vladinu politiku, njene pogreške, a osobito ne za potencijalne koruptivne skandale, vezane uz slučaj Agrokor, kao ni uz potencijalne ideološke skandale, zbog Plenkovićeva otklona od nacionalističke desnice.

Predsjednica želi veći komad vlasti

Svaki predsjednik Republike, otkako je u Hrvatsku uveden parlamentarni sustav s premijerom kao nositeljem stvarne vlasti, nastojao se udaljiti od Vlade, pa je tako Stjepan Mesić bio u stalnom retoričkom, a katkad i sadržajnom konfliktu s Ivicom Račanom, kao što se Ivo Josipović oko mnogočega nije slagao sa Zoranom Milanovićem.

No, ti politički sukobi, uvjetovani specifičnom, “kontrolorskom” pozicijom predsjednika Republike, nikada nisu prelazili u otvorenu borbu za vlast između Pantovčaka i Banskih dvora, dok se na Pantovčak nije uselila Kolinda Grabar Kitarović, koja je s premijerom Milanovićem razgovarala jednako hladnoratovskim jezikom, kao što sada razgovara s premijerom Plenkovićem.

U vrijeme kratke kohabitacije SDP-ova premijera i HDZ-ove predsjednice, činilo se da predsjednica nastupa u ime HDZ-a, kako bi što više oslabila SDP uoči parlamentarnih izbora. Danas je jasno kako su takve procjene bile samo djelomično točne. Poslije tri i pol godine mandata, vidljivo je jedino da Kolinda Grabar Kitarović želi što veći komad vlasti, koji, zapravo, daleko nadmašuje njene ustavne ovlasti. Osim toga, ona želi biti omiljena, gdje je god to moguće.

Grubo krši duh Ustava Republike Hrvatske

Svi ovi cirkusi oko njenog pokušaja da sazove sjednicu Vlade, koji su se dešavali u Milanovićevu mandatu i koji se sada ponavljaju, pokazuju da predsjednicu ne zadovoljavaju njene ustavne ovlasti, nego da se ona želi nametnuti kao odlučujući politički čimbenik u zemlji, na što Ustav predsjedniku Republike naprosto ne daje pravo.

Svojim recentnim postupcima Kolinda Grabar Kitarović definitivno, i prilično grubo, krši duh Ustava Republike Hrvatske, kao što je to uostalom činila prije tri i pol godine, u zadnjoj godini Milanovićeva mandata. Uostalom, njen pokušaj da u vrijeme neizvjesne saborske većine sastavi Vladu najpreciznije govori o stvarnoj predsjedničinoj želji za vlašću (osobito je smiješno da su i ljudi poput Borisa Jokića, koji se i danas kune da ne želi služiti nikakvoj politici, pristali sudjelovati u toj Vladi, i to skupa s radikalnim endehazijskim nostalgičarima).

Predsjedničine najnovije izjave, u korist Mosta te, osobito, u korist organizatora referenduma Narod odlučuje, pokazuju, pak, i tu njenu zaista nevjerojatnu potrebu da se sviđa što širem broju ljudi: Kolinda Grabar Kitarović ovih dana, zapravo, postaje apsolutni šampion hrvatskog populizma. A pijedestal populizma nužno vodi u posvemašnju političku neodgovornost. Sada nam još samo preostaje čekati da predsjednica podrži i referendum protiv Istanbulske konvencije, premda je sama prethodno podržala ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Na iduće izbore izlazi s potporom Crkve, radikala, Mosta…

Danas je sasvim jasno kako Kolinda Grabar Kitarović pod svaku cijenu želi drugi mandat, i kako smatra da joj što otvoreniji sukob s nepopularnim predsjednikom Vlade u tome može samo pomoći. Pri čemu predsjednica procjenjuje da se kroz svađu s premijerom, zapravo, ne svađa s cijelim HDZ-om, nego, naprotiv, zdravim snagama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici otvara veći prostor za borbu protiv omraženog premijera.

Čini se da Kolinda Grabar Kitarović na iduće izbore kani izaći s potporom nacionalističke frakcije HDZ-a, s potporom Željke Markić i Katoličke Crkve, s potporom Mosta, s potporom braniteljsko-subnorskih organizacija, kao i s potporom zaista radikalnih desničara, čije je predstavnike ionako bila pozvala u svoju nesuđenu Vladu.

Postat ćemo jedan od strukturalnih političkih problema EU

Radi se o dosta toksičnoj koaliciji, koja bi ionako nestabilnu Hrvatsku mogla odvesti u društvo PHIGS-a, zemalja koje svjetska javnost ovih dana označava strukturnom problemima Europske Unije, dijelom zbog ekonomskih , a dijelom zbog političkih razloga.

Riječ je o Poljskoj, radi radikalne, antidemokratske desnice na vlasti, Mađarskoj, radi Viktora Orbana, kojeg se u imalo pristojnom svijetu smatra diktatorom, Italiji, zbog pobjede protueuropskih populista, Grčkoj, koja, nažalost, ostaje bolesnik Europske Unije, i Španjolskoj, zbog pada Mariana Rajoyja i vjerojatnih trećih parlamentarnih izbora u tri godine.

Osvoji li Kolinda Grabar Kitarović drugi mandat na valu populističko nacionalističke koalicije, te ako u vrhu HDZ-a prevlada nacionalistička opcija (što će se skoro sigurno dogoditi), i Hrvatska će postati jedan od strukturalnih političkih problema Europske Unije, s ozbiljnim sigurnosnim opterećenjima, s obzirom na karakter naših istočnih granica. Što predsjednicu zapravo neće puno brinuti; ona će uživati u svojoj parohijalnoj popularnosti.