Izbore ne treba odgađati. Kad ih je Plenković već silom preuranjeno centrirao usred ljeta – što je apsolutno najgore doba godine za izlazak nacije na glasanje – neka sada ostane kako jest. Bar nešto neka se u Hrvatskoj završi i skine s repertoara.
To kažem iako, recimo, mene taj termin pogađa, bit ću 5. srpnja s malom djecom u nekoj divljini i, prvi put u životu, od glasanja ništa. Tako će biti i s mnogima drugima. No svejedno, dajte izbore kako je zapisano da izađemo iz ovog limba.
Prebacivanje izbora za kasnije – a za kada? – značilo bi beskrajnu kampanju i daljnje mrcvarenje građana koji su već mjesecima izloženi naizmjeničnim refulima stranačkih i osobnih hvalisanja, ludovanja i fantaziranja. To stanje je nekorisno i predstavlja svojevrsnu agresiju nad javnim prostorom. Zato bi odlaganje kraja bilo čisti pakao. Želimo li do pozne jeseni slušati o tome smiju li silovane žene abortirati? Imamo li želudac za epohalna financijska obećanja svima i svakome? Mislim da ne.
Stožer kao stranački zdrug
Naravno, diskusiju o tome treba li od izbora ipak odustati za neko vrijeme i koja instanca ih može odgoditi, stavlja na stol nagli porast oboljelih od korone. Čini se da stvar s boleštinom u Hrvatskoj ponovno opasno eskalira i strahovi imaju realan temelj.
No, s jedne strane, u nacionalni korona stožer Davora Božinovića i Vilija Beroša teško je još uvijek imati povjerenja, pogotovo onakvog kakvo smo imali na početku, jer se ekipa odavno počela ponašati prvenstveno kao stranački zdrug. Čim je HDZ izračunao da im se najviše isplate izbori početkom srpnja, Stožer je počeo činiti sve da se stvori privid kako okupljanje na biralištima nije nikakva opasnost za zdravlje nacije. Na biralištu ćete samo malo podići masku da vas identificiraju i sve će biti u redu, rekao je svojedobno dr. Krunoslav Capak.
U međuvremenu su praktički sve mjere opreza ukinute, čak i za masovke poput ovog kobnog teniskog turnira u Zadru. Dopušten je ulazak u Hrvatsku zamalo svima kojima se prohtije. A i stanovništvo se onda, jasna stvar, počelo ponašati kao da epidemije nije ni bilo. Ljudi vise jedni na drugima u kafićima, na tržnici, u zagrebačkim tramvajima i u čekaonicama sviju vrsta. Što bi u takvoj situaciji značilo odgađanje izbora?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bit ćemo švorc
S druge strane, novaca nema. BDP će tresnuti za nekoliko tvrdih stepenica. Bit ćemo švorc, pogotovo oni koji nemaju nikakve zalihe, a takvih je jako puno. I utoliko su državni epidemiolozi promijenili ploču pod palicom politike. Novog zatvaranja neće biti, to nam je već jasno rečeno. Toliko o podizanju obrva na Švedsku prije par mjeseci. Sada smo i mi Švedska, samo neusporedivo siromašnija.
Pa ako zatvaranja više neće biti, što god bude da bude, onda za dva tjedna možemo održati i izbore. Red, razmak, maske i rukavice i ajde. To jest, tko bude mogao. Najjačim takmacima i odgovara da što manje birača izađe, zato je HDZ i namjestio tako da im malu izlaznost moramo nevoljko pokloniti za koronu. Ali što da se radi.
Stanje je izvanredno, proglasio ga predsjednik Zoran Milanović ili ne. Produžena kampanja koju bi donijelo pomicanje izbora blokirala bi na duži rok sve u ovoj državi što već nije blokirano silom prilika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A kako će stranke odvoziti kampanju? Kako će bez masovnih skupova, autobusa i bez dijeljenja upaljača i majica? Imaju li resurse za kampanju online? Ma baš nas briga. Rekli su već što sve su imali, što su trebali, a i što nisu trebali. Možemo ih već danas čitati kao knjigu. Treba nam hitno novi Sabor, dobit ćemo takav kakav zaslužujemo. A ostaje neizvjesno hoćemo li se s njime išta pomoći.
Izbore ne treba odgađati. Tko bi uopće htio beskrajnu kampanju i daljnje mrcvarenje građana?
Treba nam hitno novi Sabor, a dobit ćemo takav kakav zaslužujemo
Ako zatvaranja više neće biti, što god bude da bude, onda za dva tjedna možemo održati i izbore. Red, razmak, maske i rukavice i ajde. To jest, tko bude mogao. Najjačim takmacima i odgovara da što manje birača izađe, zato je HDZ i namjestio tako da im malu izlaznost moramo nevoljko pokloniti za koronu. Ali što da se radi.
Izbore ne treba odgađati. Kad ih je Plenković već silom preuranjeno centrirao usred ljeta – što je apsolutno najgore doba godine za izlazak nacije na glasanje – neka sada ostane kako jest. Bar nešto neka se u Hrvatskoj završi i skine s repertoara.
To kažem iako, recimo, mene taj termin pogađa, bit ću 5. srpnja s malom djecom u nekoj divljini i, prvi put u životu, od glasanja ništa. Tako će biti i s mnogima drugima. No svejedno, dajte izbore kako je zapisano da izađemo iz ovog limba.
Prebacivanje izbora za kasnije – a za kada? – značilo bi beskrajnu kampanju i daljnje mrcvarenje građana koji su već mjesecima izloženi naizmjeničnim refulima stranačkih i osobnih hvalisanja, ludovanja i fantaziranja. To stanje je nekorisno i predstavlja svojevrsnu agresiju nad javnim prostorom. Zato bi odlaganje kraja bilo čisti pakao. Želimo li do pozne jeseni slušati o tome smiju li silovane žene abortirati? Imamo li želudac za epohalna financijska obećanja svima i svakome? Mislim da ne.
Stožer kao stranački zdrug
Naravno, diskusiju o tome treba li od izbora ipak odustati za neko vrijeme i koja instanca ih može odgoditi, stavlja na stol nagli porast oboljelih od korone. Čini se da stvar s boleštinom u Hrvatskoj ponovno opasno eskalira i strahovi imaju realan temelj.
No, s jedne strane, u nacionalni korona stožer Davora Božinovića i Vilija Beroša teško je još uvijek imati povjerenja, pogotovo onakvog kakvo smo imali na početku, jer se ekipa odavno počela ponašati prvenstveno kao stranački zdrug. Čim je HDZ izračunao da im se najviše isplate izbori početkom srpnja, Stožer je počeo činiti sve da se stvori privid kako okupljanje na biralištima nije nikakva opasnost za zdravlje nacije. Na biralištu ćete samo malo podići masku da vas identificiraju i sve će biti u redu, rekao je svojedobno dr. Krunoslav Capak.
U međuvremenu su praktički sve mjere opreza ukinute, čak i za masovke poput ovog kobnog teniskog turnira u Zadru. Dopušten je ulazak u Hrvatsku zamalo svima kojima se prohtije. A i stanovništvo se onda, jasna stvar, počelo ponašati kao da epidemije nije ni bilo. Ljudi vise jedni na drugima u kafićima, na tržnici, u zagrebačkim tramvajima i u čekaonicama sviju vrsta. Što bi u takvoj situaciji značilo odgađanje izbora?
Bit ćemo švorc
S druge strane, novaca nema. BDP će tresnuti za nekoliko tvrdih stepenica. Bit ćemo švorc, pogotovo oni koji nemaju nikakve zalihe, a takvih je jako puno. I utoliko su državni epidemiolozi promijenili ploču pod palicom politike. Novog zatvaranja neće biti, to nam je već jasno rečeno. Toliko o podizanju obrva na Švedsku prije par mjeseci. Sada smo i mi Švedska, samo neusporedivo siromašnija.
Pa ako zatvaranja više neće biti, što god bude da bude, onda za dva tjedna možemo održati i izbore. Red, razmak, maske i rukavice i ajde. To jest, tko bude mogao. Najjačim takmacima i odgovara da što manje birača izađe, zato je HDZ i namjestio tako da im malu izlaznost moramo nevoljko pokloniti za koronu. Ali što da se radi.
Stanje je izvanredno, proglasio ga predsjednik Zoran Milanović ili ne. Produžena kampanja koju bi donijelo pomicanje izbora blokirala bi na duži rok sve u ovoj državi što već nije blokirano silom prilika.
A kako će stranke odvoziti kampanju? Kako će bez masovnih skupova, autobusa i bez dijeljenja upaljača i majica? Imaju li resurse za kampanju online? Ma baš nas briga. Rekli su već što sve su imali, što su trebali, a i što nisu trebali. Možemo ih već danas čitati kao knjigu. Treba nam hitno novi Sabor, dobit ćemo takav kakav zaslužujemo. A ostaje neizvjesno hoćemo li se s njime išta pomoći.