Kako je poznato, Ministarstvo kulture odlučilo je da više neće financirati izlaženje časopisa Gordogan. Nakon što je Branko Matan, glavni urednik Gordogana, javno iznio nezadovoljstvo i čuđenje nad tom odlukom izrazivši sumnju da su članice i članovi Povjerenstva za časopise svoju preporuku za uskratu financiranja donijeli prije nego što su dobili primjerak novog broja objavljenog krajem 2017. godine, dogodilo se nekoliko zanimljivih stvari. Ministarstvo kulture reagiralo je priopćenjem na svojoj web stranici, a član Kulturnog vijeća koje je donijelo odluku o Gordoganu Kristian Novak dao je ostavku.
Niz osoba iz javnog i kulturnog života, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva, svojim je dopisima ministrici kulture izrazilo nevjericu i zgražanje zbog te odluke. Na koncu je Branko Matan u Jutarnjem listu 17. veljače opširno i argumentirano demantirao sva objašnjenja i navodne formalno pravne, a ne sadržajne, razloge za eliminaciju Gordogana iz programa financiranja. U ovom članku neću ponavljati već iznesene činjenice i argumente, nego ću opisati sadržaj dokumenata koje mi je, na moj zahtjev, dostavilo Ministarstvo kulture, a koji pokazuju da su optužbe na račun časopisa Gordogan neistinite.
Odbili ih zbog ‘neurednog izvršavanja obveza’
Ministarstvo kulture je 6. veljače na svojoj web stranici objavilo priopćenje u kojem uredništvo Gordogana optužuje za pritisak i za “neutemeljene i uvredljive javne napade na Ministarstvo, ministricu i članove Kulturnog vijeća za knjižnu, knjižarsku i nakladničku djelatnost”. U tom priopćenju se tvrdi da je Vijeće više puta raspravljalo o Gordoganu pozitivno ocjenjujući njegov sadržaj. “Razlozi za odbijanje financiranja časopisa Gordogan nisu ni estetske ni sadržajne prirode, nego višegodišnje neuredno izvršavanje obveza”, rezolutno je ustvrdilo Ministarstvo. Kronologija poslovanja Ministarstva s Gordoganom “puna je požurnica koje su ostale bez odgovora, opomena pred tužbu”.
Poslije tako kategoričkih tvrdnji o neurednom poslovanju Gordogana poneki je čitatelj možda pomislio da su doista iscrpljeni svi resursi strpljenja koje je administracija godinama iskazivala prema krajnje nemarnim urednicima. Možda se neki pretjerani skeptik zapitao zašto nema nijedne tužbe ako su godinama slane opomene pred tužbu, ali je na koncu odmahnuo rukom pomislivši da je izostanak tužbi samo još jedan dodatni znak susretljivosti i dobrohotnosti službenika Ministarstva kulture prema Gordoganu. Stjecanju takvog dojma mogla je pridonijeti rečenica u priopćenju Ministarstva kulture da je “bogata dokumentacija o poslovanju Gordogana dostupna svim zainteresiranim”.
Gdje je navodno kompromitirajuća dokumentancija?
Ako doista postoji ta kompromitirajuća dokumentacija, zašto ne bismo zatražili uvid i uvjerili se da članice i članovi Kulturnog vijeća i ministrica nisu mogli odlučiti drukčije nego da više ne financiraju Gordogan. Stoga sam 15. veljače ministrici kulture uputio dopis kojim sam zatražio da mi se dostave slijedeći materijali:
1. požurnice koje je Ministarstvo uputilo uredništvu Gordogana 2014., 2015., 2016. i 2017. godine
2. opomene pred tužbu koje je Ministarstvo uputilo časopisu Gordogan 2014., 2015., 2016. i 2017. godine
3. zapisnici svih sastanaka sadašnjeg sastava povjerenstva za dodjelu financijskih sredstava časopisima
4. materijali koje je Ministarstvo pripremilo za članice i članove povjerenstva za časopise, temeljem kojih je povjerenstvo donijelo odluke
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već idući dan javio mi se telefonom ljubazni službenik za informiranje s pitanjem želim li da mi materijale dostavi poštom ili ću sam doći u Ministarstvo i pregledati ih. S obzirom da je u priopćenju Ministarstva pisalo da se radi o bogatoj dokumentaciji, pretpostavio sam da je riječ o gomili dokumenata pa sam s tim službenikom načelno dogovorio da ću približno za tjedan dana, kad mi on javi da je pripremio svu traženu dokumentaciju, doći u Ministarstvo, sve pregledati i napraviti preslike najvažnijih dokumenata.
Požurnice, u stvari, ne postoje
Moram priznati da sam bio zbunjen time što je službeniku bilo potrebno tjedan dana da prikupi dokumentaciju o Gordoganu koja je, kako sam mislio, bila prezentirana članicama i članovima Kulturnog vijeća kad su odlučivali o dodjeli ili uskrati sredstava za Gordogan. Ako im je dokumentacija bila prezentirana, morala je prethodno biti prikupljena pa je ne bi opet trebalo prikupljati.
Da neće sve ići glatko kako se u prvi mah činilo, pokazalo se 19. veljače kad mi je službenik za informiranje uputio e-mail poruku s molbom da mu dostavim svoju kućnu adresu radi dostave tražene dokumentacije. Idući dan, 20. veljače, dobio sam i službeni dopis na memorandumu Ministarstva kulture kojim sam obaviješten da se produžuje rok za dostavu tražene dokumentacije u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a s obzirom na to da sam tražio “veći broj različitih informacija”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dana 7. ožujka isti ljubazni službenik za informiranje me u telefonskom razgovoru obavijestio da je prikupio i poštom poslao traženu dokumentaciju, a ona je do mene stigla 8. ožujka. Uz službeni dopis Klasa: 008-01/18- 01/020, Urbroj: 532-02- 02-01/2- 18-03, datiran 6. ožujka 2018. godine u omotnici je bilo 20 stranica različitih materijala. Nijedan od tih materijala ne može se smatrati požurnicom niti je tako naslovljen. Dostavljeno mi je šest identičnih dopisa, svaki na jednoj stranici, koji su naslovljeni kao izvješća o realizaciji časopisa. To su, zapravo, okružnice i zahtjevi uredništvima da dostave izvješća za 2010., 2013., 2014., 2015., 2016., i 2017. godinu.
Časopis je izlazio i izvješća dostavljao prije roka
U svakom od tih dopisa traži se da uredništva postupe suprotno odredbama ugovora o financiranju. Tipski ugovori određuju da se programski materijali i privremeno financijsko izvješće dostave do 15. studenog, a financirani program mora se realizirati do 31. prosinca tekuće godine i potpuno financijsko izvješće dostaviti 30 dana nakon realizacije. Svojim dopisima Ministarstvo kulture svake godine produžuje rok za dostavu privremenog financijskog izvješća i objavljenih primjeraka časopisa do 15. prosinca. Ako privremeno izvješće ne bude dostavljeno na vrijeme, Ministarstvo neće isplatiti preostali, još neisplaćeni dio odobrenih sredstava. Isto tako, od svih se časopisa očekuje da potpuno financijsko izvješće dostave do kraja siječnja iduće godine.
U godinama za koje sam tražio požurnice uredništvo časopisa Gordogan nije dostavljalo privremena financijska izvješća do 15. prosinca, nego je do toga dana dostavljalo objavljeni primjerak časopisa i potpuno financijsko izvješće. Dakle, časopis je bio objavljen redovito petnaestak dana prije isteka roka definiranog ugovorom, a potpuno financijsko izvješće dostavljano je mjesec i pol dana prije isteka roka. Da su i nadležni u Ministarstvu smatrali da je sve u redu, potvrđuje i činjenica da ni u jednoj od četiri godine za koje sam zatražio dokumente Ministarstvo nije odbilo isplatiti preostali dio potpore koji ne bi bio isplaćen u slučaju neizvršavanja obveza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, što se tiče izlaženja časopisa Gordogan, nikakvih požurnica u navedenim godinama nije bilo i nije ih trebalo biti jer je časopis izlazio prije ugovorom određenog roka i financijska izvješća podnosio znatno prije roka. Među dokumentima koje mi je dostavilo Ministarstvo kulture nema nijedne opomene pred tužbu u vezi s časopisom Gordogan.
Je li Ministarstvo lagalo i Kulturnom viječu?
Tražio sam zapisnike svih sastanaka Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost u sadašnjem sastavu. Dobio sam samo jedan zapisnik o sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine. U zapisniku naziv časopisa Gordogan nije spomenut nijedanput. Temeljem tog zapisnika ne vidi se što su članice i članovi Kulturnog vijeća rekli o sadržaju Gordogana, odabiru tema i o autorima, kakve su estetske primjedbe iznijeli o Gordoganu. Umjesto svega toga u zapisniku je zapisano ovo: “Stručna služba kod svake prijave upozorila je na kvalitetu suradnje s nakladnikom, točnost izlaženja, izvršavanja izvještajnih obaveza nakladnika te na predmete koji su prvi put prijavljeni.”
Sjednica Kulturnog vijeća održana je 25. listopada 2017. godine, dakle, znatno prije isteka roka u kojem su uredništva dužna dostaviti objavljene primjerke časopisa i privremena financijska izvješća. Prema tome, pri donošenju odluke o financiranju ili nefinanciranju određenog časopisa Kulturnom vijeću nije moglo biti poznato koji su časopisi 2017. godine izvršili ugovorne obveze, a koji nisu. Može se zaključiti da su odluke donesene na osnovi upozorenja triju predstavnica Ministarstva kulture koje su prisustvovale sastanku. Bile su to Mihaela Majcen Marinić, Marija Rubić i Koraljka Sopta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Temeljem onoga što je Ministarstvo objavilo 6. veljače tvrdeći da uredništvo Gordogana nije odgovaralo na požurnice i spominjući nepostojeće opomene pred tužbu, logično je pretpostaviti da je neka od prisutnih predstavnica Ministarstva kulture takve podatke dala članicama i članovima Kulturnog vijeća. Dio dokumenata koje mi je Ministarstvo kulture dostavilo ne tiču se časopisa Gordogan i za odlučivanje o financiranju časopisa nisu relevantni. Oni dokumenti koji se tiču časopisa Gordogan jasno pokazuju da ni požurnica ni opomena pred tužbu nema.
Isprika ministrice trebao bi biti prvi korak
Ako je Kulturno vijeće odluku o uskrati financijske potpore Gordoganu donijelo temeljem upozorenja o neurednom poslovanju časopisa Gordogan, o neispunjavanju ugovornih obveza, o neodgovaranju na požurnice i na opomene pred tužbu, onda je to Kulturno vijeće bilo obmanuto. Isto tako, Ministarstvo je pokušalo obmanuti javnost pozivajući se na nepostojeće požurnice i opomene pred tužbu. Temeljem svega opravdano je postaviti pitanje o tome da li je netko namjerno obmanuo članice i članove Kulturnog vijeća, tko je to i zašto učinio? Kako dostavljena dokumentacija pokazuje da su javno iznesene optužbe na račun časopisa Gordogan lažne, isprika ministrice trebala bi biti prvi u nizu poteza usmjerenih na razjašnjavanje ove afere.
Idući bi korak trebalo biti utvrđivanje odgovornosti za javno iznošenje neistina. Trebalo bi doznati da li je ministrica službenicima naredila da obmanjuju Kulturno vijeće i javnost ili je i sama bila obmanuta dopuštajući da se u ime Ministarstva iznose neistine. Koja god da se od ove dvije pretpostavke pokaže točnom, to će biti potvrda da u Ministarstvu kulture vlada nered premda je uvođenje reda jedina javno poznata programska odrednica aktualne ministrice kulture.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takva igra s alternativnim činjenicama za ljude koji od državne uprave očekuju da poštuje zakone i da u javnost iznosi točne podatke o svom radu vjerojatno izgleda kao nekakva ludost. U toj ludosti nema jasnih etičkih kriterija ni pravnog reda, ali ipak ima jasnog sistema. Jedan od rezultata funkcioniranja tog sistema je pokušaj trajnog eliminiranja časopisa Gordogan iz kulturnog života Hrvatske premda, kako samo Ministarstvo kaže, ne postoje ni estetski ni sadržajni razlozi za takvu odluku. Materijali koji su mi dostavljeni pokazuju da za takvu odluku ne postoje ni formalno pravni razlozi, ali ona je ipak donesena. Zašto?
Izgleda da je Ministarstvo malo lagalo oko ukidanja potpore Gordoganu; opomene na koje se pozivaju ne postoje
Božo Kovačević dobio je dokumente koji dokazuju da nije nije bilo ni požurnica ni opomena koje su navodni razlog ukidanja potpore
Ministarstvo kulture nedavno je odlučilo kako više neće financirati časopis Gordogan. Kao razloge naveli su 'neuredno izvršavanje obveza', a ne sadržaj samog časopisa. No, Telegram je od Ministarstva kulture zatražio sve navodne požurnice i opomene pred tužbu za koje Ministarstvo tvrdi da ih je slalo Gordoganu. Iz dostavljene dokumentacije ispostavilo se da tako nešto ne postoji. Zbog čega je, onda, ukinuto financiranje Gordoganu i je li ministrica znala da su razlozi ukidanja zapravo alternativne činjenice
Kako je poznato, Ministarstvo kulture odlučilo je da više neće financirati izlaženje časopisa Gordogan. Nakon što je Branko Matan, glavni urednik Gordogana, javno iznio nezadovoljstvo i čuđenje nad tom odlukom izrazivši sumnju da su članice i članovi Povjerenstva za časopise svoju preporuku za uskratu financiranja donijeli prije nego što su dobili primjerak novog broja objavljenog krajem 2017. godine, dogodilo se nekoliko zanimljivih stvari. Ministarstvo kulture reagiralo je priopćenjem na svojoj web stranici, a član Kulturnog vijeća koje je donijelo odluku o Gordoganu Kristian Novak dao je ostavku.
Niz osoba iz javnog i kulturnog života, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva, svojim je dopisima ministrici kulture izrazilo nevjericu i zgražanje zbog te odluke. Na koncu je Branko Matan u Jutarnjem listu 17. veljače opširno i argumentirano demantirao sva objašnjenja i navodne formalno pravne, a ne sadržajne, razloge za eliminaciju Gordogana iz programa financiranja. U ovom članku neću ponavljati već iznesene činjenice i argumente, nego ću opisati sadržaj dokumenata koje mi je, na moj zahtjev, dostavilo Ministarstvo kulture, a koji pokazuju da su optužbe na račun časopisa Gordogan neistinite.
Odbili ih zbog ‘neurednog izvršavanja obveza’
Ministarstvo kulture je 6. veljače na svojoj web stranici objavilo priopćenje u kojem uredništvo Gordogana optužuje za pritisak i za “neutemeljene i uvredljive javne napade na Ministarstvo, ministricu i članove Kulturnog vijeća za knjižnu, knjižarsku i nakladničku djelatnost”. U tom priopćenju se tvrdi da je Vijeće više puta raspravljalo o Gordoganu pozitivno ocjenjujući njegov sadržaj. “Razlozi za odbijanje financiranja časopisa Gordogan nisu ni estetske ni sadržajne prirode, nego višegodišnje neuredno izvršavanje obveza”, rezolutno je ustvrdilo Ministarstvo. Kronologija poslovanja Ministarstva s Gordoganom “puna je požurnica koje su ostale bez odgovora, opomena pred tužbu”.
Poslije tako kategoričkih tvrdnji o neurednom poslovanju Gordogana poneki je čitatelj možda pomislio da su doista iscrpljeni svi resursi strpljenja koje je administracija godinama iskazivala prema krajnje nemarnim urednicima. Možda se neki pretjerani skeptik zapitao zašto nema nijedne tužbe ako su godinama slane opomene pred tužbu, ali je na koncu odmahnuo rukom pomislivši da je izostanak tužbi samo još jedan dodatni znak susretljivosti i dobrohotnosti službenika Ministarstva kulture prema Gordoganu. Stjecanju takvog dojma mogla je pridonijeti rečenica u priopćenju Ministarstva kulture da je “bogata dokumentacija o poslovanju Gordogana dostupna svim zainteresiranim”.
Gdje je navodno kompromitirajuća dokumentancija?
Ako doista postoji ta kompromitirajuća dokumentacija, zašto ne bismo zatražili uvid i uvjerili se da članice i članovi Kulturnog vijeća i ministrica nisu mogli odlučiti drukčije nego da više ne financiraju Gordogan. Stoga sam 15. veljače ministrici kulture uputio dopis kojim sam zatražio da mi se dostave slijedeći materijali:
1. požurnice koje je Ministarstvo uputilo uredništvu Gordogana 2014., 2015., 2016. i 2017. godine
2. opomene pred tužbu koje je Ministarstvo uputilo časopisu Gordogan 2014., 2015., 2016. i 2017. godine
3. zapisnici svih sastanaka sadašnjeg sastava povjerenstva za dodjelu financijskih sredstava časopisima
4. materijali koje je Ministarstvo pripremilo za članice i članove povjerenstva za časopise, temeljem kojih je povjerenstvo donijelo odluke
Već idući dan javio mi se telefonom ljubazni službenik za informiranje s pitanjem želim li da mi materijale dostavi poštom ili ću sam doći u Ministarstvo i pregledati ih. S obzirom da je u priopćenju Ministarstva pisalo da se radi o bogatoj dokumentaciji, pretpostavio sam da je riječ o gomili dokumenata pa sam s tim službenikom načelno dogovorio da ću približno za tjedan dana, kad mi on javi da je pripremio svu traženu dokumentaciju, doći u Ministarstvo, sve pregledati i napraviti preslike najvažnijih dokumenata.
Požurnice, u stvari, ne postoje
Moram priznati da sam bio zbunjen time što je službeniku bilo potrebno tjedan dana da prikupi dokumentaciju o Gordoganu koja je, kako sam mislio, bila prezentirana članicama i članovima Kulturnog vijeća kad su odlučivali o dodjeli ili uskrati sredstava za Gordogan. Ako im je dokumentacija bila prezentirana, morala je prethodno biti prikupljena pa je ne bi opet trebalo prikupljati.
Da neće sve ići glatko kako se u prvi mah činilo, pokazalo se 19. veljače kad mi je službenik za informiranje uputio e-mail poruku s molbom da mu dostavim svoju kućnu adresu radi dostave tražene dokumentacije. Idući dan, 20. veljače, dobio sam i službeni dopis na memorandumu Ministarstva kulture kojim sam obaviješten da se produžuje rok za dostavu tražene dokumentacije u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a s obzirom na to da sam tražio “veći broj različitih informacija”.
Dana 7. ožujka isti ljubazni službenik za informiranje me u telefonskom razgovoru obavijestio da je prikupio i poštom poslao traženu dokumentaciju, a ona je do mene stigla 8. ožujka. Uz službeni dopis Klasa: 008-01/18- 01/020, Urbroj: 532-02- 02-01/2- 18-03, datiran 6. ožujka 2018. godine u omotnici je bilo 20 stranica različitih materijala. Nijedan od tih materijala ne može se smatrati požurnicom niti je tako naslovljen. Dostavljeno mi je šest identičnih dopisa, svaki na jednoj stranici, koji su naslovljeni kao izvješća o realizaciji časopisa. To su, zapravo, okružnice i zahtjevi uredništvima da dostave izvješća za 2010., 2013., 2014., 2015., 2016., i 2017. godinu.
Časopis je izlazio i izvješća dostavljao prije roka
U svakom od tih dopisa traži se da uredništva postupe suprotno odredbama ugovora o financiranju. Tipski ugovori određuju da se programski materijali i privremeno financijsko izvješće dostave do 15. studenog, a financirani program mora se realizirati do 31. prosinca tekuće godine i potpuno financijsko izvješće dostaviti 30 dana nakon realizacije. Svojim dopisima Ministarstvo kulture svake godine produžuje rok za dostavu privremenog financijskog izvješća i objavljenih primjeraka časopisa do 15. prosinca. Ako privremeno izvješće ne bude dostavljeno na vrijeme, Ministarstvo neće isplatiti preostali, još neisplaćeni dio odobrenih sredstava. Isto tako, od svih se časopisa očekuje da potpuno financijsko izvješće dostave do kraja siječnja iduće godine.
U godinama za koje sam tražio požurnice uredništvo časopisa Gordogan nije dostavljalo privremena financijska izvješća do 15. prosinca, nego je do toga dana dostavljalo objavljeni primjerak časopisa i potpuno financijsko izvješće. Dakle, časopis je bio objavljen redovito petnaestak dana prije isteka roka definiranog ugovorom, a potpuno financijsko izvješće dostavljano je mjesec i pol dana prije isteka roka. Da su i nadležni u Ministarstvu smatrali da je sve u redu, potvrđuje i činjenica da ni u jednoj od četiri godine za koje sam zatražio dokumente Ministarstvo nije odbilo isplatiti preostali dio potpore koji ne bi bio isplaćen u slučaju neizvršavanja obveza.
Dakle, što se tiče izlaženja časopisa Gordogan, nikakvih požurnica u navedenim godinama nije bilo i nije ih trebalo biti jer je časopis izlazio prije ugovorom određenog roka i financijska izvješća podnosio znatno prije roka. Među dokumentima koje mi je dostavilo Ministarstvo kulture nema nijedne opomene pred tužbu u vezi s časopisom Gordogan.
Je li Ministarstvo lagalo i Kulturnom viječu?
Tražio sam zapisnike svih sastanaka Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost u sadašnjem sastavu. Dobio sam samo jedan zapisnik o sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine. U zapisniku naziv časopisa Gordogan nije spomenut nijedanput. Temeljem tog zapisnika ne vidi se što su članice i članovi Kulturnog vijeća rekli o sadržaju Gordogana, odabiru tema i o autorima, kakve su estetske primjedbe iznijeli o Gordoganu. Umjesto svega toga u zapisniku je zapisano ovo: “Stručna služba kod svake prijave upozorila je na kvalitetu suradnje s nakladnikom, točnost izlaženja, izvršavanja izvještajnih obaveza nakladnika te na predmete koji su prvi put prijavljeni.”
Sjednica Kulturnog vijeća održana je 25. listopada 2017. godine, dakle, znatno prije isteka roka u kojem su uredništva dužna dostaviti objavljene primjerke časopisa i privremena financijska izvješća. Prema tome, pri donošenju odluke o financiranju ili nefinanciranju određenog časopisa Kulturnom vijeću nije moglo biti poznato koji su časopisi 2017. godine izvršili ugovorne obveze, a koji nisu. Može se zaključiti da su odluke donesene na osnovi upozorenja triju predstavnica Ministarstva kulture koje su prisustvovale sastanku. Bile su to Mihaela Majcen Marinić, Marija Rubić i Koraljka Sopta.
Temeljem onoga što je Ministarstvo objavilo 6. veljače tvrdeći da uredništvo Gordogana nije odgovaralo na požurnice i spominjući nepostojeće opomene pred tužbu, logično je pretpostaviti da je neka od prisutnih predstavnica Ministarstva kulture takve podatke dala članicama i članovima Kulturnog vijeća. Dio dokumenata koje mi je Ministarstvo kulture dostavilo ne tiču se časopisa Gordogan i za odlučivanje o financiranju časopisa nisu relevantni. Oni dokumenti koji se tiču časopisa Gordogan jasno pokazuju da ni požurnica ni opomena pred tužbu nema.
Isprika ministrice trebao bi biti prvi korak
Ako je Kulturno vijeće odluku o uskrati financijske potpore Gordoganu donijelo temeljem upozorenja o neurednom poslovanju časopisa Gordogan, o neispunjavanju ugovornih obveza, o neodgovaranju na požurnice i na opomene pred tužbu, onda je to Kulturno vijeće bilo obmanuto. Isto tako, Ministarstvo je pokušalo obmanuti javnost pozivajući se na nepostojeće požurnice i opomene pred tužbu. Temeljem svega opravdano je postaviti pitanje o tome da li je netko namjerno obmanuo članice i članove Kulturnog vijeća, tko je to i zašto učinio? Kako dostavljena dokumentacija pokazuje da su javno iznesene optužbe na račun časopisa Gordogan lažne, isprika ministrice trebala bi biti prvi u nizu poteza usmjerenih na razjašnjavanje ove afere.
Idući bi korak trebalo biti utvrđivanje odgovornosti za javno iznošenje neistina. Trebalo bi doznati da li je ministrica službenicima naredila da obmanjuju Kulturno vijeće i javnost ili je i sama bila obmanuta dopuštajući da se u ime Ministarstva iznose neistine. Koja god da se od ove dvije pretpostavke pokaže točnom, to će biti potvrda da u Ministarstvu kulture vlada nered premda je uvođenje reda jedina javno poznata programska odrednica aktualne ministrice kulture.
Takva igra s alternativnim činjenicama za ljude koji od državne uprave očekuju da poštuje zakone i da u javnost iznosi točne podatke o svom radu vjerojatno izgleda kao nekakva ludost. U toj ludosti nema jasnih etičkih kriterija ni pravnog reda, ali ipak ima jasnog sistema. Jedan od rezultata funkcioniranja tog sistema je pokušaj trajnog eliminiranja časopisa Gordogan iz kulturnog života Hrvatske premda, kako samo Ministarstvo kaže, ne postoje ni estetski ni sadržajni razlozi za takvu odluku. Materijali koji su mi dostavljeni pokazuju da za takvu odluku ne postoje ni formalno pravni razlozi, ali ona je ipak donesena. Zašto?