Nekad je nužno odabrati stranu

Izjava šefa Mladeži HDZ-a, da ga veseli što se mladi sve češće zapošljavaju u privatnom sektoru, vrhunac je cinizma

Markovina piše o 1. nacionalniom danu Mladeži HDZ-a koji je uoči vikenda održan u Osijeku

Izjaviti s pozicije predsjednika stranačke hadezeovske omladine kako ga veseli što se mladi više odlučuju na zapošljavanje u privatnom, a ne u javnom sektoru, spada u vrhunce cinizma i bahatosti, čak i u oštroj konkurenciji kakva postoji u javnom prostoru.

Da ozbiljne partije, kakva HDZ već jeste, moraju misliti na reprodukciju kadrova i podmladak je toliko samorazumljiva stvar, da nikoga nije pretjerao iznenadio prvi akcioni kongres stranačke omladine, održan uoči vikenda u Osijeku. Ono što pak uvijek fascinira, kad su hadezeovci u pitanju, je tuđmanovski novogovor. Njegovu je logiku najbolje objasniti pokušajem da se jednostavne stvari imenuju po što umjetnijem pojmu, ne bi li zvučalo hrvatskije, iako je riječ o fikcionalnom uvjerenju da je to doista tako.

Tako im se, npr. stranački fond za stipendiranje studenata i slične stvari naziva Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, a u istom duhu su ovaj omladinski kongres nazvali 1. nacionalni dan Mladeži HDZ-a. Zašto nacionalni i kakve dan ima veze sa stranačkim okupljanjem, nismo saznali. Jednako kao što smo ostali uskraćeni za detaljnije informacije s kongresa, budući da je bio zatvoren za javnost.

Šefu mladeži je drago što se ljudi odlučuju za posao privatnom sektoru

No, da stvar ne bi prošla tek tako pobrinuo se predsjednik Mladeži Ivan Vidiš koji je za medije izjavio kako je Vlada Andreja Plenkovića puno napravila za mlade, poentiravši na sljedeći način: “Ivan Vidiš podsjetio je također kako su aktualni ministri Pavić i Aladrović potekli iz Mladeži HDZ-a, a među konkretnim projektima mladih naveo je prošlogodišnji program “Biraj bolju budućnost” s nizom mjera, poput zapošljavanja i pripravništva koji su ojačani.

‘Taj rad pokušavamo nastaviti, imamo konkretne mjere u zapošljavanju i obrazovanju, predstavit ćemo ih kada bude vrijeme za to’, ističe Ivan Vidiš. Naveo je, među ostalim, činjenicu kako je u Osijeku više od 400 ljudi zaposleno uz mjere samozapošljavanja, a veseli ga što se mladi više odlučuju za zapošljavanje u privatnom, a ne u javnom sektoru.” Kad čovjek nešto ovakvo pročita suoči se samo s jednim pitanjem. Trola li čovjek vlastitu stranku ili uopće ne razmišlja o tome što govori?

Kako je realno za pretpostaviti da se ne radi o trolanju, jer nema šanse da bi to radio s tog mjesta, iako je šteta jer bi bilo jako zabavno, ostaje nam druga mogućnost. Iz toga nam slijedi pitanje, kako je moguće da može govoriti bez razmišljanja o sadržaju onoga što govori? To je moguće jer se kao standard u mainstream politici uspostavilo monotono prosipanje fraza, bez istinskog sadržaja i s još manje strasti, koje već nakon prve rečenice toliko anestezira prisutne novinare, da često i oni najuporniji odustanu s vremenom, zahvaljujući čemu nema potpitanja i sve prolazi.

HDZ-ovci dobro znaju tko može dobiti posao u javnom sektoru

Problem predsjednika Mladeži HDZ-a je u tome što ovo zvuči kao još jedan isprazan govor, pun klišeja i zamišljen za anesteziranje novinara, ali on to zapravo nije. Izjaviti s pozicije predsjednika stranačke hadezeovske omladine kako ga veseli što se mladi više odlučuju na zapošljavanje u privatnom, a ne u javnom sektoru, spada u vrhunce cinizma i bahatosti, čak i u oštroj konkurenciji kakva postoji u javnom prostoru.

Živimo u zemlji u kojoj je manje-više svima jasno da županije i ta nepregledna količina jedinica lokalne samouprave, raznoraznih agencija i neracionalni broja ministarstva, služe skoro pa isključivo za uhljebljivanje stranačkih kadrova i kao prva egzistencijalna stepenica stranačke omladine, mahom one HDZ-ove, zbog čega se vrlo efikasno blokiraju svi pokušaji radikalnih reformi na tom polju. A na sve to nam predsjednik hadezeove omladine kaže kako ga veseli što se mladi sve više odlučuju za privatni sektor. Teško se stoga odlučiti čemu je to najbliže, Mislima 21. stoljeća, Grunfovim bazama iz Alan Forda ili glasu naroda iz predratne Top liste nadrealista, s bitnom razlikom što uopće nije zabavno.