A možda je – manje vjerojatno, ali ipak možda – svanulo vrijeme za početak povlačenja iz jedne koalicije za koju je teško reći da je ispunila obećanja svojih birača. Mnogo manji je problem kazati je li ispunila očekivanja birača SDSS-a i HNS-a – jasno je da nije. O tome bi, o toj maloj mogućnosti da se, vodeći se prije svega političkim instinktom za samoodržanjem, dijelovi vladajuće koalicije krenu otkidati i pred izbornu godinu napuštati Plenkovićev brod, premijer i njegova ekipa morali itekako ozbiljno razmisliti.
Što kaže matematika
Jer, za sadašnji vrh HDZ-a ne postoji gore vrijeme na svijetu od narednih pola godine da im se uruši saborska većina. Idu predsjednički izbori, koji su cijeli kaotični svemir sami za sebe, ide predsjedanje EU-om, idu izbori u HDZ-u, idu na kraju balade izbori za parlament. Ili ovi posljednji, najvažniji, mogu na raspored doći nešto – ranije?
Matematika veli da Plenković u ovom trenutku može računati na 82 ruke u Saboru. Donese li SDSS – manje vjerojatnu – odluku o odlasku, lako je moguće da će s njima u opoziciju i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin. Kako je za većinu u Saboru dovoljno 76 glasova, naizgled bi stvar bila pod kontrolom.
Dizanje cijene
Međutim, čak i da svih preostalih 78 ruku ostane do kraja vjerno HDZ-u, situacija bi bila daleko, daleko od ugodne za Plenkovića. S jedne strane bi barem prestali stalni napadi s desnice zbog “koalicije s Pupovcem”, no sa svih ostalih bi se strana problemi – rojili. Prvo, odluku o raskidu donio bi SDSS, ne Plenković, koji gotovo svakog dana krajem ovog ljeta (ispravno) ponavlja koliko je bitno imati predstavnike nacionalnih manjina u vlasti. Drugo, međunarodni krugovi bi sasvim sigurno s negodovanjem primili vijest o izlasku Srba iz hrvatske vlasti i to u trenutku u kojem su opći odnosi dva najveća naroda u regiji na vjerojatno najnižoj točci otkad su tenkovi postali tek ukras pored nogometnih stadiona. A ide predsjedanje Unijom, do čega je Plenkoviću itekako (ispravno) stalo.
Treće, što je možda i najkrupniji problem, ovakvo stanjivanje vladajuće većine maksimalno bi podiglo cijenu svih ostalih njenih faktora. Zahtjevi koju bi pred Vladu stavljali HNS, Bandićevi zastupnici, čak i pojedine frakcije HDZ-a, morali bi u Banskim dvorima biti razmatrani pobožnom skrušenošću, što sad, dok je matematika malo čvršća, ipak nije slučaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nuklearna opcija
I naposljetku, postoji i ta nuklearna opcija, da u slučaju odlaska SDSS-a i HNS shvati da je vrijeme da se pokuša spasiti bijegom s Titanica. Je li doista nezamislivo da se, kad krene Škola za život, u sitne sate na Twitteru oglasi Ivan Vrdoljak i proglasi misiju završenom? I da stranku onda preuzme netko drugi (Posavec?) i s prvim potezom svoja tri zastupnika prebaci natrag u opoziciju?
Da, scenarij nije najvjerojatniji na svijetu. Ali, nije nimalo nezamisliv. I sasvim sigurno nije nimalo potreban, barem samo kao tanka mogućnost, Andreju Plenković ususret silnim okršajima na biralištima, u stranci i obvezama na međunarodnoj pozornici do koje mu je tako stalo. Stoga, ako itko drži palčeve za to da SDSS ostane u vladajućoj koaliciji, onda bi to doista trebao biti gospodin s radnim mjestom šefa u Banskim dvorima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izlazak SDSS-a iz koalicije, iako nije vjerojatan, Plenkoviću bi stvorio tri problema. A postoji i nuklearna opcija
Za sadašnji vrh HDZ-a ne postoji gore vrijeme na svijetu od narednih pola godine da im se uruši saborska većina
I naposljetku, postoji i ta nuklearna opcija, da u slučaju odlaska SDSS-a i HNS shvati da je vrijeme da se pokuša spasiti bijegom s Titanica. Je li doista nezamislivo da se, kad krene Škola za život, u sitne sate na Twitteru oglasi Ivan Vrdoljak i proglasi misiju završenom?
Možda – vjerojatno – još nije došlo vrijeme za razlaz Plenkovićeve K+ koalicije, sklopljene na razvalinama Agrokora, izbacivanju jogunastog Mosta i razumijevanju kolega s druge strane političke razdjelnice, onih iz HNS-a Ivana Vrdoljaka. Možda je – vjerojatno – i ova priča o odluci o izlasku iz vladajuće koalicije koju moraju donijeti tijela SDSS-a tek – još jedno – teatralno durenje za vlastite birače koje će rezultirati – još jednom – “trezvenom odlukom” o ostanku. Uostalom, da se čuti da za ostanak optiraju i birači SDSS-a na terenu, bojeći se da se stanje ne pogorša napusti li stranka Milorada Pupovca zagrljaj HDZ-a.
A možda je – manje vjerojatno, ali ipak možda – svanulo vrijeme za početak povlačenja iz jedne koalicije za koju je teško reći da je ispunila obećanja svojih birača. Mnogo manji je problem kazati je li ispunila očekivanja birača SDSS-a i HNS-a – jasno je da nije. O tome bi, o toj maloj mogućnosti da se, vodeći se prije svega političkim instinktom za samoodržanjem, dijelovi vladajuće koalicije krenu otkidati i pred izbornu godinu napuštati Plenkovićev brod, premijer i njegova ekipa morali itekako ozbiljno razmisliti.
Što kaže matematika
Jer, za sadašnji vrh HDZ-a ne postoji gore vrijeme na svijetu od narednih pola godine da im se uruši saborska većina. Idu predsjednički izbori, koji su cijeli kaotični svemir sami za sebe, ide predsjedanje EU-om, idu izbori u HDZ-u, idu na kraju balade izbori za parlament. Ili ovi posljednji, najvažniji, mogu na raspored doći nešto – ranije?
Matematika veli da Plenković u ovom trenutku može računati na 82 ruke u Saboru. Donese li SDSS – manje vjerojatnu – odluku o odlasku, lako je moguće da će s njima u opoziciju i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin. Kako je za većinu u Saboru dovoljno 76 glasova, naizgled bi stvar bila pod kontrolom.
Dizanje cijene
Međutim, čak i da svih preostalih 78 ruku ostane do kraja vjerno HDZ-u, situacija bi bila daleko, daleko od ugodne za Plenkovića. S jedne strane bi barem prestali stalni napadi s desnice zbog “koalicije s Pupovcem”, no sa svih ostalih bi se strana problemi – rojili. Prvo, odluku o raskidu donio bi SDSS, ne Plenković, koji gotovo svakog dana krajem ovog ljeta (ispravno) ponavlja koliko je bitno imati predstavnike nacionalnih manjina u vlasti. Drugo, međunarodni krugovi bi sasvim sigurno s negodovanjem primili vijest o izlasku Srba iz hrvatske vlasti i to u trenutku u kojem su opći odnosi dva najveća naroda u regiji na vjerojatno najnižoj točci otkad su tenkovi postali tek ukras pored nogometnih stadiona. A ide predsjedanje Unijom, do čega je Plenkoviću itekako (ispravno) stalo.
Treće, što je možda i najkrupniji problem, ovakvo stanjivanje vladajuće većine maksimalno bi podiglo cijenu svih ostalih njenih faktora. Zahtjevi koju bi pred Vladu stavljali HNS, Bandićevi zastupnici, čak i pojedine frakcije HDZ-a, morali bi u Banskim dvorima biti razmatrani pobožnom skrušenošću, što sad, dok je matematika malo čvršća, ipak nije slučaj.
Nuklearna opcija
I naposljetku, postoji i ta nuklearna opcija, da u slučaju odlaska SDSS-a i HNS shvati da je vrijeme da se pokuša spasiti bijegom s Titanica. Je li doista nezamislivo da se, kad krene Škola za život, u sitne sate na Twitteru oglasi Ivan Vrdoljak i proglasi misiju završenom? I da stranku onda preuzme netko drugi (Posavec?) i s prvim potezom svoja tri zastupnika prebaci natrag u opoziciju?
Da, scenarij nije najvjerojatniji na svijetu. Ali, nije nimalo nezamisliv. I sasvim sigurno nije nimalo potreban, barem samo kao tanka mogućnost, Andreju Plenković ususret silnim okršajima na biralištima, u stranci i obvezama na međunarodnoj pozornici do koje mu je tako stalo. Stoga, ako itko drži palčeve za to da SDSS ostane u vladajućoj koaliciji, onda bi to doista trebao biti gospodin s radnim mjestom šefa u Banskim dvorima.