“Nisam ovo morao napraviti. Ali sam htio da gradnja zida ide brže, to je sve.” Ove dvije rečenice predsjednika Donalda Trumpa potkopale su sve što je u ružičnjaku Bijele kuće u petak ujutro izgovorio prije njih, objašnjavajući gotovo sat vremena da je proglasio izvanredno stanje zbog “invazije droge, bandi i imigranata” na američku južnu granicu. Ne samo da nije ostao dosljedan vlastitoj tezi o nacionalnoj ugrozi, koju je izmislio, nego je priznanjem da izvanredno stanje “nije morao uvesti” dao jaki argument da ta odluka bude srušena na sudu.
To bi se vjerojatno dogodilo i bez ovog lakomislenoga priznanja. Izvanredno stanje koje je uveo politička je šarada smišljena da Trump pokuša spasiti obraz nakon niza poraza. Demokrati mu nisu popustili, pa nije dobio traženih gotovo šest milijardi dolara za gradnju svoga zida na granici s Meksikom. Trump je toliko potučen da je – kažu ustavni stručnjaci – zemlju doveo na rub ustavne krize: proglasio je izvanredno stanje, prenamijenio stavke proračuna i za gradnju zida sam uzeo novac koji mu Kongres izričito nije htio dati. Teoretski, na to bi imao pravo da postoji ugroza koja bi opravdala izvanredno stanje.
Ali nje nema, što Trump i sam priznaje. O kako opasnom izvanrednom stanju je riječ, najbolje govori to da je predsjednik odmah po obraćanju sjeo u AirForce One i odletio na jug zemlje. Ne na granicu s Meksikom, nego na Floridu, u ljetnu rezidenciju Mar-a-Lago, gdje vikend provodi u izvanrednim partijama golfa. Izvanredno stanje koje je uveo zbog “invazije na Ameriku” samo je veliki oblak dima koji skriva činjenicu da je Trump istog jutra bio prisiljen potpisati proračun koji mu je poslao Kongres. U tom proračunu nema novca za gradnju njegova zida.
Kako je došlo do najduže blokade vlade u povijesti
Sjetite se, natezanje je počelo pred Božić, kad je Trump odbio proračun, jednoglasno prihvaćen u Kongresu, zato jer u njemu nije bilo dovoljno novca za zid. Napravio je to pod pritiskom medijskih ličnosti s ekstremne desnice – Seana Hannityja, Rusha Limbaugha, Ann Coulter, Laure Ingraham – koji su ga počeli napadati da nije ispunio predizborno obećanje o gradnji zida. Obećanje je, doduše, bilo da će “Trump sagraditi zid, a Meksiko platiti za njega”, ali potonji detalj ni Trump ni njegovi pajdaši s ekstremne desnice više ne spominju. Sad je američke porezne obveznike dopalo da uskoče umjesto Meksika. To nije prolazilo ni kod republikanaca, a kamoli kad je većinu u Zastupničkom domu s Novom Godinom preuzela demokratska većina. Tako je Amerika ušla u najduži “government shutdown” u povijesti – od Božića do kraja siječnja gotovo milijun državnih zaposlenika moralo je raditi bez plaće, jer nije bilo proračuna iz kojeg bi dobili pare.
Shutdown je konačno prekinut tako da Trump nije postigao ništa, a demokrati sve. Dvije strane uzele su dva tjedna – do ovoga petka – da postignu kompromis, ili će se ići u novi shutdown. Prethodni je bio toliko nepopularan – i jako naštetio rejtingu Trumpa i republikanaca – da bi novi bio čisto samoubojstvo. Pregovori su završili tako da je u novom prijedlogu proračuna piše kako se novac za “osiguranje granice” ne može koristiti za gradnju betonskog zida, nego samo za “ograde”. I taj je proračun Trump potpisao u petak. Razmjeri njegova poraza jasni su iz stavki za osiguranje granice: prvi proračun nudio je 1,6 milijardi dolara. Trump je tražio 5,7 milijardi. Onda je došao shutdown, pa pregovori i konačno proračun koji je jučer potpisao. U njemu je za “ograde” namijenjeno 1,4 milijarde dolara. Dakle, manje novca nego što bi ga bio dobio da je prihvatio prvi prijedlog i izbjegao katastrofalni shutdown. Tako izgleda “Art of the Deal” kojim se Trump toliko diči.
Brojku od 1,4 milijarde pretvorit će u 8 milijardi za zid
Proglašenjem izvanrednog stanja Trump je nakratko skrenuo pažnju javnosti sa svog poraza – svi pričaju samo o izvanrednom stanju, koje je proglašeno bez osnove, a vjerojatno je i protuustavno. Drugi Trumpov cilj je da izvanredno stanje iskoristi kako bi novac za zid uzeo sam, suprotno volji Kongresa. Ovo je njegov plan: prenamjenama raznih stavki, brojku od 1,4 milijarde će pretvoriti u 8 milijardi. Pentagonu će oteti više od trećine proračuna za vojne građevinske radove – 3,6 milijardi dolara – i ukrcati ih u gradnju zida. Ministarstvo obrane nagrabusilo je s Trumpom, jer će im predsjednik dodatno uzeti 2,5 milijarde predviđene u obrambenom proračunu za borbu protiv droge. Konačno, ministarstvu financija uzet će još 600 milijuna dolara, što je zbrojeno osam milijardi za njegov zid. No, neće sve ovo proći tako lako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zakon o proračunu zabranjuje da se novac namijenjen obrani prenamijeni u ne-obrambene svrhe. Ali ostavimo tu ogromnu činjenicu načas postrani. Čak i kad bi sve ovo prošlo, otimanje novca vojsci najsigurniji je način maksimiziranja političke štete. Jer novac u vojnom proračunu – pogotovo novac za neborbene svrhe – izravno pogađa obične vojnike i njihove obitelji. Tamo je jedna od stavki za 2019. bila gradnja stambenih jedinica za obitelji američkih vojnika u Italiji i Južnoj Koreji. Prije ili kasnije, trebat će objasniti zašto su obitelji vojnika ostale bez stana da bi se zidao suludi zid u pustinji.
Ni druge stavke nisu manje osjetljive – gradnja nove vojne bolnice u Njemačkoj, obnova mornaričkog brodogradilišta u Pearl Harboru na Havajima. Sve to će stati, zato da Trump sagradi dio svoga zida. Milijarde predviđene u proračunu Pentagona za borbu protiv droge vojska je dosad koristila za pomoć Kolumbiji i drugim latinoameričkim državama da spriječi trgovinu drogom na izvorištu. To će isto stati, jer je Trump uzeo novac za svoj zid usred pustinje, koji neće zaustaviti nikoga. Pod egidom borbe protiv droge, Trump olakšava trgovinu drogom. To je cijena njegove tvrdoglavosti i nepristajanja na stvarnost.
Broj ilegalnih ulazaka u Ameriku najmanji u 20 godina
A stvarnost udara i s druge strane. Ne samo da na američkoj južnoj granici ne postoji nikakvo “izvanredno stanje”, nego je broj ilegalnih prelazaka na najnižoj razini u zadnja dva desetljeća. Usporedite ove brojke i trend vam neće promaknuti: u ilegalnom prelasku meksičke granice 2000. godine uhapšeno je 1,6 milijuna ljudi. Ta je brojka 2005. pala na 1,2 milijuna, pa onda 2010. na 450 tisuća, da bi u godini Trumpove pobjede na izborima na granici bilo uhapšeno oko 400 tisuća ljudi koji su ilegalno pokušali ući. Prošle godine brojka je pala na oko 350 tisuća ljudi. To je, pod Trumpom, manje od četvrtine onoga što je Amerika imala pod Georgeom W. Bushom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osim toga, podaci same Trumpove administracije potvrđuju da gotovo sva droga uđe u zemlju prošvercana preko graničnih prelaza, a ne u divljini gdje on želi sagraditi zid. Narkobos Joaquín “El Chapo” Guzmán osuđen je u ponedjeljak ovdje u New Yorku jer je u Ameriku prošvercao 200 tona droge – preko graničnih prelaza, kroz podzemne tunele, ili na brodovima i u mini-podmornicama. Ali ne u divljini, koja je em nepristupačna, em tamo patroliraju graničari. Tu je velika točka nesporazuma: demokrati podržavaju stručnjake za graničnu sigurnost, koji kažu da im treba više novca na ljude i tehnologiju – kamere, vozila, dronove – a ne za zid. Ali Trump je obećao zid i sad svi trpe.
Zašto ga je obećao? Nije teško prepoznati jasnu liniju između izjava s kojima je Trump stupio na političku pozornicu 2015., njegova obećanja o gradnji zida i insistiranja da ga izgradi po svaku cijenu. “Meksikanci donose probleme. Donose drogu. Donose kriminal. Oni su ubojice. Oni su silovatelji. A neki su, pretpostavljam, i dobri ljudi” – to je Trump rekao objavivši ulazak u utrku za republikanski nominaciju. Nimalo skrivena rasistička poruka protiv “smeđe opasnosti” koja “nadire s juga” našla je svoju publiku, a ta je publika pomogla Trumpu da osvoji republikansku nominaciju i potom utrku za Bijelu kuću. Svojim izjavama u ove dvije godine više puta je potvrdio da je rasist; podržavao je i branio druge rasiste i one kojima smeta činjenica da je Amerika sve manje “bijela”. Neonacisti su – kao u filmu Leni Riefenstahl – održali noćni marš s bakljama i dvometarskom zastavom Trećeg Reicha s kukastim križem, ubili mirnu prosvjednicu, a Trump je rekao da je “među njima bilo dobrih ljudi”. Da ne pričam više.
Trump silno želi zadovoljiti ekstremne desničare
Trumpa su u međuvremenu mnogi napustili, ali taj ološ nije. Zato se on boji Seana Hannityja, Ann Coulter, Laure Ingraham i Rusha Limbaugha. Oni su kerberi na vratima prema nevelikoj, ali utjecajnoj manjini Amerikanaca koji su ekstremisti, rasisti i koji znaju kako čitati Trumpov slogan “Učinimo Ameriku ponovno velikom” – drugim riječima, vratimo je u vrijeme u kojem su ne-bijelci, žene i pripadnici raznih manjina “znali gdje im je mjesto”. Takvi ljudi, koji toleriraju samo slične sebi, srž su grupe koja Trumpa i danas podržava. Sve što on radi, radi da njih zadovolji. Zato danas imamo izvanredno stanje u Americi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, to vjerojatno neće potrajati. Čim je objavio svoju odluku, Trump je s podsmijehom najavio i što očekuje da će se dogoditi na sudu. Izgovorio je to s neskrivenim prezirom prema institucijama države kojoj je na čelu, napola pjevajući, u stilu “sve sam to već vidio”, kao da je tinejdžer koji zna da će mu roditelji zabraniti izlazak, ali i taj tjedan u kazni će na kraju proći. “Imat ćemo izvanredno stanje. I onda će nas tuuuužiti. I vjerojatno će nas tužiti u Devetom ooookrugu, iako ne bi trebalo biti taaaamo, i moguće da ćemo dobiti lošu preeeesudu, i onda ćemo dobiti još jednu lošu preeeesudu i onda ćemo završiti na Vrhovnom suuuudu, i nadam se da ćemo tamo dobiti poštenu priiiiliku i da ćemo pobijeeeediti.”
Trump bi bio najopasniji političar, samo da je inteligentniji
Tako o uvođenju izvanrednog stanja u Americi govori najmoćniji čovjek na svijetu. Kažu ljudi da bi Trump bio najopasniji političar na svijetu, koji bi lako srušio liberalnu demokraciju i poredak koji je na snazi već 70 godina – samo da je inteligentniji. Ali nije. To što vidite u videu, to je Trump. Epitet odaberite sami. [Pojašnjenje: Deveti okrug, koji spominje, odnosi se na federalni sud u San Franciscu, koji je već blokirao nekoliko Trumpovih spornih odluka, poput one o zabrani ulaska u Ameriku ljudima iz niza muslimanskih zemalja.]
Nije trebalo ni par sati da se podnesu prve tužbe protiv Trumpove odluke o uvođenju izvanrednog stanja. Iako je Nancy Pelosi rekla da demokratsko vodstvo Zastupničkog doma također razmatra mogućnost tužbe – jer je predsjednik pod lažnom izlikom “invazije” koja ne postoji uveo izvanredno stanje i zagrabio u proračun, što mu ustav izričito brani – ta je tužba manje izgledna da uspije, ako je demokrati i pokrenu. Sudovi u pravilu ne vole biti arbitar u sporovima između drugih dviju grana vlasti – zakonodavne i izvršne. Ali tužbe vlasnika pograničnog zemljišta u Teksasu i Kaliforniji, koji bi u Trumpovom izvanrednom stanju bili izvlašteni – njih će sudovi hitno saslušati i gotovo sigurno stati na njihovu stranu. Izvanredno stanje zbog zida ne podržava ni javnost, gdje je dvije trećine (66 posto) svjesno uzaludnosti Trumpovog predizbornog obećanja. Za je tek 31 posto – uvijek ista brojka koja podržava Trumpa što god da kaže ili napravi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako planiraju opozovati Trumpovo izmišljeno izvanredno stanje
No, postoji i politički put da se opozove Trumpovo izmišljeno izvanredno stanje i to će demokrati – koji sad drže jedan od dva doma Kongresa – napraviti sa zadovoljstvom. House će pokrenuti izglasavanje “zajedničke rezolucije” koja bi – ako bude prihvaćena – poništila Trumpovu odluku. Ta će rezolucija sigurno proći u Zastupničkom domu, gdje većinu imaju demokrati, ali onda o njoj mora glasati Senat, gdje je republikanska većina. Tamo Trump ne stoji najbolje po ovom pitanju, jer se republikanci boje da bi ovo izmišljeno izvanredno stanje moglo biti presedan da jednog dana demokratski predsjednik napravi slično za stvar koja je njemu ili njoj važna.
“Što ako za par godina demokrat iz Bijele kuće proglasi da je globalno zatopljenje – ‘national emergency’ i uvede izvanredno stanje zbog toga? Što ako demokratska predsjednica proglasi da države na jugu sustavno otežavaju crncima glasanje na izborima, pa uvede izvanredno stanje i postavi glasačke kutije u svaku crnačku crkvu u Alabami, Južnoj Karolini, Mississippiju i Lousiani? To bi bilo pretjerano, ali sigurno manje pretjerano nego ovo Trumpovo izvanredno stanje zbog zida”, priznao je Washington Postu jedan republikanski senator. Trumpa nije briga za presedan, jer on tog dana više ionako ne bi bio predsjednik. Oni koji ostaju, manje su bezbrižni. Čak 18 republikanskih senatora izrazilo je skepsu oko Trumpova izvanrednog stanja. To je dovoljno da ga ukinu. Ali hoće li oni svi i glasati protiv Trumpa? Ja se ne bih kladio.
Svi su se nadali puno bezbolnijem ishodu ove priče
No, politički stvari ne stoje dobro za republikance. Jedno je vikati “Ja ću sagraditi zid, a Meksiko će ga platiti”, a sasvim drugo potpisati dokument koji kaže “Ja ću sagraditi zid, a platit će ga vojne obitelji koje čekaju na stan”. Republikanci su gledali što se događalo ovog tjedna i nadali se puno bezbolnijem ishodu. Jer Trump je pokazivao sve indicije da će – unatoč po njega lošem kompromisu oko proračuna – napraviti što Trump inače radi: zanemariti stvarnost, uvjeriti pristaše u svoje “alternativne činjenice” i svi će otići kući zadovoljni. Prije samo par dana, na skupu koji je organizirao u teksaškom pograničnom gradu El Pasu, Trump je krenuo upravo tim putem: viktimiziraj sebe do te mjere da poraz pretvoriš u pobjedu, pričaj o imaginarnom kao da je stvarno, laži bez da trepneš, i rulja će ti povjerovati. Bilo je kod nas mnogo političara koju su to radili, najopasniji od njih Slobodan Milošević.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je skup u El Pasu održao pod ogromnim natpisom “Završi zid!”, a kad je svjetina počela skandirati stari slogan “Sagradi zid!”, on ih je ispravio: “Htjeli ste reći – Završi zid!” Iako do danas nije sagrađen niti jedan metar Trumpova zida, rekao im je: “Zid se itekako gradi, itekako! Gradimo ga sad, dok ja govorim!” Par minuta kasnije rekao im je da je zid, “koji gradimo – i završavamo” toliko visok i neprobojan da bi “lakše bilo popeti se na Mount Everest nego na naš zid”. Ljudi kojima je to govorio vrlo vjerojatno znaju da nikakvog zida nema, niti da će ga ikad biti. Ali kad je Trump to rekao, dobio je nekoliko minuta ovacija.
I to je puno veći problem od izvanrednog stanja – činjenica da postoji toliko zaluđenih koji vjeruju da se gradi zid viši od Mt. Everesta, iako od njega nema ni cigle – kao što su kod nas vjerovali u “nebesku Srbiju” ili “popunjavanje kifle” ili u “zelenu transverzalu” ili u “veliku Albaniju”. Ti ljudi ostaju zaluđeni i kad političar koji ih je radikalizirao ode s pozornice. To je veća briga nego izvanredno stanje nakon kojeg slijedi vikend golfa na Floridi. Za borbu protiv izvanrednog stanja postoje zakon i sud. Za političko ludilo teže je naći lijek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izvanredno stanje u Americi zvuči užasno, ali to je samo Trumpova politička šarada; trajat će par dana
Telegramov dopisnik analizira posljednji sumanuti potez američkog prdsjednika
Proglašenjem izvanrednog stanja Trump je nakratko skrenuo pažnju javnosti sa svog poraza – svi pričaju samo o izvanrednom stanju, koje je proglašeno bez osnove, a vjerojatno je i protuustavno.
“Nisam ovo morao napraviti. Ali sam htio da gradnja zida ide brže, to je sve.” Ove dvije rečenice predsjednika Donalda Trumpa potkopale su sve što je u ružičnjaku Bijele kuće u petak ujutro izgovorio prije njih, objašnjavajući gotovo sat vremena da je proglasio izvanredno stanje zbog “invazije droge, bandi i imigranata” na američku južnu granicu. Ne samo da nije ostao dosljedan vlastitoj tezi o nacionalnoj ugrozi, koju je izmislio, nego je priznanjem da izvanredno stanje “nije morao uvesti” dao jaki argument da ta odluka bude srušena na sudu.
To bi se vjerojatno dogodilo i bez ovog lakomislenoga priznanja. Izvanredno stanje koje je uveo politička je šarada smišljena da Trump pokuša spasiti obraz nakon niza poraza. Demokrati mu nisu popustili, pa nije dobio traženih gotovo šest milijardi dolara za gradnju svoga zida na granici s Meksikom. Trump je toliko potučen da je – kažu ustavni stručnjaci – zemlju doveo na rub ustavne krize: proglasio je izvanredno stanje, prenamijenio stavke proračuna i za gradnju zida sam uzeo novac koji mu Kongres izričito nije htio dati. Teoretski, na to bi imao pravo da postoji ugroza koja bi opravdala izvanredno stanje.
Ali nje nema, što Trump i sam priznaje. O kako opasnom izvanrednom stanju je riječ, najbolje govori to da je predsjednik odmah po obraćanju sjeo u AirForce One i odletio na jug zemlje. Ne na granicu s Meksikom, nego na Floridu, u ljetnu rezidenciju Mar-a-Lago, gdje vikend provodi u izvanrednim partijama golfa. Izvanredno stanje koje je uveo zbog “invazije na Ameriku” samo je veliki oblak dima koji skriva činjenicu da je Trump istog jutra bio prisiljen potpisati proračun koji mu je poslao Kongres. U tom proračunu nema novca za gradnju njegova zida.
Kako je došlo do najduže blokade vlade u povijesti
Sjetite se, natezanje je počelo pred Božić, kad je Trump odbio proračun, jednoglasno prihvaćen u Kongresu, zato jer u njemu nije bilo dovoljno novca za zid. Napravio je to pod pritiskom medijskih ličnosti s ekstremne desnice – Seana Hannityja, Rusha Limbaugha, Ann Coulter, Laure Ingraham – koji su ga počeli napadati da nije ispunio predizborno obećanje o gradnji zida. Obećanje je, doduše, bilo da će “Trump sagraditi zid, a Meksiko platiti za njega”, ali potonji detalj ni Trump ni njegovi pajdaši s ekstremne desnice više ne spominju. Sad je američke porezne obveznike dopalo da uskoče umjesto Meksika. To nije prolazilo ni kod republikanaca, a kamoli kad je većinu u Zastupničkom domu s Novom Godinom preuzela demokratska većina. Tako je Amerika ušla u najduži “government shutdown” u povijesti – od Božića do kraja siječnja gotovo milijun državnih zaposlenika moralo je raditi bez plaće, jer nije bilo proračuna iz kojeg bi dobili pare.
Shutdown je konačno prekinut tako da Trump nije postigao ništa, a demokrati sve. Dvije strane uzele su dva tjedna – do ovoga petka – da postignu kompromis, ili će se ići u novi shutdown. Prethodni je bio toliko nepopularan – i jako naštetio rejtingu Trumpa i republikanaca – da bi novi bio čisto samoubojstvo. Pregovori su završili tako da je u novom prijedlogu proračuna piše kako se novac za “osiguranje granice” ne može koristiti za gradnju betonskog zida, nego samo za “ograde”. I taj je proračun Trump potpisao u petak. Razmjeri njegova poraza jasni su iz stavki za osiguranje granice: prvi proračun nudio je 1,6 milijardi dolara. Trump je tražio 5,7 milijardi. Onda je došao shutdown, pa pregovori i konačno proračun koji je jučer potpisao. U njemu je za “ograde” namijenjeno 1,4 milijarde dolara. Dakle, manje novca nego što bi ga bio dobio da je prihvatio prvi prijedlog i izbjegao katastrofalni shutdown. Tako izgleda “Art of the Deal” kojim se Trump toliko diči.
Brojku od 1,4 milijarde pretvorit će u 8 milijardi za zid
Proglašenjem izvanrednog stanja Trump je nakratko skrenuo pažnju javnosti sa svog poraza – svi pričaju samo o izvanrednom stanju, koje je proglašeno bez osnove, a vjerojatno je i protuustavno. Drugi Trumpov cilj je da izvanredno stanje iskoristi kako bi novac za zid uzeo sam, suprotno volji Kongresa. Ovo je njegov plan: prenamjenama raznih stavki, brojku od 1,4 milijarde će pretvoriti u 8 milijardi. Pentagonu će oteti više od trećine proračuna za vojne građevinske radove – 3,6 milijardi dolara – i ukrcati ih u gradnju zida. Ministarstvo obrane nagrabusilo je s Trumpom, jer će im predsjednik dodatno uzeti 2,5 milijarde predviđene u obrambenom proračunu za borbu protiv droge. Konačno, ministarstvu financija uzet će još 600 milijuna dolara, što je zbrojeno osam milijardi za njegov zid. No, neće sve ovo proći tako lako.
Zakon o proračunu zabranjuje da se novac namijenjen obrani prenamijeni u ne-obrambene svrhe. Ali ostavimo tu ogromnu činjenicu načas postrani. Čak i kad bi sve ovo prošlo, otimanje novca vojsci najsigurniji je način maksimiziranja političke štete. Jer novac u vojnom proračunu – pogotovo novac za neborbene svrhe – izravno pogađa obične vojnike i njihove obitelji. Tamo je jedna od stavki za 2019. bila gradnja stambenih jedinica za obitelji američkih vojnika u Italiji i Južnoj Koreji. Prije ili kasnije, trebat će objasniti zašto su obitelji vojnika ostale bez stana da bi se zidao suludi zid u pustinji.
Ni druge stavke nisu manje osjetljive – gradnja nove vojne bolnice u Njemačkoj, obnova mornaričkog brodogradilišta u Pearl Harboru na Havajima. Sve to će stati, zato da Trump sagradi dio svoga zida. Milijarde predviđene u proračunu Pentagona za borbu protiv droge vojska je dosad koristila za pomoć Kolumbiji i drugim latinoameričkim državama da spriječi trgovinu drogom na izvorištu. To će isto stati, jer je Trump uzeo novac za svoj zid usred pustinje, koji neće zaustaviti nikoga. Pod egidom borbe protiv droge, Trump olakšava trgovinu drogom. To je cijena njegove tvrdoglavosti i nepristajanja na stvarnost.
Broj ilegalnih ulazaka u Ameriku najmanji u 20 godina
A stvarnost udara i s druge strane. Ne samo da na američkoj južnoj granici ne postoji nikakvo “izvanredno stanje”, nego je broj ilegalnih prelazaka na najnižoj razini u zadnja dva desetljeća. Usporedite ove brojke i trend vam neće promaknuti: u ilegalnom prelasku meksičke granice 2000. godine uhapšeno je 1,6 milijuna ljudi. Ta je brojka 2005. pala na 1,2 milijuna, pa onda 2010. na 450 tisuća, da bi u godini Trumpove pobjede na izborima na granici bilo uhapšeno oko 400 tisuća ljudi koji su ilegalno pokušali ući. Prošle godine brojka je pala na oko 350 tisuća ljudi. To je, pod Trumpom, manje od četvrtine onoga što je Amerika imala pod Georgeom W. Bushom.
Osim toga, podaci same Trumpove administracije potvrđuju da gotovo sva droga uđe u zemlju prošvercana preko graničnih prelaza, a ne u divljini gdje on želi sagraditi zid. Narkobos Joaquín “El Chapo” Guzmán osuđen je u ponedjeljak ovdje u New Yorku jer je u Ameriku prošvercao 200 tona droge – preko graničnih prelaza, kroz podzemne tunele, ili na brodovima i u mini-podmornicama. Ali ne u divljini, koja je em nepristupačna, em tamo patroliraju graničari. Tu je velika točka nesporazuma: demokrati podržavaju stručnjake za graničnu sigurnost, koji kažu da im treba više novca na ljude i tehnologiju – kamere, vozila, dronove – a ne za zid. Ali Trump je obećao zid i sad svi trpe.
Zašto ga je obećao? Nije teško prepoznati jasnu liniju između izjava s kojima je Trump stupio na političku pozornicu 2015., njegova obećanja o gradnji zida i insistiranja da ga izgradi po svaku cijenu. “Meksikanci donose probleme. Donose drogu. Donose kriminal. Oni su ubojice. Oni su silovatelji. A neki su, pretpostavljam, i dobri ljudi” – to je Trump rekao objavivši ulazak u utrku za republikanski nominaciju. Nimalo skrivena rasistička poruka protiv “smeđe opasnosti” koja “nadire s juga” našla je svoju publiku, a ta je publika pomogla Trumpu da osvoji republikansku nominaciju i potom utrku za Bijelu kuću. Svojim izjavama u ove dvije godine više puta je potvrdio da je rasist; podržavao je i branio druge rasiste i one kojima smeta činjenica da je Amerika sve manje “bijela”. Neonacisti su – kao u filmu Leni Riefenstahl – održali noćni marš s bakljama i dvometarskom zastavom Trećeg Reicha s kukastim križem, ubili mirnu prosvjednicu, a Trump je rekao da je “među njima bilo dobrih ljudi”. Da ne pričam više.
Trump silno želi zadovoljiti ekstremne desničare
Trumpa su u međuvremenu mnogi napustili, ali taj ološ nije. Zato se on boji Seana Hannityja, Ann Coulter, Laure Ingraham i Rusha Limbaugha. Oni su kerberi na vratima prema nevelikoj, ali utjecajnoj manjini Amerikanaca koji su ekstremisti, rasisti i koji znaju kako čitati Trumpov slogan “Učinimo Ameriku ponovno velikom” – drugim riječima, vratimo je u vrijeme u kojem su ne-bijelci, žene i pripadnici raznih manjina “znali gdje im je mjesto”. Takvi ljudi, koji toleriraju samo slične sebi, srž su grupe koja Trumpa i danas podržava. Sve što on radi, radi da njih zadovolji. Zato danas imamo izvanredno stanje u Americi.
No, to vjerojatno neće potrajati. Čim je objavio svoju odluku, Trump je s podsmijehom najavio i što očekuje da će se dogoditi na sudu. Izgovorio je to s neskrivenim prezirom prema institucijama države kojoj je na čelu, napola pjevajući, u stilu “sve sam to već vidio”, kao da je tinejdžer koji zna da će mu roditelji zabraniti izlazak, ali i taj tjedan u kazni će na kraju proći. “Imat ćemo izvanredno stanje. I onda će nas tuuuužiti. I vjerojatno će nas tužiti u Devetom ooookrugu, iako ne bi trebalo biti taaaamo, i moguće da ćemo dobiti lošu preeeesudu, i onda ćemo dobiti još jednu lošu preeeesudu i onda ćemo završiti na Vrhovnom suuuudu, i nadam se da ćemo tamo dobiti poštenu priiiiliku i da ćemo pobijeeeediti.”
Trump bi bio najopasniji političar, samo da je inteligentniji
Tako o uvođenju izvanrednog stanja u Americi govori najmoćniji čovjek na svijetu. Kažu ljudi da bi Trump bio najopasniji političar na svijetu, koji bi lako srušio liberalnu demokraciju i poredak koji je na snazi već 70 godina – samo da je inteligentniji. Ali nije. To što vidite u videu, to je Trump. Epitet odaberite sami. [Pojašnjenje: Deveti okrug, koji spominje, odnosi se na federalni sud u San Franciscu, koji je već blokirao nekoliko Trumpovih spornih odluka, poput one o zabrani ulaska u Ameriku ljudima iz niza muslimanskih zemalja.]
Nije trebalo ni par sati da se podnesu prve tužbe protiv Trumpove odluke o uvođenju izvanrednog stanja. Iako je Nancy Pelosi rekla da demokratsko vodstvo Zastupničkog doma također razmatra mogućnost tužbe – jer je predsjednik pod lažnom izlikom “invazije” koja ne postoji uveo izvanredno stanje i zagrabio u proračun, što mu ustav izričito brani – ta je tužba manje izgledna da uspije, ako je demokrati i pokrenu. Sudovi u pravilu ne vole biti arbitar u sporovima između drugih dviju grana vlasti – zakonodavne i izvršne. Ali tužbe vlasnika pograničnog zemljišta u Teksasu i Kaliforniji, koji bi u Trumpovom izvanrednom stanju bili izvlašteni – njih će sudovi hitno saslušati i gotovo sigurno stati na njihovu stranu. Izvanredno stanje zbog zida ne podržava ni javnost, gdje je dvije trećine (66 posto) svjesno uzaludnosti Trumpovog predizbornog obećanja. Za je tek 31 posto – uvijek ista brojka koja podržava Trumpa što god da kaže ili napravi.
Kako planiraju opozovati Trumpovo izmišljeno izvanredno stanje
No, postoji i politički put da se opozove Trumpovo izmišljeno izvanredno stanje i to će demokrati – koji sad drže jedan od dva doma Kongresa – napraviti sa zadovoljstvom. House će pokrenuti izglasavanje “zajedničke rezolucije” koja bi – ako bude prihvaćena – poništila Trumpovu odluku. Ta će rezolucija sigurno proći u Zastupničkom domu, gdje većinu imaju demokrati, ali onda o njoj mora glasati Senat, gdje je republikanska većina. Tamo Trump ne stoji najbolje po ovom pitanju, jer se republikanci boje da bi ovo izmišljeno izvanredno stanje moglo biti presedan da jednog dana demokratski predsjednik napravi slično za stvar koja je njemu ili njoj važna.
“Što ako za par godina demokrat iz Bijele kuće proglasi da je globalno zatopljenje – ‘national emergency’ i uvede izvanredno stanje zbog toga? Što ako demokratska predsjednica proglasi da države na jugu sustavno otežavaju crncima glasanje na izborima, pa uvede izvanredno stanje i postavi glasačke kutije u svaku crnačku crkvu u Alabami, Južnoj Karolini, Mississippiju i Lousiani? To bi bilo pretjerano, ali sigurno manje pretjerano nego ovo Trumpovo izvanredno stanje zbog zida”, priznao je Washington Postu jedan republikanski senator. Trumpa nije briga za presedan, jer on tog dana više ionako ne bi bio predsjednik. Oni koji ostaju, manje su bezbrižni. Čak 18 republikanskih senatora izrazilo je skepsu oko Trumpova izvanrednog stanja. To je dovoljno da ga ukinu. Ali hoće li oni svi i glasati protiv Trumpa? Ja se ne bih kladio.
Svi su se nadali puno bezbolnijem ishodu ove priče
No, politički stvari ne stoje dobro za republikance. Jedno je vikati “Ja ću sagraditi zid, a Meksiko će ga platiti”, a sasvim drugo potpisati dokument koji kaže “Ja ću sagraditi zid, a platit će ga vojne obitelji koje čekaju na stan”. Republikanci su gledali što se događalo ovog tjedna i nadali se puno bezbolnijem ishodu. Jer Trump je pokazivao sve indicije da će – unatoč po njega lošem kompromisu oko proračuna – napraviti što Trump inače radi: zanemariti stvarnost, uvjeriti pristaše u svoje “alternativne činjenice” i svi će otići kući zadovoljni. Prije samo par dana, na skupu koji je organizirao u teksaškom pograničnom gradu El Pasu, Trump je krenuo upravo tim putem: viktimiziraj sebe do te mjere da poraz pretvoriš u pobjedu, pričaj o imaginarnom kao da je stvarno, laži bez da trepneš, i rulja će ti povjerovati. Bilo je kod nas mnogo političara koju su to radili, najopasniji od njih Slobodan Milošević.
Trump je skup u El Pasu održao pod ogromnim natpisom “Završi zid!”, a kad je svjetina počela skandirati stari slogan “Sagradi zid!”, on ih je ispravio: “Htjeli ste reći – Završi zid!” Iako do danas nije sagrađen niti jedan metar Trumpova zida, rekao im je: “Zid se itekako gradi, itekako! Gradimo ga sad, dok ja govorim!” Par minuta kasnije rekao im je da je zid, “koji gradimo – i završavamo” toliko visok i neprobojan da bi “lakše bilo popeti se na Mount Everest nego na naš zid”. Ljudi kojima je to govorio vrlo vjerojatno znaju da nikakvog zida nema, niti da će ga ikad biti. Ali kad je Trump to rekao, dobio je nekoliko minuta ovacija.
I to je puno veći problem od izvanrednog stanja – činjenica da postoji toliko zaluđenih koji vjeruju da se gradi zid viši od Mt. Everesta, iako od njega nema ni cigle – kao što su kod nas vjerovali u “nebesku Srbiju” ili “popunjavanje kifle” ili u “zelenu transverzalu” ili u “veliku Albaniju”. Ti ljudi ostaju zaluđeni i kad političar koji ih je radikalizirao ode s pozornice. To je veća briga nego izvanredno stanje nakon kojeg slijedi vikend golfa na Floridi. Za borbu protiv izvanrednog stanja postoje zakon i sud. Za političko ludilo teže je naći lijek.