Jedan od ključnih elemenata mjerenja uspješnosti svake vlade jest i rast nacionalne ekonomije u onom razdoblju u kojem je svojom fiskalnom i drugim javnim politikama i mjerama mogla na njega utjecati ili ga potaknuti. Važno je kazati da se ne mogu samo mehanički uspoređivati stope rasta BDP-a u vrijeme pojedinih vlada, a da se iste ne usporede i s gospodarskim rastom drugih sličnih nacionalnih ekonomija u tom razdoblju
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uspjela nas je još na početku svoga petogodišnjega mandata naviknuti na svoje začudne izjave i poruke, tako da ni njena tvrdnja kako je vlada Ive Sanadera bila „jedna od najuspješnijih“ nije imala previše odjeka. Nakon što je tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata na RTL-u izrekla taj kompliment vladi u kojoj je i sama sjedila, nije se potrudila ni jednom riječju ili podatkom dodatno pojasniti u čemu je to ta vlada bila tako uspješna.
Jedan od ključnih elemenata mjerenja uspješnosti svake vlade jest i rast nacionalne ekonomije u onom razdoblju u kojem je svojom fiskalnom i drugim javnim politikama i mjerama mogla na njega utjecati ili ga potaknuti. Važno je kazati da se ne mogu samo mehanički uspoređivati stope rasta BDP-a u vrijeme pojedinih vlada, a da se iste ne usporede i s gospodarskim rastom drugih sličnih nacionalnih ekonomija u tom razdoblju. Samo na taj način možemo doći do ispravnoga zaključka u kojoj je mjeri nacionalna ekonomija iskoristila svoj potencijal rasta i koliko su u tome eventualno mogle biti zaslužne vladine javne politike, a koliko je sve posljedica utjecaja globalnih ili u našem slučaju europskih trendova za koje vlade ne mogu imati nikakve zasluge.
Rast u doba Ivice Račana
Priložene tabele napravljene su temeljem podataka Svjetske banke o kretanju BDP-a u vrijednosti stalnih cijena u američkim dolarima iz 2010. Za svaku vladu definirano je vremensko razdoblje koje započinje godinom početka njenog mandata, a završava godinu dana nakon njegovog prestanka. Dovoljan je i površan pogled na tabele kako bi se ustanovilo da je hrvatska ekonomija ostvarila natprosječni kumulativni rast u usporedbi s drugim tranzicijskim država jedino u vrijeme vlade Ivice Račana. U te četiri godine na početku ovoga stoljeća najuspješnija je bila Rumunjska, a slijede gotovo izjednačene Slovačka i Hrvatska. Sve ostale usporedive tranzicijske ekonomije, osim mađarske, rasle su u te četiri godine značajno sporije.
Kako sada stvari stoje, kumulativni rast BDP-a od 19,53% u mandatu Ivice Račana još će neko vrijeme ostati nedostižan za sve buduće korisnike usluga Banskih dvora. Račanova vlada započela je mandat u uvjetima dotadašnje posvemašnje političke i gospodarske izolacije Hrvatske te je bilo dovoljno i samo njeno prekidanje da u vrlo kratkom roku ekonomski rast postane robustan i natprosječan u odnosu na druge tranzicijske države.
HDZ-ova vrhuška i njeni društveno-politički radnici zaduženi za tumačenje bliže i daljnje prošlosti ne mogu nažalost priznati u kakvome je jadnom stanju bila ova zemlja na početku ovoga stoljeća. Kada jednom u dalekoj budućnosti smognu snage i za samokritički osvrt na prvih deset godina svojih svekolikih postignuća, razumjet će barem dio razloga zbog kojih je vlada Ivice Račana bila tako umješna i uspješna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sanader si je pokvario skor
Ivo Sanader formirao je svoju prvu vladu krajem prosinca 2003. i da je kojim slučajem izgubio parlamentarne izbore u studenome 2007., njegov mandat bio bi okončan sa 17,33 % kumulativnoga rasta BDP-a i bio bi zabilježen kao drugi premijer nakon Ivice Račana s najvećom stopom kumulativnoga rasta. Ovako je na svoju i našu nesreću u siječnju 2008. formirao i svoju drugu vladu u kojoj je drugu polovicu mandata prepustio Jadranki Kosor. Njihov zajednički skor bio je kumulativni pad BDP-a od 11,06 % što je hrvatski BDP na kraju 2012. vratilo na razinu iz 2005.
U razdoblju od 2004. do 2012. slovačko gospodarstvo naraslo je za 41,81 %, poljsko za 39,36 %, češko za 37,96 % , a hrvatsko za 4,35 %. Upravo u tim godinama Hrvatska je najviše zaostala za drugim tranzicijskim država i svi pokušaji HDZ-a i njegovih trabanata da svu krivnju za tadašnji hrvatski ekonomski debakl prebace na vladu Zorana Milanovića nemaju uporište u stvarnosti.
U vrijeme Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor hrvatska ekonomija imala je devet do deset puta manju stopu kumulativnoga rasta od ekonomija tada vodećih triju: Slovačke, Poljske i Češke, a u razdoblju vlada Zorana Milanovića kao i Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića taj odnos prema tadašnjim i trenutnim liderima: Rumunjskoj, Mađarskoj i Poljskoj smanjen je na dva do tri puta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kada smo najviše zaostajali
Iz svega navedenoga možemo samo još jednom potvrditi kako je hrvatsko gospodarstvo jedino u razdoblju vlade Ivice Račana raslo brže od ostalih, da je za drugim tranzicijskim gospodarstvima najviše zaostalo za vrijeme vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a da je u godinama vlada Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića ta stopa zaostajanja samo višestruko smanjena, ali da su i dalje sve druge tranzicijske ekonomije rasle znatno brže.
Kumulativni rast BDP-a za vrijeme četverogodišnje vlade Zorana Milanovića bio je 5,31 %, a u razdoblju vlada Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića od kraja 2016. do kraja 2018. 5,85 %. E sad, treba biti vrlo maštovit da bi se u toj razlici pronašli razlozi zbog kojih bi Andrej Plenković i njegov kratkotrajni prethodnik Tihomir Orešković zaslužili aplauze i ovacije, a Zoran Milanović samo zvižduke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednica se nikada nije isticala u ekonomiji
Neporeciva je činjenica da su vlade HDZ-a i desnoga centra u zadnja dva desetljeća bile na vlasti dvanaest godina i da je u tom razdoblju kumulativni rast BDP-a iznosio 10,20 % što je pet puta manje od poljskoga i slovačkoga gospodarskog rasta u istome razdoblju, a stavlja Hrvatsku na posljednje mjesto tranzicijskih ekonomija. U osam godina vlasti vlada lijevog centra, ponajviše zahvaljujući vladi Ivice Račana, hrvatski BDP je kumulativno povećan za 24,84 %, što je Hrvatskoj za to razdoblje osiguralo mjesto u sredini ljestvice uspješnosti tranzicijskih gospodarstava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nije se nikada naročito isticala u razumijevanju i poznavanju ekonomije, ali, istini za volju, zbog brojnih drugih razloga nitko to od nje nije ni tražio ni očekivao. Shodno tome ne treba joj previše zamjeriti što je još do jučer bila uvjerena kako je vlada Ive Sanadera, u kojoj je ona sama imala čast sjediti, bila ne samo svekoliko uspješna već i među „najuspješnijim vladama.“ Hoće li ovi usporedni podaci pomoći da predsjednica Republike barem na trenutak zastane i na prošlost pogleda nekim drugim očima zasad nije razvidno, barem ne do nedjelje navečer.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Izvukli smo brojke. U osam godina Vlada lijevog centra BDP je porastao za 24,84 posto, u 10 godina HDZ-a za 10,20 posto
Posljednjih dana puno se priča o rastu pod pojedinim Vladama; Goranko Fižulić analizira čiste brojke
Jedan od ključnih elemenata mjerenja uspješnosti svake vlade jest i rast nacionalne ekonomije u onom razdoblju u kojem je svojom fiskalnom i drugim javnim politikama i mjerama mogla na njega utjecati ili ga potaknuti. Važno je kazati da se ne mogu samo mehanički uspoređivati stope rasta BDP-a u vrijeme pojedinih vlada, a da se iste ne usporede i s gospodarskim rastom drugih sličnih nacionalnih ekonomija u tom razdoblju
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uspjela nas je još na početku svoga petogodišnjega mandata naviknuti na svoje začudne izjave i poruke, tako da ni njena tvrdnja kako je vlada Ive Sanadera bila „jedna od najuspješnijih“ nije imala previše odjeka. Nakon što je tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata na RTL-u izrekla taj kompliment vladi u kojoj je i sama sjedila, nije se potrudila ni jednom riječju ili podatkom dodatno pojasniti u čemu je to ta vlada bila tako uspješna.
Jedan od ključnih elemenata mjerenja uspješnosti svake vlade jest i rast nacionalne ekonomije u onom razdoblju u kojem je svojom fiskalnom i drugim javnim politikama i mjerama mogla na njega utjecati ili ga potaknuti. Važno je kazati da se ne mogu samo mehanički uspoređivati stope rasta BDP-a u vrijeme pojedinih vlada, a da se iste ne usporede i s gospodarskim rastom drugih sličnih nacionalnih ekonomija u tom razdoblju. Samo na taj način možemo doći do ispravnoga zaključka u kojoj je mjeri nacionalna ekonomija iskoristila svoj potencijal rasta i koliko su u tome eventualno mogle biti zaslužne vladine javne politike, a koliko je sve posljedica utjecaja globalnih ili u našem slučaju europskih trendova za koje vlade ne mogu imati nikakve zasluge.
Rast u doba Ivice Račana
Priložene tabele napravljene su temeljem podataka Svjetske banke o kretanju BDP-a u vrijednosti stalnih cijena u američkim dolarima iz 2010. Za svaku vladu definirano je vremensko razdoblje koje započinje godinom početka njenog mandata, a završava godinu dana nakon njegovog prestanka. Dovoljan je i površan pogled na tabele kako bi se ustanovilo da je hrvatska ekonomija ostvarila natprosječni kumulativni rast u usporedbi s drugim tranzicijskim država jedino u vrijeme vlade Ivice Račana. U te četiri godine na početku ovoga stoljeća najuspješnija je bila Rumunjska, a slijede gotovo izjednačene Slovačka i Hrvatska. Sve ostale usporedive tranzicijske ekonomije, osim mađarske, rasle su u te četiri godine značajno sporije.
Kako sada stvari stoje, kumulativni rast BDP-a od 19,53% u mandatu Ivice Račana još će neko vrijeme ostati nedostižan za sve buduće korisnike usluga Banskih dvora. Račanova vlada započela je mandat u uvjetima dotadašnje posvemašnje političke i gospodarske izolacije Hrvatske te je bilo dovoljno i samo njeno prekidanje da u vrlo kratkom roku ekonomski rast postane robustan i natprosječan u odnosu na druge tranzicijske države.
HDZ-ova vrhuška i njeni društveno-politički radnici zaduženi za tumačenje bliže i daljnje prošlosti ne mogu nažalost priznati u kakvome je jadnom stanju bila ova zemlja na početku ovoga stoljeća. Kada jednom u dalekoj budućnosti smognu snage i za samokritički osvrt na prvih deset godina svojih svekolikih postignuća, razumjet će barem dio razloga zbog kojih je vlada Ivice Račana bila tako umješna i uspješna.
Sanader si je pokvario skor
Ivo Sanader formirao je svoju prvu vladu krajem prosinca 2003. i da je kojim slučajem izgubio parlamentarne izbore u studenome 2007., njegov mandat bio bi okončan sa 17,33 % kumulativnoga rasta BDP-a i bio bi zabilježen kao drugi premijer nakon Ivice Račana s najvećom stopom kumulativnoga rasta. Ovako je na svoju i našu nesreću u siječnju 2008. formirao i svoju drugu vladu u kojoj je drugu polovicu mandata prepustio Jadranki Kosor. Njihov zajednički skor bio je kumulativni pad BDP-a od 11,06 % što je hrvatski BDP na kraju 2012. vratilo na razinu iz 2005.
U razdoblju od 2004. do 2012. slovačko gospodarstvo naraslo je za 41,81 %, poljsko za 39,36 %, češko za 37,96 % , a hrvatsko za 4,35 %. Upravo u tim godinama Hrvatska je najviše zaostala za drugim tranzicijskim država i svi pokušaji HDZ-a i njegovih trabanata da svu krivnju za tadašnji hrvatski ekonomski debakl prebace na vladu Zorana Milanovića nemaju uporište u stvarnosti.
U vrijeme Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor hrvatska ekonomija imala je devet do deset puta manju stopu kumulativnoga rasta od ekonomija tada vodećih triju: Slovačke, Poljske i Češke, a u razdoblju vlada Zorana Milanovića kao i Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića taj odnos prema tadašnjim i trenutnim liderima: Rumunjskoj, Mađarskoj i Poljskoj smanjen je na dva do tri puta.
Kada smo najviše zaostajali
Iz svega navedenoga možemo samo još jednom potvrditi kako je hrvatsko gospodarstvo jedino u razdoblju vlade Ivice Račana raslo brže od ostalih, da je za drugim tranzicijskim gospodarstvima najviše zaostalo za vrijeme vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a da je u godinama vlada Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića ta stopa zaostajanja samo višestruko smanjena, ali da su i dalje sve druge tranzicijske ekonomije rasle znatno brže.
Kumulativni rast BDP-a za vrijeme četverogodišnje vlade Zorana Milanovića bio je 5,31 %, a u razdoblju vlada Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića od kraja 2016. do kraja 2018. 5,85 %. E sad, treba biti vrlo maštovit da bi se u toj razlici pronašli razlozi zbog kojih bi Andrej Plenković i njegov kratkotrajni prethodnik Tihomir Orešković zaslužili aplauze i ovacije, a Zoran Milanović samo zvižduke.
Predsjednica se nikada nije isticala u ekonomiji
Neporeciva je činjenica da su vlade HDZ-a i desnoga centra u zadnja dva desetljeća bile na vlasti dvanaest godina i da je u tom razdoblju kumulativni rast BDP-a iznosio 10,20 % što je pet puta manje od poljskoga i slovačkoga gospodarskog rasta u istome razdoblju, a stavlja Hrvatsku na posljednje mjesto tranzicijskih ekonomija. U osam godina vlasti vlada lijevog centra, ponajviše zahvaljujući vladi Ivice Račana, hrvatski BDP je kumulativno povećan za 24,84 %, što je Hrvatskoj za to razdoblje osiguralo mjesto u sredini ljestvice uspješnosti tranzicijskih gospodarstava.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nije se nikada naročito isticala u razumijevanju i poznavanju ekonomije, ali, istini za volju, zbog brojnih drugih razloga nitko to od nje nije ni tražio ni očekivao. Shodno tome ne treba joj previše zamjeriti što je još do jučer bila uvjerena kako je vlada Ive Sanadera, u kojoj je ona sama imala čast sjediti, bila ne samo svekoliko uspješna već i među „najuspješnijim vladama.“ Hoće li ovi usporedni podaci pomoći da predsjednica Republike barem na trenutak zastane i na prošlost pogleda nekim drugim očima zasad nije razvidno, barem ne do nedjelje navečer.