Izvukli smo čiste brojke: što nam pokazuje propast Grabar Kitarović u devet od deset najvećih gradova

HDZ je postao stranka koja može računati na većinsku podršku samo u manjim gradovima i selima

Osam županija u kojima je uz Grad Zagreb pobijedio Zoran Milanović ima u svome sastavu 57 gradova, a predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je pobijediti samo u tri: Dugome Selu, Jastrebarskome i Grubišnome Polju. U šest županija: Istarskoj, Primorsko‑goranskoj, Krapinsko‑zagorskoj, Varaždinskoj, Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj nije uspjela od ukupno 43 grada osvojiti nijedan.

U Republici Hrvatskoj 128 naselja uključujući i Zagreb ima status grada. Više od polovice tih naselja imalo je prema procjeni Državnoga zavoda za statistiku krajem 2018. manje od 10.000 stanovnika, petina manje od 5000, a šest njih manje i od 3000. Status grada imaju tako i Hrvatska Kostajnica s 1990 stanovnika, Vrlika s 1761 stanovnikom, te Komiža s 1489 stanovnika. U svih 128 gradova živjelo je koncem pretprošle godine 2.895.386 stanovnika ili nešto manje od tri četvrtine ukupnoga stanovništva Republike.

Na upravo održanome drugom krugu predsjedničkih izbora Zoran Milanović pobijedio je u 72 naselja sa statusom grada, a Kolinda Grabar-Kitarović u njih 56. U prilogu je tabela iz koje je vidljivo da je od deset najvećih gradova u kojima živi više od trećine svih stanovnika još uvijek aktualna predsjednica Republike uspjela pobijediti samo u Slavonskome Brodu i to s razlikom od 158 glasova. Novoizabrani predsjednik Republike osvojio je u deset najvećih gradova 58.97 posto važećih glasova odnosno 129.506 glasova više od gospođe Grabar-Kitarović.

Kako je bez glasova iz inozemstva razlika između dvoje kandidata bila 143.990 glasova nije teško izračunati da je rezultat izbora određen u tih deset gradova, iako se njih pet nalazi u županijama u kojima je pobjedu odnijela Kolinda Grabar-Kitarović.

Plenkovićev pokušaj opravdanja poraza

Premijer Andrej Plenković u utorak je nakon maratonskoga sastanka vrha HDZ-a pokušao opravdati poraz svoje kandidatkinje iseljavanjem građana iz županija u kojima je HDZ u protekla tri desetljeća redovno pobjeđivao na svim vrstama izbora. Krajem listopada prošle godine napisao sam članak o “Hadezeovim županijama” koje su umjesto politike održivoga razvoja dobile od HDZ-a nadomjestak u politici održivoga nacionalizma.

Tada sam naveo podatak kako je 14 “Hadezeovih” županija, na ovim izborima su Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska promijenile stranu, u razdoblju od 2001. do 2018. izgubilo 224 tisuće stanovnika dok su one koje nisu imale tu sreću da njima upravlja HDZ zadržale ukupno jednak broj stanovnika. U istome razdoblju udio “Hadezeovih” županija u nacionalnome BDP-u pao je s 37,03 posto na 30,55 posto iako je u njima živjelo nešto manje od polovice svih stanovnika Hrvatske.

HDZ ne može živjeti od slavne prošlosti

Kako se samo od sjećanja na slavnu prošlost ne može naročito dobro živjeti HDZ i njegova kandidatkinja ostali su uskraćeni za očekivanu izbornu podršku i tamo gdje za nju, istini za volju, već odavno nije bilo nekih razloga. Ovoga puta nisu bili dovoljni patetični pozivi na svekoliko zajedništvo, obranu krvlju stečene slobode i pobjedu nad snagama koje nisu htjele Hrvatsku. Takva retorika gotovo nikada nije osiguravala izborne pobjede u “zapadnim županijama” i u nekoliko najvećih gradova gdje je HDZ ionako bio odavno osuđen samo na izborne poraze.

Ali ove nedjelje, kako to kaže premijer Plenković, “dogodili su se neki fenomeni u hrvatskom društvu” koji su valjda zaslužni za ponižavajuće izborne rezultate aktualne predsjednice Republike i HDZ-a u mnogim drugim gradovima, županijama i pojedinim društvenim skupinama. Osam županija u kojima je uz Grad Zagreb pobijedio Zoran Milanović ima u svome sastavu 57 gradova, a predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je pobijediti samo u tri: Dugome Selu, Jastrebarskome i Grubišnome Polju.

U šest županija: Istarskoj, Primorsko‑goranskoj, Krapinsko‑zagorskoj, Varaždinskoj, Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj nije uspjela od ukupno 43 grada osvojiti nijedan. Predsjednica Republike dobila je u Puli jedva 18,59 posto važećih glasova, u Čakovcu 21,24 posto, u Varaždinu 26,07 posto, a u Rijeci 30,87 posto. Prema izlaznim anketama na području cijele zemlje dvije trećine glasača s visokom ili višom stručnom spremom glasalo je za Zorana Milanovića.

Plenković sada mora neutralizirati pobunu u stranci

U šest od dvanaest županija u kojima je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović pobjedu u gradovima sjedištima odnio je Zoran Milanović: Split, Osijek, Zadar, Karlovac, Sisak i Virovitica. HDZ je nakon ovih izbora postao stranka koja, uz nekoliko iznimaka, većinsku podršku uživa jedino među stanovništvom manjih gradova i naravno brojnih sela, uglavnom u slabije razvijenim županijama. U drugim dijelovima zemlje HDZ u većem broju može računati samo na birače oskudnijega obrazovanja i naravno na sve one koji su bez obzira na vlastitu formalnu naobrazbu, politička uvjerenja i svjetonazor vezani na njegov hranidbeni lanac.

Takva struktura biračkoga tijela HDZ-a jako je daleko od svega što simbolički i na sve druge načine predstavlja Andrej Plenković. Istu strukturu glasačke podrške imaju i mađarski Fidesz i poljski PiS, ali za razliku od njihovih vođa Andrej Plenković, uza sve svoje mane, ne samo da nije populist, nego je uvjereni europejac i globalist. I sada kada je napokon dočekao svojih pet minuta slave zahvaljujući predsjedanju Hrvatske Vijećem Europske unije, on mora trošiti svoje vrijeme na neutraliziranje javne pobune nekolicine viđenijih oponenata u vrhu vlastite stranke. Iako je do sada tvrdio da će se nakon predsjedničkih izbora održati unutarstranački, izgleda da je nakon na njima dobivenih batina promijenio mišljenje jer očito nije previše siguran u njihov krajnji ishod.

Premijer je privatizirao svoju funkciju

Nakon što je Zoran Milanović pobijedio na predsjedničkim izborima premijer Andrej Plenković nije pokazao ni malo koncilijantnosti. Upravo suprotno, javno je izrazio svoj osobni animozitet prema Milanoviću i na taj je način zapravo privatizirao svoju funkciju jer je formalne odnose između predsjednika Republike i predsjednika Vlade opteretio međusobno neraščišćenim računima iz prošlosti.

Izgleda da je očita namjera premijera Plenkovića da od samoga početka novih odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora svoju trenutnu neveliku popularnost unutar stranke i vlastitoga biračkog tijela pokuša povećati javnim sukobom, ili kako je to nazvao, “tvrdom kohabitacijom” s budućim predsjednikom Republike.

Teško da u toj za njega nepotrebnoj i suvišnoj “tvrdoći” može dobiti bilo kakve simpatije izvan kruga vlastitih fanova, ponajviše zbog toga što je Zoran Milanović unaprijed najavio da se nema namjere petljati u nadležnosti i rad Vlade. U proteklih dvadeset godina jedino je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović povremeno gubila javne bitke s premijerima, pa rezultat ove, ako do nje stvarno dođe, ne bi trebao biti dvojben.