Iako se možda činilo da će lišeni predizborne napetosti koja je obilježila cijelu 2020. godinu predsjednik i premijer miroljubivije koegzistirati, ispada da je ovomjesečni izborni trijumf Andreja Plenkovića dodatno podgrijao animozitete dva hrvatska politička brda. Kao da su obojica, lišena zazora od mogućih optužbi za predizborno udaranje kolege po visokoj državnoj funkciji, tek sad skinula rukavice. Ovo je nekoliko točaka u kojima su Milanović i Plenković posljednjih mjeseci dolazili u bliski politički kontakt.
Imenovanja
Nakon Milanovićeve izborne pobjede, Plenković je prkosno najavljivao „tvrdu kohabitaciju“, kao da je htio ići kontra Milanovićevog predizbornog obećanja da će, bude li izabran, premijeru biti “najbolji prijatelj”. Vrlo brzo se pokazalo da tamo gdje im se ovlasti formalno preklapaju, premijer i predsjednik sasvim solidno surađuju.
U prvih pola godine predsjednikovog mandata, usuglašavali su se oko nekoliko ključnih imenovanja, što je, barem prema informacijama koje su došle do javnosti, prošlo bez trzavica. Već u veljači su se dogovorili da viceadmiral Robert Hranj postaje novi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, u ožujku da Hidu Biščevića šalju za veleposlanika u Srbiji, a krajem travnja da Daniel Markić još četiri godine vodi Sigurnosno-obavještajnu agenciju.
Jasenovac, ploča
Kada je u travnju izjavio da HOS-ovu ploču na kojoj je natpis ZDS treba “negdje baciti”, Milanovića su najprije žestoko napali Plenkovićevi najbliži suradnici, dok je on sam neko vrijeme ostao po strani. Predsjednik je pojasnio da izjavom o micanju te spomen-ploče nije htio obezvrijediti žrtvu poginulih pripadnika HOS-a čija su imena na toj ploči, nego prokazati one koji zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali ustaštvo.
Premijer se u javno prepucavanje s predsjednikom uključio tek na obilježavanju obljetnice “Bljeska” u Okučanima 1. svibnja. “Vidjeli ste prije koji dan da je rekao da onu ploču koja je premještena iz Jasenovca treba baciti. Nikad ni od koga od nas nećete čuti da se ploču na kojoj su ispisana imena hrvatskih branitelja treba baciti”, kazao je Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Okučani, Bljesak
S obilježavanja obljetnice operacije “Bljesak” Milanović je naglo otišao nakon što su iz Ureda predsjednika primijetili da su se neki ljudi – koji su bili predviđeni za polaganje vijenaca, dakle, u službenom protokolu – skinuli u majice s natpisom ZDS. Predsjednik je novinarima tada izjavio da u takvim situacijama nema namjeru sudjelovati te da je o svemu izvijestio Plenkovića, ali da je premijer samo slegnuo ramenima.
Milanović je, međutim, shvaćao poziciju Plenkovića. “Ubuduće gdje god bude ovakva situacija, ja u tome neću sudjelovati. Premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju”, kazao je tada predsjednik. Plenković, pak, nije bio nimalo pomirljiv, tvrdio je da Milanovićev potez nije dobar, a kasnije je čak taj njegov odlazak proglasio kukavičlukom. Nije, naravno, uopće jasno što bi tu uopće moglo biti kukavičko.
Dan državnosti
Kada se ove godine Dan državnosti ponovno obilježavao 30. svibnja, predsjednik nije bio nimalo impresioniran. “Zvati ovo Danom državnosti je jako pretenciozno”, kazao je Milanović, nakon što je državni vrh položio vijence na Mirogoju. “Ovo je predizborni skup”, ocijenio je, “obećanje jedne političke garniture koje oni sad ispunjavaju”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radi se, dakako, o obećanju premijera Plenkovića da će nakon 20 godina taj praznik iz lipnja opet preseliti na kraj svibnja, na dan kad je konstituiran prvi višestranački Sabor. Plenkovića je očito prilično pogodilo što je predsjednik ignorirao većinu Vladinog programa proslave. To mu je spočitnuo čak i danas, dva mjeseca kasnije. “(…) onda smo vidjeli minimiziranje, minoriziranje i nesudjelovanje, osim ujutro na Mirogoju, bilo koje aktivnosti na Dan državnosti. Ništa. To je bilo sve. Ništa, osim toga što je bio zajedno s nama na groblju”, žalio se danas premijer novinarima na Milanovića.
Restoranska epizoda
Milanovićeva odluka da neće doći na konstituirajuću sjednicu Sabora nekoliko je dana zaokupljala pozornost medija, a onda je stvar prerasla u neobično prepucavanje Pantovčaka i Banskih dvora o tome tko više vremena provodi u jednom zagrebačkom restoranu.
Iz Milanovićevog su ureda, na medijski upit je li predsjednik za vrijeme te saborske sjednice bio u tom restoranu, pomalo cinično napisali i ovo: „Želite li fotografirati predsjednika Republike na rečenoj lokaciji možete to učiniti svakog šestog petka u mjesecu od 12 do podne. Bilo bi to moguće i češće kada lokal ne bi bio napučen visokim dužnosnicima Vlade i članovima njihove obitelji iz neposredne okolice”. Prva je rečenica naoko besmislena, u drugoj se prepoznao Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer je predsjednikovu reakciju nazvao bizarnom, ali nije objasnio zašto: reakcija iz predsjedničkog ureda može djelovati bizarno ili besmisleno, no to nije slučajno, radi se o citatu iz Alana Forda, kultnog stripa koji je u bivšoj Jugoslaviji bio posebno popularan osamdesetih godina. No, Plenković se osjetio prozvanim, jer živi u blizini spomenutog restorana pa se upustio u tumačenje koliko je puta u mandatu uopće bio tamo.
Ustav i Stožer
Najžešća svađa izbila je oko ljudskih prava – na koji se način smije odlučivati kada se ograničavaju neka temeljna prava, poput prava na kretanje. Milanović smatra da bi odluku o ograničavanju morao donijeti Sabor, kao izabrano tijelo, dvotrećinskom većinom, umjesto da Nacionalni stožer – “paraustavno tijelo”, kako ga naziva – uvodi mjere, a da pritom nema svojevrsni mandat parlamenta.
Taj spor traje već dulje vrijeme, jer je Milanović dosljedan u svom stavu, ali je napetost eskalirala ovog tjedna. Plenković je predsjednikovo inzistiranje ocijenio posljedicom dosade na funkciji koju obavlja i grintanjem, da bi onda skliznuo u vrijeđanje cijele oporbe, te nabrajanje svih stvari koje su ga nervirale kod Milanovića otkad je ovaj postao predsjednik. “Ovo što govorim sada govorim vrlo namjerno, svjesno jer mi se sad već kumuliralo pet mjeseci, slušam i pratim te poteze”, pjenio se premijer. “Davno sam prošao stvari kroz koje on prolazi, možda ga to frustrira”, brzo je uzvratio Milanović. Sve je završilo na “jazavcu“, “haluciniranju” i “yutelovskoj medijskoj školi“. Razmjena replika na temu ustavnosti postupanja Stožera će, sasvim sigurno, imati još nastavaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, kako u ovom trenutku izgleda, nadigravanja i prepucavanja dvojice najistaknutijih hrvatskih političara u ovom desetljeću tek su počela, s rokom trajanja koji ističe tek u dalekoj budućnosti, maglovite 2024. godine.
Izvukli smo pet tema oko kojih su se Plenković i Milanović dosad posvađali. Je li to tek uvod u četiri burne godine?
Plenković i Milanović su danas definitivno skinuli rukavice
Dakle, kako u ovom trenutku izgleda, nadigravanja i prepucavanja dvojice najistaknutijih hrvatskih političara u ovom desetljeću tek su počela, s rokom trajanja koji ističe tek u dalekoj budućnosti, maglovite 2024. godine.
Andrej Plenković i Zoran Milanović su, malo tko se s tim neće složiti, dva političara koja su najviše obilježila posljednjih desetak godina u Hrvatskoj. Dolaze sa suprotstavljenih političkih opcija, obojica su izražene političke osobnosti, a ove godine su i ubilježili velike i važne izborne pobjede (naredni predsjednički i parlamentarni izbori su na rasporedu tek 2024. godine). Prilično je, stoga, bilo očekivano da će povremeno između njih dvojice sijevati iskre koje, pak, posljednjih dana podsjećaju i na – vatromet.
Iako se možda činilo da će lišeni predizborne napetosti koja je obilježila cijelu 2020. godinu predsjednik i premijer miroljubivije koegzistirati, ispada da je ovomjesečni izborni trijumf Andreja Plenkovića dodatno podgrijao animozitete dva hrvatska politička brda. Kao da su obojica, lišena zazora od mogućih optužbi za predizborno udaranje kolege po visokoj državnoj funkciji, tek sad skinula rukavice. Ovo je nekoliko točaka u kojima su Milanović i Plenković posljednjih mjeseci dolazili u bliski politički kontakt.
Imenovanja
Nakon Milanovićeve izborne pobjede, Plenković je prkosno najavljivao „tvrdu kohabitaciju“, kao da je htio ići kontra Milanovićevog predizbornog obećanja da će, bude li izabran, premijeru biti “najbolji prijatelj”. Vrlo brzo se pokazalo da tamo gdje im se ovlasti formalno preklapaju, premijer i predsjednik sasvim solidno surađuju.
U prvih pola godine predsjednikovog mandata, usuglašavali su se oko nekoliko ključnih imenovanja, što je, barem prema informacijama koje su došle do javnosti, prošlo bez trzavica. Već u veljači su se dogovorili da viceadmiral Robert Hranj postaje novi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, u ožujku da Hidu Biščevića šalju za veleposlanika u Srbiji, a krajem travnja da Daniel Markić još četiri godine vodi Sigurnosno-obavještajnu agenciju.
Jasenovac, ploča
Kada je u travnju izjavio da HOS-ovu ploču na kojoj je natpis ZDS treba “negdje baciti”, Milanovića su najprije žestoko napali Plenkovićevi najbliži suradnici, dok je on sam neko vrijeme ostao po strani. Predsjednik je pojasnio da izjavom o micanju te spomen-ploče nije htio obezvrijediti žrtvu poginulih pripadnika HOS-a čija su imena na toj ploči, nego prokazati one koji zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali ustaštvo.
Premijer se u javno prepucavanje s predsjednikom uključio tek na obilježavanju obljetnice “Bljeska” u Okučanima 1. svibnja. “Vidjeli ste prije koji dan da je rekao da onu ploču koja je premještena iz Jasenovca treba baciti. Nikad ni od koga od nas nećete čuti da se ploču na kojoj su ispisana imena hrvatskih branitelja treba baciti”, kazao je Plenković.
Okučani, Bljesak
S obilježavanja obljetnice operacije “Bljesak” Milanović je naglo otišao nakon što su iz Ureda predsjednika primijetili da su se neki ljudi – koji su bili predviđeni za polaganje vijenaca, dakle, u službenom protokolu – skinuli u majice s natpisom ZDS. Predsjednik je novinarima tada izjavio da u takvim situacijama nema namjeru sudjelovati te da je o svemu izvijestio Plenkovića, ali da je premijer samo slegnuo ramenima.
Milanović je, međutim, shvaćao poziciju Plenkovića. “Ubuduće gdje god bude ovakva situacija, ja u tome neću sudjelovati. Premijera i predsjednika Sabora razumijem, oni moraju”, kazao je tada predsjednik. Plenković, pak, nije bio nimalo pomirljiv, tvrdio je da Milanovićev potez nije dobar, a kasnije je čak taj njegov odlazak proglasio kukavičlukom. Nije, naravno, uopće jasno što bi tu uopće moglo biti kukavičko.
Dan državnosti
Kada se ove godine Dan državnosti ponovno obilježavao 30. svibnja, predsjednik nije bio nimalo impresioniran. “Zvati ovo Danom državnosti je jako pretenciozno”, kazao je Milanović, nakon što je državni vrh položio vijence na Mirogoju. “Ovo je predizborni skup”, ocijenio je, “obećanje jedne političke garniture koje oni sad ispunjavaju”.
Radi se, dakako, o obećanju premijera Plenkovića da će nakon 20 godina taj praznik iz lipnja opet preseliti na kraj svibnja, na dan kad je konstituiran prvi višestranački Sabor. Plenkovića je očito prilično pogodilo što je predsjednik ignorirao većinu Vladinog programa proslave. To mu je spočitnuo čak i danas, dva mjeseca kasnije. “(…) onda smo vidjeli minimiziranje, minoriziranje i nesudjelovanje, osim ujutro na Mirogoju, bilo koje aktivnosti na Dan državnosti. Ništa. To je bilo sve. Ništa, osim toga što je bio zajedno s nama na groblju”, žalio se danas premijer novinarima na Milanovića.
Restoranska epizoda
Milanovićeva odluka da neće doći na konstituirajuću sjednicu Sabora nekoliko je dana zaokupljala pozornost medija, a onda je stvar prerasla u neobično prepucavanje Pantovčaka i Banskih dvora o tome tko više vremena provodi u jednom zagrebačkom restoranu.
Iz Milanovićevog su ureda, na medijski upit je li predsjednik za vrijeme te saborske sjednice bio u tom restoranu, pomalo cinično napisali i ovo: „Želite li fotografirati predsjednika Republike na rečenoj lokaciji možete to učiniti svakog šestog petka u mjesecu od 12 do podne. Bilo bi to moguće i češće kada lokal ne bi bio napučen visokim dužnosnicima Vlade i članovima njihove obitelji iz neposredne okolice”. Prva je rečenica naoko besmislena, u drugoj se prepoznao Plenković.
Premijer je predsjednikovu reakciju nazvao bizarnom, ali nije objasnio zašto: reakcija iz predsjedničkog ureda može djelovati bizarno ili besmisleno, no to nije slučajno, radi se o citatu iz Alana Forda, kultnog stripa koji je u bivšoj Jugoslaviji bio posebno popularan osamdesetih godina. No, Plenković se osjetio prozvanim, jer živi u blizini spomenutog restorana pa se upustio u tumačenje koliko je puta u mandatu uopće bio tamo.
Ustav i Stožer
Najžešća svađa izbila je oko ljudskih prava – na koji se način smije odlučivati kada se ograničavaju neka temeljna prava, poput prava na kretanje. Milanović smatra da bi odluku o ograničavanju morao donijeti Sabor, kao izabrano tijelo, dvotrećinskom većinom, umjesto da Nacionalni stožer – “paraustavno tijelo”, kako ga naziva – uvodi mjere, a da pritom nema svojevrsni mandat parlamenta.
Taj spor traje već dulje vrijeme, jer je Milanović dosljedan u svom stavu, ali je napetost eskalirala ovog tjedna. Plenković je predsjednikovo inzistiranje ocijenio posljedicom dosade na funkciji koju obavlja i grintanjem, da bi onda skliznuo u vrijeđanje cijele oporbe, te nabrajanje svih stvari koje su ga nervirale kod Milanovića otkad je ovaj postao predsjednik. “Ovo što govorim sada govorim vrlo namjerno, svjesno jer mi se sad već kumuliralo pet mjeseci, slušam i pratim te poteze”, pjenio se premijer. “Davno sam prošao stvari kroz koje on prolazi, možda ga to frustrira”, brzo je uzvratio Milanović. Sve je završilo na “jazavcu“, “haluciniranju” i “yutelovskoj medijskoj školi“. Razmjena replika na temu ustavnosti postupanja Stožera će, sasvim sigurno, imati još nastavaka.
Dakle, kako u ovom trenutku izgleda, nadigravanja i prepucavanja dvojice najistaknutijih hrvatskih političara u ovom desetljeću tek su počela, s rokom trajanja koji ističe tek u dalekoj budućnosti, maglovite 2024. godine.