Već 3. lipnja Odbor za zaštitu ljudskih prava kojeg vodi Igor Bavčar organizira prosvjede u kojima će osim oslobađanja aktivista tražiti demokratske promjene i političke reforme. Na dan izricanja presude 27. srpnja pred vojnim je sudom u Roškoj ulici, koji će četvorku osuditi na zatvorske kazne, prosvjedovalo više desetaka tisuća građana.

Prošao u svaki saziv parlamenta od osamostaljenja Slovenije

Bilo je to jedan od ključnih događaja u rasplitanju jugoslavenske krize te kulminacija tenzija između slovenske civilne scene i tadašnjeg vrha SFRJ i JNA. Tri desetljeća od događaja u kojem će njegovo uhićenje biti katalizator onog što se danas naziva Slovensko proljeće, Janez Janša najizgledniji je pobjednik parlamentarnih izbora u Sloveniji.

U predizbornoj je kampanji govorio da se, iako su iznevjerene neke ideje iz vremena osamostaljivanja, ponovno osjeća “miris i energija” tog proljeća. Ankete pokazuju da će Janša postati jedini slovenski političar koji je prošao u svaki saziv parlamenta od osamostaljenja Slovenije. Bit će prvi takav političar u zemlji koja je uvijek bila prva: prva je izašla (iz Jugoslavije), prva ušla (u Europsku uniju), prva uvela (euro), prva se gospodarski oporavila.

Na desetu godišnjicu tih zbivanja Janša je kritizirao tadašnji državni vrh što je zanemario događaj, marginalizirao njihov doprinos i nije primjereno obilježio proces u kojem je slovenski narod “prvi put postao svjestan da su ljudska prava nešto univerzalno”.

U jednom danu 20.000 ljudi izbrisano iz registra državljana

Te će iste 1998. godine, Igor Mekina, jedan od najuglednijih slovenskih novinara, uz obljetnicu procesa protiv četvorice objaviti tekst naslovljen “Peta žrtva procesa”. Otkrit će kako je jedan od sudionika bez suđenja osuđen na doživotan gubitak svojih građanskih i socijalnih prava. Nepoznata je žrtva procesa u kojem je pod represijom vojnih vlasti bilo civilno društvo, pisao je Mekina, građanin B. M. Tom je umirovljenom službeniku vojnih službi sigurnosti koji je sudjelovao u tom procesu slovenski MUP odbilo molbu za državljanstvo navodeći da bi njegov prijem u državljanstvo Republike Slovenije predstavljao opasnost za sigurnost države.

Odluka je donesena na temelju mišljenja vojne obavještajne službe pod Ministarstvom obrane kojem je na čelu bio Janez Janša. Opisavši to kao Janšinu vendetu, novinar Mekina isticao je da je odluka apsurdna jer je B. M. bez suda osuđen na trajni gubitak državljanstva, na doživotni gubitak mirovine i ostalih socijalnih prava, odnosno na “kaznu kojom su se nekada služili samo najgori totalitaristički sistemi”.

Bavčar je početkom devedesetih bio Janšin kolega u prvoj slovenskoj vladi. Janša kao ministar obrane i Bavčar kao ministar unutarnjih poslova, vodit će iz Cankarjeva doma i desetodnevni slovenski rat u ljeto 1991. Nakon toga će Bavčar postati glavni dizajner projekta brisanja ne-Slovenaca, najmasovnijeg kršenja ljudskih prava u Sloveniji kada je administrativnim potezom u jednom danu oko 20.000 građana izbrisano iz registra državljana.

Janša se uporno bori protiv Jugoslavije, Tita, Udbe…

Iako je Bavčar, kao prvi policajac Slovenije vodio ovu operaciju, pravi otac ideje čišćenja dežele od pridošlica iz drugih republika bio je Jože Pučnik, lider koalicije Demos koja je donijela pobjedu na prvim demokratskim izborima. On je u jednom govoru najavio da bi se proces odcjepljenja Slovenije od Jugoslavije mogao iskoristi i kao prilika za uvođenje mjera pri dodjeli državljanstva.

Pučnika, oca slovenske državnosti, na čelu Slovenske demokratske stranke naslijedio je 1993. Janez Janša i otada je već četvrt stoljeća vodi čvrstom rukom. Iako je Janšin SDS po mnogo čemu sličan HDZ-u, stranačka baza najjače hrvatske stranke podsjeća po svojoj (ne)disciplini i brzini smjenjivanja lidera stranke na razuzdane anarhiste i hipike s Woodstocka u odnosu na SDS. Janša je preživio sve korupcijske afere i izborne poraze dok je u istom razdoblju HDZ smaknuo Sanadera, Kosor, Karamarka, a rado bi i Plenkovića. No, južnjaci, pridošlice, čefurji i ostali ne-Slovenci godinama su već opće mjesto Janšine retorike i ostalih prvaka Slovenske demokratske stranke (SDS).

Jugoslavija je za Janšu neprijatelj protiv kojeg se bori od prvog dana svog političkog angažmana pa i desetljećima otkako je ta država propala. Zna reći, kao u govoru na Danu državnosti 2013., da Slovenija propada jer u njoj ima previše Jugoslavije, te da će propadati još više ako se Jugoslavija i dalje bude uvozila. Među stalne neprijatelje ubraja Milana Kučana, Udbu, crvenu zvijezdu i Tita. Kada Lidl na svoje police stavi craft pivo koje se prodaje pod imenom Tito, Jovanka ili Broz poziva na bojkot tog trgovačkog lanca.

Strani mediji ga prestavljaju kao slovenskog Viktora Orbana

Kada su ga uoči ove izborne nedjelje predstavljali u stranim medijima, uredništva su svojim čitateljima ponudila jednostavan ključ za razumijevanje. Janez Janša je slovenski Viktor Orban, pisali su. “U kampanji tvrdi da će isušiti močvaru, političke protivnike vrijeđa na Twitteru, kombinira populističke mjere i antimigracijske poruke. Ali on nije Donald Trump niti mađarski Viktor Orbán. On je Janez Janša, bivši slovenski premijer čija Slovenska demokratska stranka vodi u anketama uoči parlamentarnih izbora”, napisao je The Guardian.

Povlačeći paralelu s mađarskim premijerom navodili su ne samo kao biografski podatak da je od disidenta u vrijeme komunizma postao desničar, nego su i tvrdili kako se u kampanji služi klasičnim Orbanovim formulama potičući strah od migranata te ponavljajući da su glavna prijetnja slovenskoj državi komunisti, liberali i naravno izbjeglice. Na predizbornim je plakatima njegove stranke pisalo da svaki ilegalni migrant slovenske porezne obveznike košta 1963 eura na mjesec, premda je riječ o neistini. Na velikom predizbornom skupu u Celju, Orban mu je dao snažnu podršku rekavši da je Janša jamac opstanka slovenskoga naroda te ponovio da Europa mora zaštititi svoj kršćanski identitet.

Osim gromke podrške, slovenski su mediji pisali da je Orban slovenskog kolegu pomogao i financijskom injekcijom. Navodilo se kako su mađarski poduzetnici bliski premijeru Orbanu, u slovenske medije bliske Janšinom SDS-u, neposredno uoči početka predizborne kampanje investirali 800 tisuća eura. Janša je u zadnjim izjavama prije izborne šutnje negirao navode o netransparentnosti svoje kampanje, te aferu pripisao političkim protivnicima. Ključno pitanje jesu li tako financirali kampanju njegove stranke, budući da zakon ne dopušta financiranje stranaka iz inozemstva, nije mu previše naškodilo.

Bio je protagonist dvije ozbiljne afere u Sloveniji

Ti navodi slabo su uzdrmali discipliniranu Janšinu biračku bazu. Napokon, na političku se scenu vraćao i kad je bio puno jače (i financijski težim skandalima) kompromitiran. Janša je glavni protagonist dvije velike afere u Sloveniji. Takozvana “oružarna afera”, kako je nazvana prodaja oružja iz devedesetih Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je bio slovenski ministar obrane nikada do kraja nije rasvijetljena. Oružje je početkom napustilo skladišta JNA, ali slovenska javnost nikad nije saznala tko se obogatio na prodaji oružja napadnutoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Milan Kučan, bivši slovenski predsjednik, prodaju oružja je nazvao majkom svih afera.

Godine 2008. izbila je afera Patria, koja je ozbiljno utjecala na izbore 2008., 2011., te izvanredne izbore 2014. Tada je Janša drugi put u životu završio u zatvoru. Stavljalo mu se na teret da je, dok je bio premijer, prihvatio obećano mito od finske kompanije Patria za sklapanje astronomski visokog ugovora o nabavi oklopnih vozila. Taj je ugovor bio težak 278 milijuna eura. Ustavni je sud utvrdio da nisu dokazane optužbe na Janšin račun te da mu je bilo kršeno pravo na pošteno suđenje, a onda je slučaj dospio u zastaru. Kada je stigla vijest o zastari, Janša je reagirao riječima kako se “veliki pucanj iz Murgla (rezidencijalno ljubljansko naselje u kojem živi Kučan) rasplinuo”.

‘Ali taj Janša je… On se meni ne čini baš sasvim uravnotežen’

Osim Kučana, komunista, ljevice, novinara koji su potpisali peticiju optužujući ga za cenzuru, “degeneriranih umjetnika”, Udbe, “lijevog fašizma” kojim upravljaju “stričevi iz pozadine” i kojima se moguće suprotstaviti samo vojskom i policijom, opsežan je popis neprijatelja koje Janša smatra preprekom slovenskom napretku. Kada je u dva navrata dolazio na mjesto premijera nije se libio poduzeti temeljite čistke i sječe kadrova. Zahvaća tada sve poluge vlasti – od javnih poduzeća, komisija, pravosudnih tijela do medija. Kada dođe na vlast, pokazao je već dva puta, nemilosrdan je i operativan u provođenju svojih zamisli.

Hrvatska nije bila u žiži predizborne kampanje, budući da Janša vjeruje kako je arbitražnim sporazumom Slovenija zapravo više izgubila. Nije jasno hoće li, postane li premijer, maksimalizirati teritorijalne zahtjeve. Prije osam su godina kamere Nove TV na jednom svečanoj tribini uhvatile hrvatske državnike Jadranku Kosor, tadašnju premijerku, Ivu Josipovića i Stjepana Mesića u došaptavanju. “Ali taj Janša je… On se meni ne čini baš sasvim uravnotežen”, rekao je bivši hrvatski predsjednik Mesić, a Kosor dodala da se ne boji Janšinih prijetnji da bi slovenski parlament mogao reći ‘ne’ ratifikaciji hrvatskog pristupnog ugovora.

Mesić je dan kasnije novinarima tvrdio da je mislio kako je Janšina politika neuravnotežena. No od devedesetih Janša ima uvijek iste neprijatelje i većinom iste saveznike.