Postoje godine u kojima se očekuje politička mlaka vodica. Na kalendaru nisu izbori, nova vlast se tek uspostavila i koalicijski partneri se na tiskovnim konferencijama gledaju sa čežnjom u očima. Pa se onda odjednom sve pretvori u potpuni kaos. Recimo, 2016. godina, u kojoj nisu trebali biti održani niti jedni izbori i u kojima je, sjećate se, svježa i stručna Vlada HDZ-a i Mosta trebala provoditi #samoreforme.
Piše joj u kalendaru
I evo nas danas, nakon dvije godine političke stabilnosti, s reformama koje su se uglavnom svele na povratak 30. svibnja na listu državnih praznika, u godini za koju se odmah može reći da će biti i dramatična i dugoročno presudna. Ove 2020.-e sasvim sigurno neće biti mira i stabilnosti – piše joj već u kalendaru.
Već u nedjelju, petog siječnja, birači odgovaraju na pitanje on ili ona – hoće li Zoran Milanović ili Kolinda Grabar-Kitarović voditi zemlju narednih pet godina. I taj odabir će značajno odrediti opću društveno atmosferu u prvoj polovici desetljeća. Jer, eventualna pobjeda sadašnje predsjednice bio bi vrlo značajan signal da će zemljom nastaviti dominirati HDZ i politička desnica, dok bi Milanovićev trijumf otvorio pukotinu u brižno (o)kupljenoj političkoj stabilnosti Andreja Plenkovića.
Bitka za HDZ
A već od 6. siječnja kreće novi politički rock’n’roll. Počinje ozbiljnije zbijanje redova pred unutarstranačke izbore u HDZ-u. Jasno je da će nedjeljni rezultat utjecati i na ovu priču. Pobijedi li Grabar-Kitarović, zvjezdana prašina s Pantovčaka koju će udahnuti i predsjednik stranke trebala bi mu omogućiti mirniju obranu mandata.
No, padne li predsjednica, a u njenu fotelju zasjedne političar s lijevog centra, premijer će se itekako morati pomučiti da ostane na čelu stranke koju je u sedam mjeseci odveo do pirove pobjede na EU izborima i gubitka dužnosti koju je obnašao Franjo Tuđman. Bitka za HDZ će pritom biti daleko manje javna od međustranačkih utakmica, što znači vjerojatno i prljavija, s mnogo teže uočljivih niskih udaraca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedjelja kad je došao Karamarko
Za razliku od predsjedničkih izbora, čiji ishod će odrediti dio društvene atmosfere, utakmica za mjesto šefa HDZ-a igra se zbog gole moći. Predsjednik najveće stranke ima ogroman utjecaj na sve moguće političke i gospodarske procese, a njegov politički habitus i djelovanje umnogome određuje i pravac razvoja, ili – kako smo nažalost često gledali zadnjih godina – degradacije i neovisnih institucija i cijelog društva. Uostalom, svibanj 2012. godine je bio možda ključan za političku i društvenu scenu ove zemlje u cijelom desetljeću. Tad je, naime, za šefa HDZ-a izabran Tomislav Karamarko.
Naposljetku, vjerojatno negdje najesen, održat će se i najvažniji izbori u hrvatskom političkom sustavu – parlamentarni. Ta kampanja krenut će vjerojatno već nakon što se u nedjelju zaključaju birališta.
Za jedan mandat viška
Parlamentarni izbori duga su i iscrpljujuća utrka, na kojoj svaka lista ima 140 kandidata i u kojoj je konačna nagrada vlast u zemlji. Predsjednik Republike, uz nekoliko ne pretjerano ključnih ovlasti može samo utjecati na opću atmosferu, šef HDZ-a može završiti i kao šampion oporbe, no pobjednik parlamentarnih izbora je taj koji će doista (uz, sasvim je izvjesno, koalicijske partnere) pisati pravila i oblikovati zemlju do kraja danas još tako daleke 2024. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, parlamentarni izbori su glavna nagrada u demokratskim zemljama i nije čudno da će cijela godina koja je tek počela biti obojena bjesomučnom utrkom Davora Bernardića i predsjednika HDZ-a (Andreja Plenkovića?) za barem jednim saborskim mandatom viška. Ako vam je dosta politike, 2020. godinu bi bilo najbolje – preskočiti. Svima ostalima, dobro došli na teško ponovljivi party koji upravo počinje.
Jasmin Klarić analizira politički party koji počinje: Ovo će biti dramatična i dugoročno presudna godina
Dosta vam je politike? Pa tek smo krenuli. Pred nama je višestruko izborna 2020. godina
Evo nas danas, nakon dvije godine političke stabilnosti, s reformama koje su uglavnom svele na povratak 30. svibnja na listu državnih praznika, u godini za koju se odmah može reći da će biti i dramatična i dugoročno presudna. Ove 2020.-e sasvim sigurno neće biti mira i stabilnosti - piše joj već u kalendaru.
Postoje godine u kojima se očekuje politička mlaka vodica. Na kalendaru nisu izbori, nova vlast se tek uspostavila i koalicijski partneri se na tiskovnim konferencijama gledaju sa čežnjom u očima. Pa se onda odjednom sve pretvori u potpuni kaos. Recimo, 2016. godina, u kojoj nisu trebali biti održani niti jedni izbori i u kojima je, sjećate se, svježa i stručna Vlada HDZ-a i Mosta trebala provoditi #samoreforme.
Pa se sve raspalo u plamenu sveopćeg političkog rata koji je progutao i Tomislava Karamarka i Vladu Tihomira Oreškovića, a nakon izbora i tadašnju političku budućnost Zorana Milanovića. Imali smo prvi pad Vlade, prve prave krizne izvanredne izbore i novu koaliciju Mosta i HDZ-a, koja se, eto, već u godini poslije raspala poput kule od karata. Pa se pred novom Vladom, HDZ-a i HNS-a prostiralo dvije godine mira (do europskih izbora 2019. godine) u kojima se očekivalo da procvatu, pa… reforme.
Piše joj u kalendaru
I evo nas danas, nakon dvije godine političke stabilnosti, s reformama koje su se uglavnom svele na povratak 30. svibnja na listu državnih praznika, u godini za koju se odmah može reći da će biti i dramatična i dugoročno presudna. Ove 2020.-e sasvim sigurno neće biti mira i stabilnosti – piše joj već u kalendaru.
Već u nedjelju, petog siječnja, birači odgovaraju na pitanje on ili ona – hoće li Zoran Milanović ili Kolinda Grabar-Kitarović voditi zemlju narednih pet godina. I taj odabir će značajno odrediti opću društveno atmosferu u prvoj polovici desetljeća. Jer, eventualna pobjeda sadašnje predsjednice bio bi vrlo značajan signal da će zemljom nastaviti dominirati HDZ i politička desnica, dok bi Milanovićev trijumf otvorio pukotinu u brižno (o)kupljenoj političkoj stabilnosti Andreja Plenkovića.
Bitka za HDZ
A već od 6. siječnja kreće novi politički rock’n’roll. Počinje ozbiljnije zbijanje redova pred unutarstranačke izbore u HDZ-u. Jasno je da će nedjeljni rezultat utjecati i na ovu priču. Pobijedi li Grabar-Kitarović, zvjezdana prašina s Pantovčaka koju će udahnuti i predsjednik stranke trebala bi mu omogućiti mirniju obranu mandata.
No, padne li predsjednica, a u njenu fotelju zasjedne političar s lijevog centra, premijer će se itekako morati pomučiti da ostane na čelu stranke koju je u sedam mjeseci odveo do pirove pobjede na EU izborima i gubitka dužnosti koju je obnašao Franjo Tuđman. Bitka za HDZ će pritom biti daleko manje javna od međustranačkih utakmica, što znači vjerojatno i prljavija, s mnogo teže uočljivih niskih udaraca.
Nedjelja kad je došao Karamarko
Za razliku od predsjedničkih izbora, čiji ishod će odrediti dio društvene atmosfere, utakmica za mjesto šefa HDZ-a igra se zbog gole moći. Predsjednik najveće stranke ima ogroman utjecaj na sve moguće političke i gospodarske procese, a njegov politički habitus i djelovanje umnogome određuje i pravac razvoja, ili – kako smo nažalost često gledali zadnjih godina – degradacije i neovisnih institucija i cijelog društva. Uostalom, svibanj 2012. godine je bio možda ključan za političku i društvenu scenu ove zemlje u cijelom desetljeću. Tad je, naime, za šefa HDZ-a izabran Tomislav Karamarko.
Naposljetku, vjerojatno negdje najesen, održat će se i najvažniji izbori u hrvatskom političkom sustavu – parlamentarni. Ta kampanja krenut će vjerojatno već nakon što se u nedjelju zaključaju birališta.
Za jedan mandat viška
Parlamentarni izbori duga su i iscrpljujuća utrka, na kojoj svaka lista ima 140 kandidata i u kojoj je konačna nagrada vlast u zemlji. Predsjednik Republike, uz nekoliko ne pretjerano ključnih ovlasti može samo utjecati na opću atmosferu, šef HDZ-a može završiti i kao šampion oporbe, no pobjednik parlamentarnih izbora je taj koji će doista (uz, sasvim je izvjesno, koalicijske partnere) pisati pravila i oblikovati zemlju do kraja danas još tako daleke 2024. godine.
Ukratko, parlamentarni izbori su glavna nagrada u demokratskim zemljama i nije čudno da će cijela godina koja je tek počela biti obojena bjesomučnom utrkom Davora Bernardića i predsjednika HDZ-a (Andreja Plenkovića?) za barem jednim saborskim mandatom viška. Ako vam je dosta politike, 2020. godinu bi bilo najbolje – preskočiti. Svima ostalima, dobro došli na teško ponovljivi party koji upravo počinje.