Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Jasno da bi Boras nakon novog skandala trebao odstupiti. No on je samo simbol dugogodišnjeg stanja na sveučilištu

Valja biti iskren i priznati da su se kroz desetljeća mijenjali samo stupnjevi skandaloznosti Sveučilišta u Zagrebu

Uostalom, kakvo je to Sveučilište u Zagrebu, čiji međunarodni status, doslovno, varira između 401. i 1000. mjesta, i kome takvo Sveučilište u Zagrebu zapravo koristi; hrvatskom gospodarstvu, državnoj upravi, visokoj politici ili modernoj umjetnosti? Čisto sumnjamo.

Rektor Boras s obitelji, dakle, ljetuje u dubrovačkom apartmanu Sveučilišta u Zagrebu, koji je, apartman, sam rektor dao preurediti sveučilišnim novcem. Riječ o samo jednom od niza skandala, koji se povezuju sa šefom zagrebačkog Sveučilišta. Neki su sitno ili krupnije koristoljubivi.

Drugi su tipičan primjer jadnog političkog ulizivanja, kao svojedobna inicijativa, koju je gospodin Boras podržao, da se Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat. Treći su pak povezani s uslužnošću prema jednoj do prevladavajućih ideologija u hrvatskom društvu, ali, opet, i sa snažnim koristoljubljem.

Naime, rektor Boras, još dok je bio dekan Filozofskog fakulteta, pokušao je spojiti Filozofski i Teološki fakultet, dijelom zato da bi se svidio onim društvenim skupinama koje zagovaraju krajnji konzervativizam i klerikalizaciju društva, ali i zato da bi osigurao glas Teološkog fakulteta u reizboru za rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Desetljetna skandaloznost Sveučilišta u Zagrebu

Sama činjenica da čovjek koji je želio ukinuti ovakav Filozofski fakultet, koji je podržavao počasni doktorat za Milana Bandića, političara kojem se sudi zbog ozbiljnog kriminala: sama činjenica da takav čovjek može biti na čelu zagrebačkog Sveučilišta, dovoljno govori o tužnoj situaciji na Sveučilištu.
Skandalčić s dubrovačkim apartmanom u tom je kontekstu tek povod za Borasov impeachment.

No, valja biti iskren i priznati da je sadašnje stanje najveće hrvatske obrazovne i znanstvene institucije, koje simboliziraju postupci rektora Borasa, zapravo naslijeđeno, te da su se kroz desetljeća mijenjali samo stupnjevi skandaloznosti Sveučilišta u Zagrebu.

Primjerice, što je Sveučilište poduzelo 1972.godine, kad su poslije pada Hrvatskog proljeća pohapšeni brojni studenti, kao i neki profesori? Što je Sveučilište učinilo kad je Stipe Šuvar u sedamdesetim godinama ukinuo gimnazije? Kako je Sveučilište reagiralo na drugi val represije protiv hrvatskih političkih disidenata, koji je počeo poslije Titove smrti?

Borba za povlastice ugodnog sveučilišnog života

I je li, organizirano, institucionalno, javno djelovalo protiv formiranja velikosrpskog nacionalističkog pokreta, sredinom i krajem osamdesetih, koji je, uostalom, doveo do svih ratova na području bivše Jugoslavije? Naravno da nije.

Sveučilište u Zagrebu u svojoj je novijoj povijesti duboko obilježeno podilaženjem trenutnim nositeljima moći (s iznimkom razdoblja potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih godina), te unutarnjom borbom pojedinaca i interesno-ideoloških grupa za razne povlastice sveučilišnog života, poput napredovanja u zvanjima, laganog polaganja doktorata, promoviranja vlastitih udžbenika kao obaveznih, i mnogočega drugog što život pojedinih sveučilišnih nastavnika može učiniti ugodnijim.

Tu se, naglasimo, uglavnom ne radi o ozbiljno velikom novcu, kakav se okreće u biznisu ili u političkoj korupciji (premda postoje iznimke). Tu je, naprosto, riječ o nizu manjih pogodnosti, koje traju cijelu sveučilišnu karijeru i koje prokazuju Sveučilište u Zagrebu, kao instituciju kojoj je korupcija inherentna. Što je, zapravo, golemi društveni problem.

Od ovakvog Sveučilišta šire društvo nema ništa

Prvo, opća razina znanja u Hrvatskoj sve je niža, osobito u društvenim područjima. Drugo, korupcija se klincima od osamnaeste ili devetnaeste godine, otkako upišu fakultet, prikazuje kao široko prihvatljiv model društvenog ponašanja. Otkud je, pobogu , stigla ova poplava lažnih diploma? Treće, bilo koje sveučilište , koje šuti o ključnim društvenim, političkim i vrijednosnim problemima, i koje konstantno podilazi lokalnim i državnim vlastima nije sveučilište, nego tek servis za kakvo takvo obrazovanje.

Četvrto, kakvo je to Sveučilište u Zagrebu, čiji međunarodni status, doslovno, varira između 401. i 1000. mjesta, i kome takvo Sveučilište u Zagrebu zapravo koristi; hrvatskom gospodarstvu, državnoj upravi, visokoj politici ili modernoj umjetnosti? Čisto sumnjamo.

Rektor Boras svakako bi, i u svjetlu dubrovačkog skandala, trebao napustiti svoju dužnost. Problem je, ponovimo, u tome što gospodin Boras vrlo precizno simbolizira dugogodišnje stvarno stanje na Sveučilištu u Zagrebu.

Ivan Violić
Telegram autor
86 članaka Više o autoru
Više s weba