Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Je li predsjednica Europske komisije u pravu kad predviđa solidarnu Europu nakon korone

Što možemo iščitati iz autorskog teksta Ursule von der Leyen namijenjenog europskoj javnosti

Svima je manje-više jasno kako će svijet nakon pandemije biti bitno drukčiji od svijeta prije nje, ali također i da nije nimalo izvjesno u kojem će se smjeru razviti. Ključno je pitanje idemo li ka nekom tipu novog totalitarnog društva baziranog na iliberalnoj demokraciji ili prema solidarnosti kao temelju države, društva, Europske unije pa i svijeta u konačnici.

Autorski tekst namijenjen europskoj javnosti koji je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila ovog vikenda dobro došao je potez iz više razloga. S jedne strane jer pokazuje da u vodstvu Europske unije nakon početnog šoka i paraliziranosti koju je pratilo pojedinačno snalaženje članica pa čak i jedan vid sebičnosti, očito postoje svijest o potrebi zajedničkog djelovanja, ali i još bitnije, svijest o drukčijoj EU u budućnosti.

Isto tako, budući da ovaj vid obraćanja javnosti dolazi nakon političke odluke o znatnoj ekonomskoj pomoći članicama, možemo ga djelomično shvatiti i kao čin otvaranja birokratskih institucija Europske unije prema građanima, što je apsolutna novost. Konačno, čitav niz novih pozitivnih momenata bilježimo i u samom sadržaju teksta.

Hoćemo li svjedočiti dubinskom zaokretu filozofije?

Svima je manje-više jasno kako će svijet nakon pandemije biti bitno drukčiji od svijeta prije nje, ali također i da nije nimalo izvjesno u kojem će se smjeru razviti. Ključno je pitanje idemo li ka nekom tipu novog totalitarnog društva baziranog na iliberalnoj demokraciji ili prema solidarnosti kao temelju države, društva, Europske unije pa i svijeta u konačnici. Upravo zato je tekst predsjednice Europske komisije bitan jer u svom sadržaju naglašava solidarnost kao temelj budućih odnosa. Pretoče li se ove dobre želje u stvarnost svjedočit ćemo dubinskom zaokretu u filozofiji Europske unije i posebno aktualne vladajuće politike u njoj.

Naime, prošle godine održani izbori za Europski parlament jesu spriječili bitno jačanje ekstremne desnice, ali je cijena toga bila u tome da su demokršćani i konzervativci usvojili dio njihove retorike, što se na koncu pretočilo u to da se čak i na razini komisije počelo institucionalno brinuti o očuvanju europskog načina života.

Pored toga građani Europe niti parlament, niti ostale institucije EU nisu istinski doživljavali kao njihove u demokratskom smislu, u čemu je maksimalna birokratizacija EU-a i odbijanje nacionalnih država da Unija postane više integrirana itekako pomogle. Na koncu, iza lijepe fasade multikulturalizma, europskih vrijednosti i ostalih javno proklamiranih priča, Europska unija je puno više bila posvećena isključivo rastu ekonomije, ostajući neosjetljiva za pitanja solidarnosti i jednakosti njenih članica.

Koliko su šanse da zaokret bude trajan?

Stoga činjenica da se Ursula von der Leyen zapravo ispričava zbog kasnog reagiranja, navodi kako se sada događa nešto što se nije događalo nikad prije, misleći na izravne financijske intervencije za sanaciju posljedica krize, zaziva solidarnost kao temelj Europe i govori o spašavanju radnih mjesta pa čak i o pomoći za samozaposlene, predstavlja istinski revolucionaran čin u odnosu na ponašanje Europske unije prije svega ovoga.

Koliko god možemo biti opravdano sumnjičavi oko toga hoće li ovaj zaokret biti trajan ili ostati jednokratan, velike su šanse da bude trajan. Lako je moguće da se sada u Europi dogodi ono što je Ken Loach prikazao u dokumentarnom filmu o duhu 1945. u Velikoj Britaniji, odnosno da će građani osvijestiti solidarnost kao ključnu potrebu budućih politika.

U svemu tome nije nevažno, posebno nakon Macronovog vrlo problematičnog ranijeg stava, što je, upravo u jeku pandemije otvoren prostor za pridruživanje Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Koliko god sve to skupa bilo stidljivo i uz dovoljno manevarskog prostora za uzmak, činjenica je da je otvoren prostor za optimističniju budućnost jednako Europske unije, koliko i našeg neposrednog okruženja i bilo bi više nego tragično da se ta prilika opet propusti.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
157 članaka Više o autoru
Više s weba