Budimo ozbiljni, raspad vladajuće koalicije odgovara svim njenim članovima, osim Milanu Bandiću. Andreju Plenkoviću raspad vladajuće koalicije i prijevremeni izbori konveniraju zato što se u vodstvu HDZ-a još nije stvorila kritična masa njegovih protivnika, koji bi ga bili spremni srušiti ili sabotirati u važnim političkim odlukama. Eventualnom novom pobjedom na izborima Plenković bi za dulje vrijem ušutkao radikalno nacionalističku desnicu u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Samom HDZ-u raspad koalicije bar nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora upravo je neophodan, jer HDZ ne želi izaći na nove izbore kao partner HNS-a i Milorada Pupovca; velik broj HDZ-ovih glasača ne podnosi Pupovca te prezire Hrvatsku narodnu stranku, pa se HDZ takvih partnera mora riješiti prije početka novog izbornog ciklusa.
Raspad paše i HNS-u, i Pupovcu i Radinu
S druge strane, Hrvatska narodna stranka također ne želi izaći na nove saborske izbore obilježena utegom partnerstva s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Kako pokazuju baš sva istraživanja javnog mišljenja, Hrvatska narodna stranka klinički je mrtva, a na novim izborima ne može računati da će koalirati sa SDP-om.
Jedina, sasvim mala šansa HNS-u, da ponovo uđe u Sabor, jest žestoka svađa s HDZ-om, uz izlazak iz vladajuće koalicije mjesecima prije idućih parlamentarnih izbora. Tako da HNS maksimalno koristi štrajk prosvjetara za pokušaj svog političkog preživljavanja.
Raspad vladajuće koalicije odgovara i Miloradu Pupovcu i Furiju Radinu, jer ni oni vjerojatno ne žele izaći na nove izbore -ako se uopće budu kandidirali – opterećeni stigmom prebliske suradnje s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Jedina politička opcija, kojoj ne odgovara raspad aktualne parlamentarne većine, jest stranka Milana Bandića.
Jedini kojem je koalicija u egzistencijalnom interesu
Bandićeva stranka nikad više neće moći računati na dvanaestak mjesta u Saboru, nego, u najboljem slučaju, na jedno ili dva. Stoga Milan Bandić zaista ne laže, za promjenu, kad tvrdi da će njegova stranka posljednja napustiti vladajuću koaliciju. On je jedini političar kojem je sadašnja koalicija i dalje u egzistencijalnom i esencijalnom interesu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Raspadom koalicije Milan Bandić ne samo da će izgubiti bilo kakvu političku budućnost izvan Zagreba, nego će ostati bez niza alata koji ga dalje drže na slobodi, svim optužnicama usprkos.
E sada, ako je raspad vladajuće koalicije u interesu svim njenim članicama, osim Bandićevoj stranci, zašto se koalicija još nije raspala, i zašto još nisu raspisani prijevremeni parlamentarni izbori? Odgovor je prilično očigledan .
Najvažniji trenutak u Plenkovićevoj karijeri
Hrvatska uskoro počinje predsjedati Europskom Unijom. Zagreb, koliko god to pretenciozno i nevjerojatno zvučalo, iduće godine postaje jedan od glavnih gradova Europe. Predsjedanje Europskom Unijom predstavljat će, ujedno, i vrhunac političke karijere Andreja Plenkovića. A predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice vrlo vjerojatno ne želi riskirati da u vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom Unijom na vlasti bude netko drugi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U redu, HDZ ima dobre šanse da dobro prođe i na narednim parlamentarnim izborima, ali uoči prethodnih su izbora skoro sve ankete davale prednost SDP-u, pa je Plenković svejedno pobijedio. Andrej Plenković, dakle ne želi riskirati, i ne želi propustiti najvažnijih pola godine u cijeloj svojoj političkoj karijeri.
Premijer se nada uzletu prije parlamentarnih izbora
Osim toga, Plenković, pretpostavljamo, racionalno računa kako će predsjedanje Hrvatske Europskom Unijom potaknuti čitav niz djelatnosti u našoj ekonomiji, što znači da bi hrvatski građani nove parlamentarne izbore mogli dočekati s nešto višim realnim životnim standardom.
Danas je potpuno razvidno kako bi se vladajuća koalicija već raspala, da nas ne očekuje predsjedanje Europskom Unijom. Ako gospodin Plenković, poslije izglednog izlaska HNS-a iz koalicije, uspije sačuvati parlamentarnu većinu, novi bi se saborski izbori mogli održati idućeg ljeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedini koji grozničavo želi sačuvati koaliciju je Bandić. Da iduće godine ne predsjedamo EU-om, već bi se raspala
Zašto gotovo svi u trenutnoj vladajućoj koaliciji zapravo žele da se ona raspadne, i zašto si to Plenković svejedno ne može dozvoliti
Bandićeva stranka nikad više neće moći računati na dvanaestak mjesta u Saboru, nego, u najboljem slučaju, na jedno ili dva. Stoga Milan Bandić zaista ne laže, za promjenu, kad tvrdi da će njegova stranka posljednja napustiti vladajuću koaliciju. On je jedini političar kojem je sadašnja koalicija i dalje u egzistencijalnom i esencijalnom interesu
Budimo ozbiljni, raspad vladajuće koalicije odgovara svim njenim članovima, osim Milanu Bandiću. Andreju Plenkoviću raspad vladajuće koalicije i prijevremeni izbori konveniraju zato što se u vodstvu HDZ-a još nije stvorila kritična masa njegovih protivnika, koji bi ga bili spremni srušiti ili sabotirati u važnim političkim odlukama. Eventualnom novom pobjedom na izborima Plenković bi za dulje vrijem ušutkao radikalno nacionalističku desnicu u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Samom HDZ-u raspad koalicije bar nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora upravo je neophodan, jer HDZ ne želi izaći na nove izbore kao partner HNS-a i Milorada Pupovca; velik broj HDZ-ovih glasača ne podnosi Pupovca te prezire Hrvatsku narodnu stranku, pa se HDZ takvih partnera mora riješiti prije početka novog izbornog ciklusa.
Raspad paše i HNS-u, i Pupovcu i Radinu
S druge strane, Hrvatska narodna stranka također ne želi izaći na nove saborske izbore obilježena utegom partnerstva s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Kako pokazuju baš sva istraživanja javnog mišljenja, Hrvatska narodna stranka klinički je mrtva, a na novim izborima ne može računati da će koalirati sa SDP-om.
Jedina, sasvim mala šansa HNS-u, da ponovo uđe u Sabor, jest žestoka svađa s HDZ-om, uz izlazak iz vladajuće koalicije mjesecima prije idućih parlamentarnih izbora. Tako da HNS maksimalno koristi štrajk prosvjetara za pokušaj svog političkog preživljavanja.
Raspad vladajuće koalicije odgovara i Miloradu Pupovcu i Furiju Radinu, jer ni oni vjerojatno ne žele izaći na nove izbore -ako se uopće budu kandidirali – opterećeni stigmom prebliske suradnje s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Jedina politička opcija, kojoj ne odgovara raspad aktualne parlamentarne većine, jest stranka Milana Bandića.
Jedini kojem je koalicija u egzistencijalnom interesu
Bandićeva stranka nikad više neće moći računati na dvanaestak mjesta u Saboru, nego, u najboljem slučaju, na jedno ili dva. Stoga Milan Bandić zaista ne laže, za promjenu, kad tvrdi da će njegova stranka posljednja napustiti vladajuću koaliciju. On je jedini političar kojem je sadašnja koalicija i dalje u egzistencijalnom i esencijalnom interesu.
Raspadom koalicije Milan Bandić ne samo da će izgubiti bilo kakvu političku budućnost izvan Zagreba, nego će ostati bez niza alata koji ga dalje drže na slobodi, svim optužnicama usprkos.
E sada, ako je raspad vladajuće koalicije u interesu svim njenim članicama, osim Bandićevoj stranci, zašto se koalicija još nije raspala, i zašto još nisu raspisani prijevremeni parlamentarni izbori? Odgovor je prilično očigledan .
Najvažniji trenutak u Plenkovićevoj karijeri
Hrvatska uskoro počinje predsjedati Europskom Unijom. Zagreb, koliko god to pretenciozno i nevjerojatno zvučalo, iduće godine postaje jedan od glavnih gradova Europe. Predsjedanje Europskom Unijom predstavljat će, ujedno, i vrhunac političke karijere Andreja Plenkovića. A predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice vrlo vjerojatno ne želi riskirati da u vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom Unijom na vlasti bude netko drugi.
U redu, HDZ ima dobre šanse da dobro prođe i na narednim parlamentarnim izborima, ali uoči prethodnih su izbora skoro sve ankete davale prednost SDP-u, pa je Plenković svejedno pobijedio. Andrej Plenković, dakle ne želi riskirati, i ne želi propustiti najvažnijih pola godine u cijeloj svojoj političkoj karijeri.
Premijer se nada uzletu prije parlamentarnih izbora
Osim toga, Plenković, pretpostavljamo, racionalno računa kako će predsjedanje Hrvatske Europskom Unijom potaknuti čitav niz djelatnosti u našoj ekonomiji, što znači da bi hrvatski građani nove parlamentarne izbore mogli dočekati s nešto višim realnim životnim standardom.
Danas je potpuno razvidno kako bi se vladajuća koalicija već raspala, da nas ne očekuje predsjedanje Europskom Unijom. Ako gospodin Plenković, poslije izglednog izlaska HNS-a iz koalicije, uspije sačuvati parlamentarnu većinu, novi bi se saborski izbori mogli održati idućeg ljeta.