Jedna obitelj dobila je važnu presudu; vraćaju im dio Esplanade bez kojeg su ostali u komunizmu
Nakon 20 godina donesena je presuda u korist Edine Mujičić čiji je otac Tahir bio suvlasnik najpoznatijeg zagrebačkog hotela
Tahir Mujičić bio je imućni veletrgovac i dioničar Prve hrvatske štedionice; 1944. odlučio je iskoristiti priliku da kupi dionice Esplanade ponuđene u procesu dokapitalizacije, a godinu kasnije je uhićen. Njegovu sudbinu obitelj nikada nije doznala, no sasvim je sigurno da je ubijen i da je njegovu imovinu tadašnja komunistička vlast konfiscirala. Dio je nedavno, nakon 20-godišnje borbe njegove kćeri Edine, konačno vraćen nasljednicima. Gospođa Edina proljetos je preminula pa će 18,75 posto Esplanade pripasti njezinim nećacima
Nakon 20 godina donesena je presuda kojom je Edina Mujičić, gospođa iz Banja Luke, konačno dobila povrat 18,75 posto dionica hotela Esplanade koje su njezinom, nekad vrlo imućnom ocu, oduzete u komunizmu. Kako mi je u razgovoru krajem prošlog tjedna potvrdio njezin odvjetnik Miroslav Vlašić, gospođa Mujičić presudu nije dočekala. Proljetos je preminula i sada pravo na povrat imaju nasljednici, njezini nećaci.
Prema pravomoćnoj odluci Upravnog suda u Zagrebu Edini Mujičić – odnosno nećacima – vraćaju se 105.053 dionice hotela Esplanade, što su oduzete njezinom ocu Tahiru Mujičiću 1946. godine. Radi se o gotovo 20 posto udjela u tom luksuznom zagrebačkom hotelu, na što je Tahir Mujičić ostvario pravo sudjelujući u privatizaciji još 1944. godine. Sada Hrvatska, na osnovu obveza iz Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nasljednicima vraća oduzeto. U presudi stoji da im se moraju vratiti ili dionice Esplanade ili pak jednakovrijedne dionice neke druge tvrtke u kojoj država ima svoje udjele. S njima će steći i sva dionička prava.
Imućni veletrgovac i dioničar udjele je kupio 1944. godine
Esplanade, hotel koji trenutačno prolazi kroz predstečajnu nagodbu, sagrađen je 1925. godine, i to kako bi, zbog prekapacitiranosti i nedovoljnog komfora ostalih gradskih hotela, pružio smještaj putnicima Orient Expressa, vlaka što je u to vrijeme prometovao između Pariza i Istanbula. Za lokaciju je, upravo zato, odabrana neposredna blizina željezničkog kolodvora.
Tahir Mujičić, otac Edine Mujičić, bio je za vrijeme drugog svjetskog rata imućni veletrgovac i dioničar Prve hrvatske štedionice te je 1944. godine odlučio iskoristiti priliku da kupi dionice Esplanade koje su ponuđene u procesu dokapitalizacije. Radilo se o dokapitalizaciji Dioničkog društva za izgradnju svratišta i kupališta koje je u ono vrijeme bilo vlasnik hotela. Izdano je tada ukupno 560 tisuća dionica, od kojih je Tahir Mujičić kupio 105.053. Prema poslovnoj dokumentaciji, vrijednost temeljnog kapitala Esplanade tom je dokapitalizacijom s deset povećana na 35 milijuna tadašnjih kuna.
Godinu dana kasnije Mujičić je uhićen i odveden u nepoznato. Njegovu sudbinu obitelj, pa ni njegova kćer Edina Mujičić, s kojom sam imala prilike razgovarati 2010. godine kada je već vodila borbu za ostavštinu svog oca, nikada nije doznala. No, sasvim je sigurno da je Tahir Mujičić ubijen i da je njegovu imovinu tadašnja komunistička vlast konfiscirala. To proizlazi iz sudskih odluka što ih je Telegram dobio na uvid. Gospodin Mujičić smaknut je u sklopu tzv. likvidacije muslimanskog sloja eksploatatora. U hotelu Esplanade, nakon što je oduzet vlasnicima, bio je smješten partizanski štab.
Razgovor s gospođom Edinom koju sam intervjuirala 2010.
U borbu za očevu oduzetu imovinu Edina Mujičić odlučila je krenuti 1996. godine. Tada su se i u BiH, gdje je živjela, i u Hrvatskoj, već smirivali ratni vihori i vjerovala je da će si povratom očevih udjela, kao tada već 62-godišnjakinja, osigurati miran ostatak života. Nedavno donesenom presudom ona i njezin brat ostvarili su pravo na povrat gotovo 20 posto udjela u hotelu Esplanade. Prema dostupnoj dokumentaciji radilo se o precizno 18,75 posto. U stvarnosti je to predstavljalo 105.053 dionice tvrtke u čijem je vlasništvu bio hotel u središtu Zagreba.
Uz to, obitelj je tražila i tri stana u Kranjčevićevoj ulici, te 12 stanova u Slavonskom Brod koji su također bili oduzeti bogatom veletrgovcu. Rješenje kojim mu se oduzima imovina donijeto je 19. rujna 1946. godine. Donio ga je Kotarski sud I. i IV. Rajona za Grad Zagreb i to na temelju pravomoćne sudske presude Okružnog narodnog suda za Grad Zagreb od 26. studenog 1945. godine. Kao vlasnik Mujičićevih dionica nakon sudske odluke upisana je tadašnja FNR Jugoslavija. Tahir Mujičić službeno je proglašen mrtvim 17. rujna 1950. godine, a njegovi nasljednici postali su njegova kćer Edina i sin Edim.
Nakon Edimove smrti 2003. godine nasljedstvo, odnosno dio konfisciranih udjela Esplanade, prešao je na njegovu djecu. “Od 1996. do 2007. godine trajao je postupak za povrat nekretnina u Zagrebu i Slavonskom Brodu, a na kraju sam uspjela dobiti odštetu – 20-ak posto u gotovini, a ostatak u dionicama. Iako su stanovi procjenjivani puno niže od njihove stvarne vrijednosti. No, udjele u Esplanadi nisu mi željeli vratiti”, ispričala mi je Edina Mujičić 2010. godine kada se prvi puta javno požalila na sporost procesa povrata oduzete imovine, te izrazila sumnju da razlog leži u činjenici da su u pitanju dionice najpoznatijeg zagrebačkog hotela.
Gradski ured triput je donosio rješenja u njihovu korist
“Odbijajući povrat udjela tvrdili su i kako se u slučaju mog oca nije radilo o običnoj konfiskaciji, već da su mu dionice oduzete na temelju presude kojom je navodno bio proglašen neprijateljem države ili je zbog nekog kaznenog djela ostao bez imovine. Mi smo tu presudu pokušavali pronaći još u vrijeme komunizma, ali niti u jednom arhivu je nije bilo. Nitko ju nije uspio vidjeti. Sigurna sam da se radilo o fiktivnoj presudi koja je bila napisana samo kako bi se prikrilo oduzimanje imovine”, prisjećala se u svom posljednjem medijskom istupu Edina Mujičić.
Iako je Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba u tri navrata donosio rješenja u korist Mujičićevih nasljednika, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u sva tri navrata žalilo se na presudu o povratu Esplandinih udjela. Tri puta je Ministarstvo pravosuđa prihvaćalo DORH-ove žalbe, da bi na kraju odvjetnik Vlašić i njegovi klijenti – Edina Mujičić i njezini nećaci – odlučili podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. To je bio pravni put kojim su krenuli u rušenje odluka Ministarstva pravosuđa koje je uporno negiralo pravo na povrat imovine konfiscirane Tahiru Mujičiću.
Obitelj bi mogla dobiti udjele u vrijednim tvrtkama
Svaki put Ministarstvo pravosuđa tražilo je da se dodatno provjeri dokumentacija iz 1944. godine, kada je provedena dokapitalizacija. Naime, nakon priljeva svježeg kapitala Dioničko društvo za izgradnju svratišta i kupališta u Zagrebu riješilo se hipoteke, pa je trebalo dostaviti brisovna očitovanja. Osim toga, tražilo se da se precizira tko točno mora vratiti dionice. Na početku ovog procesa bio je to Hrvatski fond za privatizaciju, zatim je obaveza prešla na Agenciju za upravljanje državnom imovinom, a sada je njihov pravni sljednik Centar za restrukturiranje i prodaju.
U njihovom portfelju nalaze se dionice i poslovni udjeli što ih država ima u brojnim tvrtkama, hotelima i tvornicama. Nije isključeno da naknadu Mujičićevim nasljednicima vrati i Fond za naknadu oduzete imovine, i to u državnim obveznicama.