Nekad je nužno odabrati stranu

Jesmo li toliko oguglali da se na ove tri priče, ozbiljne signale društvenih poremećaja, možemo još samo smijati?

Slučajevi koji izvrsno pokazuje kako površno ili nikako u Hrvatskoj radi sustav

27.09.2016., Split - Nakon dojave o pucnjavi u Ulici Hrvatske mornarice koja se dogodila oko 4.20 policija je u kombiju pronasla mrtvu zensku osobu, a pored vozila ranjenog muskarca. Policija pretrazuje mjesto dogadjaja. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Slučajevi koji slijede vrlo su zabrinjavajući iako smo ih u dva najpoznatija dnevnika mogli vidjeti uglavnom na posljednjoj stranici, žanrovski okrenutoj prema bizarnostima i ludostima odavde i iz svijeta

Nekoliko događaja, koji su se naredali posljednjih dana, izvrsno pokazuje kako površno ili nikako u Hrvatskoj radi ‘sustav’, zapravo segmenti sustava na različitim područjima i razinama.

Slučajevi koji slijede vrlo su zabrinjavajući iako smo ih u dva najpoznatija dnevnika mogli vidjeti uglavnom na posljednjoj stranici, žanrovski okrenutoj prema bizarnostima i ludostima odavde i iz svijeta.

Koliko je ovo bizarno?

Tamo nikako ne pripadaju, dapače, opasno ih je poravnavati s naslovima tipa ”Novinar masturbirao na video-sastanku, nije znao da kamera radi”, ”Od korone preminuo influencer koji je tvrdio da je virus laž” ili ”Transseksualcima zabranjeno igranje ženskog ragbija”.

No, takav plasman možda signalizira kako smo oguglali na sve pa nam ostaje da se na ozbiljne društvene poremećaje samo smijemo i šegačimo.

Kome ovo može biti smiješno?

U tom tonu jučer saznajemo za Zagrepčanina D.B., koji je osuđen na osam mjeseci uvjetno zato što nije osigurao vojnu mirovinu jednom ‘klijentu’ iz Petrinje od koga je za to uzeo 3700 kuna. Dotični D.B., za koga je u sudskom postupku rečeno da je ‘poznat po sređivanju takvih stvari u Zagrebu’, nije uspio izvršiti što je pogodio.

A onda je bijesni Petrinjac – tip koji je dao mito kako bi ipak isposlovao mirovinu koja mu je prethodno već odbijena na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – podigao tužbu. Parnica mu je uspjela i ishodio je povrat kompletnog iznosa mita od D.B. plus sudske troškove.

Ovo nikome ne treba biti smiješno jer ispod te priče leži cijela hrpa prljavština koje traže da budu očišćene. Prvo, imamo pravo saznati je li u Hrvatskoj stvarno moguće ‘srediti’ vojnu mirovinu. I ranije smo čuli da jest, ali evo institucijama novog povoda da se time pozabave i nove osobe od koje bi se morale izvući informacije o tom kriminalu.

Tko to u HZMO-u može srediti vojnu mirovinu?

Drugo, izgleda da je D.B. i ranije za novac operirao u sličnom biznisu. Ako jest, a to je valjda nužno utvrditi, onda je u HZMO morao imati žnoru. Pa tko je ta žnora među zaposlenicima jedne državne službe? Taj ili ta nije otkriven iako bi morao biti i nastavlja tamo raditi iako se bavi prljavim pogodbama. I treće, kako prihvatiti da zadovoljštinu na sudu dobiva osoba koja je podmitila dilera vojnim mirovinama da se dočepa penzije?

Sljedeći slučaj. U zagrebačkom predgrađu iza Gajnica desio se pretprošle noći strašan zločin. Muž je rafalnom paljbom ustrijelio svoju ženu s kojom ima četvero maloljetne djece, a onda se ubio. Ali 43-godišnji muškarac, počinitelj zločina, zaposlen je u Policiji. Suprugu je ubio službenim pištoljem koji mu je povjerila država kako bi mu se našao pri ruci ako ga u zaštiti građana i zakona bude morao upotrijebiti.

Policijski organi sada su se sjatili da istraže kako i zašto. No ono što bi javnosti sada morali objašnjavati i odgovarati jest kako je moguće da policajac, koji u radnom vremenu nosi službeno oružje, toliko pomahnita da ispali šaržer jer je, recimo, patološki ljubomoran.

Župnik pregazio čovjeka i kidnuo

Prolaze li, dakle, hrvatski policajci redovite preglede i testove da bismo mogli biti sigurni da su psihički uravnoteženi i stabilni? Je li ih prošao ovaj policajac? I kako to da njegovi nadređeni, koji su dužni pomno nadgledati svoje ljude, nikad nisu primijetili da se njihov zaposlenik, nosilac službenog pištolja i ubojitih metaka, emotivno i karakterno raspada? To su ti ‘detaljčići’ koje bismo nakon ovoga htjeli znati i koje imamo pravo znati, ali još nitko iz Policije nije izašao da nam ih kaže.

Događaj broj tri, taj je od nekidan i strašniji je od najstrašnijih iako je u jednom ozbiljnom mediju javnosti predstavljen kao zabavna bizarnost pod nadnaslovom “Neviđeni peh”. Dakle, pješaka koji je imao “neviđeni peh” automobilom je udario 65-godišnji muškarac koji je onda pobjegao, a zatim je onesviještenu žrtvu opljačkao 35-godišnjak. U životu se naravno, događaju svakojake opačine. Ali ovog je nesretnika pregazio i kidnuo – mjesni župnik. A taj drugi koji mu je iz džepa izvukao novčanik je zaposlenik Hitne pomoći koja je pozvana na intervenciju.

Crkva šuti, ništa ni iz Hitne pomoći

Stvarno je teško pojmiti da je svećenik koji svojim župljanima drži mise i prodike i ispovijeda ih kad zaspu i ne odu posao, pa prijave da su bolesni, kadar udariti čovjeka autom i kao zadnji bijednik pobjeći s mjesta nesreće. Ali iz Crkve nismo o tom podmuklom postupku njihove službene osobe čuli još ni jedne jedine riječi. Hoće li ga, na primjer, izbaciti iz službe kad se provede kazneni postupak? I ograđuju li se od te gadosti?

A tat, zaposlenik javnog zdravstva i Hitne pomoći? Je li suspendiran? Gdje je ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinsku pomoć da se obrati javnosti i kaže sve što treba? Ili i on, kao i crkvene vlasti, smatraju da se devijantni profili koji kod njih primaju plaću – njih ne tiču?

To su, eto, te najnovije zgode iz Minotaurovih labirinata raznih “sustava” iza kojih se vuku prljavi i masni repovi. Ništa od nas dok se ne naučimo da se stvari moraju dovršavati do kraja. A kako toga nema, valjda smo doista osuđeni da o ozbiljnim cirkusima ovoga društva doznajemo iz bizar rubrika.