Iako je bilo teško za povjerovati da bilo što može biti istovremeno besmislenije i zabavnije od povratka obilježavanja Dana državnosti na 30. svibnja, s obzirom na to da je nemoguće bilo koga uvjeriti da je do te odluke došlo zbog ijednog drugog razloga, osim zbog predizbornih kalkulacija HDZ-a, kardinal Bozanić je na misi za domovinu, održanoj povodom Dana državnosti u tome uspio.
Nije mu to prvi, a sasvim sigurno ni zadnji put da se govoreći o aktualnom stanju u društvu bavi nasljeđem socijalističkog razdoblja, okončanog prije ravno 30 godina, što bi bilo smiješno samo po sebi, no kada k tome uporno falsificira općepoznate činjenice, to pored toga što je dodatno zabavno, postaje i tragično.
Sentimentaliziranje NDH se ne može opravdati
Kardinal Bozanić, kao i crkva u cjelini imaju pravo osjećati averziju prema socijalističkom razdoblju. Činjenica je da je crkva iz ideoloških razloga od prvog dana bila umnogome neprijateljski raspoložena prema komunistima, kao i oni prema njoj.
Ovo pak ne znači da trebamo i smijemo zanemariti čitav niz svećenika koji su aktivno sudjelovali u antifašističkoj borbi, što crkva uporno radi, kao i to da su s protokom vremena odnosi između vlasti i crkve postali ipak tolerantniji, za što je dovoljno izdvojiti Titov posjet papi Pavlu VI., zatim izgradnju konkatedrale Sv. Petra u Splitu i djelovanje Kršćanske sadašnjosti u tom razdoblju.
No, to što crkva iz ideoloških razloga nije mogla prihvatiti socijalističku vlast i dalje ne znači da je opravdano njeno sentimentaliziranje NDH, na ovaj ili onaj način, kao i da bi trebala falsificirati nasljeđe socijalističkog razdoblja, što uporno čini.
HDZ je iskopirao mnoge elemente djelovanja SKJ
Socijalističkom razdoblju se može s pravom zamjeriti nedostatak političkih sloboda i demokracije, neuspjeh u nadilaženju trauma Drugog svjetskog rata, poticanje oportunističkog ponašanja zbog toga što je članstvo u partiji donosilo stanovite benefite, pa i konkretno crkva mu može zamjeriti antagonizirajući stav prema sebi. Vrijedi usput napomenuti kako se ni crkva svih ovih godina nije iskazala po pitanju nadilaženja trauma Drugog svjetskog rata, kao i činjenicu da je HDZ iskopirao mnoge elemente djelovanja SKJ, preuzevši najgore iz tog razdoblja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono što, međutim nikako nije u redu je obmanjivanje javnosti. Kardinal Bozanić je tako u propovijedi rekao kako je komunistički režim ostavio pustoš u školstvu i naobrazbi, kao i u radnoj i poslovnoj etici. Umjesto da mu zbog ovakvih tvrdnji bude neugodno, on ih uporno kao mantru ponavlja, očekujući valjda da će tim ponavljanjem te tvrdnje postati neupitne činjenice.
Zašto mitovima hrani javnost?
Napadati radnu i poslovnu etiku visoko industrijaliziranog društva koje je imalo znanja i sposobnosti proizvesti praktično sve i usput izgraditi skoro kompletnu stambenu i javnu infrastrukturu, je jednako smiješno koliko i tvrditi da je režim koji je preuzeo zemlju sa 3,7 milijuna stanovnika 1948. i ostavio je na 4,7 milijuna 1991., a 16,3 % nepismenih iz 1953. sveo na 3 % 1991., uz 5,3 % visoko obrazovanih devastirao školstvo i naobrazbu.
Dok god ljudi koji imaju ozbiljan utjecaj u javnosti ne prestanu hraniti bilo kakve vrste mitova nauštrb činjenica, mogućnosti da društvo uhvati korak sa suvremenim dobom bit će svedene na minimum. Nema nikakve sumnje da je Bozaniću to jasno, stoga nam ostaje pitanje zbog čega to radi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jučerašnja misa kardinala Bozanića prošla je neopaženo. A opet je urnebesno izvrtao činjenice
Kardinal Bozanić je na misi za domovinu uporno falsificirao općepoznate činjenice
Dok god ljudi koji imaju ozbiljan utjecaj u javnosti ne prestanu hraniti bilo kakve vrste mitova nauštrb činjenica, mogućnosti da društvo uhvati korak sa suvremenim dobom bit će svedene na minimum. Nema nikakve sumnje da je Bozaniću to jasno, stoga nam ostaje pitanje zbog čega to radi?
Iako je bilo teško za povjerovati da bilo što može biti istovremeno besmislenije i zabavnije od povratka obilježavanja Dana državnosti na 30. svibnja, s obzirom na to da je nemoguće bilo koga uvjeriti da je do te odluke došlo zbog ijednog drugog razloga, osim zbog predizbornih kalkulacija HDZ-a, kardinal Bozanić je na misi za domovinu, održanoj povodom Dana državnosti u tome uspio.
Nije mu to prvi, a sasvim sigurno ni zadnji put da se govoreći o aktualnom stanju u društvu bavi nasljeđem socijalističkog razdoblja, okončanog prije ravno 30 godina, što bi bilo smiješno samo po sebi, no kada k tome uporno falsificira općepoznate činjenice, to pored toga što je dodatno zabavno, postaje i tragično.
Sentimentaliziranje NDH se ne može opravdati
Kardinal Bozanić, kao i crkva u cjelini imaju pravo osjećati averziju prema socijalističkom razdoblju. Činjenica je da je crkva iz ideoloških razloga od prvog dana bila umnogome neprijateljski raspoložena prema komunistima, kao i oni prema njoj.
Ovo pak ne znači da trebamo i smijemo zanemariti čitav niz svećenika koji su aktivno sudjelovali u antifašističkoj borbi, što crkva uporno radi, kao i to da su s protokom vremena odnosi između vlasti i crkve postali ipak tolerantniji, za što je dovoljno izdvojiti Titov posjet papi Pavlu VI., zatim izgradnju konkatedrale Sv. Petra u Splitu i djelovanje Kršćanske sadašnjosti u tom razdoblju.
No, to što crkva iz ideoloških razloga nije mogla prihvatiti socijalističku vlast i dalje ne znači da je opravdano njeno sentimentaliziranje NDH, na ovaj ili onaj način, kao i da bi trebala falsificirati nasljeđe socijalističkog razdoblja, što uporno čini.
HDZ je iskopirao mnoge elemente djelovanja SKJ
Socijalističkom razdoblju se može s pravom zamjeriti nedostatak političkih sloboda i demokracije, neuspjeh u nadilaženju trauma Drugog svjetskog rata, poticanje oportunističkog ponašanja zbog toga što je članstvo u partiji donosilo stanovite benefite, pa i konkretno crkva mu može zamjeriti antagonizirajući stav prema sebi. Vrijedi usput napomenuti kako se ni crkva svih ovih godina nije iskazala po pitanju nadilaženja trauma Drugog svjetskog rata, kao i činjenicu da je HDZ iskopirao mnoge elemente djelovanja SKJ, preuzevši najgore iz tog razdoblja.
Ono što, međutim nikako nije u redu je obmanjivanje javnosti. Kardinal Bozanić je tako u propovijedi rekao kako je komunistički režim ostavio pustoš u školstvu i naobrazbi, kao i u radnoj i poslovnoj etici. Umjesto da mu zbog ovakvih tvrdnji bude neugodno, on ih uporno kao mantru ponavlja, očekujući valjda da će tim ponavljanjem te tvrdnje postati neupitne činjenice.
Zašto mitovima hrani javnost?
Napadati radnu i poslovnu etiku visoko industrijaliziranog društva koje je imalo znanja i sposobnosti proizvesti praktično sve i usput izgraditi skoro kompletnu stambenu i javnu infrastrukturu, je jednako smiješno koliko i tvrditi da je režim koji je preuzeo zemlju sa 3,7 milijuna stanovnika 1948. i ostavio je na 4,7 milijuna 1991., a 16,3 % nepismenih iz 1953. sveo na 3 % 1991., uz 5,3 % visoko obrazovanih devastirao školstvo i naobrazbu.
Dok god ljudi koji imaju ozbiljan utjecaj u javnosti ne prestanu hraniti bilo kakve vrste mitova nauštrb činjenica, mogućnosti da društvo uhvati korak sa suvremenim dobom bit će svedene na minimum. Nema nikakve sumnje da je Bozaniću to jasno, stoga nam ostaje pitanje zbog čega to radi?