Najprije se forsiranom medijskom kampanjom od posve normalne situacije proizvede osjećaj izvanrednih okolnosti, koje nužno s obzirom da su takve, zahtijevaju hitnu reakciju vlasti, a s obzirom da je tome tako, dopušteno je napraviti iznimku i uvesti izvanredno upravljanje institucijama i državnim aparatom. Samo za ovu priliku naravno. S protokom vremena, što se više takvih izvanrednih situacija bude proizvodilo, stanje hitnosti i stresa postaje normalizirano, čime pada jedan po jedan kontrolni mehanizam demokracije i društva prema izvršnoj vlasti.
Samo zahvaljujući ovome možemo razumjeti zbog čega građani zapadnih zemalja dopuštaju da im se u ime fiktivne sigurnosti zalazi u intimu ili zašto je postalo posve normalno da se svi putnici na aerodromima tretiraju kao osumnjičenici i pristaju na ponižavajuće pretrese i situacije. Ovo s agresijom prema putnicima na aerodromima je inače zanimljiv fenomen, budući da ulazi u sferu iracionalnog i nema nijednog opravdanog razloga za ovakvo ponašanje vezano uz avione, a ne primjerice uz trajekte, vlakove i autobuse.
Dva posve oprečna pemijerova ponašanja
Ovaj poduži uvod služi nam da dočaramo dva potpuno oprečna ponašanja premijera Andreja Plenkovića proteklih dana. On je u svega nekoliko dana razmaka, prvo potpuno izignorirao ozbiljnu ekonomsku i političku izvanrednu situaciju oko Agrokora, da bi se potom pojavio u Delnicama na sjednici kriznog stožera, jer je u Gorskom kotaru pao veći snijeg.
Drugim riječima, premijer u situaciji koju je njegova Vlada proizvela i za koju je izravno odgovorna, uopće ne reagira ni nakon petnaest dana ozbiljne krize u Agrokoru te nakon Ramljakove ostavke ostavlja javnost i novinare na cjelodnevnom čekanju, da bi im na koncu rekao ništa. S druge pak strane fingira nekakvu hitnost i odmah izlazi na teren u posve normalnoj situaciji velikog zimskog snijega u Gorskom kotaru, iako njegova prisutnost na tom terenu ne znači apsolutno ništa. Teško je reći koja je od ove dvije činjenice tužnija ili komičnija.
Dojam da nešto radi dok, zapravo, ne radi ništa
U državi koja normalno funkcionira i čije su institucije dobro organizirane postoje uobičajeni postupci ponašanja u svim očekivanim situacijama, kao što je na primjer zimsko nevrijeme, posebno kad se najavljuje danima unaprijed. Stoga nema nikakve potrebe da premijer i na jedan način remeti funkcioniranje sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz svega toga se da zaključiti kako premijer na ovom slučaju pokušava stvoriti dojam da nešto radi, iako zapravo ne radi ništa. U drugom pak slučaju, u kojem bi stvarno trebao reagirati i donijeti nekakvu političku odluku te preuzeti odgovornost za njezine posljedice, on svjesno ne radi ništa, čudeći se javnosti koja situaciju vidi onakvom kakva stvarno jeste. Kriznom i izvanrednom.
Unatoč tome što je trik proziran pa čak i predvidiv, on kod dobrog dijela građana još uvijek funkcionira. No, znate kako to već ide, ne može se sve ljude, svo vrijeme uvjeravati da je crno bijelo, a bijelo crno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad pada Agrokor, premijer nam hini da se ne događa ništa izvanredno. Kad pada snijeg, odjuri u Delnice
Zašto premijer posve redovne situacije proglašava izvanrednima, a u kriznim se ponaša kao da nisu tu
U svega nekoliko dana razmaka, premijer je prvo potpuno izignorirao ozbiljnu ekonomsku i političku izvanrednu situaciju oko Agrokora, da bi se potom pojavio u Delnicama na sjednici kriznog stožera, jer je u Gorskom kotaru pao veći snijeg. Kod prvog slučaja on svjesno ne radi ništa, čudeći se javnosti koja situaciju vidi onakvom kakva stvarno jest. Kriznom i izvanrednom. Na drugom pak slučaju premijer pokušava stvoriti dojam da nešto radi, iako zapravo ne radi ništa
Tko god je pročitao knjigu Naomi Klein, ‘Doktrina šoka’ ili pogledao istoimeni dokumentarac, naučio je na koji način vladajući mogu navesti društvo da bez većih otpora prihvati one situacije i poteze vlasti kao normalne, koje bi do jučer uz jake otpore odbilo. Iako se ona u knjizi bavila konkretnim promoviranjem neoliberalne ideologije čikaške škole i krizama koje je ona izazivala u Latinskoj Americi, recept je univerzalan.
Najprije se forsiranom medijskom kampanjom od posve normalne situacije proizvede osjećaj izvanrednih okolnosti, koje nužno s obzirom da su takve, zahtijevaju hitnu reakciju vlasti, a s obzirom da je tome tako, dopušteno je napraviti iznimku i uvesti izvanredno upravljanje institucijama i državnim aparatom. Samo za ovu priliku naravno. S protokom vremena, što se više takvih izvanrednih situacija bude proizvodilo, stanje hitnosti i stresa postaje normalizirano, čime pada jedan po jedan kontrolni mehanizam demokracije i društva prema izvršnoj vlasti.
Samo zahvaljujući ovome možemo razumjeti zbog čega građani zapadnih zemalja dopuštaju da im se u ime fiktivne sigurnosti zalazi u intimu ili zašto je postalo posve normalno da se svi putnici na aerodromima tretiraju kao osumnjičenici i pristaju na ponižavajuće pretrese i situacije. Ovo s agresijom prema putnicima na aerodromima je inače zanimljiv fenomen, budući da ulazi u sferu iracionalnog i nema nijednog opravdanog razloga za ovakvo ponašanje vezano uz avione, a ne primjerice uz trajekte, vlakove i autobuse.
Dva posve oprečna pemijerova ponašanja
Ovaj poduži uvod služi nam da dočaramo dva potpuno oprečna ponašanja premijera Andreja Plenkovića proteklih dana. On je u svega nekoliko dana razmaka, prvo potpuno izignorirao ozbiljnu ekonomsku i političku izvanrednu situaciju oko Agrokora, da bi se potom pojavio u Delnicama na sjednici kriznog stožera, jer je u Gorskom kotaru pao veći snijeg.
Drugim riječima, premijer u situaciji koju je njegova Vlada proizvela i za koju je izravno odgovorna, uopće ne reagira ni nakon petnaest dana ozbiljne krize u Agrokoru te nakon Ramljakove ostavke ostavlja javnost i novinare na cjelodnevnom čekanju, da bi im na koncu rekao ništa. S druge pak strane fingira nekakvu hitnost i odmah izlazi na teren u posve normalnoj situaciji velikog zimskog snijega u Gorskom kotaru, iako njegova prisutnost na tom terenu ne znači apsolutno ništa. Teško je reći koja je od ove dvije činjenice tužnija ili komičnija.
Dojam da nešto radi dok, zapravo, ne radi ništa
U državi koja normalno funkcionira i čije su institucije dobro organizirane postoje uobičajeni postupci ponašanja u svim očekivanim situacijama, kao što je na primjer zimsko nevrijeme, posebno kad se najavljuje danima unaprijed. Stoga nema nikakve potrebe da premijer i na jedan način remeti funkcioniranje sustava.
Iz svega toga se da zaključiti kako premijer na ovom slučaju pokušava stvoriti dojam da nešto radi, iako zapravo ne radi ništa. U drugom pak slučaju, u kojem bi stvarno trebao reagirati i donijeti nekakvu političku odluku te preuzeti odgovornost za njezine posljedice, on svjesno ne radi ništa, čudeći se javnosti koja situaciju vidi onakvom kakva stvarno jeste. Kriznom i izvanrednom.
Unatoč tome što je trik proziran pa čak i predvidiv, on kod dobrog dijela građana još uvijek funkcionira. No, znate kako to već ide, ne može se sve ljude, svo vrijeme uvjeravati da je crno bijelo, a bijelo crno.