Morala je biti negdje rana dvijetisućita, godina u kojoj se u Zagrebu išlo na izbore na kojima se očekivalo rušenje tad omrznute HDZ-ove vlasti.
Sjetit će se oni star… u najboljim godinama – tad je Zagreb ključao od nezadovoljstva i zbog petljanja oko (tad) popularnog Radija 101, zbog Dinama (Croatije), i naposljetku zbog načina na koji je formirana vlast nakon lokalnih izbora 1997. godine. HDZ-u su, naime, za formiranje vlasti nedostajala dva glasa, koja je na kraju balade dobio u vidu ruku dvojice HSS-ovaca Damira Bukovića i Antuna Šporera (koji su potom izbačeni iz stranke).
Uže u kući obješenog
No, kako se skupštinska većina u glavnom gradu, nakon trećesiječanjskog parlamentarnog poraza HDZ-a i uz malu pomoć nadolazećeg Milana Bandića raspala – išlo se na nove izbore. A HSS je na tiskovnoj konferenciji, u proljeće 2000. godine koja je tako neodoljivo mirisala na početak, predstavljao svoju listu kandidata za izbore za zagrebačku Gradsku skupštinu. Pitanja?
“Na kojem su točno mjestu ovaj put Buković i Šporer”, doletjelo je jedno, natopljeno u obilatu dozu ironije. Dobroćudni, iskusni HSS-ov bard Mišo Zorenić je prekinuo neugodnu tišinu: “U kući obješenog se uže ne spominje”.
Amsterdamska ironija
Uže se, međutim, opet zaljuljalo u HSS-u danas, cijelih 18 godina poslije. I to taman u danima u kojima se HSS krenuo pozicionirati kao najžešća oporba vladajućima i stožerna stranka Amsterdamske koalicije; koalicije koja je, o ironijo!, potpisana prošle subote uz poruku da mogu surađivati sa svima, osim s HDZ-om i Milanom Bandićem.
Samo da bi njihov glavni tajnik – dakle, ne neki stranački trećopozivac, Ilija Ćorić dao presudni glas za prolazak proračuna koji je predložio Milan Bandić, u suradnji s HDZ-om. Možda se, onda, ipak taj konop u ovih 18 godina u HSS-u trebao češće spominjati?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bačkizagre stuhpa šeja
No, HSS je u ovoj ulozi ipak epizodist, isto kao Nezavisna lista Sandre Švaljek i HSLS, koji su dali još dva nedostajuća glasa Milanu Bandiću i drugovima. Samo je jedan jedini veliki i bitni igrač u ovoj priči, a on je, nosajući danas praktički glavu u torbi, osobno došao iz bolnice u Skupštinu nadgledati sklapanje dealova koji su mu trebali osigurati većinu i betonirati politički opstanak.
Naime, da je pao proračun, išlo bi se na nove izbore za Gradsku skupštinu, a ako ni novi saziv ne bi prihvatio njegov proračun, na birališta bi opet morao i sam Bandić, što ipak, bez obzira na “stotinu” pobjeda zaredom, očito baš i nije želio.
No, ruke su u zraku i ovdje se može samo citirati Hladno pivo: “Bačkizagre stuhpa šeja, mojne mu se stavljatsupro”. Ili, za nevične šatrovačkom: “Zagrebački pastuh jaše, nemoj mu se suprotstavljat’”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ljudi su…
Bandić tako pobjednički jaše prema 2019. godini, pa makar i iz bolničkog kreveta i nema sumnje da će nakon ovakvog glasanja odjednom olabaviti i tenzije u parlamentarnoj većini oko besplatnih udžbenika. Ljudi su, dogovorit će se.
No, usred svih tih silnih stisaka ruke, veselih namigivanja i tapšanja po ramenima, valja ipak ukazati na nekoliko stvari koje možda malo kvare blagdansko raspoloženje.
Hrvatska, naime, nikad dosad nije imala i parlamentarnu većinu i većinu u Gradskoj skupštini glavnog grada koje su proizašle iz političkih pretrčavanja iz oporbenih u vladajuće redove. Hrvatska i Zagreb nikad kao dosad nisu bile tako jasno u šakama političke nevjerodostojnosti, okovane tmastim sumnjama u političku korupciju i posljedičnog pada povjerenja u bilo kakvu demokratsku djelatnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oteto – prokleto
Ovo, naime, nije dno – ovo može biti tek greben, s kojeg će se zaroniti u dubinu. A zagrebačkog pastuha koji je još jednom odjahao u nastavak mandata s rukama u džepovima, ipak valja podsjetiti na stare izjave stanovitog Milana Bandića koji je krajem prošlog stoljeća tek zinuo u peto desetljeće života i ozbiljnu politiku.
“Oteto – prokleto”, uporno je i opetovano odgovarao na sva pitanja o načinu na koji je HDZ, pridobivajući potporu dvojice oporbenih političara, tada uzurpirao vlast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakav uspjeh. Od danas i Hrvatska i Grad Zagreb prvi put imaju većine nastale na prevari birača
Izglasavanje proračuna u Zagrebu sigurno će olabaviti i tenzije u parlamentarnoj većini oko besplatnih udžbenika
Hrvatska, naime, nikad dosad nije imala i parlamentarnu većinu i većinu u Gradskoj skupštini glavnog grada koje su proizašle iz političkih pretrčavanja iz oporbenih u vladajuće redove. Hrvatska i Zagreb nikad kao dosad nisu bile tako jasno u šakama političke nevjerodostojnosti, okovane tmastim sumnjama u političku korupciju i posljedičnog pada povjerenja u bilo kakvu demokratsku djelatnost.
Morala je biti negdje rana dvijetisućita, godina u kojoj se u Zagrebu išlo na izbore na kojima se očekivalo rušenje tad omrznute HDZ-ove vlasti.
Sjetit će se oni star… u najboljim godinama – tad je Zagreb ključao od nezadovoljstva i zbog petljanja oko (tad) popularnog Radija 101, zbog Dinama (Croatije), i naposljetku zbog načina na koji je formirana vlast nakon lokalnih izbora 1997. godine. HDZ-u su, naime, za formiranje vlasti nedostajala dva glasa, koja je na kraju balade dobio u vidu ruku dvojice HSS-ovaca Damira Bukovića i Antuna Šporera (koji su potom izbačeni iz stranke).
Uže u kući obješenog
No, kako se skupštinska većina u glavnom gradu, nakon trećesiječanjskog parlamentarnog poraza HDZ-a i uz malu pomoć nadolazećeg Milana Bandića raspala – išlo se na nove izbore. A HSS je na tiskovnoj konferenciji, u proljeće 2000. godine koja je tako neodoljivo mirisala na početak, predstavljao svoju listu kandidata za izbore za zagrebačku Gradsku skupštinu. Pitanja?
“Na kojem su točno mjestu ovaj put Buković i Šporer”, doletjelo je jedno, natopljeno u obilatu dozu ironije. Dobroćudni, iskusni HSS-ov bard Mišo Zorenić je prekinuo neugodnu tišinu: “U kući obješenog se uže ne spominje”.
Amsterdamska ironija
Uže se, međutim, opet zaljuljalo u HSS-u danas, cijelih 18 godina poslije. I to taman u danima u kojima se HSS krenuo pozicionirati kao najžešća oporba vladajućima i stožerna stranka Amsterdamske koalicije; koalicije koja je, o ironijo!, potpisana prošle subote uz poruku da mogu surađivati sa svima, osim s HDZ-om i Milanom Bandićem.
Samo da bi njihov glavni tajnik – dakle, ne neki stranački trećopozivac, Ilija Ćorić dao presudni glas za prolazak proračuna koji je predložio Milan Bandić, u suradnji s HDZ-om. Možda se, onda, ipak taj konop u ovih 18 godina u HSS-u trebao češće spominjati?
Bačkizagre stuhpa šeja
No, HSS je u ovoj ulozi ipak epizodist, isto kao Nezavisna lista Sandre Švaljek i HSLS, koji su dali još dva nedostajuća glasa Milanu Bandiću i drugovima. Samo je jedan jedini veliki i bitni igrač u ovoj priči, a on je, nosajući danas praktički glavu u torbi, osobno došao iz bolnice u Skupštinu nadgledati sklapanje dealova koji su mu trebali osigurati većinu i betonirati politički opstanak.
Naime, da je pao proračun, išlo bi se na nove izbore za Gradsku skupštinu, a ako ni novi saziv ne bi prihvatio njegov proračun, na birališta bi opet morao i sam Bandić, što ipak, bez obzira na “stotinu” pobjeda zaredom, očito baš i nije želio.
No, ruke su u zraku i ovdje se može samo citirati Hladno pivo: “Bačkizagre stuhpa šeja, mojne mu se stavljatsupro”. Ili, za nevične šatrovačkom: “Zagrebački pastuh jaše, nemoj mu se suprotstavljat’”.
Ljudi su…
Bandić tako pobjednički jaše prema 2019. godini, pa makar i iz bolničkog kreveta i nema sumnje da će nakon ovakvog glasanja odjednom olabaviti i tenzije u parlamentarnoj većini oko besplatnih udžbenika. Ljudi su, dogovorit će se.
No, usred svih tih silnih stisaka ruke, veselih namigivanja i tapšanja po ramenima, valja ipak ukazati na nekoliko stvari koje možda malo kvare blagdansko raspoloženje.
Hrvatska, naime, nikad dosad nije imala i parlamentarnu većinu i većinu u Gradskoj skupštini glavnog grada koje su proizašle iz političkih pretrčavanja iz oporbenih u vladajuće redove. Hrvatska i Zagreb nikad kao dosad nisu bile tako jasno u šakama političke nevjerodostojnosti, okovane tmastim sumnjama u političku korupciju i posljedičnog pada povjerenja u bilo kakvu demokratsku djelatnost.
Oteto – prokleto
Ovo, naime, nije dno – ovo može biti tek greben, s kojeg će se zaroniti u dubinu. A zagrebačkog pastuha koji je još jednom odjahao u nastavak mandata s rukama u džepovima, ipak valja podsjetiti na stare izjave stanovitog Milana Bandića koji je krajem prošlog stoljeća tek zinuo u peto desetljeće života i ozbiljnu politiku.
“Oteto – prokleto”, uporno je i opetovano odgovarao na sva pitanja o načinu na koji je HDZ, pridobivajući potporu dvojice oporbenih političara, tada uzurpirao vlast.