Budući da nikad nismo čuli da se lisice mogu ”odbaciti” jer su željezne, a policija ih zaključa, a nagledali smo se i dosta filmova o zatvorenicima, sasvim je očito da gospođa zaposlenica jednog državnog ministarstva naprosto trola. Možeš odbaciti jaknu. Ili naprtnjaču. Ali lisice sigurno ne.
No, dok se javnost opravdano pita kako je Čaleta kidnuo pred nosom dvojici policajaca dok su ga izvodili s ročište na sudu, zašto nije imao olovo na nogama nego su mu bile vezane samo ruke i kojim se to trikom uspio riješiti lisica, upraviteljica jedne kaznene ustanove izgovara drske besmislice koje ne bi progutalo ni malo dijete. Ali kod nas ništa čudno. Državni i javni dužnosnici i službenici prave nas ludima na redovitoj bazi.
Četiri milijuna ljudi s intelektualnim teškoćama
Ti koje građani plaćaju često im pružaju prilike da osjete koliko ih podcjenjuju računajući da u glavi imaju kuhani krumpir umjesto mozga. U međuvremenu se žale na plaće, uvjete rada, stravično puno posla, otpuhuju i traže bolje božićnice. A mi stvarno za sve to poslušno dajemo novac. Pa dobro su nas i snimili, budale i kvit.
Utoliko će značajan uspjeh ove demokracije biti kad vlasti hrvatske eventualno razaberu da ipak ne jašu narod koji čine četiri milijuna građana s ozbiljnim intelektualnim teškoćama. Zasad smo daleko od toga. Nekidan nas je u kategoriju mentalno insuficijentnih smjestio i ministar branitelja Tomo Medved.
Šofer nije znao da mu je namješten prolaz
U aferi s namještanjem državnih ispita preko Josipe Rimac pojavljuje se i njegov vozač, ali Medved unaprijed zna da je istraga zabrazdila ukrivo jer je dotični posve nedužan. Pitao ga je, kaže. Isukrsta ti, šta je ovo? Ali šofer se snebivao u čudu. Pa on uopće nije imao pojma da ima vezu. Netko mu je iza leđa sredio prolaz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ma vidi ti tajanstvene namještaljke. Položili smo milijun ispita, a ovo nam se nikad nije dogodilo. Takve neobične stvari zadese samo nevine zaposlenike države koji se onda još moraju prati od bruke.
Nije fer pitati zašto je 90 posto novca dobila Crkva
Zbog strašne i upravo bogohulne nepravde, dojučerašnji ministar Marko Pavić čak je morao održati i press konferenciju. Ljudima je, naime, dosta diglo tlak kad su mediji objavili da je iz državnog programa ”Ulaganja u zajednicu” Crkva dobila 53 od ukupno 58 milijuna kuna, ali Pavić smatra kako nije fer dizati na to kuku i motiku.
Jer ima, kaže, i puno drugih programa iz kojih mogu dobiti koju pinku škole, bolnice, vrtići i sve drugo što je važno za ”zajednicu”. Onda je nastavio burgijati o uključivosti, nabrajati gdje sve ima para i mlatiti praznu slamu. Misle da smo glupi, tako nam i treba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A tek ona priča u kojoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ugovorio obavezne preglede za nekoliko stotina svojih zaposlenika upravo s ambulantom dr. Tomislava Madžara.
Veze ubojitije od zakona i reda
To je onaj tip, savjetnik Kolinde Grabar Kitarović, koji je predsjednici nosio roza ceker na sučeljavanju s Milanovićem, a poslije je Milanovića napao da ga može biti sram jer je prema predsjednici bio drzak.
Stranačke, prijateljske i interesne veze kod nas su ubojitije od zakona i reda. A kad se priupita raznorazne nadležne kako je točno došlo do određenih odluka i dilova, po kojim osnovama i gdje su računi i pare, onda krenu motati, trolati i blebetati bilo što samo da taj dan prođe i da se sve, po običaju, zaboravi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Troše i dijele među sobom
A ako im se ne da izmišljati bajke tipa ”odbacio je lisice” ili ”moj mi je vozač rekao da nije ništa znao”, onda naprosto šute i više se nikad ne jave. Tako se novinara i pitanja otarasio i rektor Damir Boras povodom filma o počasnim doktorima koji je još 2018. godine, na teret Zagrebačkog sveučilišta, naručio od neke anonimne firme s kapitalom od 10 kuna.
Međutim, kao što je pisao i Telegram, filmu koji je ugovoren za 200.000 kuna, nema do danas ni traga ni glasa. Ali Boras je prevelik u svojim očima da bi o tome javnosti podnio račun pa se ne odaziva. Prije će se otkriti cjepivo za koronu nego što bi završilo nabrajanje ovakvih slučajeva samo u ovoj godini pa nećemo. Troše, tuneliraju, prikrivaju i dijele među sobom javni novac jer nas smatraju volovima. I to im dobro ide. Tko nam je kriv.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je bjegunac u Splitu mogao samo tako odbaciti lisice i pobjeći policajcima?
Državni i javni dužnosnici i službenici prave nas ludima na redovitoj bazi
Ti koje građani plaćaju često im pružaju prilike da osjete koliko ih podcjenjuju računajući da u glavi imaju kuhani krumpir umjesto mozga. U međuvremenu se žale na plaće, uvjete rada, stravično puno posla, otpuhuju i traže bolje božićnice. A mi stvarno za sve to poslušno dajemo novac. Pa dobro su nas i snimili, budale i kvit.
Upraviteljica splitskog zatvora Ana Svalina jučer je ”pojasnila” novinarima da je optuženi ubojica trudne žene i njenog djeteta Branimir Čaleta – hvatajući maglu pred pravosudnim policajcima – ”u jednom trenutku odbacio lisice i otrčao”.
Budući da nikad nismo čuli da se lisice mogu ”odbaciti” jer su željezne, a policija ih zaključa, a nagledali smo se i dosta filmova o zatvorenicima, sasvim je očito da gospođa zaposlenica jednog državnog ministarstva naprosto trola. Možeš odbaciti jaknu. Ili naprtnjaču. Ali lisice sigurno ne.
No, dok se javnost opravdano pita kako je Čaleta kidnuo pred nosom dvojici policajaca dok su ga izvodili s ročište na sudu, zašto nije imao olovo na nogama nego su mu bile vezane samo ruke i kojim se to trikom uspio riješiti lisica, upraviteljica jedne kaznene ustanove izgovara drske besmislice koje ne bi progutalo ni malo dijete. Ali kod nas ništa čudno. Državni i javni dužnosnici i službenici prave nas ludima na redovitoj bazi.
Četiri milijuna ljudi s intelektualnim teškoćama
Ti koje građani plaćaju često im pružaju prilike da osjete koliko ih podcjenjuju računajući da u glavi imaju kuhani krumpir umjesto mozga. U međuvremenu se žale na plaće, uvjete rada, stravično puno posla, otpuhuju i traže bolje božićnice. A mi stvarno za sve to poslušno dajemo novac. Pa dobro su nas i snimili, budale i kvit.
Utoliko će značajan uspjeh ove demokracije biti kad vlasti hrvatske eventualno razaberu da ipak ne jašu narod koji čine četiri milijuna građana s ozbiljnim intelektualnim teškoćama. Zasad smo daleko od toga. Nekidan nas je u kategoriju mentalno insuficijentnih smjestio i ministar branitelja Tomo Medved.
Šofer nije znao da mu je namješten prolaz
U aferi s namještanjem državnih ispita preko Josipe Rimac pojavljuje se i njegov vozač, ali Medved unaprijed zna da je istraga zabrazdila ukrivo jer je dotični posve nedužan. Pitao ga je, kaže. Isukrsta ti, šta je ovo? Ali šofer se snebivao u čudu. Pa on uopće nije imao pojma da ima vezu. Netko mu je iza leđa sredio prolaz.
Ma vidi ti tajanstvene namještaljke. Položili smo milijun ispita, a ovo nam se nikad nije dogodilo. Takve neobične stvari zadese samo nevine zaposlenike države koji se onda još moraju prati od bruke.
Nije fer pitati zašto je 90 posto novca dobila Crkva
Zbog strašne i upravo bogohulne nepravde, dojučerašnji ministar Marko Pavić čak je morao održati i press konferenciju. Ljudima je, naime, dosta diglo tlak kad su mediji objavili da je iz državnog programa ”Ulaganja u zajednicu” Crkva dobila 53 od ukupno 58 milijuna kuna, ali Pavić smatra kako nije fer dizati na to kuku i motiku.
Jer ima, kaže, i puno drugih programa iz kojih mogu dobiti koju pinku škole, bolnice, vrtići i sve drugo što je važno za ”zajednicu”. Onda je nastavio burgijati o uključivosti, nabrajati gdje sve ima para i mlatiti praznu slamu. Misle da smo glupi, tako nam i treba.
A tek ona priča u kojoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ugovorio obavezne preglede za nekoliko stotina svojih zaposlenika upravo s ambulantom dr. Tomislava Madžara.
Veze ubojitije od zakona i reda
To je onaj tip, savjetnik Kolinde Grabar Kitarović, koji je predsjednici nosio roza ceker na sučeljavanju s Milanovićem, a poslije je Milanovića napao da ga može biti sram jer je prema predsjednici bio drzak.
Stranačke, prijateljske i interesne veze kod nas su ubojitije od zakona i reda. A kad se priupita raznorazne nadležne kako je točno došlo do određenih odluka i dilova, po kojim osnovama i gdje su računi i pare, onda krenu motati, trolati i blebetati bilo što samo da taj dan prođe i da se sve, po običaju, zaboravi.
Troše i dijele među sobom
A ako im se ne da izmišljati bajke tipa ”odbacio je lisice” ili ”moj mi je vozač rekao da nije ništa znao”, onda naprosto šute i više se nikad ne jave. Tako se novinara i pitanja otarasio i rektor Damir Boras povodom filma o počasnim doktorima koji je još 2018. godine, na teret Zagrebačkog sveučilišta, naručio od neke anonimne firme s kapitalom od 10 kuna.
Međutim, kao što je pisao i Telegram, filmu koji je ugovoren za 200.000 kuna, nema do danas ni traga ni glasa. Ali Boras je prevelik u svojim očima da bi o tome javnosti podnio račun pa se ne odaziva. Prije će se otkriti cjepivo za koronu nego što bi završilo nabrajanje ovakvih slučajeva samo u ovoj godini pa nećemo. Troše, tuneliraju, prikrivaju i dijele među sobom javni novac jer nas smatraju volovima. I to im dobro ide. Tko nam je kriv.