Stvar je, sad je sasvim jasno, masovna. Jedna jedina osoba, bivša tajnica u ministarstvu uprave, isplela je u samim vrhovima vlasti, tvrdi USKOK, toliko široku mrežu koruptivnih veza, da se već postalo teško snalaziti u svim tim imenima i kaznenim djelima. Josipa Rimac je, tako, u sređivanje ispita, uvjeta za zakup šumskog zemljišta, potpore, skuplju cijenu otkupa struje… uplela suradnike, negdje i najbliže, samih ministara u Vladi Andreja Plenkovića – prošloj, ali i sadašnjoj.
Ministarstvo gospodarstva, zaštite okoliša, poljoprivrede, branitelja – svi ti sustavi su kompromitirani USKOK-ovom istragom koja tvrdi da je Rimac u njima imala pomagače. Istraga, inače, još traje i pitanje je čeka li nas u narednim tjednima i mjesecima još neko proširenje i nezgodno kucanje na tapecirana vrata još nekog ureda u Banskim dvorima.
Gdje izroniti?
Jedva mjesec dana od izbora tako je danas pala i prva smjena zbog korupcijske afere u novoj Vladi Andreja Plenkovića; na zatvorenoj sjednici je bez funkcije ostao Domagoj Validžić, pomoćnik ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića. Validžića se tereti da je, u suradnji s Rimac, a na štetu državnog proračuna, sređivao višu cijenu otkupa struje za privatnu firmu.
Svaki aspekt posljednjeg proširenja istrage je sam za sebe mučan i porazan, ne samo za Plenkovića i njegovu Vladu, već za cijelo društvo, umočeno u korupciju toliko temeljito da je teško uopće vidjeti gdje je površina na kojoj se može pokušati izroniti i doći do daha. Nije jednostavno ni odabrati točku za koju se može reći – e to je najniže od svega. Konkurencija je toliko je jaka.
Rimac je samo jedna
Je li to činjenica da se za banalnu stvar polaganja državnog ispita trebalo potezati veze po ministarstvima? Lakše je, dakle, zvati Josipu da sredi ispitivače ili nabavi pitanja tupastom “malom” ili “maloj”, nego ih natjerati da sjednu za knjigu na par jebenih dana? I ljudi po ministarstvima i državnim komisijama takve zahtjeve rješavaju bez puno priče? I bez razmišljanja kome su upravo riješili dozvolu za rad i kakav taj rad uopće može biti?
Možda je najveći poraz Andreja Plenkovića, njegove Vlade i Hrvatske ipak to što je “pola administracije” bilo umočeno, kako tvrdi USKOK, u koruptivnu mrežu Josipe Rimac. S obzirom na to da su njeni napori uglavnom bili uspješni, za zaključiti je da takav način rada njenim suradnicima na visokim pozicijama po ministarstvima nije predstavljao bogohulno odstupanje od uobičajene prakse, a kamoli da se netko spomenuo (ma hajte, molim vas) – zakona. Dakle, lako je moguće da je Rimac bila tek jedna osoba koja je, manje-više rutinski sređivala stvari po vrhu vlasti. I da je samo imala nesreću da bude uhvaćena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Medni dan s hrvatskih pčelinjaka
Naravno, svako pitanje o odgovornosti se, po već ustaljenom običaju političke većine uspostavljene nakon pada Agrokora i betonirane nedavnim izborima, zaustavlja na USKOK-ovoj optužnici. Koliko je, recimo, bizarno da danas na sjednici Vlade ministrica poljoprivrede, čija je tajnica žarila i palila s Rimac do pada krajem lipnja, priča o programu školskog mednog dana s hrvatskih pčelinjaka?
Ima li ikakve odgovornosti Marije Vučković, Darka Horvata, Tomislava Ćorića i ostalih Plenkovićevih ministara za marifetluke njihovih bliskih suradnika? Jer, ako i oni sami nisu “u šemi”, onda je jasno da su poprilično nesposobni za upravljanje povjerenim sustavima, s obzirom na to što se u njima događalo. Pitanje o odgovornosti je, dakako, bolno retoričko.
EU fondovi i ispit za bracu
I tako dolazimo do krunskog dragulja novog izdanja priče o avanturama Josipe Rimac u bespućima Plenkovićeve administracije. Do bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijele Žalac. Ona je, kako tvrdi USKOK, kontaktirala Rimac ne bi li sredila državni stručni ispit za svog brata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gabrijela Žalac. Ministrica koja je odlučivala o sudbini milijardi eura iz europskih fondova. Može li itko nakon svega vjerovati u integritet iti jednog natječaja koji je ona provela? A u upravljačku vještinu osobe koja ju je predložila na tako odgovornu funkciju, a onda i branila u javnosti kad se pokazalo da dvije godine nije imala važeću vozačku dozvolu i kad se u dvorištu njenih roditelja pojavio misteriozni luksuzni Mercedes?
Pingvini pod klima uređajem
Andrej Plenković, naravno, zbog svega što se događa neće ni trepnuti. Tko je na USKOK-ovom papiru, dobit će razrješnicu na prvoj zatvorenoj sjednici Vlade. Pitanje odgovornosti ministara neće se ni postavljati, jer se onda mora pričati i o odgovornosti onog tko ih je predložio na ta mjesta. Nakon uvjerljive izborne pobjede, o vlastitoj ostavci Plenković razmišlja koliko i antarktički pingvini o sustavnoj nabavci klima uređaja.
Stvar je, nažalost, toliko eskalirala da premijer o odlasku ne bi trebao razmišljati iz visoko moralnih razloga ili želje za postavljanjem viših standarda u domaćoj politici. Zbog izbjegavanja štete za stranku ili omogućavanja istražnim organima da neometano i temeljito odrade posao do kraja. Andreja Plenkovića bi na razmišljanje, barem kratko, o pisanju vlastite ostavke trebao nagoniti tek jedan jednostavan, ljudski osjećaj – sram.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Josipa Rimac uvukla u korupciju najbliže suradnike samih ministara u Vladi. I prošloj i ovoj
Ovo je slika Plenkovićeve Hrvatske: ministrica koja vrti milijarde iz EU sređuje ispit za brata
Gabrijela Žalac je, kako tvrdi USKOK, kontaktirala Rimac ne bi li sredila državni stručni ispit za svog brata. Ministrica koja je odlučivala o sudbini milijardi eura iz europskih fondova. Može li itko nakon svega vjerovati u integritet iti jednog natječaja kojeg je ona provela? A u upravljačku vještinu osobe koja ju je predložila na tako odgovornu funkciju?
Stvar je, sad je sasvim jasno, masovna. Jedna jedina osoba, bivša tajnica u ministarstvu uprave, isplela je u samim vrhovima vlasti, tvrdi USKOK, toliko široku mrežu koruptivnih veza, da se već postalo teško snalaziti u svim tim imenima i kaznenim djelima. Josipa Rimac je, tako, u sređivanje ispita, uvjeta za zakup šumskog zemljišta, potpore, skuplju cijenu otkupa struje… uplela suradnike, negdje i najbliže, samih ministara u Vladi Andreja Plenkovića – prošloj, ali i sadašnjoj.
Ministarstvo gospodarstva, zaštite okoliša, poljoprivrede, branitelja – svi ti sustavi su kompromitirani USKOK-ovom istragom koja tvrdi da je Rimac u njima imala pomagače. Istraga, inače, još traje i pitanje je čeka li nas u narednim tjednima i mjesecima još neko proširenje i nezgodno kucanje na tapecirana vrata još nekog ureda u Banskim dvorima.
Gdje izroniti?
Jedva mjesec dana od izbora tako je danas pala i prva smjena zbog korupcijske afere u novoj Vladi Andreja Plenkovića; na zatvorenoj sjednici je bez funkcije ostao Domagoj Validžić, pomoćnik ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića. Validžića se tereti da je, u suradnji s Rimac, a na štetu državnog proračuna, sređivao višu cijenu otkupa struje za privatnu firmu.
Svaki aspekt posljednjeg proširenja istrage je sam za sebe mučan i porazan, ne samo za Plenkovića i njegovu Vladu, već za cijelo društvo, umočeno u korupciju toliko temeljito da je teško uopće vidjeti gdje je površina na kojoj se može pokušati izroniti i doći do daha. Nije jednostavno ni odabrati točku za koju se može reći – e to je najniže od svega. Konkurencija je toliko je jaka.
Rimac je samo jedna
Je li to činjenica da se za banalnu stvar polaganja državnog ispita trebalo potezati veze po ministarstvima? Lakše je, dakle, zvati Josipu da sredi ispitivače ili nabavi pitanja tupastom “malom” ili “maloj”, nego ih natjerati da sjednu za knjigu na par jebenih dana? I ljudi po ministarstvima i državnim komisijama takve zahtjeve rješavaju bez puno priče? I bez razmišljanja kome su upravo riješili dozvolu za rad i kakav taj rad uopće može biti?
Možda je najveći poraz Andreja Plenkovića, njegove Vlade i Hrvatske ipak to što je “pola administracije” bilo umočeno, kako tvrdi USKOK, u koruptivnu mrežu Josipe Rimac. S obzirom na to da su njeni napori uglavnom bili uspješni, za zaključiti je da takav način rada njenim suradnicima na visokim pozicijama po ministarstvima nije predstavljao bogohulno odstupanje od uobičajene prakse, a kamoli da se netko spomenuo (ma hajte, molim vas) – zakona. Dakle, lako je moguće da je Rimac bila tek jedna osoba koja je, manje-više rutinski sređivala stvari po vrhu vlasti. I da je samo imala nesreću da bude uhvaćena.
Medni dan s hrvatskih pčelinjaka
Naravno, svako pitanje o odgovornosti se, po već ustaljenom običaju političke većine uspostavljene nakon pada Agrokora i betonirane nedavnim izborima, zaustavlja na USKOK-ovoj optužnici. Koliko je, recimo, bizarno da danas na sjednici Vlade ministrica poljoprivrede, čija je tajnica žarila i palila s Rimac do pada krajem lipnja, priča o programu školskog mednog dana s hrvatskih pčelinjaka?
Ima li ikakve odgovornosti Marije Vučković, Darka Horvata, Tomislava Ćorića i ostalih Plenkovićevih ministara za marifetluke njihovih bliskih suradnika? Jer, ako i oni sami nisu “u šemi”, onda je jasno da su poprilično nesposobni za upravljanje povjerenim sustavima, s obzirom na to što se u njima događalo. Pitanje o odgovornosti je, dakako, bolno retoričko.
EU fondovi i ispit za bracu
I tako dolazimo do krunskog dragulja novog izdanja priče o avanturama Josipe Rimac u bespućima Plenkovićeve administracije. Do bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijele Žalac. Ona je, kako tvrdi USKOK, kontaktirala Rimac ne bi li sredila državni stručni ispit za svog brata.
Gabrijela Žalac. Ministrica koja je odlučivala o sudbini milijardi eura iz europskih fondova. Može li itko nakon svega vjerovati u integritet iti jednog natječaja koji je ona provela? A u upravljačku vještinu osobe koja ju je predložila na tako odgovornu funkciju, a onda i branila u javnosti kad se pokazalo da dvije godine nije imala važeću vozačku dozvolu i kad se u dvorištu njenih roditelja pojavio misteriozni luksuzni Mercedes?
Pingvini pod klima uređajem
Andrej Plenković, naravno, zbog svega što se događa neće ni trepnuti. Tko je na USKOK-ovom papiru, dobit će razrješnicu na prvoj zatvorenoj sjednici Vlade. Pitanje odgovornosti ministara neće se ni postavljati, jer se onda mora pričati i o odgovornosti onog tko ih je predložio na ta mjesta. Nakon uvjerljive izborne pobjede, o vlastitoj ostavci Plenković razmišlja koliko i antarktički pingvini o sustavnoj nabavci klima uređaja.
Stvar je, nažalost, toliko eskalirala da premijer o odlasku ne bi trebao razmišljati iz visoko moralnih razloga ili želje za postavljanjem viših standarda u domaćoj politici. Zbog izbjegavanja štete za stranku ili omogućavanja istražnim organima da neometano i temeljito odrade posao do kraja. Andreja Plenkovića bi na razmišljanje, barem kratko, o pisanju vlastite ostavke trebao nagoniti tek jedan jednostavan, ljudski osjećaj – sram.