Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
| Snima: AFP

Kako je genijalni Leo Messi dramatično odustao od svog sna. I onda se opet, odjednom, predomislio

Telegramov nogometni analitičar pažljivo proučava život i karijeru Lionela Messija. Sve njegove uspjehe i poraze koji su ga doveli do trenutka u kojem se nalazi danas; kada cijela Argentina nagađa je li se stvarno povukao iz reprezentacije ili će se boriti još jednom

Michael Jordan, možda i najveći pobjednik svih vremena, rekao je kako prvo moraš očekivati velike stvari od sebe prije nego ih napraviš. Leo Messi je od sebe očekivao da napokon donese veliki trofej za Argentinu. Tri finala u tri godine. Tri pokušaja za ispunjenje očekivanja u jako kratkom vremenu. Tri neuspjeha i odluka kako je dosta. Povlačim se i ne želim se više mučiti.

Usprkos promašenom jedanaestercu, bilo je i prigodnijih krivaca za poraze. Higuain je u svim finalima promašivao nemoguće, ostali suigrači također nisu pokazivali svoj maksimum. Ipak, teret neuspjeha pada na Messijeva leđa. Gotovo samo na njegova.

Donekle razumljiv koncept “zapovjedne odgovornosti”, jer svjesni smo kako i u Hrvatskoj najviše očekujemo od Modrića. Često porazi padaju na njegova leđa i onda se povlači pitanje zašto ne igra onako kako igra u klubu. Jednako kao što se pitaju Argentinci, na još jednoj višoj razini. Sam Maradona prije finala je rekao kako je bolje da se ne vraćaju ako ne osvoje. Iako sam nikada nije osvojio Copu (što je kompenzirao osvajanjem Mundijala), tom izjavom opisao je pritisak koji se stavlja na leđa momčadi, najviše Messija kao njihovog Modrića.

Razarajući pritisak

messi
Cruijff je kroz sistem oblikovao Messija od 11. godine Screenshot

Južnoamerikanci nogomet shvaćaju ozbiljno, ozbiljnije nego što mi možemo zamisliti. Dio razloga ovolikog pritiska i povećanih očekivanja leži u tome da je domaći nogomet na niskim granama. Talenti odlaze sve ranije i sve dalje, potpisuju ugovore s kojekakvim mutnim tipovima koji ih preprodaju okolo kao polovnu robu. Zapravo, jedini doticaj koji ti ljudi, koji nogomet shvaćaju religijskim fanatizmom, imaju s vrhunskim nogometom su reprezentacije. Kad se svi oni vrhunski talenti vrate doma, mahom siromašnoj naciji donesu dio ponosa. Osjećaja da su u nečemu elita. Da im netko tamo daleko, u udobnom i luksuznom stanu, s dobrim autom i potpuno funkcionalnim instalacijama, zavidi. Da taj netko jednom kaže “Eh, da mi je barem sada biti Argentinac!”.

Dojam u argentinskoj javnosti je kako je Leo više Katalonac nego Argentinac. Otišao je iz Rosarija kao dijete i pronašao se u Barceloni. U La Masiji je odrastao, formirao se kao osoba i pronašao svoj život. Za vrijeme himne ne pjeva nego stoji bez emocije na licu.

Oduzmite im to, oduzeli ste im sve. Nakon još jednog poraza u nizu nitko nije poželio postati Argentinac. To je ono što ne mogu oprostiti Messiju.

“Oni se odnose prema njemu kao prema kriminalcu. On je taj koji najteže podnosi poraze i mnogi bi ga mogli pratiti s umirovljavanjem”, rekao je nakon utakmice Agüero. Zapravo, Messi i je na neki način kriminalac. Na stranu one sitnice s utajom poreza, ovdje pričamo o ozbiljnijim stvarima. Pričamo o osjećajima ljudi i čežnji gotovo čitave jedne nacije. Oni doživljavaju kako je Messi opet ukrao san, živu nadu da će svijet tu večer poželjeti biti dio Argentine. Ukrao im je taj dio ponosa, samu mogućnost da jednom netko zavidi njima. Njima koji nemaju nešto puno, ali imaju nogomet.

Uostalom, Messi je dodatno na meti. Dojam u argentinskoj javnosti je kako je Leo više Katalonac nego Argentinac. Otišao je iz Rosarija kao dijete i pronašao se u Barceloni. U La Masiji je odrastao, formirao se kao osoba i pronašao svoj život. Za vrijeme himne ne pjeva nego stoji bez emocije na licu. Nakon kraja karijere vjerojatno će živjeti u Kataloniji i njegov dom će gledati na Sredozemlje, a ne na rijeku Paranu. Možda i logično, mnogi Argentinci postavljaju pitanje skriva li se u tome dio uzroka zbog kojih Lionel Andrés Messi ima više uspjeha u klupskom dresu nego u reprezentativnom.

Oblikovao Messija od 11. godine

Uspjeh je mjerljiv. Ova generacija Barcelone jedna je od najuspješnijih momčadi svih vremena. Osvajati ovoliko trofeja, s ovakvom konkurencijom, u ovakvom kontinuitetu definitivno daje dovoljno razloga smatrati kako je riječ o jednoj od najboljih nogometnih ekipa u povijesti. A Messi je integralni dio te dominacije.

Mali Messi
Mali Messi Facebook

Ono što nije mjerljivo je sistem. Sistem po definiciji označava veći broj materijalnih elemenata složenih i uređenih među sobom tako da tvore organsku cjelinu koji se pokorava određenim pravilima. U kojoj mjeri Messi svoj uspjeh duguje sistematičnosti igre u Barceloni, a u kojoj mjeri Barcelona osvaja trofeje zbog Messija? Teško je dati odgovor na to pitanje jer sistem, iako donosi mjerljive trofeje, nije mjerljiv. Ono što je svakako jasno – u Barceloni postoji poseban sistem, maksimalno uređen, jasan i determiniran. Ipak, u svojoj biti nema rezultat, ima onu krojfovsku ispravnost igre. Pep Guardiola rekao je da je Cruijff oslikao katedralu, a svi treneri iza njega samo popravljaju boju.

Cruijff je tako kroz sistem oblikovao Messija od 11. godine, koji ga je igrački odredio, a definirao ga i kao osobu. Igranje u jednom sustavu cijelog života, 4-3-3, dodavanje, otvaranje prostora, dijagonalna konekcija sa suigračem i mjesto za dribling. Za njega je igra u Barceloni potpuni automatizam. Većinu akcija radi po potpunom autopilotu, što zbog jasnih i uigranih uloga sistema, što zbog instinkta velikog igrača. Tek 10% ili manje vremena Messi razmišlja i traga za odgovorima. Obično se radi o dobrim protivnicima koji su dovoljno moćni da opstruiraju sistem i ograniče njega individualno, ali i onda to razmišljanje svodi se na to da ima dovoljno strpljenja i vjere u naučeno da uz male prilagodbe situaciji ostvari rezultat.

Mučio se na početku karijere

U Argentini se ne može osloniti na sistem. Ono što ga je igrački oblikovalo više ne postoji. Igra ne potiče iz sistema u kojem je Messi samo dio (istina, najveći dio) i u kojem obavlja svoju jasno određenu ulogu (istina, najbolje odigranu ulogu u povijesti). U Argentini igra isključivo potiče kroz Messija, usprkos klasnim suigračima. Playmaker, dribler, egzekutor, kontrolor posjeda, pa i obrambeni igrač. U igri reprezentacije Argentine, Messi jest sistem.

Igrajući za Argentinu, Messi nema onaj automatizam iz Barcelone, on 90 posto vremena razmišlja i traga za odgovorima. Čita protivnika, ali čita i suigrače, pokušava stvoriti sistem i uvjete za uspjeh. Na početku karijere se mučio, nije se mogao nametnuti do kraja. S godinama i igračkom zrelosti naučio je kako upravljati momčadi i vodi ih do tri uzastopna finala.

Igrajući za Argentinu, Messi nema onaj automatizam iz Barcelone, on 90 posto vremena razmišlja i traga za odgovorima. Čita protivnika, ali čita i suigrače, pokušava stvoriti sistem i uvjete za uspjeh. Igrajući za Argentinu, Messi se troši nemjerljivo više nego igrajući za Barcelonu. Na početku karijere se mučio, nije se mogao nametnuti do kraja. S godinama i igračkom zrelosti naučio je kako upravljati momčadi i vodi ih do tri uzastopna finala. Ne vuče ih samostalno, jer ima sasvim dovoljno suigrača koji mogu pomoći, ali on je onaj koji sve to drži na okupu.

Uspjeh je mjerljiv i nije usporediv s onim što ima u Barceloni, usprkos finalima. Razina igre i sistem koji donosi nije mjerljiv, ali itekako je usporediv s onim što daje u Barceloni. Možda čak za Argentinu igra i bolje nego za Barcelonu. Barem jače, kompletnije; faktor je u više segmenata igre. Međutim bez uspjeha taj trud ostaje prilično nezapažen; jer finala nisu uspjeh. “Bez trofeja se ne vraćajte”, verbalizirao je Maradona ono što čitava nacija misli.

‘Bila je to stvar koju sam htio najviše i nisam uspio’

Argentina's Lionel Messi (L) is marked by Chile's Charles Aranguiz during the Copa America Centenario final in East Rutherford, New Jersey, United States, on June 26, 2016. / AFP PHOTO / Omar TORRES
Igrajući za Argentinu, Messi se troši nemjerljivo više nego igrajući za Barcelonu AFP

Još od samih početaka igre u Argentini jedino relevantno bio je rezultat. Imali su slavnih generacija, genijalni Los Carasuciasi s kraja 1950-ih igrali su nogomet za mase, bili su preteča Joga Bonito Brazila iz 1982. Ipak, nakon neuspjeha su izviždani i omalovažavani. Još od tada kroz argentinsku nogometnu reprezentaciju vuče se duh pragmatizma, tako je bilo i s Diegovom generacijom u Meksiku 1986., a tako je i sada. Jedino važno i mjerljivo je rezultat, nešto što se kosi s duhom sistema u kojemu je Messi odrastao. Riječ je o sasvim različitim temeljima shvaćanja nogometa, još jedan razlog nesklada i slabog razumijevanja između njega i argentinske nogometne javnosti.

Kada ste Leo Messi, pobjeda s vremenom više i nije slatka onoliko koliko je gorak poraz. To posebno vrijedi za slučajeve poput ovoga, kad nakon toliko truda doživiš tri vezana neuspjeha. ‘Bio sam u četiri finala, pokušao sam najjače moguće. Bila je to stvar koju sam htio najviše i nisam uspio. Zato mislim da je gotovo’, rekao je.

Kada ste igrač, trofej vam znači puno i svaku pobjedu slavite kao nešto posebno. Kada ste Leo Messi, pobjeda s vremenom više i nije slatka onoliko koliko je gorak poraz. To posebno vrijedi za slučajeve poput ovoga, kad nakon toliko truda doživiš tri vezana neuspjeha. “Bio sam u četiri finala, pokušao sam najjače moguće. Bila je to stvar koju sam htio najviše i nisam uspio. Zato mislim da je gotovo”, rekao je Messi nakon što je promašio jedanaesterac u finalu.

Messijevo odustajanje od reprezentacije mnogi tumače kroz stanje u Argentinskom savezu, za koji je ovaj naš primjer transparentnog poslovanja. Teško je bilo funkcionirati u tim uvjetima, a najavljeni egzodus klasnih igrača svjedoči kako ni drugima nije bilo lako. S te strane, sigurno da je kaotično stanje poguralo odluku kod većine rezigniranih reprezentativaca. Kolektivno okretanje leđa, svojevrsni bojkot Saveza, jasna poruka kako zaslužuju bolje i kako neće više biti dio te kaljuže. Naravno, sve je to djelomično pokrenuto Messijevim oproštajem. Potezi očajnika, žrtva za viši cilj ili samo dizanje buke? Zaista nebitno, jer to je barem obećavajući znak početka borbe za bolje sutra u nogometnom okruženju koje ih je stvorilo i priskrbilo im milijune.

Rečenica iz koje pršte bol i nemoć

Međutim to stanje u Savezu sigurno nije bilo primarni razlog Messijeve odluke. Zaista je nepošteno od ovog poteza raditi vitešku gestu kada je odluka čisto privatne naravi. Da ima snage za borbu u oproštaju bi opleo svim oružjima, slično kao što je prije finala izrazio nezadovoljstvo logističnom potporom na Instagramu. Vratimo se na izjavu koja govori sve: “Pokušao sam najjače moguće. Bila je to stvar koju sam htio najviše i nisam uspio”.

Barcelona's Argentinian forward Lionel Messi takes part in a team training session at St George's Park near Burton-on-Trent, central England, on July 26, 2016. Barcelona are taking part in a five-day training camp at the English Football Association's national football centre, ahead of their 2016 International Champions Cup fixtures against Celtic in Dublin on July 30, and Liverpool at Wembley on August 6. / AFP PHOTO / OLI SCARFF
Bijegom se pokušao spasiti od daljnjih frustracija AFP

Rečenica iz koje pršti bol i nemoć, rečenica koju možemo tumačiti kao preuzimanje odgovornosti, ali kao i vapaj očajnika koji više nema rješenja, koji je pokušao sve. Bijeg kojim će pokušati spasiti sam sebe od daljnih frustracija. Naravno, poraz boli, ali treći poraz u nizu je teret koji je teško nositi i bez ovolikih očekivanja nacije. Posebno ako ste Leo Messi. Posebno ako za cilj imate postati najbolji u povijesti. I objektivno, tako ste prokleto blizu cilja.

Na klupskoj razini, Messi je sa svojih 29 godina odradio baš sve. Osvojio je sve što se moglo osvojiti, dominirao je na individualnoj i timskoj razini. Za neospornu potvrdu da je najveći nogometaš svih vremena treba mu trofej na reprezentativnoj razini, nešto što nije uspio iako je imao sasvim solidnu podršku suigrača. To shvaća i sam. Shvaća da je ovako jedan od najvećih, da će se u kafanskim raspravama svi složiti kako je bio igračina i kako je sasvim u redu da bude najveći igrač svih vremena.

Neoprostivo odustajanje

Sve dok netko ne povuče argument kako mu nedostaje trofej s reprezentacijom. Tu će opet nastati rasprava, jer nekima to neće biti važno s obzirom da je Liga prvaka zamijenila Svjetsko prvenstvo kao najteže natjecanje gdje se sudaraju najbolji nogometaši. Nekima će pak biti važno, a njih je sasvim dovoljno da odluka o najvećem ikad i dalje bude nejednoglasna.

Indian youths play football in front of a poster of Argentinian footballer, Lionel Messi displayed at a football ground and saying that Messi should come back, in Chennai on June 29, 2016. Argentina was defeated in the Copa America final against Chile, 4-2, in a penalty shoot-out. Argentinians begged Lionel Messi - who tearfully decided to quit the international team after missing a spot-kick in the shootout - not to leave the national team despite its traumatic final. / AFP PHOTO / ARUN SANKAR
Od njega svi očekuju čuda AFP

Naravno, jedan trofej, jedna pobjeda ili jedan penal ne mijenjaju Messijevu igračku razinu. Jednako je genijalan igrač s tim trofejom i bez njega. Trofej mu neće dati nove čarobne moći, ali će promijeniti narativ. Raspravu o najvećem ikad učinit će relativno jednoglasnom, a to je nešto što nismo imali od Pelea. To je nešto što je Messi naumio promijeniti. Zasad nije uspio.

i baš negdje u zoru finala Eura argentinske novine La Nacion donose priču o tome kako Messija možemo očekivati natrag u reprezentativnom dresu već u studenom. Iznenađenje? Pa i ne baš. Početni šok je splasnuo, glava se ohladila, a situacija reevaluirala. Ispred sebe je imao primjer Ronalda koji je suze u Portugalu 2004. pretvarao u katarzičnu priču iskupljenja.

Jordan je rekao kako može prihvatiti neuspjeh, ali ne može prihvatiti odustajanje. Leo Messi je odustao i to je najveća mrlja na njegovoj ostavštini i kandidaturi za najboljeg ikad. Veća od promašenog penala i nepodignutog trofeja.

Veliki prevrat

I onda, između neuspjeha na Copi i osude za utaju poreza u Španjolskoj, u možda i najtežem razdoblju u Messijevom životu, pojavila se barem iskra nade. Ironično i potpuno poetski, iskru je donio najneočekivaniji lučonoša: njegov najveći rival − Cristiano Ronaldo.

Za vrijeme Eura, sa sigurne udaljenosti, Messi je mogao gledati kako javnost mijenja stav prema Ronaldu. Podređivanje momčadi, strast za pobjedom i spremnost da učini baš sve. Do potpune katarze nedostajao je samo završni rezultat. I baš negdje u zoru finala Eura argentinske novine La Nacion donose priču o tome kako Messija možemo očekivati natrag u reprezentativnom dresu već u studenom. Iznenađenje? Pa i ne baš. Početni šok je splasnuo, glava se ohladila, a situacija reevaluirala. Ispred sebe je imao primjer Ronalda koji je suze u Portugalu 2004. pretvarao u katarzičnu priču iskupljenja. Točno onakvu kakva će Messiju dobro doći da potvrdi titulu najvećeg ikad. Nemojmo se zavaravati, to je velika Messijeva motivacija.

Duga, teška i mučna borba

Hemingway je romanom Starac i more obuhvatio samu srž Messijeve priče s Argentinom. Starac Santiago, koji ne lovi ribu iz fizičke potrebe za hranom, nego iz one dublje potrebe za smislom života i ispunjenjem vlastitih ciljeva samoostvarenja. Živi za ribolov, ali još više živi za onaj osjećaj mira na moru. Ipak, da bi se potpuno afirmirao u zajednici i dokazao svoju vrijednost društvu sam sebi nameće cilj ulova velike ribe, one koja bi stavila točku na i njegova života. Iako je Santiago na kraju ostao bez ulova, legendarnom je postala rečenica iz romana: Čovjek nije stvoren za poraze. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobjeđen.

Messi je bio uništen, ali na njemu je da dokaže kako najveći ikad ne može biti pobjeđen. Borba je duga, teška i mučna, ali konačno zadovoljstvo ne zavisi o ishodu, koliko o čistom računu prema sebi. Messijeva posljedna velika riba je trofej s reprezentacijom. Zbog toga, nismo vidjeli sve od njega u dresu Argentine, u to budite sigurni.

Više s weba