Nakon četiri godine uspješnog, ali u javnosti nezamijećenog vođenja stranačkog Odbora, gospodin Kuščević postaje ministar graditeljstva i prostornog uređenja u vladi Tihomira Oreškovića. Pažnju javnosti pokušao je privući izjavom da nije „došao u Zagreb biti maneken“ već kako bi radio vrlo odgovoran posao. U taj posao uvrstio je i pozdrav „Hvaljen Isus“ kojim se javljao na telefon, sve u nastojanju da bude prepoznat kao viđeniji pripadnik klerikalnog krila stranke. Nakon ostavke Tomislava Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, uspio je zadržati svoje ministarsko mjesto, ponajviše zbog pozdrava „Hvaljen Isus“. Andreju Plenkoviću ponajviše su odgovarali prijetvorni, i u konačnici, lažni pripadnici stranačkog klerikalnog i izrazito nacionalističkog krila jer je na taj način lakše mogao pacificirati ključne točke otpora unutar vlastite stranke.
Kako je Lovro Kuščević na kraju ipak postao maneken
Predsjednik HDZ-a prepoznao je u Lovri Kuščeviću samo još jednog iz brojnog ešalona šetebandijerista, političkih prevrtljivaca bez ikakve stvarne ideologije spremnih na bespogovornu poslušnost svakom novom gospodaru njihovih karijernih sudbina. Tako je neimar Lovro, nakon što su ministri iz kvote Mosta izbačeni iz Vlade, postao ministar uprave. Na toj poziciji proslavio se izjavom kako koristi „privatni ili službeni e-mail ovisno o signalu“ te na taj način potvrdio ne samo svoje, već i reformske kapacitete Vlade u cjelini. Budući da je predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković povremeno sklon šaljivim kadrovskim rješenjima, bilo je samo pitanje dana kada će daljnji uspon Lovre Kuščevića biti nastavljen. Nakon što je prije godinu Ivo Stier smijenjen s pozicije političkog tajnika HDZ-a na njegovo mjesto Plenković je imenovao Lovru Kuščevića.
Zašto je dojučerašnji seoski načelnik postao glavni ideolog najveće i najvažnije hrvatske političke stranke, nikoga nije previše zanimalo. Je li taj posao zaslužio samo zbog pozdrava „Hvaljen Isus“ i stalnog zahvaljivanja Bogu ili zbog još nekih, do sada neotkrivenih doprinosa ideološkim promišljanjima, nije mi poznato. U svakom slučaju Lovro Kuščević na kraju je ipak postao maneken, i to maneken HDZ-a i Vlade u kojoj sjedi. Članovi i simpatizeri HDZ-a mogu bez ikakve dvojbe kazati: „Svi smo mi Lovro“. U protivnom, kada stranka ne bi bila „Lovro“, njen predsjednik ne bi ni časka oklijevao s otkazom nekadašnjem općinskom neimaru, a današnjem rastresenom ministru i partijskom ideologu.
Upravo zbog takvih kao Lovro morao se dogoditi i Škoro
Upravo zbog „Lovre“ morao se dogoditi i „Škoro“. Zbog svih tih „skorojevića“, kako ih je nazvao nekadašnji glavni tajnik HDZ-a Drago Krpina, otvoren je prostor novim interpretatorima narodne volje bez ikakvih posrednika. Kako je ipak nemoguće da svi u isto vrijeme i na istom mjestu budemo „Lovro“, svaki novi prodavač velikih ideja malom narodu u bespuću povijesne zbiljnosti dočekan je prigodnom odom radosti razočaranih sljedbenika ideje o svemoći države. Kolinda Grabar Kitarović prije pet godina prijetila je lupanjem šake po stolu, a Miroslav Škoro ide korak dalje i traži ovlasti, koje barem formalno, nije imao ni poznati promotor ideja liberalne demokracije dr. Franjo Tuđman. Kako u Hrvatskoj nikada nije nedostajalo pristaša velikih vođa i vjerovanja u njihovu poslovičnu ljubav za malog čovjeka, Škori je izgledan sjajan izborni rezultat.
Naš realni i stvarni Lovro Kuščević, kao nominalno vodeći partijski ideolog, osobno nema ništa protiv Miroslava Škore. Hoće li na Pantovčaku sjediti trenutna predsjednica ili popularni pjevač suvremeno skladane narodne glazbe, za Lovru Kuščevića je nebitno, barem dok nitko ne propitkuje porijeklo njegovih posjeda. To što on kao partijski ideolog mora zagovarati stranačkog kandidata ne znači da pod tušem u kući, koju je nakon jedanaest godina upisao u katastar, ili na plaži u Bobovišću, ne može pjevušiti „Sude mi“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kuščevića muči Plenkovićev potencijalni odlazak u Bruxelles
Ako u trenutku nove svemirske providnosti njegov sadašnji šef i nesporni gospodar njegove, ne samo političke sudbine, ode put Bruxellesa, Lovro Kuščević morat će potražiti novog gazdu. Hoće li i tom novom gazdi trebati brački neimar i veleposjednik kao partijski ideolog i ministar uprave, trenutno nije razvidno. Ta neizvjesnost muči našeg Lovru više od svih ljubopitljivih novinara i jalnuških diletanata. Sada, kada je upisao kuće u katastar i kada je „Hvala Bogu“, svladao naizmjenično korištenje privatnog i službenog e-maila ovisno o signalu, ne trebaju mu nikakve turbulencije u stranci čiji je on pokazni model.
Prijelaz iz tabora Tomislava Karamarka u klan Andreja Plenkovića bio je jednostavan, recimo još jednom, ponajviše zbog favoriziranja političkih prevrtljivaca spremnih na bespogovornu poslušnost. Istovremeno, nije bilo nikakve alternative i svi putevi vodili su u krilo Andreja Plenkovića. Hoće li tako biti i naredni put, noćna je mora našega Lovre. Trenutni ministar uprave i vodeći partijski ideolog odavno je naučio, još u vrijeme kad je bio općinski načelnik, i to bez pomoći i poduke Miroslava Škore i Marka Perkovića Thompsona, da je istina voda duboka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Lovro Kuščević, dojučerašnji seoski načelnik, uopće postao glavni ideolog HDZ-a?
Kako je Lovro Kuščević postao maneken HDZ-a i Vlade u kojoj sjedi
Predsjednik HDZ-a prepoznao je u Lovri Kuščeviću samo još jednog iz brojnog ešalona šetebandijerista, političkih prevrtljivaca bez ikakve stvarne ideologije spremnih na bespogovornu poslušnost svakom novom gospodaru njihovih karijernih sudbina. Tako je neimar Lovro, nakon što su ministri iz kvote Mosta izbačeni iz Vlade, postao ministar uprave
Gospodin Lovro Kuščević bio je načelnik općine Nerežišća od 2005. do 2016. Tu općinu u unutrašnjosti otoka Brača čine tri manja naselja, Donji Humac, Dračevica i općinska metropola Nerežišća, ukupne površine 79 četvornih kilometara. Prema popisu stanovništva iz 2011. na teritoriju općine živjelo je 862 stanovnika. Središnjica HDZ-a zapazila je 2012. agilnog načelnika male općine i povjerila mu vođenje stranačkog Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo. Zašto je među stotinama nadarenih općinskih načelnika sa stranačkom iskaznicom tadašnje vodstvo HDZ-a izabralo baš Lovru Kuščevića, možemo samo nagađati. Vjerojatno je netko već tada primijetio njegove graditeljske sposobnosti i predani rad za dobrobit lokalne zajednice.
Nakon četiri godine uspješnog, ali u javnosti nezamijećenog vođenja stranačkog Odbora, gospodin Kuščević postaje ministar graditeljstva i prostornog uređenja u vladi Tihomira Oreškovića. Pažnju javnosti pokušao je privući izjavom da nije „došao u Zagreb biti maneken“ već kako bi radio vrlo odgovoran posao. U taj posao uvrstio je i pozdrav „Hvaljen Isus“ kojim se javljao na telefon, sve u nastojanju da bude prepoznat kao viđeniji pripadnik klerikalnog krila stranke. Nakon ostavke Tomislava Karamarka i dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, uspio je zadržati svoje ministarsko mjesto, ponajviše zbog pozdrava „Hvaljen Isus“. Andreju Plenkoviću ponajviše su odgovarali prijetvorni, i u konačnici, lažni pripadnici stranačkog klerikalnog i izrazito nacionalističkog krila jer je na taj način lakše mogao pacificirati ključne točke otpora unutar vlastite stranke.
Kako je Lovro Kuščević na kraju ipak postao maneken
Predsjednik HDZ-a prepoznao je u Lovri Kuščeviću samo još jednog iz brojnog ešalona šetebandijerista, političkih prevrtljivaca bez ikakve stvarne ideologije spremnih na bespogovornu poslušnost svakom novom gospodaru njihovih karijernih sudbina. Tako je neimar Lovro, nakon što su ministri iz kvote Mosta izbačeni iz Vlade, postao ministar uprave. Na toj poziciji proslavio se izjavom kako koristi „privatni ili službeni e-mail ovisno o signalu“ te na taj način potvrdio ne samo svoje, već i reformske kapacitete Vlade u cjelini. Budući da je predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković povremeno sklon šaljivim kadrovskim rješenjima, bilo je samo pitanje dana kada će daljnji uspon Lovre Kuščevića biti nastavljen. Nakon što je prije godinu Ivo Stier smijenjen s pozicije političkog tajnika HDZ-a na njegovo mjesto Plenković je imenovao Lovru Kuščevića.
Zašto je dojučerašnji seoski načelnik postao glavni ideolog najveće i najvažnije hrvatske političke stranke, nikoga nije previše zanimalo. Je li taj posao zaslužio samo zbog pozdrava „Hvaljen Isus“ i stalnog zahvaljivanja Bogu ili zbog još nekih, do sada neotkrivenih doprinosa ideološkim promišljanjima, nije mi poznato. U svakom slučaju Lovro Kuščević na kraju je ipak postao maneken, i to maneken HDZ-a i Vlade u kojoj sjedi. Članovi i simpatizeri HDZ-a mogu bez ikakve dvojbe kazati: „Svi smo mi Lovro“. U protivnom, kada stranka ne bi bila „Lovro“, njen predsjednik ne bi ni časka oklijevao s otkazom nekadašnjem općinskom neimaru, a današnjem rastresenom ministru i partijskom ideologu.
Upravo zbog takvih kao Lovro morao se dogoditi i Škoro
Upravo zbog „Lovre“ morao se dogoditi i „Škoro“. Zbog svih tih „skorojevića“, kako ih je nazvao nekadašnji glavni tajnik HDZ-a Drago Krpina, otvoren je prostor novim interpretatorima narodne volje bez ikakvih posrednika. Kako je ipak nemoguće da svi u isto vrijeme i na istom mjestu budemo „Lovro“, svaki novi prodavač velikih ideja malom narodu u bespuću povijesne zbiljnosti dočekan je prigodnom odom radosti razočaranih sljedbenika ideje o svemoći države. Kolinda Grabar Kitarović prije pet godina prijetila je lupanjem šake po stolu, a Miroslav Škoro ide korak dalje i traži ovlasti, koje barem formalno, nije imao ni poznati promotor ideja liberalne demokracije dr. Franjo Tuđman. Kako u Hrvatskoj nikada nije nedostajalo pristaša velikih vođa i vjerovanja u njihovu poslovičnu ljubav za malog čovjeka, Škori je izgledan sjajan izborni rezultat.
Naš realni i stvarni Lovro Kuščević, kao nominalno vodeći partijski ideolog, osobno nema ništa protiv Miroslava Škore. Hoće li na Pantovčaku sjediti trenutna predsjednica ili popularni pjevač suvremeno skladane narodne glazbe, za Lovru Kuščevića je nebitno, barem dok nitko ne propitkuje porijeklo njegovih posjeda. To što on kao partijski ideolog mora zagovarati stranačkog kandidata ne znači da pod tušem u kući, koju je nakon jedanaest godina upisao u katastar, ili na plaži u Bobovišću, ne može pjevušiti „Sude mi“.
Kuščevića muči Plenkovićev potencijalni odlazak u Bruxelles
Ako u trenutku nove svemirske providnosti njegov sadašnji šef i nesporni gospodar njegove, ne samo političke sudbine, ode put Bruxellesa, Lovro Kuščević morat će potražiti novog gazdu. Hoće li i tom novom gazdi trebati brački neimar i veleposjednik kao partijski ideolog i ministar uprave, trenutno nije razvidno. Ta neizvjesnost muči našeg Lovru više od svih ljubopitljivih novinara i jalnuških diletanata. Sada, kada je upisao kuće u katastar i kada je „Hvala Bogu“, svladao naizmjenično korištenje privatnog i službenog e-maila ovisno o signalu, ne trebaju mu nikakve turbulencije u stranci čiji je on pokazni model.
Prijelaz iz tabora Tomislava Karamarka u klan Andreja Plenkovića bio je jednostavan, recimo još jednom, ponajviše zbog favoriziranja političkih prevrtljivaca spremnih na bespogovornu poslušnost. Istovremeno, nije bilo nikakve alternative i svi putevi vodili su u krilo Andreja Plenkovića. Hoće li tako biti i naredni put, noćna je mora našega Lovre. Trenutni ministar uprave i vodeći partijski ideolog odavno je naučio, još u vrijeme kad je bio općinski načelnik, i to bez pomoći i poduke Miroslava Škore i Marka Perkovića Thompsona, da je istina voda duboka.