Brzina kojom šokantne informacije o proboju epidemije u splitski Dom za starije i nemoćne smjenjuju jedna drugu ostavlja bez riječi. Dakle, petnaestak štićenika Doma – grupiranih na istom katu, ima desetak dana povišenu temperaturu. Cijela zemlja (i dobar dio planete) nalaze se u izolaciji zbog pandemije smrtonosnog virusa kojemu je glavni simptom – povišena temperatura i koji je posebno opasan za starije.
Ravnatelj doma je HDZ-ov isluženi kadar koji je desetljećima vladao susjednim gradićem do poraza na izborima, kaznenih prijava koje su uslijedile i zasad jedne nepravomoćne presude zbog zlouporabe položaja. Sad veli da je situacija “malo eskalirala”, pa su, prije tri dana uzeti brisevi štićenika Doma s povišenom temperaturom.
Shitstorm propusta
Dva dana kasnije, dakle, kad se još ne zna je li se koronavirus masovno proširio u Domu, ujutro se obavlja smjena zaposlenika, koji, radi sigurnosti od koronavirusa, rade u dvije smjene po 14 dana. Poslijepodne dolazi deset pozitivnih nalaza i kreće evakuacija, za vrijeme koje po prvi put štićenici i zaposlenici Doma dobivaju – maske za lice. Televizijsku ekipu koja izvještava o zbivanjima u večernjim satima s lica mjesta, usred javljanja uživo, bahato i bezobrazno rastjeruje policijska patrola.
Naravno da ovako dramatičan razvoj situacije i pravi shitstorm zdravstvenih i sigurnosnih propusta čije posljedice će se moći sagledati tek za nekoliko tjedana, zahtijeva cijelu seriju ostavki. Naravno da nije uopće upitno da bi prvi na redu trebao biti ravnatelj Doma Ivan Škaričić. No, teško da će stranka ostaviti ovog profesora povijesti na cesti – nakon izbornog debakla 2013. godine brzo se snašao i uz čuvenu rečenicu “Moram i ja negdje raditi”, osvanuo kao prvi čovjek Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Ozbiljnost Ante Sanadera
Prije samo dva dana, dakle, nakon što su ljudima s desetodnevnom temperaturom već uzeti brisevi zbog sumnje na Covid-19, politički tajnik HDZ-a Ante Sanader žestoko se obračunao s izjavom šefa oporbe Davora Bernardića o tome da je Vlada na epidemiju i probleme koje ona nosi trebala reagirati brže. Bernardićevu izjavu nazvao je žalosnom i prisnažio: “Ovo nije vrijeme za zabavu niti politička nadmetanja, ovo je vrijeme ozbiljne epidemiološke krize koja zahtjeva zajedništvo i koncentraciju na te probleme”.
Ozbiljnost, zajedništvo i koncentracija na probleme epidemiološke krize u slučaju gospodina Sanadera mogu se sad svesti samo na neopozivu ostavku na mjesto političkog tajnika stranke. Jer, baš je Sanader bio taj koji je, kao čelnik županijskog HDZ-a, zasigurno sudjelovao u instaliranju “eksperta” Škaričića na čelo splitskog Doma za starije i nemoćne. Jer, u “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize” stvari se raspliću na mnogo dramatičnije načine nego u normalna vremena. Forsiranje političke podobnosti i ignoriranje stručnosti, naime, inače rezultiraju tupim, upornim društvenim i ekonomskim zaostajanjem. U “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize” rezultiraju drvenim sanducima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministričin neslavni rekord
Naravno, svoju ostavku već bi trebala imati kuvertiranu i ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Vesna Bedeković. Ona je u svom kratkom, devetomjesečnom mandatu uspjela ubilježiti rekordnu količinu opako snažnih razloga za odlazak.
U siječnju je šestero ljudi izgorjelo u neodgovarajućoj zgradi Doma za umirovljenike u Andraševcu. Ministarstvo koje vodi Bedeković u javnoj raspravi je u kolovozu odbilo prijedlog Sindikata umirovljenika da se uvedu strože inspekcije domova. U veljači je iscurilo kako se ministrica pravila nevješta, kao da nema mogućnost nadzora zakonitosti rada, kad je zagrebački Centar za socijalnu skrb odbio provesti odluku Upravnog suda o tome da i homoseksualni parovi imaju pravo na udomljavanje djece. Pa je morao reagirati i Ustavni sud.
Sada, u “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize”, u sustavu za koji ona odgovora tjednima joj se događa tempirana koronabomba u Domu za umirovljenike s preko 300 štićenika – a da nitko o tome ništa nije znao niti poduzeo sve dok situacija nije “malo eskalirala”, pa su nakon desetak dana nesretnim ljudima konačno uzeti brisevi. Tu naravno nije dovoljno izvlačenje tipa “Škaričić nam nije rekao” – ministrica je odgovorna za to da se ni u snu ne smije dogoditi da nekome padne na pamet zataškavanje ovakvog tipa. I zato je već trebala premijeru svečano uručiti svoju ostavku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Serija golova u zadnjoj minuti
Na kraju, pitanje je i kako je moguće da Nacionalni stožer za civilnu zaštitu nije imao blagog pojma o situaciji u Splitu, koja bi se mogla pretvoriti ne u onaj “gol u zadnjoj minuti” kojim su nas plašili zadnjih dana, nego u cijelu seriju golova koji bi mogli ozbiljno produžiti boravak zemlje u izolaciji. Ne zbog toga što su građani bili neodgovorni, ne čak ni zato što je zakazao sustav – nego zato što je sustav upravo tako postavljen da škaričići u njemu nisu nikakva iznimka.
Uostalom, tko nakon svega može u ovom trenutku sa sigurnošću odgovoriti na pitanje o tome u koliko Domova za starije i sličnih institucija po Hrvatskoj situacija još nije – malo eskalirala? Odnosno, da u ovom trenutku upravo ne otkucavaju zadnje sekunde tempirane bombe političke podobnosti i nemara na najosjetljivijim mjestima s kojih se itekako može primiti nova hrpa “golova u zadnjoj minuti”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je moguće da se u splitskom Domu dogodio ovakav skandal? Pa, pogledajmo što je dosad radila ministrica
Nevjerojatan slučaj zataškavanja koronavirusa u splitskom Dom za starije vapi za cijelom serijom ostavki
Forsiranje političke podobnosti i ignoriranje stručnosti, naime, inače rezultiraju tupim, upornim društvenim i ekonomskim zaostajanjem. U “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize” rezultiraju drvenim sanducima.
Brzina kojom šokantne informacije o proboju epidemije u splitski Dom za starije i nemoćne smjenjuju jedna drugu ostavlja bez riječi. Dakle, petnaestak štićenika Doma – grupiranih na istom katu, ima desetak dana povišenu temperaturu. Cijela zemlja (i dobar dio planete) nalaze se u izolaciji zbog pandemije smrtonosnog virusa kojemu je glavni simptom – povišena temperatura i koji je posebno opasan za starije.
Ravnatelj doma je HDZ-ov isluženi kadar koji je desetljećima vladao susjednim gradićem do poraza na izborima, kaznenih prijava koje su uslijedile i zasad jedne nepravomoćne presude zbog zlouporabe položaja. Sad veli da je situacija “malo eskalirala”, pa su, prije tri dana uzeti brisevi štićenika Doma s povišenom temperaturom.
Shitstorm propusta
Dva dana kasnije, dakle, kad se još ne zna je li se koronavirus masovno proširio u Domu, ujutro se obavlja smjena zaposlenika, koji, radi sigurnosti od koronavirusa, rade u dvije smjene po 14 dana. Poslijepodne dolazi deset pozitivnih nalaza i kreće evakuacija, za vrijeme koje po prvi put štićenici i zaposlenici Doma dobivaju – maske za lice. Televizijsku ekipu koja izvještava o zbivanjima u večernjim satima s lica mjesta, usred javljanja uživo, bahato i bezobrazno rastjeruje policijska patrola.
Naravno da ovako dramatičan razvoj situacije i pravi shitstorm zdravstvenih i sigurnosnih propusta čije posljedice će se moći sagledati tek za nekoliko tjedana, zahtijeva cijelu seriju ostavki. Naravno da nije uopće upitno da bi prvi na redu trebao biti ravnatelj Doma Ivan Škaričić. No, teško da će stranka ostaviti ovog profesora povijesti na cesti – nakon izbornog debakla 2013. godine brzo se snašao i uz čuvenu rečenicu “Moram i ja negdje raditi”, osvanuo kao prvi čovjek Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Ozbiljnost Ante Sanadera
Prije samo dva dana, dakle, nakon što su ljudima s desetodnevnom temperaturom već uzeti brisevi zbog sumnje na Covid-19, politički tajnik HDZ-a Ante Sanader žestoko se obračunao s izjavom šefa oporbe Davora Bernardića o tome da je Vlada na epidemiju i probleme koje ona nosi trebala reagirati brže. Bernardićevu izjavu nazvao je žalosnom i prisnažio: “Ovo nije vrijeme za zabavu niti politička nadmetanja, ovo je vrijeme ozbiljne epidemiološke krize koja zahtjeva zajedništvo i koncentraciju na te probleme”.
Ozbiljnost, zajedništvo i koncentracija na probleme epidemiološke krize u slučaju gospodina Sanadera mogu se sad svesti samo na neopozivu ostavku na mjesto političkog tajnika stranke. Jer, baš je Sanader bio taj koji je, kao čelnik županijskog HDZ-a, zasigurno sudjelovao u instaliranju “eksperta” Škaričića na čelo splitskog Doma za starije i nemoćne. Jer, u “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize” stvari se raspliću na mnogo dramatičnije načine nego u normalna vremena. Forsiranje političke podobnosti i ignoriranje stručnosti, naime, inače rezultiraju tupim, upornim društvenim i ekonomskim zaostajanjem. U “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize” rezultiraju drvenim sanducima.
Ministričin neslavni rekord
Naravno, svoju ostavku već bi trebala imati kuvertiranu i ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Vesna Bedeković. Ona je u svom kratkom, devetomjesečnom mandatu uspjela ubilježiti rekordnu količinu opako snažnih razloga za odlazak.
U siječnju je šestero ljudi izgorjelo u neodgovarajućoj zgradi Doma za umirovljenike u Andraševcu. Ministarstvo koje vodi Bedeković u javnoj raspravi je u kolovozu odbilo prijedlog Sindikata umirovljenika da se uvedu strože inspekcije domova. U veljači je iscurilo kako se ministrica pravila nevješta, kao da nema mogućnost nadzora zakonitosti rada, kad je zagrebački Centar za socijalnu skrb odbio provesti odluku Upravnog suda o tome da i homoseksualni parovi imaju pravo na udomljavanje djece. Pa je morao reagirati i Ustavni sud.
Sada, u “vrijeme ozbiljne epidemiološke krize”, u sustavu za koji ona odgovora tjednima joj se događa tempirana koronabomba u Domu za umirovljenike s preko 300 štićenika – a da nitko o tome ništa nije znao niti poduzeo sve dok situacija nije “malo eskalirala”, pa su nakon desetak dana nesretnim ljudima konačno uzeti brisevi. Tu naravno nije dovoljno izvlačenje tipa “Škaričić nam nije rekao” – ministrica je odgovorna za to da se ni u snu ne smije dogoditi da nekome padne na pamet zataškavanje ovakvog tipa. I zato je već trebala premijeru svečano uručiti svoju ostavku.
Serija golova u zadnjoj minuti
Na kraju, pitanje je i kako je moguće da Nacionalni stožer za civilnu zaštitu nije imao blagog pojma o situaciji u Splitu, koja bi se mogla pretvoriti ne u onaj “gol u zadnjoj minuti” kojim su nas plašili zadnjih dana, nego u cijelu seriju golova koji bi mogli ozbiljno produžiti boravak zemlje u izolaciji. Ne zbog toga što su građani bili neodgovorni, ne čak ni zato što je zakazao sustav – nego zato što je sustav upravo tako postavljen da škaričići u njemu nisu nikakva iznimka.
Uostalom, tko nakon svega može u ovom trenutku sa sigurnošću odgovoriti na pitanje o tome u koliko Domova za starije i sličnih institucija po Hrvatskoj situacija još nije – malo eskalirala? Odnosno, da u ovom trenutku upravo ne otkucavaju zadnje sekunde tempirane bombe političke podobnosti i nemara na najosjetljivijim mjestima s kojih se itekako može primiti nova hrpa “golova u zadnjoj minuti”?