Nekad je nužno odabrati stranu

Nakon Brkićeva istupa na Novoj TV postalo je evidentno što ovi pobunjenici u HDZ-u zbilja žele

Gospodin Brkić javno je zapaprio sebi i svojim drugarima u HDZ-u

22.12.2019., Zagreb - Izborni stozer predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarovic u City Plazi tijekom cekanja rezultata na izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Milijan Brkic

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Plenkovićev ljuti protivnik kazao je da 'Vlada vrlo dobro radi neke stvari'' i da Plenković ''jako dobro pliva u Bruxellesu i vanjskoj politici''. Pohvalio je političku stabilnost Vlade. Ups i jao. To se tako ne radi kad nekoga želiš svrgnuti. Tada mu nalijepiš grozne mane, pobrojiš zamjerke, malo kumplaš i insinuiraš i sugestivno ga povežeš s javno omraženim osobama. A ono što kod njega eventualno i valja, to prešutiš kao kad mazneš POS-ov stan. Zato su, Kovač, Penava i Stier vjerojatno užasnuto pomišljali da je Vaso trgnuo koju p

Da će Plenkovićevu politiku vođenja Hrvatske opisivati u superlativima očekuje se od Gordana Jandrokovića, Davora Božinovića i Damira Krstičevića, ali ih je Milijan Brkić Vaso sinoć nadmašio u jednom skoku.

Objavljujući iz studija Nove TV da će se i on kandidirati za jedno od četiri potpredsjednička mjesta u HDZ-u – i to vrlo otvoreno na strani pobunjeničke grupe Mire Kovača, Ivana Penave i Davora Ive Stiera – Brkić je ozbiljno ishvalio Plenkovićeve državničke kvalitete istim rečenicama kojima to rade njegovi najgorljiviji pristaše.

Kazao je da ”Vlada vrlo dobro radi neke stvari”. Istaknuo je kako Plenković ”kao predsjednik Vlade, jako dobro pliva u Bruxellesu i vanjskoj politici”. A u premijerove zapažene uspjehe izrijekom je ubrojio i političku stabilnost Vlade.

Kao da mu je podmetnut krivi šalabahter

Ups i jao. To se tako ne radi kad nekoga želiš svrgnuti. Tada mu nalijepiš grozne mane, pobrojiš zamjerke, malo kumplaš i insinuiraš i sugestivno ga povežeš s javno omraženim osobama, a ono što kod njega eventualno i valja, to prešutiš kao kad mazneš POS-ov stan.

Zato su, dok je trajao taj pasaž, Kovač, Penava i Stier vjerojatno užasnuto pomišljali da je Vaso trgnuo koju previše. Ili da mu je netko podlo podmetnuo krivi šalabahter. Može se opravdano zaključiti da je njih trojicu kasnije slabo utješilo što je Brkić osuo drvlje i kamenje po Plenkoviću zbog načina vođenje stranke, sporosti, skretanja ulijevo i kulta ličnosti.

Jer, Vasin konačni izlazak na čistinu u ovom predizbornom sukobljavanju unutar HDZ-a – tako fatalno nakrivo nasađen za jednog takvog mudrijaša i lisca – pokazao je o čemu je tu stvarno riječ. Plenković je sigurno presretan. Jer zaključak ne može biti drugi nego da ”alternativa” nije povela aktualni rat za vladajuću stranku zbog Hrvatske, niti oko stvari koje bi bile iole presudne za građane, pa čak ni za obične članove HDZ-a.

Ključni motiv je borba za vlast

Nego je ključni motiv preuzimanje vlasti. Da nije tako, iz Brkića bi sinoć prokuljale odluke, točke i pozicije u Plenkovićevoj politici koje bi, barem iz njegove odmetničke vizure, bile devijantne za razvoj, porazne za stanovništvo i štetne za interese hrvatske države. Znao bi ljuti pobunjenik tu natući bar nešto iz ekonomije, nešto o Marićevoj poreznoj filozofiji, štogod o pravosuđu, podivljaloj korupciji, o Milanu Bandiću i štajaznam.

A ne bi se onako amaterski i raštimano okliznuo na prvoj stepenici hvaleći Plenkovića za važne stvari, a prozivajući ga zbog neke tamo Istanbulske konvencije i bjesneći što ga njegova ekipa uvažava i sluša.

I onda, naravno, ispada da vlast u HDZ-u može teoretski pasti u krilo Brkiću i Kovačevim alternativcima, s kojima se očito nešto dogovorio i bi-ne bi Karamarko, samo ako dovoljno pobune članstvo oko najbanalnijih ideoloških tema kao što su fantomski bauk rodne ideologije, prava gay parova na udomljavanje napuštene domske siročadi, Srbi u Vladi, dogmatiziranje Domovinskog rata i život od začeća do smrti.

Halabučenje oko identiteta

Dosta je tanjušna i žalosna ambicija tih momaka da zasnuju svoj prevratnički ”program” za HDZ i za skore parlamentarne izbore na tom posoljenom kikirikiju, a ne na pitanjima kroz koja bi se možda došlo do odgovora kako da umjesto jedne loše plasirane države u EU što prije postanemo nešto bolji. I što pritom podrazumijevaju da se svima u Hrvatskoj, a pogotovo svima u HDZ-u, političkom uredbom može naturiti uski desničarski pogled na svijet pri čemu će već i svaka druga misao postati verbalni delikt.

Za pouku Kovaču i Brkiću, zgodna je u subotu bila debata organizirana između Mladeži HDZ-a i Mladeži SDP-a jer se pokazalo da, bez obzira na kalupe kojih se moraju držati stranački poletarci, između mladih tabora nema takvih strašnih rovova kakve bi ovi iskopali u cijelom društvu, ni takve autoritarne netolerancije prema tuđim svjetonazorima.

Alternativci se najviše boje da bi to moglo pokazati i glasanje u HDZ-u i zato će njihova kampanja halabučiti i pjeniti se upravo oko ”identiteta” iako je on privatni odabir svake osobe, a ne stvar kolektivističkog dekreta. Kad ne znaju ništa drugo, okrenuli su se nebitnome. A o bitnome je Vaso Brkić neoprezno konstatirao što je imao i tako je veliki meštar pozadinskih spletki javno zapaprio sebi i svojim drugarima.